Jučer, 6. listopada 2016. godine, na granici Bugarske i Turske, točnije na graničnome prijelazu Kapitan Andreevo, javnosti je svečano predstavljena nova agencija Europske unije – Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (European Border and Coast Guard Agency – EBCG). Riječ je o organizaciji koja se tematski i strukturno nastavlja na rad agencije FRONTEX, a čiji se zadatak sastoji u nadzoru vanjske granice EU na kopnu i moru, te suradnji s državama članicama u otkrivanju i odgovoru na sigurnosne prijetnje vanjskim granicama EU. Prijedlog za njenu uspostavu iznijela je Europska komisija 15. prosinca 2015. godine, kao dio odgovora EU na nove izazove s kojima se Unija suočava u području migracije i unutarnje sigurnosti. Unutar devet mjeseci Europski parlament i Vijeće odobrili su zasnivanje te organizacije na temeljima agencije FRONTEX, a jučer su se pred javnošću našla svečano predstavljena vozila, oprema i operativni timovi te nove, ojačane „graničarske” Agencije.
Na temeljima FRONTEX-a – EBCG
Kako smo već rekli, riječ je o organizaciji nastaloj na temeljima dosadašnje EU agencije FRONTEX, s poprilično širokim novim ovlastima. Dosadašnje osoblje će biti praktično pa udvostručeno, i trebalo bi obuhvaćati oko 1.000 vlastitih zaposlenih stručnjaka. Uz to, EBCG će na raspolaganju imati i brzo dostupnu pričuvu od najmanje 1.500 službenika za granični nadzor iz 19 država članica, zajedno s tehničkom opremom potrebnom za njezine operacije. Dok je donedavno bio poseban problem zemlje članice nagovoriti da stave ljudstvo na raspolaganje za takve potrebe FRONTEX-a, nova bi agencija barem trebala lakše rješavati svoje materijalne probleme – ako zatreba, ona će moći kupovati vlastitu opremu i odmah je primjenjivati u graničnim operacijama.
EU povjerenika za migracije i unutarnje poslove Avramopoulos razgledava snage EBCG u Bugarskoj, 6. listopada 2016. godine
Čitavom djelovanju ove organizacije cilj je ponovna uspostava normalnog funkcioniranja schengenskog prostora, te da se postupno ukinu i privremene kontrole na unutarnjim granicama (po mogućnosti sve to do kraja ove godine, kako je to 4. ožujka bilo izneseno u Komisijinu planu „Povratak Schengenu”). Uz terenski rad na kopnenim i morskim granicama Unije (nova funkcija EBCG kao Obalne straže EU), Europska granična i obalna straža će osiguravati i provedbu standarda Unije u upravljanju granicama – putem periodičnih analiza rizika i obveznih preventivnih procjena slabih točaka – budući je dobro upravljanje vanjskim granicama EU-a područje za koje odgovornost dijele i Unija i njezine pojedine države članice. Uz to, Agencija će biti u mogućnosti pružati i pomoć susjednim ne-EU državama koje to zatraže, kao i razmjenjivati informacije o prekograničnome kriminalitetu s državama-članicama i drugim EU agencijama, ne bi li pomogli provođenju istraga za takva djela. Ujedno, EBCG će raditi i na repatrijaciji migranata kojima budu odbijeni zahtjevi za azilom unutar EU, ili za koje se bude smatralo da predstavljaju sigurnosne prijetnje Uniji.
Jučerašnje (1) dostizanje pravnog statusa operativnosti Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu samo je prvi korak u nizu planiranih faza razvoja ove organizacije. U brzome ritmu bi tome trebali slijediti još i daljnji koraci: (2) operativnost snaga za brzu intervenciju i pričuva opreme za brzu intervenciju zakazana je za 7. prosinca 2016. godine, (3) pribavljanje još 50 zaposlenika trebalo bi obaviti do kraja prosinca 2016. godine, (4) operativnost pričuve za vraćanje trebala bi biti dostignuta do 7. siječnja 2017. godine, a (5) od siječnja do ožujka 2017. trebalo bi započeti i s izradama pilot-projekata procjena osjetljivosti. Opseg predstojećih promjena oslikavaju i riječi Dimitrisa Avramopoulosa, EU povjerenika za migracije i unutarnje poslove: „Od sada nadalje, crte kojima pojedina EU država graniči van Unije je vanjska granica svih država članica – i pravno, i operativno… Zemlje kao Bugarska, Grčka i Italija su još uvijek pod pritiskom, ali one tu nisu same”.
Posao nove agencije uvelike je određen prošlogodišnjim iskustvom – kada je val od oko 1,2 milijuna migranata dospio u Europu, noseći sa sobom i praktičan slom postojećih sustava kontrole granica, a onda i žestoka neslaganja među pojedinim državama članicama EU. Na prvi pogled su i tu bile jasne riječi povjerenika Avramopoulosa: „Vrata su otvorena onima koji ispunjavaju uvjete za međunarodnu zaštitu. Ona su zatvorena za one koji naše granice žele prelaziti ilegalno”. No, u praksi se pokazalo tek da u Europu iz Turske, a preko Grčke, pretežito stižu Sirijci što bježe pred građanskim ratom u svojoj domovini, i time zadovoljavaju uvjete za dobivanje azila u EU – dok preko Italije u Uniju stiže većinom stanovništvo iz siromašnih afričkih država, koje je velikim dijelom zapravo u potrazi za boljim životom. Tu spadaju ljudi iz Nigerije, Eritreje, Gvineje, Gambije, Sudana, Obale bjelokosti, ili Somalije – i uz redovitu primjenu postojećeg pravnog sustava bilo bi za očekivati da Europska unija njih većinu vrati otkud su i došli. Ukupno gledano, uz 307.700 zahtjeva za azilom zaprimljenih u drugom kvartalu 2016. godine, u proteklih godinu dana azil u Europskoj uniji ukupno je zatražilo oko 1,5 milijuna ljudi, što je izazov s kojim se sada suočava čitava migrantska politika EU, te Europska granična i obalna straža kao operativna ruka Unije.
Bugarska granica kao pokus
Dosadašnje ograde na granici Bugarske i Turske
Dok je ove godine kroz Italiju na prostor EU stiglo oko 140.000 migranata (što je brojka ugrubo slična prošlogodišnjoj), a u Grčkoj je zabilježen boravak još oko 60.000 ljudi, po ovom pitanju je ponešto bolje stanje u Bugarskoj. Od prošlogodišnjih oko 60.000 migranata (tijekom prvih 8 mjeseci 2015.), sada se procjenjuje da je kroz Bugarsku prošlo do 30.000 ljudi (u prvih 8 mjeseci 2016. godine). Od toga, oko 12.500 migranata koji su ove godine službeno registrirani u toj državi predstavlja tek oko trećinu prošlogodišnje kvote u istom periodu – što je pad kojeg bugarske vlasti pripisuju izgradnji ograda na granici prema Turskoj, kao i čvršćem sustavu nadzora tamošnjih vanjskih granica Europske unije. Upravo je to sustav kojeg se namjerava i dalje jačati, ubuduće i sredstvima EU. Naime, na neformalnome sastanku EU poglavara, održanom u Bratislavi 16. rujna ove godine, bugarski premijer Bojko Borisov je od Bruxellesa dobio obećanja o pomoći vrijednoj oko 160 milijuna eura (oko 179,02 milijuna USD, po tečaju od 0.8937 eura za USD) baš za jačanje nacionalne granice prema Turskoj.
Bugarski premjer Borisov s mađarskim kolegom Orbanom, u šetnji uz bugarsko-tursku granicu kod Lesova, 14. rujna 2016. godine
Od ukupno oko 259 kilometara granice Bugarske i Turske, do sada je ogradom i preprekama bilo pokriveno oko 100 kilometara – dok se sada najavljuje i brza izgradnja još oko 100 kilometara graničnih prepreka. Uz više tisuća bugarskih službenika, na nadzoru ovog infrastrukturnog koridora surađuje se i s grčkim graničarima, a uskoro bi ondje trebalo raditi i oko 120 pripadnika nove Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu. Svom tom osoblju bi u Bugarskoj uskoro na raspolaganju trebalo stajati i dodatnih 420 modernih terenskih vozila, helikopteri, termalne kamere i specijalizirani komunikacijski sustavi – prema riječima bugarske ministrice unutarnjih poslova Rumiane Bachvarove, sve to financirano iz namjenskih sredstava Europske unije. U svjetlu takvih ulaganja i ne čudi da je predstavljanje nove Europske granične i obalne straže u četvrtak 6. listopada bilo upriličeno baš u Bugarskoj, uz prisustvo europskih odličnika, ali i čitavog vrha vlasti iz Sofije.
No, iako je posljednje vrijeme opao promet migranata preko tursko-bugarske granice, Bugarska se itekako pribojava mogućeg novog vala ljudi kojeg bi mogao pokrenuti slom EU-turskog sporazuma o kontroli toka izbjeglica – temeljem kojeg Turska već mjesecima zaustavlja kretanje migranata prema grčkim otocima na Mediteranu, u zamjenu za financijsku pomoć, te postizanje sporazuma oko programa ukidanja EU viza za turske građane. No dok još nema ništa od takvog okidača masovnih prekograničnih kretanja, problem i dalje ostaju aktivne paramilitarne skupine koje u pograničnim područjima Bugarske samovoljno hvataju migrante i izbjeglice u ilegalnom prijelazu granice, jednako kao što neprekidni izazov državnim strukturama predstavljaju i šverceri koji za sve veće novce ilegalno prebacuju Sirijce, Iračane, Afganistance, Pakistance i druge tzv. „bugarskim koridorom” do Srbije, a onda i dalje prema EU. Nove nadzorne mjere, oprema i ljudstvo usmjereni prema „Zelenoj granici” na jugoistoku Bugarske navodno su u zadnje vrijeme utrostručili cijenu koju tamošnji šverceri naplaćuju za prijevoz od Turske do Srbije – gdje opet granicu posljednjih mjeseci čuva mješavina policije i vojske, za koju je iz Ministarstva obrane Srbije objavljeno kako je od 16. srpnja pa do kraj rujna ove godine na granici Srbije i Bugarske otkrila više od 9.300 ilegalnih migranata.
Sporazum s Afganistanom – rješenje ili…
Uz osnivanje novih organizacijskih struktura za kontrolu EU granica, te utvrđivanje samih graničnih crta – što je mjera koju posljednje vrijeme posebno vole pojedine EU članice – još se jednu metodu kontrole migracijskih kretanja pokušalo isprobavati u Europskoj uniji tijekom posljednjih dana. Naime, 3. listopada je sklopljen poseban međunarodni sporazum o repatrijaciji s Afganistanom – pravno sredstvo koje bi trebalo olakšati povratak u tu nemirnu državu onih njenih građana kojima azil na prostoru EU ne bude dopušten.
Prema medijskim navodima, riječ je o sporazumu EU i aktualne Vlade Afganistana, kojim bi u tu zemlju bila moguća deportacija „neograničenoga broja” neuspjelih tražitelja azila. Po njemu, EU bi snosila troškove povratka tih migranata, uključivo tu i troškove posebnih programa za njihovu reintegraciju u afganistansko društvo, dok se službeni Kabul obvezao te ljude primati, te po potrebi za njih i osiguravati osobne dokumente u najkraćem mogućem roku. Pri tome, EU se trudila istaknuti da bi posebno osjetljivi pojedinci (žene, djeca bez pratnje, stari i bolesni) mogli biti tako deportirani samo ako u Afganistanu imaju obitelj kojoj se mogu vratiti, i ako im ondje može biti garantirana sigurnost – što je sve više upitno u Afganistanu koji polagano kompletno tone u kaos posljednjih mjeseci.
Dok se u fazi pregovora o ovome sporazumu moglo čuti da njegovim sklapanjem EU uvjetuje svoju pomoć Afganistanu (navodno oko milijardu eura opće pomoći godišnje, do 2020. godine, i još po 200 milijuna eura godišnje za jačanje tamošnjih institucija), zasigurno tu nisu bez efekta ostale ni prijetnje slične onoj koju je krajem rujna po tom pitanju u Bruxellesu izrekla baš Bugarska. Naime, navodno je bugarski premijer Bojko Borisov povezao pitanje zaustavljanja vala migranata iz Afganistana s nastavkom bugarskoga djelovanja u NATO misiji Resolute Support u toj državi, napomenuvši da Bugarska ne može nastaviti održavati svojih 80 ljudi u toj misiji (nakon maksimuma od 602 pripadnika u misiji ISAF 2011. godine) dok s Afganistancima ima problema i kod kuće. Kada je 3. listopada onda postignut spomenuti sporazum o repatrijacijama između EU i Afganistana, Borisov se tijekom iznenadne posjete Bruxellesu 5. listopada za svoje prijetnje ispričao Federici Mogherini, visokoj predstavnici EU za vanjsku i sigurnosnu politiku.
Bojko Borisov i Federica Mogherini, 5. listopada 2016. godine
Te iste srijede, 5. listopada, Borisov je izrazio i nadu da će spomenuti sporazum o repatrijaciji biti i ratificiran što prije, ne bi li ubrzo krenula i njegova praktična primjena, dodajući i: „Ako taj sporazum bude radio, bilo bi moguće uspostaviti slične sporazume i s ostalim državama visokog rizika”. Imajući u vidu činjenicu da je, prema podacima hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova, od 16. rujna 2015. godine do 4. ožujka 2016. godine kroz Hrvatsku prošlo 658.068 osoba – od čega je njih oko 30 posto podrijetlom bilo iz Afganistana – takav sporazum zasigurno nije bez značenja ni za Lijepu našu, iako su se hrvatske vlasti posljednje vrijeme više bavile domaćim političkim problemima, a izgleda manje pritiscima na Bruxelles u bugarskome stilu. Jednako tako, u interesu RH bili bi i daljnji slični sporazumi, koje se može zamisliti za Irak, Iran, ili Pakistan, a nešto teže za krizna žarišta kakva su Eritreja, Somalija ili ratom rastrgane Libija i Sirija.
Hrvatski doprinos
Uz teret koji je Hrvatska već podnijela tijekom prošlogodišnjeg migrantskog vala, formiranjem nove Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu RH preuzima nove obveze. Za početak, od 17. kolovoza ove godine RH pomaže Bugarskoj s dva policijska službenika iz Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice. Oni u Bugarskoj već djeluju u okviru agencije FRONTEX, a sada će vjerojatno tek promijeniti oznake na uniformama.
Koliko neke zemlje EU participiraju u EBCG
Što se tiče nove Europske granične i obalne straže, kada je u srpnju ove godine Europski parlament izglasao njeno formiranje, određene su i kvote kojima će zemlje-članice participirati u ovoj novoj europskoj službi. Tako će Hrvatska participirati sa 65 policijskih službenika, koji će, kao i ostale kolege iz EU, biti pozivani u EBCG prema potrebi. Susjednu Sloveniju dopala je kvota od 35 policajaca. Kako bi demonstrirala svoje sposobnosti zaštite morske granice, RH će sljedećeg tjedna biti domaćin i pokazne vježbe u organizaciji Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu, Ministarstva obrane Republike Hrvatske i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. MUP RH je ujedno i inicijator ove praktične demonstracije spremnosti i sigurnosti, tvrdi se na MUP-ovoj web-stranici – kao i obično, bez nekog obilja dodatnih detalja i informacija.
* Ovaj je tekst priređen u sklopu suradnje “Udruge OBRIS – Obrana i sigurnost” s “Platformom za međunarodnu razvojnu suradnju Hrvatske – CROSOL”. Riječ je o aktivnosti koju podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva kroz svoj program “Tematski fond – “Demokratizacija i razvoj civilnog društva 2.0”.
