Vojni kompleks Kovčanje nedaleko Malog Lošinja

Kompleks Kovčanje na Malome Lošinju već godinama izaziva prijepore. Ova negdašnja vojarna JNA, svojedobno jedan od objekata na raspolaganju jugoslavenskom mornaričkom pješaštvu, navodno je bila poznata i kao jedna od rijetkih kasarni JNA kroz čiji je centar  jedno vrijeme prolazila javna prometnica – cestovni put do nedalekog grada Malog Lošinja.

Tijekom i nakon Domovinskog rata kompleks je bio korišten kao Obučni centar Specijalne policije, u kome je tek manji dio bio pod nadležnošću MORH. Izgleda da se ondje uvježbavalo upade u naseljena mjesta, praktičnu devastaciju i sve one vještine koje nebriga hoće proizvesti u državnim objektima ostavljenim na milost i nemilost divljeg turizma, male privrede i lokalnih zajednica. Dakle, prostor Kovčanja – slično, recimo, prostoru bivšeg zatvora Goli otok – pretvoren je u masivnu ilegalnu deponiju smeća, prostor za slobodno napasanje stoke, izvor besplatnog građevinskog materijala, ilegalno sidrište avanturista i izbjegavatelja lučkih taksi, a navodno i ilegalnu klaonicu smještenu u nekom od negdašnjih vojnih objekata. Dakle, klasika!

Plitka uvala Kovčanje deklarirana je kao luka za Obalnu stražu

Novi život

Promjene počinju 2004. godine, kada je Vlada RH prvo svojom odlukom kompleks Kovčanje proglasila “Vojnom lukom” – iako iznimno plitkom. Godinu dana kasnije potpisan je i ugovor MORH i MUP o financiranju zajedničkih troškova korištenja ovog kompleksa, a Kovčanje u proljeće 2006. iz okrilja 5. korpusa HKoV, koji se u to doba ukida, prelazi pod nadležnost Doma GS OS. Temeljem ovih promjena, kompleks Kovčanje ulazi i u Dugoročni plan razvoja OS RH, donesen u srpnju 2006. godine – kao perspektivna lokacija.

U to doba kreću i radovi – prvo grubo čišćenje, tijekom kojeg je navodno iz kruga vojarne izvezeno nevjerojatnih 5300 kamiona otpada, a onda i građevinski radovi (obnove krovišta pojedinih objekata, te uspostava svekolike infrastrukture). Naravno, iako obrambeni sustav tu voli istaknuti obavljen posao, treba zadržati u vidu da govorimo o već postojećem vojnom objektu dugogodišnje tradicije – čijoj je devastaciji, uz JNA na odlasku, svoj primjetan obol dala i Hrvatska tijekom 15 godina neovisnosti.

Prijepori koji su proslavili kompleks

Upravo u to doba, nakon 2006. godine, kreću i prijepori zbog kojih je čitava hrvatska javnost zapazila Kovčanje. Naime, dok zamiru spomeni konkretnih podataka u službenoj i javnoj “povjesnici vojarne Kovčanje”, započinje sporni period tijekom kojeg su sve aktivnosti oko ovog kompleksa rađene pod posebnom pažnjom Glavnog stožera OS RH, a osobito i njegova tadašnjeg načelnika Josipa Lucića – osobe koja je tu dužnost obavljala preko 8 godine, od 16. siječnja 2003. do 1. ožujka 2011. godine. No, dok je pažnja nedvojbeno bila na radovima, iz vida se izgleda u potpunosti ispustilo pribavljanje potrebnih dozvola za radove, ali i suvislo komuniciranje s hrvatskom javnošću o ovoj temi.

Problemi su započeli 2007. godine, kada lošinjska Lučka kapetanija prijavljuje Ministarstvu graditeljstva i građevinskoj inspekciji u Rijeci radove na lukobranu – koji su izvođeni bez građevinske dozvole. Stanje se onda dodatno zaoštrava početkom 2009. godine – kada su mediji postali svjesni i širih zahvata u koje se krenulo na Kovčanju. Dok je tjednik Nacional spominjao da je 7. srpnja 2009. raspisan natječaj za radove u vojarni Kovčanje, pregled postupaka javne nabave udruge Vjetrenjača spominje samo najavu otpočinjanja postupka javne nabave “projektne dokumentacije za ishođenje lokacijskih i građevinskih dozvola objekata u vojarni ‘Kovcanje’ M. Losinj”, 16. ožujka 2010. godine, te onda i sklapanje ugovora za ovu svrhu 8. travnja 2010. Pri tome, taj je posao sklopljen pregovaračkim postupkom bez prethodne objave, njegova je vrijednost bila 154.400 kuna (samo 71 kunu manje od prethodno procjenjene vrijednosti ugovora), a sretni je dobitnik posla bio Studio Morphosis d.o.o. – mikro-tvrtka s ukupno dvoje zaposlenih (vidi www.bonline.hr), koja se posljednjih godina gotovo pa specijalizirala za poslove oko POS-a i vojnih gradnji. Zanimljivo je da pod referencama na web stranici Studija Morphosis d.o.o. nalazimo starijih, a izvedenih poslova oko vojnih objekata u Malome Lošinju (Idejni, Glavni i Izvedbeni projekt rekonstrukcije vojnog objekta, Mali Lošinj, 2008) – o kojima nema traga u dostupnim pregledima javnih nabava.

Nakon utrošenih oko 20 milijuna kuna Kovčanje ne izgleda loše

Ljetovalište za zaslužne?

Nakon ljeta 2009. godine, pričama o navodnim prenamjenama sredstava iz raznih svrha – upravo u ovu gradnju, pridružila su se i nagađanja o ljetovanjima stranih visokih časnika, ali i navodnih privatnih poslovnih partnera obrambenoga sustava RH, o čemu je sredinom rujna 2009. i ministar obrane Branko Vukelić naložio izradu posebnog izvještaja. Stvar se dodatno komplicira 21. prosinca 2009. godine, kada Uprava za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša donosi Zapisnik u kojem stoji da: “Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju da se unutar vojne luke Kovčanje grade 3  građevine, a jedna dograđuje, a sve kako je prethodno opisano, bez odgovarajućeg  akta kojim se dozvoljava građenje, odnosno rekonstrukcija, viši građevinski  inspektor naredio je zatvaranje gradilišta postavljenjem službenog znaka…”. Iako se početkom 2010. špekuliralo da ovaj razvoj situacije može dovesti i do rušenja bespravno izgrađenih objekata, do toga nije došlo.

Sportska faza

Dapače, krajem 2010. godine Kovčanje je  uključeno u trakavicu odnosa sektora obrane RH i Hrvatskog olimpijskog odbora – odnosa koji je prema ugovoru MORH i HOO od 3. rujna 2010. godine, a valjda po austrijskome uzoru, u obrambeni sustav RH uveo više desetaka vrhunskih sportaša (koji su pro forma propušteni kroz sustav dobrovoljnog služenja vojnoga roka i onda stavljeni na vojnu plaću – gotovo izrijekom iz socijalnih razloga). Kovčanje je tu navodno krajem 2010. postalo “Centar borilačkih sportova”, obuhvativši na papiru i judo i boks – sportove tako drage nekima od hrvatskih visokih časnika – dok se iz medija moglo nazrijeti kako se u praksi ugoščavalo i malonogometaše i tko zna koga sve još ne. Sve to, valjda, uz kontinuiranu prisutnost Bojne za specijalna djelovanja, MUP ronilaca, i neizbježnih duhovnih obnova u režiji Vojnoga ordinarijata.

Rezultat su ovog pravnog kolapsa i “PR-potopa”  godine uzastopnih medijskih napisa o Kovčanju, čak i otvorene višekratne svađe načelnika GS OS RH s pojedinim novinarima, ali i postupno stvaranje fame o Kovčanju – kao o zatvorenom raju za visoka vojna lica, mjestu zatajenja pravne države, poprištu samovolje visokih časnika i rasipanja nedefiniranih suma državnoga novca. Što sve i ne čudi kad se ima u vidu da je objekt bio za javnost strogo zatvoren, nedostupan pogledu javnosti i vidljiv pretežito iz satelitskih ili zračnih fotografija na kojima su se onda pažljivo brojali obnovljeni krovovi te iz zraka vidljivi stolovi i ležaljke.

Pričalo se da su sve navodne aktivnosti samo paravan za uređenje vojnog ljetovališta za zaslužne

Maske su pale…

Takvo je ratno stanje obrambenoga sustava i hrvatske javnosti oko kompleksa Kovčanje aktivno trajalo do odlaska Josipa Lucića s dužnosti u ožujku 2011. godine, da bi se priča  tijekom 2011. stišala i vjerojatno konačno završila 15. ožujka 2012. godine. Tog je dana, naime, u Kovčanju održano javno predstavljanje novog Strateškog pregleda obrane (SPO) za predstavnike saborskog Odbora za obranu i hrvatske medije. Ujedno, detaljno je prikazan i kompleks Kovčanje, čiji je obilazak kod prisutnih novinara izazvao možda i veći interes od objektivno bitnog predstavljanja nacrta novog strateškog dokumenta obrane na koji ćemo se osvrnuti u zasebnom tekstu.

Nakon svega viđenog, može se reći da je Kovčanje podnošljivo uređen kompleks za oko 200 ljudi, koji, iako ugodan i dobro pozicioniran, zapravo ne ostavlja dojam luksuza. Stambeni objekti, posebice oni za momčad, ne odskaču bitno od razine uređenja vidljive u model-objektima “vojarne za 21. stoljeće” u Petrinji, a mnogo je i preostalog posla koji stoji – navodno zbog besparice.

Naravno, najveći preokret tu je zabilježen upravo od strane novog vojnog vrha MORH i OS RH – koji listom daje izjave dijametralno suprotne onima od prije koju godinu. Pa tako slušamo: “Nema više samovolje! Postoji planirani i planski način rada. Mi ćemo to … i prekinuli smo! I to se više neće dešavati, barem dok sam ja ministar obrane … Također ćemo tražiti i kaznenu odgovornost za neke ljude!” (ministar Ante Kotromanović), ili “Nije bilo nekavog natječaja, nego smo pokušali to raditi s našom inženjerijom, s našom tehnikom i našim ljudima. … On nije ilegalan. Ja ću vam reći da on nije ilegalan već samim time što je u svim našim dokumentima predviđeno da se ovaj objekt privede svrsi. Evo, sad su mi rekli da lokacijska dozvola je već donesena – mi čekamo građevinsku. Da li smo najbolje krenuli u adaptaciju ovog objekta, to je sad pitanje, međutim, kada se pogledaju rezultati – mislim da tu nije nekakvih većih ispada, i vjerujem da će ove godine upravo ovaj objekat dobiti sve potrebite dokumente!” (general Slavko Barić). Sve to tek 6 (šest) godina nakon početka radova u kompleksu Kovčanje!

Nesuđeni multimedijalni centar u Kovčanju tek čeka neke financijski bolje godine