Jučer je predsjednik Republike Zoran Milanović dao opširan jednosatni intervju za emisiju „Točka na tjedan“ televizije N1 u Zagrebu. U tom se razgovoru Milanović dotakao niza tema, pa tako i one s područja obrane i sigurnosti. Osim što je ponovno problematizirao zakonitost rada nacionalnog Stožera civilne zaštite, iz čega proizlazi niz problematičnih odluka donošenih tijekom proteklih mjeseci, Milanović je na sličan način u pitanje doveo i razinu odgovornosti povodom odluka čije se donošenje od njega očekuje temeljem predsjedničkih ovlasti na području obrane i sigurnosti.
„Predsjednik u sustavu obrane i nacionalne sigurnosti, na kraju krajeva, donosi sve odluke. Odluke. Dakle, to se zove odluka. To je određena procedura. Ima tu puno više od protokola. Ima tu ustavnih dužnosti i obaveza koje su specificirane u Ustavu, a kasnije potpuno odvedene do apsurda zakonskim normama. Na primjer, predsjednik odgovara… piše i u prisezi… Predsjednik odgovara za teritorijalnu cjelovitost i neovisnost Republike Hrvatske. Riječ ‘odgovara’ za mene u hrvatskom jeziku ima dosta teško i veliko značenje. Nigdje u Ustavu se ta riječ, vezano uz neku osobu, na takav način ne koristi. Dakle, drugim riječima, ako sam ja odgovoran – može me se suditi, smijeniti… Toga nema ni kod premijera, niti kod ministra obrane. Dakle, to su ozbiljne stvari, i moja teza je bila od početka – ili uskladite zakonodavnu stvarnost sa tim, ili promijenite Ustav, pa da predsjednik onda nema tu vrstu odgovornosti. Da nema tu vrstu odgovornosti – jer mene Ustav ozbiljno obvezuje na te stvari.
Ja ne odlučujem o tome koji će se avioni kupiti, i to je u redu. Pitat će me se, ali odlučit će Vlada. U kadrovskoj politici ja na kraju potpisujem i donosim sve odluke, posebno za najviše časnike, ali to je jedna procedura u kojoj me, na neki način, kontrolira ministar obrane. U redu. Jel’ to baš u skladu sa Ustavom? Jer ministar ne odgovara za to, ni na koji način. Odgovaram ja. Zato kažem, neću izazivat nikakve skandale, ali o tome moramo razmišljati. Hrvatski Ustav nije kompliciran. Dakle, hrvatski Ustav je pisan nedavno, i dosta je jasan, u najvećem broju… To nije američki Ustav, to nije nepisani britanski Ustav“.
Hrvatska ponovno od petka, 24. srpnja, ima ministra obrane, i to u liku donedavnog ministra državne imovine, slabo eksponiranog Marija Banožića. S njim će predsjednik Milanović u narednom razdoblju morati usko surađivati. Na pitanje može li ministar obrane biti osoba koja nema nikakvo iskustvo u sektoru, i uz to je vrlo mlad političar, Milanović je odgovorio da u samom sektoru ministar i ne mora imati direktnog iskustva. „To je stvar odabira premijera“, rekao je Milanović, osvrnuvši se pritom i na glasine kako će bivši ministar obrane Damir Krstičević postati premijerov savjetnik:
„Dakle, pitali ste za novog ministra obrane. Pa, surađivat ćemo. Mislim, zakon i Ustav… Zakon kaže što radi ministar obrane. Dakle, to je tehnička… i politička pomoć. Nije to samo tehnička uloga. To je politička dužnost. A premijer ima svoje razloge zašto ga je imenovao, i nadam se da njega neće dovesti u inferiornu poziciju, da bude ministar koji ni o čemu ne odlučuje, koji je preslab. Dakle, taj ministar mora biti relativno jak, i premijer mora imati stvarno povjerenja u njega, i surađivat prije svega sa njim. Ne? Tako sam ja funkcionirao sa ministrima. Dakle, ja nisam imao mrežu posebnih savjetnika kojima sam nadgledao ministre. Moj savjetnik za obranu je bio Ante Kotromanović. Gotovo! I on je imao… bio na čelu jednog mega-sustava, Ministarstva obrane. Isto je vrijedilo i za sigurnost. Dakle, nisam imao savjetnika za nacionalnu sigurnost. To ima predsjednik Republike, a premijeru to, po meni, ne treba. Ja sam imao savjetnika za vanjske poslove, jer to ti baš treba. To ti treba radi prirode posla“.
Prije odgovora o nabavi borbenih aviona u ovom mandatu Vlade, predsjednik Milanović najprije se osvrnuo na 22 milijarde eura koji su pripali Hrvatskoj u kombinaciji novog EU proračuna te kriznog korona-paketa Europske unije.
„Ovih 20 milijardi… Dakle, to je, naravno, za sedam godina sljedećih – deset, ajde, sedam plus tri. S time što je ova pomoć za kraće razdoblje. Dakle, Hrvatska će, kao i mnoge druge države, imat ogroman proračunski deficit, koji je nastao odjednom. Dakle, on je prije deset godina nastajao polako. Vlade su se zaduživale. Ja sam morao, kad sam otišao sa čela Vlade, slušati jedno dvije godine – dok se nisam vratio u kampanji – kako je moja Vlada zadužila državu na 85 posto javnog duga, a bilo je 40 posto na početku – što je naravno laž – bilo je 65 posto. Dakle, to sam ja preuzeo. Evo, što vam govorim…
Dakle, iz ovog novca, koji se tu pojavljuje, mi ne možemo rješavati svoje proračunske probleme. Dakle, mi ćemo imati rupčagu u proračunu. A iz proračuna se financiraju sve one potrebe, koje se i u ovom razdoblju pokazuju kao vitalne solidarne potrebe jedne zajednice. Njih nećete financirati iz Bruxellesa. Bruxelles daje novac za razvoj, za projekte, za mostove, za svašta-nešto, i tek iz toga treba generirati novu vrijednost, i kroz poreze i druge primitke vratiti novac u proračun. Slijedećih godinu i pol dana će biti jako teško, ne zato što se rast ne bi vratio u Hrvatsku – on će se sigurno počet vraćati, ili se neće vraćati ni u jednoj državi. Dakle, mi smo organski vezani s tim sustavom. Nego je problem u tome što ćemo mi imati problema u proračunu. Imat ćemo… Naprosto, falit će… nedostajat će novaca za plaće, i sve ovo… mirovine. Odnosno, negdje će se morat uzet. Negdje će se morat uzet“.
Za plaće i mirovine novaca će biti, ali ne i za neke stvari poput nove flote vojnih aviona: „Za to, sljedeće godine, ja sam uvjeren da neće biti“. No tu se predsjednik države brzo ispravio, napominjući da kada se govori o Vladinom četverogodišnjem mandatu –
„A, to vjerujem – jer sam optimist – da hoće. Jer Hrvatska je država koja si to, na ovoj razini, na kojoj govorimo, može priuštiti. Može si priuštiti“.
U prvoj polovici ove godine HRZ-u su se dogodile dvije teške nesreće sa smrtnim ishodima, a prije nekoliko je dana Nova TV izvijestila o kvaru oba helikoptera Mi-171Sh u NATO misiji na Kosovu. Za Milanovića kao vrhovnog zapovjednika OS RH tu nema ništa spornog, jer „avioni padaju“ i „avioni se kvare“, te je ponovno branio remont MiG-ova odrađen u Ukrajini kao jedini mogući posao remonta: „MIG-ovi lete. MiG-ovi itekako lete. Međutim, to ‘itekako’ će uskoro biti ‘nekako’, a onda će biti ‘nikako’ – zato što njihovi resursi u potpunosti ističu. I to je bio jedini način…“ Kasnije tijekom emisije Milanović se ponovno vratio na remont MiG-ova dovršen 2015. godine:
„Dakle, oni MiG-ovi su otišli u Ukrajinu. To je jedino mjesto gdje su mogli otići. Rumunjska nije dolazila u obzir. Nema trećeg mjesta, gdje bi nam to odradili za petnaestak milijuna dolara. To je jako mali novac… Da bi oni, da bi avioni mogli letjeti. I sad je gotovo. Za par godina… za par godina. Ista je stvar s helikopterima. Neki dan je netko objavio da se neki helikopter na Kosovu pokvario…“.
Uz ispravak voditeljice da se više njih pokvarilo, Milanović je rekao kako se kod njihovog remonta također nije imalo puno izbora:
„Mislim… Helikopteri su jako delikatni. Dakle, oni su konstantno nadzirani. To su… Dakle, točno se znaju intervali, znaju se resursi helikoptera. I sad bi trebao ja reći – a, to je zato što je bivša Vlada i bivša predsjednica, helikoptere koji nakon deset godina moraju na prvi remont… i to je prvi remont tog tipa ruskog helikoptera ikad… To je zadnja varijanta Mi-8, dakle, to je 17-stica… Međutim, što je? Nema drugog mjesta gdje se to može napraviti nego u Rusiji, jer smo to dobili od Rusa kao klirinški dug, prebijeni. Još smo morali i Amerikance… prethodna Vlada, obavijestiti, da nam ne raspale sankcije. Jer oni to tako stalno rade. Dakle, hoću reći, prethodna Vlada nije imala izbora. Samo vi niste nikad čuli od onih prije, da su to rekli i za moju Vladu“.
Na pitanje da li piloti riskiraju glavu svaki put kada lete u MiG-ovima, kao što je to volio reći bivši ministar Krstičević, Milanović je odgovorio: „Ne. Ja bih rekao da ne. I, gledajte, za to je odgovorno Ministarstvo, ali ja bi bio nitko i ništa kad bi rekao da je odgovorno Ministarstvo, a mene se ne tiče. Mene se to itekako tiče, i svjestan sam s kojim se problemima…“. O problemima redovito razgovara s načelnikom Glavnog stožera kao svojim vojnim savjetnikom, te se ostatkom vojnoga vrha, izjavio je predsjednik:
„Ja razgovaram s načelnikom Glavnog stožera i njegovim suradnicima non-stop. Dakle, ja sam vrhovni zapovjednik – ta osoba je prije svega odgovorna meni. Ali to ne znači da nije odgovorna i ministru, i premijeru, ako hoćete. I mi konstantno, dakle, te stvari problematiziramo. Tu su ljudi koje ja poznajem već dvadeset godina, a radili smo zajedno davnih dana, kada smo bili i mladi, i na puno… ili na nižim položajima. Nismo čak ni bili na tako niskim položajima… Tako da, to je jedna od lijepih stvari u ovom mom poslu i životu – da su i načelnik… ne samo on, i niz generala…“.
„Zadovoljni ste stanjem u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu?“, upitala je potom urednica i voditeljica Nataša Božić Šarić, na što je Milanović rezolutno odgovorio:
„Zadovoljan ću biti onog trena kad nabavimo nešto novo, a to novo mora biti u skladu s mogućnostima – a te mogućnosti nisu nula. Dakle, mi možemo… ne na način na koji je to rađeno… Ovo je bila jedna nesretna i nespretna epizoda, sa izraelskim avionima. To nije trebalo bit tako. Ne zato što su izraelski, nego zato što nisu američki. Ili… ili, postoji eventualno još jedna opcija… da se ne lažemo. Dakle, i Vlada neka ne fingira nikakve lažne natječaje, neka se ide… Imat će moju podršku, jer ja tu o novcu ne odlučujem. Ili neka se kaže – ne idemo u to“.
Time je predsjednik Zoran Milanović potvrdio da je ostao na istim pozicijama kao i tijekom predizborne kampanje, ili netom nakon inauguracije, kada se zalagao za nabavu američkih borbenih aviona, bez natječajnog oblika javne nabave, temeljem dogovora sa SAD-om kao hrvatskim glavnim strateškim partnerom.