Kada je u srijedu, 04. svibnja, saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, zahvaljujući glasovima opozicije uz potporu Mosta, dao pozitivno mišljenje kandidatu za ravnatelja SOA-e Daniela Markića, potpredsjednik Odbora Miroslav Tuđman imao je tzv. izdvojeno mišljenje. Novinarima je objasnio da njegovo „ne“ nije usmjereno protiv kandidata, već protiv načina na koji se ulazi u promjene na čelu jedne obavještajne službe bez pratećih promjena u samom sustavu. To se prije svega odnosi na tzv. koncept domovinske sigurnosti, o kojem je Kolinda Grabar Kitarović pričala još u kampanji za predsjednicu države, a onda i HDZ, tj. Domoljubna koalicija, prije izbora.

Iako je HDZ preko svog Odbora za obranu i nacionalnu sigurnost, na čelu s umirovljenim generalom Damirom Krstičevićem, puno prije izbora razrađivao koncept domovinske sigurnosti, i iako je on ušao u smjernice rada ove Vlade, taj se koncept danas pojavljuje samo kao floskula. Ni nakon više od 100 dana rada nove Vlade, nema naznaka da se taj gotovo fantomski koncept počeo implementirati u državni sustav. Štoviše, nije ni javno predstavljen, o njemu nema nikakve javne rasprave, a glavni tvorci koncepta sve su manje u poziciji da na njemu insistiraju. Predsjednica Kolinda Grabar KItarović je, kao jedno od svojih savjetničkih tijela, oformira i osnovala Vijeće za domovinsku sigurnost, kojem je sve do prije par dana na čelu bio Damir Krstičević, no i to je tijelo prilično umrtvljeno, sa samo 2 održane sjednice.

HDZ-ova trojka na Odboru za unutarnje poslove – Miroslav Tuđman, Željko Dilber i Tomislav Čuljak

O razlozima za izdvojeno mišljenje, te o odnosu Markić-SOA-domovinska sigurnost, kratko smo nakon sjednice saborskog Odbora za unutarnje poslove i nacionalnu sigurnost porazgovarali s potpredsjednikom Odbora i jednim od glavnih ljudi koji su sudjelovali u osmišljavanju domovinske sigurnosti, dr. Miroslavom Tuđmanom. Prije svega, ponovio nam je da izdvojeno mišljenje nije podnio zbog osobe Daniela Markića:

Izdvojeno mišljenje – u tom smislu da je krivi pristup, da bi prvo Odbor trebao razgovarati o konceptu nacionalne sigurnosti, o sustavu nacionalne sigurnosti i onda, kad se odlučuje o ljudima koji će to voditi – da se onda nađu ljudi koji će realizirati određeni program, a ne samo raspravljati o kvaliteti pojedinca. Prema tome, u tom smislu nije bilo nikakve, da kažem, negativne reference prema kandidatu, gospodinu Markiću, nego naprosto inzistiranje da počnemo jednom ozbiljno funkcionirati. Naime, problem je da, kao što i sami znate, Hrvatska nema Strategiju nacionalne sigurnosti – strategija iz 2002. godine je zastarjela po nizu pitanja, od toga da je još uvijek cilj ulazak u NATO, ulazak u Europsku uniju, što je realizirano… Ali nakon toga, mi smo izgubljeni u vremenu i prostoru. I ne zna se…ne zna se kako se dalje kretati. S druge pak strane, problem je i u tome što je Domoljubna koalicija, pripremajući se za izbore… mislim da je dvije godine trajao taj proces, ako ne i duže – priprema programa – ono što se u toj pripremi nazvalo “Domovinska sigurnost”… programa koji je bio dobro razrađen, čak i s projekcijom zakonskih prijedloga, kojom brzinom ih treba donositi kako bi se taj prijedlog mogao realizirati… Ali, nažalost, zbog sada ovakve kombinacije – nije ni koalicija, ni suradnja… odnosno, suradnja, a ne koalicija… i zbog zastoja koje smo imali do sada, a objektivno i zbog prioriteta, jer je Vlada ipak trebala donijeti i proračun, i ove mjere… to još nije došlo na red. Ali to nije razlog da razgovaramo personalno, … da prvo stavljamo, u prvi red, personalne promjene, a tek onda da razgovaramo o sadržaju.

Ali taj koncept domovinske sigurnosti i dalje stoji?

E sad… tu ja govorim o saborskoj perspektivi, iz saborske perspektive. Ne znam što je… Za taj koncept su odgovorni, naime, i Predsjednica republike, i Vlada… i, s jedne strane, taj koncept bi trebao proći, dobiti placet na Vladi, s obzirom na sastav Vlade i, s druge strane, trebao bi dobiti suglasnost, odnosno dogovor s Predsjednicom Republike. Jer, vidjeli ste, niz onih mojih primjedbi, koje sam u pisanoj formi dao prije sada već tri godine tadašnjem predsjedniku Josipoviću, i premijeru Milanoviću – niz primjedbi na nelogičnosti, od već samih zakonskih odredbi… To je nešto što je trebalo na toj današnjoj razini predsjednice i premijera dogovoriti i ići u realizaciju. Do nas taj refleks, odnosno, ta odluka, u Sabor ili Klub (Klub zastupnika HDZ-a, op.a.) nije došla – tako da vam u tom smislu ne mogu odgovoriti kakav je status, i kakvi su stavovi prema tom programu.

Što se Vas tiče – on je i dalje sadržajno aktualan?

Što se mene tiče, argumenti koje sam imao, koji su iz dosadašnjeg mog iskustva u stvaranju tog sustava nacionalne sigurnosti, iz iskustava i teorijskih, i uvida u međunarodna iskustva – ti moji prijedlozi i primjedbe su ugrađeni u ovaj program “Domovinske sigurnosti”. Ja nemam razloga to mijenjati, dok se eventualno ne pokaže nešto drugo, što bi moglo biti racionalnije, bolje. Ali tih argumenata do sada nije bilo.

Područje obrane i nacionalne sigurnosti prilično je usko, s ograničenim resursima. Je li onda tako teško postići konsenzus oko toga kako bi se i u kojem pravcu trebala razvijati obrana, a posebno nacionalna sigurnost?

Gledajte… Mi imamo iskusne ljude, i na području nacionalne sigurnosti, i ne samo na tome. Moje je mišljenje da politika načelno, ne samo ova vlada, nego i prethodna, možda čak prethodna još u daleko manjoj mjeri je bila spremna razgovarati i skupiti sve ljude koji znaju nešto o određenom području… čuti njihova mišljenja, i od toga napraviti određene rezimee, odnosno zaključke, koji bi onda vodili jednom racionalnom vođenju te politike. Tako da je to jedan problem, jer danas i na Odboru se manje ili više gleda na stranačke interese – raspodjele, bilo kadrovskih ili nekih drugih interesa, ideoloških – a premalo se vodi računa o tim nacionalnim interesima. Način, da se ipak kakav-takav konsenzus postigne, to je da se okupe ljudi koji imaju iskustva, koji imaju prijašnja iskustva, koji su sada upoznati sa trendovima i zahtjevima, od Europske unije i NATO-a, i drugih institucija, i da se do toga dođe. Mi te forme naprosto nemamo i ne koristimo.

Nedugo nakon našeg razgovora s dr. Tuđmanom neslužbeno se moglo čuti da će dojučerašnji ravnatelj SOA-e, Dragan Lozančić, prijeći na novo radno mjesto u Vladi. Navodno je upravo prelazak na novu dužnost bio razlog koji je Lozančić naveo u svojoj ostavci. No nakon pritisaka što javnosti, što HDZ-a, premijer Orešković se predomislio i odustao od namjere da Lozančića navodno imenuje svojim savjetnikom. Premijer nije sklon tome da se Lozančića „šutne na cestu“, a šef laburista Tomislav Končevski jutros je u Saboru najavio da će tražiti osnivanje istražnog povjerenstva za slučaj SOA-Lozančić – Grabar Kitarović.