Omiško je zaleđe posljednjih dana pokazalo da je u trendu. Nažalost, nije riječ ni o novoj tehnologiji, niti o radu ili obrazovanju. Jednako tako, iako globalno popularan, taj je trend prvo zahvatio Afriku i zabaćene krajeve Azije, a onda i SAD, prije negoli se prikazao u dalmatinskome zaleđu. O čemu je tu riječ, pokazat ćemo u dvije živopisne slike.
Slika 1 – postavljanje scene
U predgrađima Lagosa, najvećeg grada Nigerije, došlo je u petak, 12. svibnja 2006. godine, do velike eksplozije. Posljedica je to rada kradljivaca, koji su priručnim alatom probušili naftovod i iz njega krenuli odlijevati naftu. Slučajna je iskra zapalila mlaz iz naftovoda, na što se onda zapalilo i oko 150 kanti ukradene nafte koje su lopovi odložili nedaleko. Rezultat – 200 spaljenih seljana. U Nigeriji mjesečno iz državnih naftovoda bude ukradeno između 140 i 200 tisuća barela nafte.
Slično, ali različito – i već pomalo relevantnije za našu priču. Čitava Armenija i veći dijelovi Gruzije ostali su prošle godine, 28. ožujka, na 5 sati bez pristupa internetu. Posljedica je to protuzakonite rabote jedne starije žene, nedaleko gruzijskoga glavnoga grada Tiflisa. Ona je tijekom poduhvata krađe vodova od bakrene žice prerezala i podzemna magistralna optička vlakna za međudržavne telekomunikacije. Prekid voda, koji je inače vlasništvo gruzijskih državnih željeznica, registrirala je služba za nadzor funkcioniranja europskih telekomunikacijskih pravaca – koja je reagirala dovoljno brzo da se ženu uhiti na mjestu njenoga iskopa.
Nije tu jako različito ni iskustvo Sjedinjenih Američkih Država, savezne države Georgia. Ondje su sjeverni dijelovi glavnoga grada Atlante sredinom listopada ove godine u više navrata ostali bez usluge telefona i interneta. Poduzeće AT&T za višekratne prekide usluge optužilo je kradljivce bakra, koji su noću odnosilli taman popravljene i nadomještene vodove. Radi se tu o pojavi uočenoj na tom području i u kolovozu ove godine, kada je “ekipa” krađom žica na više dana onesposobila tamošnje državne sustave kamera za nadzor prometa (preko 400 kamera). Kako se cijena bakra na prikupljalištima sekundarnih sirovina tijekom proteklih godina gotovo udvostručila, počeo je usporedivo rasti i niz problema s “ekološkim reciklatorima” tog vrijednoga metala. Dok savezno Ministarstvo energetike SAD tvrdi da krađa bakrenih žica u SAD godišnje donese i više od milijarde USD štete, AT&T je pribjegao praktičnijim mjerama – za informacije o kradljivcima ponudili novčanu nagradu u iznosu od 3000 USD.
Slika 2 su – domaći odsjaji
Ako netko misli da je Hrvatska lošija od svijeta – grdno se vara. Nakon godina haranja po vojnim objektima, i u nas vjerojatno postoje vješte te uigrane ekipe sakupljača svega što je silom iole odvojivo, a da se dade prodati ili uporabiti za išta. No, dok devastiranje spomenika na Petrovoj gori i nije uzburkalo duhove – jednako kao ni krađe, recimo, krovnih ploča, mramora i stupova za rasvjetu u bivšim vojnim objektima u gradu Puli, posljednjih je dana ipak došlo do nečeg dovoljno spektakularnog da to primijete i hrvatski mediji. Posljednjih je dana, naime, niz “lopovskih poduhvata” nastavljen – ukraden je transformator iz trafostanice u omiškom zaleđu, pored mjesta Zadvarje, gdje su lopovi pokazali i određeno tehničko znanje, budući je ukradeni uređaj bio aktivan (pod naponom).
Spomenuta trafostanica, smještena u okviru vojnog objekta “KUK 1”, na brdu Tilovici, napajala je tamošnje repetitore teleoperatera, televizijski odašiljač poduzeća Odašljači i veze, te sustave komunikacije vatrogasaca i MUP-a. Zato i ne čudi da su, među ostalim, i mještani okolnih krajeva nakon “zbrinjavanja” ukradenog uređaja ostali bez televizijskog i mobilnog signala, barem na neko vrijeme – dok u pogon nije stavljeno priručno, rezervno napajanje. Ukradeni transformator mase od oko 400 kilograma, navodno, nakon “prerade” da bakrene žice u vrijednosti od nekoliko tisuća kuna (po cijeni od oko 40 kuna za kilogram guljene bakarne žice), dok je šteta nastala njegovim iskapčanjem i krađom procijenjena na oko 80 tisuća kuna.
Istini za volju, taj je iznos štete nedostatan za plaćanje namjenske stalne stražarske službe, koja bi se redovito bavila ovom nekretninom koju je MORH svrstao u kategoriju objekata “neperspektivnih za OS RH” – zbog čega ga je vojska i prestala koristi, te obilaziti.
Prema izjavi nadležnih u Ministarstvu obrane: “Nekretnina je planirana za predaju AUDIO-u, a zbog svog položaja predložena je za nekretninu koja bi se mogla koristiti u turističke svrhe“. Dok će popravak vjerojatno financirati pogođene tvrtke, posao je ipak odužilo traženje dozvole od vlasnika – koji je još uvijek, barem na papiru, MORH. No, i kad jednom AUDIO preuzme kompleks, te ondje možda i stvarno krene neka “turistička svrha” – pitanje je hoće li se u njegovim okvirima moći sigurno postaviti uređaje od javnoga značaja, bez straha od nasrtaja lokalnih barbara žednih bakra.