U prvom dijelu intervjua za portal Obris.org kontraadmiral Predrag Stipanović, zapovjednik HRM-a, govorio je o već tekućoj obuci posade za novi OOB, o početku sudjelovanja HRM i OS RH u Operaciji Sophia (što je jučer potvrdila i Vlada RH), najavio je stavljanje dva DBM-a na raspolaganje NATO-saveznicima, te još niz planova čije je ostvarenje u tijeku ili bi se tek trebali realizirati. U današnjem drugom dijelu intervjua kontraadmiral Stipanović najavljuje veliku vojnu vježbu koja se planira za 2018. godinu, konačno umirovljenje radarskog sustava Enhanced Peregrine, ponovno ustrojavanje mornaričko-desantnog pješaštva, i brojne druge novosti u Hrvatskoj ratnoj mornarici.

Vratimo se sad opet na opremanje i modernizaciju. Hoće li ove godine ponovno biti ispaljivanja RBS-ova? Koja je dinamika ispaljivanja?

Ispaljivanje RBS-ova nije u planu za ovu godinu. Mi ćemo ove godine završiti s remontom određenog broja tih raketa, i produžit ćemo njihov životni vijek. Ono što je za nas najbitnije, 2015. i 2016. godine smo provjerili sve platforme koje nose taj sustav, provjerili smo ispravnost brodske opreme, a onda i same rakete. Kod ispaljivanja ovih raketa, s obzirom na njihovu cijenu, zaista treba biti racionalan. Provjerili smo sve, lansirali smo i s MOL-a i s „Dmitra Zvonimira“, lansirali smo i s raketne topovnjače Helsinki klase. Sad se pripremamo za iduću godinu, za veliku združenu vježbu “Velebit 2018”, u sklopu koje se planira i ispaljivanje rakete. Ljudi su obučeni, najbitnije je da se održavanje provodi sukladno dinamici i načinu kako je to definirano. Inače, mi smo za proizvođača ovih raketa, švedski Saab, jedna od najboljih reklama koje u svijetu trenutno postoje.

Ne podiže li ovo usporavanje vjerojatnost da za koju godinu, istekom resursa, ostale RBS-ove bacimo u smeće?

Ne.

S druge strane, što je sa zapovjednim sustavom, 9LV, koji isto nije baš najnoviji?

Kao što sam rekao, u Dugoročnom planu razvoja OS jedna od planiranih stavki je i predviđena modernizacija sustava za upravljanje vatrom. Brodovi Helsinki klase imaju već originalno sustav 9LV. On je u relativno dobrom stanju, u odnosu na „Krešimira“ i „Zvonimira“ jer s obzirom na embargo i neke druge stvari, mi nismo mogli napraviti potpunu inačicu toga sustava. Pomorski centar za elektroniku je isto tu jako bitna sastavnica u sposobnosti održavanja naše elektronike i sustava. Sigurno da i oni imaju mogućnost da se razvijaju i dalje, pogotovo što su u partnerstvu s francuskom kompanijom Thales i nekim drugim zapadnim kompanijama, mislim da dosta dobro rade svoj posao. Tako da je modernizacija sustava za upravljanje vatrom predviđena na brodovima 11 i 12, a onda ćemo vidjeti i za 41 i 42.

Moram primijetiti, vi praktički ne spominjete “Šibenik”. Tim više što na njemu, ako se ne varam, 9LV je još analogni…

“Šibenik” je već pomalo na kraju svojih resursa. On je 1976. godište. Sentimentalno sam vezan za taj brod, jer sam na tom brodu šest godina bio zapovjednik. Mi ćemo taj brod koristiti za obuku mladih časnika, ako bude trebalo i za potrebe Obalne straže – s obzirom na njegove manevarske sposobnosti i brzinu, dvije plinske turbine i dva diesel motora, ali mislim da u taj brod, sad već kao četrdesetjednogodišnjaka, ne treba planirati nikakvo veće ulaganje. Mislim da je u ovom slučaju bolje ići na opremanje i dizanje sposobnosti topovnjača 11 i 12, i onda poslije toga i 41 i 42 jer, danas-sutra, kada budu dolazili novi protubrodski raketni sustavi i višenamjenski izvanobalni ophodni brod – mi ćemo premostiti i eventualno otpis “Šibenika”.

Moramo tu pitati još jednu stvar. Spominjemo niz brodova, spominjemo 9LV. Oni se, ako se ne varam, mogu međusobno uvezivati. Nekad davno, šire uvezivanje se rješavalo sustavom STINA Jadran. Razmišlja li HRM razmišlja o nekakvom takvom linku? O nekakvom ozbiljnom kriptiranom linku, koji bi to sve mogao obuhvatiti?

Ne samo da razmišljamo, mi već radimo na tome. Sustav STINA Jadran je ZIS sustav nekadašnje mornarice i on nikad nije bio na uporabi u HRM-u. U HRM-u se koristio ZIS sustav JADRAN koji se razvio tijekom Domovinskog rata. Danas mi imamo sustav SEVID, kojim su uvezani svi senzori koji se nalaze u Hrvatskoj ratnoj mornarici. Isto tako, integrirane su AIS stanice koje se nalaze kod Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Sada smo u razgovorima i s Ministarstvom unutarnjih poslova da se i njihovi senzori – znači, radari koje su nabavili kroz EU fondove i opto-elektronika – integriraju u taj sustav. U konačnici sustav SEVID bi koristio zaštićeni link. U HRM se predviđa uvođenje NATO mornaričkog zapovjedno-informacijskog sustava.

Opet malo vučem prema natrag, u prošlost… Pretpostavljam da nekakvo zapovjedno mjesto, kakvo je bilo na Visu, s obzirom u kojem je stanju – to možemo zaboraviti. Razmišlja li se o nekakvoj drugoj ozbiljnoj, tvrdoj, fortificiranoj lokaciji, na koju bi se takav centar moglo, da tako kažem, sigurno spremiti?

Ne samo Vis, već i ostale naše postaje obalnog motrenja mogu se koristiti kao izdvojena zapovjedna mjesta. Koncept koji se koristio u nekim prošlim vremenima je napušten. HRM je prije dvadesetak godina napustio koncept stacionarnih zapovjednih mjesta i prešlo se na mrežni koncept tako da se zapovjedno mjesto može uspostaviti na različitim vojnim lokacijama odnosno brodovima, za što je razvijena komunikacijska infrastruktura.

Da, ali objekt “Vela Glava” je ruiniran do nezamislivoga…

Morate biti svjesni činjenice da je u proteklih dvadesetak godina jedan veliki broj vojnih lokacija proglašen neperspektivnim, napušten i predan lokalnoj samoupravi. U kakvom su oni sad trenutno stanju nemam informaciju, ali sve vojne lokacije koje su proglašene perspektivnim, prije svega za HRM, održavaju se sukladno mogućnostima i njihovoj namjeni. Objekt „Vela glava“ koliko je meni poznato nije bio predviđen za zapovjedno mjesto.

Mene strašno tu zanima sudbina kompleksa kod Žrnovnice – Korešnice, koja stoji prazna i zaboravljena. Em je relativno novija, em nije previše devastirana…

Korešnica je, i u vremena kada se gradila, bila građena s nekom drugom perspektivom, drugačijom nego što je to danas. Tako da, sukladno i mogućnostima, ali i novim izazovima i prijetnjama sa kojima se suočavamo, pa i ulaskom u NATO – situacija se ipak na neki način promijenila, i taj koncept građenja takvih zapovjednih mjesta je napušten.

Što je s modernizacijom radara Enhanced Peregrine? Da li je ona još aktualna ili će se ići na nabavu nekog novog radarskog sustava?

Mi ćemo sustav Enhanced Peregrine, koji imamo sada na raspolaganju, nastaviti koristiti u stanju u kakvom on jest. Neće se ići na njegovu modernizaciju. Držim, naime, da bi to bilo gubljenje vremena. Predložio sam načelniku GS i ministru obrane da idemo sa nabavom novog sustava za nadzor mora. Upravo radimo na izradi taktičke studije, koju očekujem da ćemo uskoro završiti kako bi se studija izvodljivosti mogla napraviti do kraja godine. Rade je naši ljudi – iz HRM-a, GS i Ministarstva obrane. Po meni, definitivno, treba se ići u nabavu novog radarskog sustava. Jedan od naših vrlo važnih strateških ciljeva je nadzor površinske situacije na moru. To nam je i cilj sposobnosti koji smo prihvatili u sklopu paketa ciljeva sposobnosti koje Oružane snage i Ministarstvo obrane RH implementiraju. Nakon „papirnatog“ dijela posla, kojeg ćemo završiti ove godine, ja očekujem da bi se možda 2018. godine krenulo s međunarodnim natječajem, te da bi negdje do kraja 2019. ili 2020. dobili novi sustav. Ali, definitivno, Enhanced Peregrine mi održavamo s vlastitim sposobnostima, ovdje unutar HRM-a, i uz potporu Pomorskog centra za elektroniku. Ipak je on vojni radar, snaga mu je takva kakva je, frekventno je agilan, otporan je na ometanja, i uz određena ograničenja ipak upotpunjuje našu pomorsku situacijsku sliku SEVID-a, kao jedan od raspoloživih senzora.

Kad se spomenu Peregrini, to je recimo bila mreža “More”. Ona je gledala i prema ZERP-u. S druge strane, čuju se glasovi da nam to nedvojbeno treba, ali i da bi se na to fino nadovezala neka manja, finija mreža za nadzor unutarnjih voda…nekakva mreža “Obala”, recimo. Je li bilo razmišljanja na tu temu?

Na određeni način mi to već imamo. Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture je duž obale postavilo deset radara koji služe za nadzor pomorskog prometa i prilaza većim lukama. Ministarstvo unutarnjih poslova je također postavilo četiri radara i mrežu optoelektroničkih sustava u sklopu nadzora Schengenske granice na moru. Isto tako, postavljen je i sustav AIS. Kad se tome doda mreža naših radarskih sustava onda se može reći da je nadzor površinske situacije na moru prilično dobro pokriven.

Ne gledaju li oni isto tako većinom prema ZERP-u?

Ne. Ministarstvo mora, pomorstva i infrastrukture, kao što sam rekao, razvilo je mrežu radarskih sustava s težištem na sigurnost plovidbe i prilazima luka. Na pozicijama na kojima se nalaze radari pokrivaju se u dobrom dijelu i unutarnje vode.

Nije li nedavna nesreća u Koločepskom kanalu otvorila niz pitanja oko toga?

Teško je sad nešto reći u nedostatku informacija, što i kako se točno dogodilo, ali koliko god se ulagalo i u senzore, elektroniku, u sustav nadzora, nikada neće biti idealno.

Sudjelovali ste u razgovorima oko raspolaganja vojnim objektima u Pločama. U kojem razdoblju će se ti objekti oživjeti i s kojom svrhom?

Kada govorimo o objektima koji se nalaze na području Ploča i predaji lokalnoj samoupravi – od 14 lokacija mi zadržavamo samo 3 lokacije: to je vojarna “Neretva”, to je strateško skladište UbS-a, gdje su smještene morske mine, i onaj mali otočić ispred skladišta UbS-a “Tatinja”, koji je na neki način prirodna zaštita cijele te lokacije. Mi smo u proteklih 10-15 godina samo na području Ploča lokalnoj samoupravi predali 440 tisuća kvadratnih metara površine, što zemlje, što vojnih objekata. Sada je ostala ta vojarna – ona ima nekih 60-70 tisuća metara kvadratnih, i mi tu želimo razviti mornaričko-desantno pješaštvo. S obzirom na sve okolnosti, i iskustva koja smo imali iz Domovinskog rata, južni dio RH vrlo je uzak manevarski prostor. Zato je naša namjera, prije svega, imati jednu takvu postrojbu čija će zadaća biti provođenje mjera sustava obrane i odvraćanja potencijalnih ugroza u priobalju i na otocima. U ovom trenutku idemo sa satnijom, koja će na sebe vezati i pričuvu, i to razvrstanu pričuvu tipa A, kroz uvježbavanja i izvršavanja raznih zadaća, prije svega onih zadaća koje su vezane za mornaričko-desantno pješaštvo, ali i potporu civilnom stanovništvu.

O kojim rokovima se tu govori?

Ova postrojba bi trebala brojati nešto više od 150 ljudi kao djelatnog sastava. Mi bi do kraja godine završili projektnu dokumentaciju, da bi iduće godine krenuli s prvom fazom odnosno uređenjem smještajnog objekta i skladišnih kapaciteta za tu satniju. Paralelno s građevinskim uređenjem objekata do kraja 2018. ustrojili bi inicijalne elemente satnije MDP-a, zapovjedništvo i 1. vod. Dostizanje pune operativne sposobnosti ove postrojbe planiramo do kraja 2019. godine. Procjena je da bi trebalo uložiti u cijelu tu infrastrukturu nekih 12 milijuna kuna kako bi se osigurali uvjeti za život i rad djelatnika satnije. Na ovaj način stvorili bi se uvjeti i za moguće pružanje potpore u smještaju djelatnicima i drugih tijela državne uprave.

Definitivno jug obale ima malu stratešku dubinu, dakle tu govorimo o mogućem ubacivanju ljudstva s mora na obalu. Pri tome, ako do ičega dođe, njima treba podrška – ta podrška je opet s mora, a težište je na Obalnoj straži. Ne traži li to automatski flotu? Flotu s pravom, ozbiljnom vatrenom moći?

Naravno da traži. Zato i govorimo o raketnim topovnjačama, zato govorimo o izvanobalnom ophodnom višenamjenskom brodu, i na taj način o oživljavanju tradicionalne flote. Mi se nikad nismo odrekli tradicionalne flote. Kad sam rekao da je sada možda težište na Obalnoj straži – to je zato što je ona sad u fokusu svih tih događanja, na migracije i zaštite nacionalnih interesa u području ZERP-a. Pa ipak, sukladno mogućnostima,  ništa manje ne održavamo, ni sposobnosti koje se odnose na tradicionalnu mornaricu. Ovo što smo napravili s protubrodskim raketama – to je dio te priče. I svi drugi napori, koji idu za razvojem protuminskih sposobnosti ronitelja, ali i protuminskih sposobnosti s brodovima, i to je dio te priče o tradicionalnoj mornarici. Znači, ne zanemaruju se sposobnosti tradicionalne mornarice u odnosu na obalnu stražu. Tradicionalna mornarica se i dalje razvija, kako kroz modernizaciju radarskog sustava, tako i kroz modernizaciju i rekonstrukciju topovnjača, za izvršavanje pomorskih presretanja, s onim sposobnostima koje one imaju.

Spomenuli ste mogućnost međuresornog korištenja tih objekata u Pločama. Nedavno je potpisan ovaj Sporazum o zasnivanju studija za vojno pomorstvo, koji je isto zamišljen kao objedinjavanje obrazovanja pomorskih časnika za sve institucije. Čime će tu HRM doprinijeti, i što će HRM s tim studijem dobiti?

HRM će dobiti najviše od svih – dobit će osposobljene stručne ljude, koji će moći preuzeti odgovorne dužnosti, zapovijedanje brodovima, zapovijedanje divizijunima i, na kraju krajeva, i mornaricom. Studij će trajati 5 godina. Nositelj ustrojavanja je Hrvatsko vojno učilište, ali zapovjedništvo HRM-a je vrlo aktivno sudjelovalo u cijeloj pripremi za uspostavljanje tog studija – od izrade nastavnih planova i programa do izrade kompetencija koje ti ljudi moraju imati u konačnici, kada završe studij. Tako da će HRM, odnosno, ti mladi ljudi kada budu dolazili u Mornaricu, biti na najvišoj razini osposobljenosti za izvršavanje svojih namjenskih zadaća. Naravno, studij nije namjenjen samo za potrebe HRM-a, već će se na njemu školovati mladi ljudi za potrebe Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture. Vjerojatno će i neki drugi prepoznati mogućnost da se uključe u takav studij, u dogledno vrijeme. Već ima upita i od strane zemalja u regiji, njihovih Mornarica, da bi se i oni uključili – s obzirom na to o kakvim sposobnostima se radi, i što mi u stvari u konačnici očekujemo od tog časnika kad završi ovu izobrazbu.

Svi objekti i infrastruktura, koja se nalazi u Lori, bit će na raspolaganju studentima – počevši od smještajnih kapaciteta, kabineta, amfiteatara, učionica i sportskih sadržaja. Mi smo isto tako uključeni i kroz ljetne kampove, u kojima se planira ukrcaj na naše bodove, obuka u jedrenju i veslanju, odnosno poznavanju tradicionalnih pomoračkih vještina. To je jedna zaokružena priča, gdje HRM sa svojim djelatnicima, kako kroz predavanja, tako i praktičnu obuku, vrlo aktivno u svemu tome sudjeluje.

Ministarstvo mora je obećalo dati na raspolaganje polaznicima brod “Kraljica mora“. No što je sa školskim brodom “Jadran”? Kakav je tu stav i vaš, kao HRM, pogotovo s obzirom na nedavno odustajanje tog broda od kružne ture po Jadranu, upravo zbog protesta hrvatske strane?

Sam “Jadran” izlazi iz mojih ingerencija, odnosno iz ingerencija Hrvatske ratne mornarice. Vi znate da je to pitanje sukcesije i tima koji je radio na cijelom tom projektu. Poznato vam je da se poduzimaju određene aktivnosti kako bi taj brod se u konačnici i vratio Republici Hrvatskoj, jer je vezan za našu tradiciju, matična luka mu je bila ovdje u Splitu. Poznate su nam okolnosti kako je došlo da je taj brod zadržan u Crnoj Gori. Takav brod nam definitivno treba u sklopu provedbe ovog vojnog studija pomorstva i brodogradnje, jer na takvom brodu se stječu zaista one temeljne mornarske sposobnosti. Naime, bez poznavanja temeljnih mornarskih vještina, nema pravog mornara.

Njegovo mjesto u Lori se znalo. Je li slobodno da ponovno prihvati „Jadran“?

Složit ćete sa mnom – posve je nevažno gdje je nekad bilo mjesto veza „Jadrana“. A za svaki brod kojim bi povećali flotu HRM-a zasigurno će se naći odgovarajuće mjesto!