Ovaj je tjedan bio iznimno radni za Hrvatsku ratnu mornaricu i Obalnu stražu. HRM i Obalna straža su u utorak, 11. listopada, sudjelovale u prvoj pokaznoj vježbi zaštite morske granice pod okriljem Europske granične i obalne straže (European Border and Coast Guard – EBCG). Samo noć kasnije, s 12. na 13. listopada, Obalna je straža provela noćnu obučnu vježbu s bojevim gađanjem pod nazivom „PRSTAC 16“. Ova dva događaja gurnula su HRM u prvi plan po pitanju pozornosti hrvatske javnosti, što je bio povod HTV-u da u svoj Studio 4, emitiran u srijedu, 12. listopada, pozove kontraadmirala Predraga Stipanovića, zapovjednika HRM-a. Uz voditelje koji nisu pokazali čak ni elementarnu obaviještenost o tematici za koju su pozvali visokog vojnog gosta, zapovjednik Stipanović dobio je priliku pričati o svemu pomalo, spomenuvši i nekoliko stvari o kojima se u javnosti ili nagađalo, ili čak nije ni spekuliralo.

Razgovor je započeo na temeljima netom održane vježbe zaštite morske granice, odnosno zaštite vanjske granice EU od mogućih ugroza. U vježbi je sudjelovalo ukupno 140 ljudi, i to iz Operativnog centra MUP-a, Obalne straže RH i „Maritime Rescue Coordination Centrea“ (MRCC) Rijeka, te specijalne policije, kao i policijska plovila, brodovi Obalne straže, te zrakoplovi HRZ-a. Takve aktivnosti nadzora morskih granica EU, kakve se posljednjih dana uvježbavalo u RH, inače su se provodile pod okriljem FRONTEX-a, a uskoro i kroz snage agencije EBCG. U razgovoru za HTV kontraadmiral Stipanović pohvalio je HRM koja, zajedno s MUP-om, već niz godina radi na nadzoru pomorske granice:

„Naime, sva ta djelovanja definirana su i Zakonom o obrani, isto tako Zakonom o zaštiti granice na moru, a i nedavno izrađenim ‘Konceptom pružanja potpore Oružanih snaga RH Ministarstvu unutarnjih poslova’. Dosadašnja iskustva nam govore u prilog tome da zaista, zajedno sa Ministarstvom unutarnjih poslova, ali i sa svim ostalim subjektima koji djeluju na moru, možemo odgovorno štititi granicu koja se nalazi u području odgovornosti Hrvatske ratne mornarice.“

Osim što je tu po prvi put spomenuta izrada dokumenta kojim bi barem načelno trebalo pomoći uređivanju poprilično dvojbene, a politički u RH popularne suradnje vojske i policije na granici – samo to međuresorno koordiniranje ujedno ne znači i da HRM ima dovoljno sredstava te opreme za nadzor i zaštitu vanjskih granica EU, što je uvijeno priznao i sam zapovjednik HRM-a, pritom izvlačeći već dobro poznati argument:

Prototip OOB se gradi, ali ne EU novcem

„Međutim, u ovom trenutku – ono što je najvrjednije, to su ljudski resursi s kojima raspolažemo, i u Ministarstvu unutarnjih poslova, ali isto tako i u Ministarstvu obrane, prije svega u Hrvatskoj ratnoj mornarici i Obalnoj straži. U posljednjih nekoliko godina, u značajnoj mjeri ta oprema, sredstva, sustavi za nadzor su unaprijeđeni. Dio sredstava je nabavljen i kroz sredstva europskih fondova… Europskog fonda, a i Hrvatska ratna mornarica, prvenstveno za potrebe Obalne straže, započela je sa gradnjom Obalnog ophodnog broda. I mi zaista očekujemo na proljeće iduće godine da bi prototip mogao biti dat i… mogao se predati Hrvatskoj ratnoj mornarici na operativnu uporabu. I sa ovim snagama, sa kojima trenutno raspolažemo, možemo bez ikakvih problema nadzirati područje odgovornosti. Na kraju krajeva, najbolje smo to primijenili i prošle godine, kada smo sa brodom Andrija Mohorovičić sudjelovali u operaciji Triton – koji je bio pod vodstvom FRONTEX-a, gdje smo uspješno sudjelovali u spašavanju preko 2500 migranata. I, to je jedno iskustvo koje za sve nas – i Ministarstvo unutarnjih poslova, jer smo zajedno s njima provodili tu operaciju, i za Obalnu stražu – od izuzetne koristi za budući nadzor i sudjelovanje u sklopu ove agencije.“

Prešavši preko ponešto rastegnute satnice prijema prvog OOB u službu HRM, potpuno neupućeni voditelji HTV-a upitali su potom zapovjednika HRM-a o Obalnoj straži, ustvrdivši kako se „o njezinom formiranju govori već desetak godina“. Zanimalo ih je, naime, hoće li Obalna straža biti u okviru MUP-a ili MORH-a? Zapovjednik Stipanović objasnio im je da postojeći, već gotovo 10 godina aktivan model, smatra najboljim:

„Mislim da je način na koji je ustrojena Obalna straža od 2008. godine – Zakon je donesen 2007. – jedan od najboljih načina koji je… za malu zemlju, kao što je Hrvatska… sa ovako razvedenom obalom, jedan od najboljih modela. Naime, mi smo u pripremi i traženju najboljeg modela, koji bi nama odgovarao, proveli niz istraživanja, razgovora – od talijanskog modela, ne znam… francuskog, koji je možda najbolji u svijetu… i odlučili se za norveški model, s obzirom na veličinu zemlje, s obzirom na razvedenost obale, i mislim da… da ni na koji način ne uzimamo područje odgovornosti bilo kome. Naime, na ovakav način, sinergijom, djelovanjem svih tijela državne uprave, i Ministarstva pomorstva, i Ministarstva unutarnjih poslova, kao i ostalih agencija koje skrbe i vode računa o sigurnosti plovidbe na moru – da je ovo najbolje rješenje, da se nalazi unutar Hrvatske ratne mornarice, odnosno Ministarstva obrane. Naime, resursi sa kojima HRM raspolaže, od logističkih, infrastrukture, školskih, obučnih i tako dalje… Mislim da je to najprihvatljivije za nas u ovom trenutku.“

Prešavši time elegantno preko kaosa paralelnih organizacija koje se preklapaju i međusobno ratuju po pitanju održanja pomorske sigurnosti na hrvatskoj strani Jadrana, Stipanović je dočekao i sljedeće pitanje tek rubno za temu razgovora zainteresiranih voditelja – koliko i kakvih plovila bi Hrvatska morala imati za uspješnu i učinkovitu zaštitu svoje vanjske obale.

Uz pet o kojima se razgovaralo – HRM bi još i deset dodatnih OOB

„Mi u ovom trenutku raspolažemo sa 6 brodova koji se koriste za prvenstveno nadzor u području ZERP-a, Ministarstvo unutarnjih poslova također raspolaže s određenim snagama… koji su prvenstveno namijenjeni za djelovanje u području teritorijalnog mora i nadzora granice… teritorijalne granice. Da li je to dovoljno? Mislim da nije. I zato i jesmo u našim planovima razvoja i opremanja upravo krenuli sa opremanjem Obalnim ophodnim brodom. U ovom trenutku odlučeno je za nabavu 5 takvih brodova. U dogledno vrijeme nadam se da će se, sukladno i našim planovima i mogućnostima, prije svega financijskim, donijeti odluka za gradnju otprilike desetak takvih brodova… jer onda, u tom slučaju, bez ikakvih problema i vrlo kvalitetno možemo nadzirati područje odgovornosti. Pored toga, ulaže se i u sustave nadzora. Ministarstvo unutarnjih poslova je u značajnoj mjeri unaprijedilo taj sustav nadzora, sa radarskim senzorima i optoelektronikom. Ministarstvo obrane također poduzima određene korake. Ministarstvo pomorstva ima svoj sustav veza, odnosno nadzora mora. Tako da, u toj sinergiji držim odgovorno da vrlo kvalitetno nadziremo područje odgovornosti – s tim da, naravno, bez brodova u tom prostoru naša zadaća neće biti uspješna. S plovnim snagama i senzorima, radarskim sustavima, sa kojima ćemo u dogledno vrijeme raspolagati, mislim da ćemo vrlo uspješno odraditi tu zadaću,“

odgovorio je kontraadmiral Predrag Stipanović. Konstatiravši da raspoložive snage zapravo ipak nisu dovoljne za zadaće koje se pred Obalnu stražu postavlja, te spomenuvši po prvi put do sada još i dodatnih željenih deset brodova tipa OOB (na pet već planiranih), on ipak smatra da je „u ovom trenutku stanje u HRM-u vrlo dobro“, te je ponovio da su, za razliku od tehnike, ljudi njena najveća vrijednost:

Modernizacija radara “Enhanced Peregrine” zaglavila je u bespućima javnih nabava krajem 2015. godine

„Tehnika je uvijek na neki način mali problem. Ona je vezana i za financijske mogućnosti. Ali, držim da sa sredstvima sa kojima raspolažemo, i onim sredstvima odnosno opremom koja je planirana u narednom razdoblju, da ćemo mi vrlo uspješno i kvalitetno izvršavati svoju zadaću. Rekao sam već – 5 Obalnih ophodnih brodova, nabava i polovnih lovaca mina, modernizacija radarskog sustava – sve su to projekti koji su dosta skupi, zahtijevaju velika ulaganja, ali to su ulaganja u sigurnost. Mislim da Hrvatska ratna mornarica i u ovom trenutku vrlo uspješno štiti najvažniji resurs Republike Hrvatske, a to je Jadransko more, i da ćemo tako nastaviti i u buduće. Naravno da opremanje i modernizacija ovisit će i o financijskim mogućnostima, ali ono što je dato pripadnicima Hrvatske ratne mornarice na uporabu, oprema i naoružanje, mi to koristimo na najbolji mogući način.“

A koliko ljudi znače za HRM, potcrtao je Stipanović primjerom osposobljavanja raketa RBS-15B – čiju se zalihu posljednjih godina ipak odlučilo radije ispaliti nego tek direktno prebaciti iz skladišta u otpis i smeće:

„Na brodovima Hrvatske ratne mornarice nalazi se švedski protubrodski raketni sustav RBS-15B, jedan od vrlo kvalitetnih sustava. On je zarobljen 1991. godine u raketnoj bazi, ovdje u blizini Splita. Kakav je to sustav i kolike su njegove sposobnosti najbolje smo demonstrirali prošle godine, 2015. – kada smo izvršili lansiranje dvije takve rakete. Na neki način, nakon 21 godine, revitalizirali smo taj sustav. Opet se vraćam na čovjeka, na ljude, na profesionalce, jer mi smo uspjeli održavati taj sustav sve te godine, iako je trebao doživjeti određeni remont – koji je tražio vrlo velika financijska sredstva – ali, mi smo to zajedno sa ustrojbenim cjelinama Oružanih snaga RH, ali i civilnim institucijama koje rade na području Hrvatske… isto tako, u suradnji i sa jednom finskom kompanijom, Patrijom… uspjeli te rakete dovesti u punu operativnu sposobnost, i produljiti njihov životni vijek.“

Prema postojećim planovima i strategijama razvoja, HRM bi se u doglednoj budućnosti trebala opremiti novim raketnim sustavima, ali to se tek treba definirati u studijama o budućnosti HRM-a, u okviru promišljanja fantomskog „Izvanobalnog višenamjenskog obalnog ophodnog broda“:

Nove rakete za HRM na samom su rubu postojećih planova OS RH

„Definitivno u Dugoročnom planu razvoja i opremanja Oružanih snaga RH, u dijelu koji se odnosi na Hrvatsku ratnu mornaricu, predviđena je zamjena protubrodskog, odnosno modernizacija protubrodskog raketnog sustava. Planom je to predviđeno da bude između 2020. i 2024. godine. I ono će se razmišljati u sklopu izgradnje Izvanobalnog višenamjenskog obalnog ophodnog broda. Čiji će to biti proizvod, dopustite da naše studije, koje počinjemo raditi… odnosno započeli smo već rad na njima… će na neki način definirati, koji će to sustavi biti.“

U toj nekakvoj nadolazećoj svjetlijoj budućnosti, trebalo bi biti mjesta i za novi studij pod okriljem Hrvatskog vojnog učilišta, nada se Stipanović:

„Ja sam izuzetno sretan što još uvijek je velik interes mladih ljudi da se pridruže Oružanim snagama RH, prije svega, tako i Hrvatskoj ratnoj mornarici. Sva ta izobrazba i obuka koju oni prođu je izuzetno zahtjevna, izazovna, traži puno odricanja, ali – evo, moja iskustva govore da se radi o izuzetno kvalitetnim ljudima. Prije svega, o stručnim, obrazovanim, koji su spremni preuzeti sve ove obveze koje pred nas… izazove s kojima se mi suočavamo na početku 21. stoljeća… Nastojimo ih u što kraćem vremenskom razdoblju integrirati. Koristimo iskustva, znanje i vještine naših djelatnika i naših ljudi koji su sudionici Domovinskog rata – na taj način… na najbolji način povezati ono što je hrvatski mornar iskusio tijekom Domovinskog rata i 1990-tih godina, sa sada novim izazovima. Sustav školovanja je prilagođen, po meni, na najbolji mogući način, u ovom trenutku. Mi očekujemo vrlo brzo da će se i na području Splita, odnosno u suradnji sa Sveučilištem Split i Hrvatskim vojnim učilištem u Zagrebu, i ovdje razviti kolegij Vojno pomorstvo i brodostrojarstvo… kako bi ta znanja i te sposobnosti tih ljudi digli na još jednu višu razinu.“

A dok barem osnovno školovanje kadeta za mornaričke dužnosti ne zaživi, Hrvatskoj barem ostaje sudjelovanje postojećih resursa HRM u međunarodnim misijama. Tako je prošle godine HRM izašla i na Mediteran, s jedne strane zahvaljujući NATO-savezu, a s druge – europskom FRONTEX-u, podsjetio je Stipanović na neke multilateralne, ali i regionalne suradnje HRM-a:

BŠ-72 “Andrija Mohorovičić” u talijanskoj luci Catania

„Rekao sam već, prošle godine u sklopu operacije FRONTEX-a Triton, ispod obala Republike Italije, ali isto tako svoje sposobnosti i znanje, i vještine, kojima raspolažemo pokazali smo u prevoženju snaga Hrvatske kopnene vojske, koji su prošle godine sudjelovali u Španjolskoj, na NATO vježbi – jednoj od najvećih NATO vježbi, Trident Junction, gdje smo uspješno odradili zadaću prevoženja sa naša dva desantna broda. Isto tako, u sklopu Adrion, kao regionalne inicijative, svake godine sudjelujemo u sklopu LIVEX-a, na takvim aktivnostima. Sudjelujemo i svojim osobljem u operacijama – kako NATO-a, tako i Europske unije. Upravo ovih dana upućujemo i naš drugi AVPD tim, koji će sudjelovati u zaštiti broda koji se nalazi pod zaštitom Ujedinjenih naroda, znači, brod za snabdijevanje sa hranom Somalije – gdje očekujemo u narednih 4 mjeseca da ćemo sudjelovati u toj operaciji. Znači, s onim mogućnostima i sposobnostima s kojima raspolažemo trudimo se maksimalno dati potporu u kolektivnoj obrani, a isto tako i u operacijama potpore miru.“

Tu treba pridodati i suradnju sa susjedima, prije svega sa Slovenijom i Crnom Gorom, susjednim državama s malim, ali aktivnim mornaricama:

Adrion LIVEX 2015

„Mi prvenstveno sa njima sudjelujemo u sklopu regionalne suradnje Adrion, gdje ta suradnja je započela 2004. godine. Na godišnjoj razini imamo negdje od 5 do 6 aktivnosti, i radi se na raznim seminarima, stožernim procesima, i obavezno se provodi aktivnost na moru, kroz LIVEX. Prošle godine Hrvatska je, kao i sve ostale članice te organizacije… među nabrojanima je još i Albanija, i Grčka… potpisali smo ugovor o formiranju ‘On-call Maritime Force’, i evo, i moj nedavni sastanak sa zapovjednikom talijanske Ratne mornarice ide u tom smjeru da se unaprijedi suradnja između mornarica u ovom području.“

Sve u svemu, ovaj je intervju zanimljivo i prilično diskretno iznio osnovne probleme s kojima se Hrvatska ratna mornarica i njen zapovjednik susreću na dnevnoj bazi: (1) Nedostatak plovila, koja su i tako malobrojna te stara završila razdijeljena na Flotu i Obalnu stražu; (2) konkurencija velikog broja državnih agencija unutar teritorijalnog mora i oslonac samo na HRM kada treba ploviti iole duže ili dalje od obale; (3) opremanje koje za sada postoji tek na papiru, uz masivni oslonac na krpanje desetljeća starom tehnikom; (4) obrazovanje kadeta gotovo isključivo za potrebe HKoV, uz tek naznake budućeg namjenskog mornaričkog školovanja mladih časnika; te (5) ujedno obilje posla, zadaća i odgovornosti natovarenih na leđa strukturno nejake Hrvatske ratne mornarice. Sve to predstavlja tek dio problema koji zacijelo svakodnevno muče kontraadmirala Predraga Stipanovića, zapovjednika HRM-a.