Ministarstvo gospodarstva za današnju sjednicu Vlade pripremilo je „Godišnje izvješće o izvozu i uvozu robe vojne namjene i nevojnih ubojnih sredstava za komercijalne svrhe za 2012. godinu“. Izvješće je željno iščekivano, jer bi trebalo pokazati trgovinu naoružanjem između Hrvatske i Jordana. U veljači ove godine New York Times je objavio priču o hrvatskoj prodaji oružja sirijskim pobunjenicima, i to preko Jordana ili Saudijske Arabije kao posrednika koji, za razliku od Sirije, nisu pod zabranom prodaje oružja.
I zaista, u Prilogu 1 Godišnjeg izvješća, odnosno u tabličnom prikazu izvoza robe vojne namjene za razdoblje 2012, eto i Jordana! Iz podataka se vidi da je Hrvatska Jordanu prodala sljedeće: bacači granata – 380 komada, kacige – 2 500 komada, vojno oružje – 38 komada, vojno streljivo – 2 054 529 komada, i puške – 4 800 komada. Za sve to Hrvatska je naplatila 6.844.599,00 američkih dolara. Pogleda li se ukupno dozvoljena količina izvoza ovih roba u prijateljski nam Jordan, ispada da bi tu još moglo biti prostora za trgovinu tijekom ove godine. Naime, Lijepa naša je za Jordan dozvolila prodaju 700 bacača granata, 20 tisuća komada kaciga, 450 komada vojnog oružja, 6.136.780 komada vojnog streljiva i 14 217 komada pušaka, u ukupnoj vrijednosti od 33.025.484,00 američkih dolara. Naravno, po do sada već uhodanom običaju, ne specificiraju se ni kupci ni prodavači, kao ni kategorija „vojnog oružja“, što po ovome bacači granata kao da nisu.
Prvi je hrvatsku prodaju oružja Jordanu nedvojbeno potvrdio Novi list 06. travnja ove godine, objavivši službene podatke Ujedinjenih naroda. UN-ovi dokumenti o međunarodnoj trgovini oružja i vojne opreme dokazali su da je Hrvatska u 2012. godini Jordana prodala 233.185 kilograma naoružanja, klasificiranog kroz 4 kategorije. Najveća masa odnosila se na streljivo – više od 190 tona raznog streljiva, granata i mina, ukupne vrijednosti od 5 milijuna dolara. U najnovijem hrvatskom Godišnjem izvješću stoji da je Hrvatska 2 054 529 komada vojnog streljiva Jordanu naplatila 4.798.099,00 američkih dolara, što je zaista blizu UN-ovoj procjeni. No konačna suma koliko je Hrvatska naplatila Jordanu donekle se razlikuje – UN-ovi podaci kažu da je riječ o 6.499.832,00 američkih dolara, dok je hrvatski izračun temeljem Godišnjeg izvješća Ministarstva gospodarstva za gotovo 350 tisuća dolara veći, odnosno iznosi 6.844.599,00 američkih dolara.
U istom tekstu Novi list upozorava i na donacije Hrvatske Sjedinjenim Američkim Državama, iz kojih je više od tisuću „kalašnjikova“ završilo u Siriji. U Izvješću o trgovini roba vojne namjene, koje sutra ide pred Vladu, piše da su SAD bile destinacija u 10 slučajeva trgovine. Hrvatska je, među ostalim, preko bare prodala 35 272 komada pušaka za 2.119.164,16 USD, 1530 komada vojnog streljiva za 74.970,00 USD, 160 komada minobacača za samo 16 tisuća dolara, i 325 komada pištolja za 15.031,25 USD. Od ostalih predmeta, tu su još razni kompleti dijelova za puške i pištolje, te 596 kompleta pušaka.
Ivo Josipović: pa normalno da sam znao za trgovinu s Jordanom
Dok se hrvatska Vlada pravi kao da je se napisi o trgovini oružjem s Jordanom/Sirijom nimalo ne tiču, predsjednik Ivo Josipović lakonski je potvrdio da je bio upoznat s prodajom više od 200 tona oružja Jordanu, ali, eto, „ne možemo kontrolirati gdje je dalje to oružje završilo“.
Vesna Pusić i Stipe Mesić – da li bi i danas njihov susret bio ovako srdačan?
Prije 2 dana je zato prilično oštro nastupio bivši predsjednik Stipe Mesić u intervjuu za portal Indeks. On je, među ostalim, takvu trgovinu proglasio „nepotrebnom avanturom koja nas može koštati više stotina milijuna eura“, kakvu on ne bi nikada odobrio. „Ako je istina da smo za to oružje dobili 6 milijuna eura, onda je to mala cijena prema onoj koju ćemo platiti u izgubljenom plinu i nafti“, kaže Mesić. Kritizirajući hrvatsku vanjsku politiku koja se u slučaju Sirije pokazala kao „slijepi izvršitelj nečije političke volje, a bez političke mudrosti i bez sluha za vlastite ekonomske interese“, Mesić pojašnjava:
„Svaka zemlja koja prodaje oružje na međunarodnom tržištu, mora biti svjesna mogućih posljedica ukoliko se trgovina vodi u zaraćenoj zoni. Posljedice mogu biti razne, a jedna od njih je i da oružje dospije u pogrešne ruke. Recimo u ruke islamista. Oni to oružje trebaju. Iako je odluka Vlade bila nepromišljena, smatram da zbog nje neće biti velikih političkih posljedica, ali bi se mogle osjetiti posljedice na ekonomskom planu. U Siriji se nalaze Inina nalazišta nafte i plina vrijedna više milijardi dolara. Prvi pogrešan korak bio je naše odustajanje od tih polja nakon EU embarga, a drugi pogrešan korak je kompromitacija s naoružavanjem sirijskih pobunjenika. Ukoliko se Assadov režim ipak održi dulje vrijeme, sve to bi nas moglo skupo koštati.“
Brzo mu je odgovorila njegova nekadašnja stranačka kolegica, aktualna ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić:
„Svatko vodi politiku u svoje vrijeme. To je njegov stav, ali ovo je vrijeme u kojem on ne vodi vanjsku politiku.“
Čija je politika bila pametnija – u ovom slučaju ovisi samo o događajima u uzavreloj Siriji.
