Vlada RH danas je konačno usvojila prijedlog Godišnjeg izvješća o obrani za 2021. godinu i otposlala ga u Sabor na raspravu. Otkad se izrađuje ova vrsta dokumenta, ovo je do sada najkasniji njegov izlazak na svjetlo javnosti. Do sada su Godišnja izvješća o obrani uglavnom bila izrađivana i puštana u proceduru prije saborske ljetne pauze, pa se tako bilježe Izvješća koja su bila izrađena i puštena u proceduru već u travnju ili svibnju, dok je uobičajeno bilo da ih Hrvatski sabor dobije, raspravi i usvoji prije ljetne stanke. Veliki presedan bio je s Godišnjim izvješćem za 2019. godinu, prvo koje je na svjetlo dana izašlo u mandatu tada novog ministra obrane Marija Banožića, i koje je u saborsku proceduru ušlo tek 3. rujna 2020.. Tek nešto malo bolje bilo je „prolazno vrijeme“ Godišnjeg izvješća za 2020. godinu, kojeg je Sabor zaprimio 19. kolovoza. No izvješće za 2021. je – ponovimo – apsolutni rekorder s prihvaćanjem na Vladi 13. listopada, i mogućom raspravom u Saboru do kraja ovog mjeseca, ili čak i kasnije. Problem navodno nije bio u samom Ministarstvu obrane koje je, tvrde poznavatelji situacije, Izvješće izradilo već ranije, već je ono zapelo u nečijoj ladici. No kako bilo, na današnjoj 157. Sjednici Vlade ono je konačno prihvaćeno, a o čemu se tu radi – pokušao je objasniti državni tajnik u Ministarstvu obrane Zdravko Jakop, zapravo uvelike tek pročitavši opći uvod iz samog dokumenta:

„U skladu sa Zakonom o obrani Vlada podnosi Hrvatskom saboru ovo Izvješće kojim se omogućuje uvid u područje obrane u 2021. godini. Izvješće je strukturirano kroz prikaz aktivnosti, razvoja obrambene sposobnosti te strukture obrambenih resursa. Prepoznata je važnost ulaganja u obrani kako bi se pravovremeno odgovorilo na novo sigurnosno okružje uzrokovano geopolitičkim i geostrateškim promjenama, kako globalno tako i u okruženju. U tom kontekstu dostizanje smjernica NATO-a u 2021. godini o izdvajanjima za obranu od 2% BDP-a, od čega 20% za modernizaciju i opremanje, i obrambeni proračun u 2021. godini od oko 7,2 milijarde kuna značajan je iskorak za Republiku Hrvatsku i Ministarstvo obrane. Rezultat je to kontinuiranog rada i usmjerenosti obrambenog resora na ispunjavanje zadaća Hrvatske vojske i realizaciju ključnih projekata.

Najvažniji projekt, ujedno i najveća investicija Hrvatske vojske od samostalnosti Republike Hrvatske, je sklapanje ugovora o nabavi 12 višenamjenskih borbenih aviona. To će značajno unaprijediti nacionalne obrambene sposobnosti, očuvati tradiciju lovačkog borbenog zrakoplovstva, te osnažiti položaj Republike Hrvatske u okviru NATO-a i Europske unije. Važan doprinos jačanju Hrvatskog ratnog zrakoplovstva je isporuka helikoptera Black Hawk u projektu nabave 4 helikoptera od kojih su 2 donacija naših američkih partnera. Započet je projekt opremanja Hrvatske kopnene vojske borbenim vozilima pješaštva Bradley u kojem je prihvaćena ponuda Sjedinjenih Američkih Država o donaciji 89 borbenih vozila, te obnovi i dovođenju u operativno stanje 62 borbena vozila. Ovaj projekt važan je iskorak prema ispunjavanju NATO Cilja sposobnosti uspostave srednje pješačke brigade, kao i potpora hrvatskoj industriji u smislu održavanja tih vozila.

Čovjek je u središtu obrambenog sustava, uspješno su održavani standardi, uvjeti života i rada vojnika, dočasnika i časnika, dostignutim u prethodnim godinama mandata naše Vlade. Tijekom 2021. godine nastavljena je provedba personalne politike radi dostizanja i održavanja spremnosti pripadnika Hrvatske vojske. Nakon 30 godina postojanja i transformacija obrazovnog sustava Hrvatska vojska dobila je Sveučilište obrane i sigurnosti dr. Franjo Tuđman koji će biti nositelj obrazovanja časnika u razvoju vojne znanosti. U okviru jačanja obrambenih sposobnosti usmjeren je na obranu suvereniteta, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske kao primarne misije, nastavljene su zadaće usmjerene na misiju doprinosa izgradnje međunarodnog mira, sigurnosti i povjerenja. Hrvatska vojska je u 2021. godini još jedanput pokazala da je uvijek spremna pomoći svojim građanima. Pružala je potporu zdravstvenom resoru u borbi protiv pandemije bolesti  COVID-19, kao i pomoć stanovništvu i lokalnoj zajednici u uklanjanju posljedica na Banovini. Kao sastavnica sustava domovinske sigurnosti, Hrvatska vojska pridonijela je uspješnoj provedbi protupožarne sezone. Nastavit ćemo razvijati nove i unapređivati postojeće sposobnosti kako bi Hrvatska vojska odgovorila na sve izazove i zadaće definirane Ustavom i zakonom, kako bi naš narod i svi naši građani na nju mogli uvijek računati“.

Netom objavljeno Godišnje i zvješće o obrani za 2021. godinu ima ukupno 124 stranice i sastoji se od ukupno 5 poglavlja: (1) Obrambena politika i upravljanje resursima, (2) Hrvatska vojska, (3) Posebni poslovi u području obrane, (4) Upravno-pravni i administrativni poslovi i potpora, te (5) Realizacija Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga od 2015. do 2024. godine. Već u uvodu, baš kao i u Jakopovom obrazloženju, primjetne su pohvale projektima koji su se dogodili pri kraju izvještajnog razdoblja, dakle krajem 2021. (borbeni avioni), te početkom ove godine (Black Hawk i Bradley), očito kako bi slika opremanja i modernizacije izgledala bolje od jadnog stanja iz prošle godine. No, zamjetna je i težnja da se brojnim općenitim navodima, te čestim izostankom stvarno ključnih numeričkih podataka ujedno oteža i dobivanje ikakve detaljnije slike o stvarnome stanju u obrambenom sustavu Republike Hrvatske za 2021. godinu.

Što se tiče prošle godine, navodi se da je „u 2021. godini izrađen Prijedlog nove strategije obrane Republike Hrvatske“, no nema naznake što se s njime dogodilo i u kojoj je fazi taj dokument, a navodi se i da je težište tijekom 2021. bilo na izradi novog DPR-a kojim će se „utvrditi projekcija razvoja sposobnosti Hrvatske vojske od 2023. do 2034. godine“, čime se implicira da će novi DPR biti usvojen i stupiti na snagu već sljedeće godine, iako se postojeći odnosi na razdoblje od 2015. do 2024., te da će trajati malo duže od dosadašnjih 10-godišnjih planova. Također, u Izvješću se konstatira: „U sklopu četverogodišnjeg NATO ciklusa obrambenog planiranja (NATO Defence Planning Process – NDPP) Republika Hrvatska preuzela je novi paket obveza – NATO Ciljevi sposobnosti 2021, koji predstavlja okosnicu za razvoj obrambenih sposobnosti Hrvatske vojske i dio je sposobnosti koje se planiraju i razvijaju iz perspektive nacionalnih potreba”. Istodobno, u okviru „Izvješća o implementaciji Zavjeta o investiranju u obranu“ (Defence Investment Pledge Report – DIP Report) i „Nacionalnog plana ispunjavanja obveza iz Stalne strukturirane suradnje“ za 2021., Hrvatska je dostigla 2,16% izdvajanja za obranu, od čega 30,3% otpada na opremanje i modernizaciju. To je, napominje Ministarstvo obrane u Godišnjem  izvješću, prvi put da je dostignut zahtijevani postotak izdvajanja od 2% BDP-a i 20% za opremanje i modernizaciju. Naravno, ni jedan od ovih dokumenata nije dostupan javnosti, kako u cjelini tako ni u ikakvom sažetku (što je dobra praksa ako je riječ o klasificiranim materijalima), a niti se spomenuta izdvajanja u postocima nije prikazalo u NATO metodološkoj rapodjeli – koja je poprilično različita od ove domaće.

Dok je Sabor ranije bio zasebno izvještavan o sudjelovanju OS RH u međunarodnim misijama i operacijama, budući da zasebno donosi i odluke o tome, Ministarstvo obrane to je izvještavanje ukinulo, uz najavu kako će ubuduće to raditi kroz Godišnje izvješće. No u današnjem dokumenta nema nekakvog posebnog izvještaja o aktivnostima hrvatskih vojnika na međunarodnom planu, tek podpoglavlje „Sudjelovanje u NATO operacijama i aktivnostima“ u kojem je nabrojeno puno više općenitih stvari o samim misijama i operacijama, nego o djelovanju pripadnika OS RH u pojedinačnim aktivnostima. Dakle, i tu je umjesto promjene koju su sami najavili tek nastavljena ionako neodgovarajuća praksa, koja dovodi do situacije da u javnoj sferi praktično da nema nikakvih naznaka što pripadnici OS RH rade u misijama, gdje su točno raspoređeni i koji su rizici vezani uz njihov rad te terenski raspored.

U poglavlju o ljudskim potencijalima, dijelu o Vojnoj psihologiji, izostalo je spominjanje dva bitna momenta koja su itekako obilježila OS RH tijekom prošle godine. Prvo i osnovno je to val samoubojstava koji je prošloga ljeta potresao hrvatske Oružane snage, a drugo je pitanje konzumacija droga i s tim povezani postupci izbacivanja brojnih pripadnika OS RH iz vojnoga sustava, a naposljetku i smjene samog zapovjednikaZapovjedništva zspecijalnih snaga. (1) Iako je 2021. došla na neslavno prvo mjesto po godišnjem broju samoubojstava u OS RH, u tekstu Godišnjeg izvješća toj činjenici uopće nema izričitog spomena. Samo se spominje provedba 1.221 individualnih psihologijskih savjetovanja u svrhu „pružanja neposredne psihološke potpore i prevencije izvanrednih događaja“, kao i da su 54 pripadnika prošla kroz psihološke krizne intervencije i prevencije izvanrednih događaja. Posebna je pažnja, napominje MORH, posvećena prevenciji i postupanju u slučajevima nasilja u obitelji, što je svakako pohvalno, no stvarno je problematično kao se spominju anti-stres tretmani, ali nema ni spomena nekim posebnim mjerama i postupcima koji bi obuhvatili potencijalne samoubojice i njihovo radno okruženje. U poglavlju o „izvanrednim događajima“ doduše se spominju „smrtni slučajevi pripadnika HV“, no tu se posebno napominjen kako je do njih došlo „nevezano uz službu u HV odnosno izvan službe“, da su te situacije „individualne“, a dogodile su se „pripadnicima HV različite dobi i iz različitih postrojbi i mjesta službe te ni na jedan način nisu bili povezani“ – naravno, osim očiglednom činjenicom da je u svima njima riječ o samoubojstvima pripadnika djelatnog sastava OS RH, sustava koji tu od njih temeljito pere ruke. (2) O ovisnosti o drogama kaže se tek da je „u trećem tromjesečju 2021. Provedeno ispitivanje razmjera zloupotreba sredstava ovisnoti u koje su bila uključena 1.496 pripadnika Hrvatske vojske“, te da su „u vezi s ovisnosti sa 105 pripadnika provedena individualna psihološka savjetovanja i/ili psihodijagnostičke obrade“. U već spomenutom odjeljku o „izvanrednim događajima“ stoji tek – „U HV postoji nulta stopa tolerancije na prisutnost droge te je u kontekstu otkrivenih slučajeva u 2021. godini pojačan nadzor i poduzete stegovne radnje kako bi se takve događaje svelo na minimum“. Sve je to vrlo malo i šturo, na temu koja je tijekom 2021. i 2022. svako malo odjekivala medijima, pokazujući zorno da na polju upravljanja djelatnim vojnim sastavom MORH i OS RH itekako imaju operativnih problema.

U Godišnjem izvješću za 2021. godinu također nema ni spomena glavne teme koja je obilježila obrambeni sektor – sukoba Ministarstva obrane, odnosno ministra obrane Marija Banožića. i predsjednika RH te Vrhovnog zapovjednika OS RH Zorana Milanovića. Iako je ovdje, s jedne strane, riječ o političkom sukobu, činjenica je da se on prenio na osnovno funkcioniranje Oružanih snaga, u kojima su kao posljedica političkog sukoba vrlo visoka zapovjedna mjesta ostala prazna zbog izostanka dogovora o imenovanju zapovjednika, što je nastavljeno i ove godine. Da ipak nešto ne „štima“, vidljivo je u dijelu Godišnjeg izvješća pod nazivom „Potpore državnim i drugim tijelima“, gdje se spominje kako se „postupanje za traženje potpore Hrvatske vojske Predsjedniku Republike Hrvatske promijenilo 2021. godine te Ured predsjednika Republike Hrvatske zahtjeve za potporu dostavlja načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske koji donosi zapovijedi bez odluke ministra obrane“, iako su se do 2021. godine Zahtjevi za pružanje potpore dostavljali Ministarstvu obrane o čemu se donosila odluka ministra obrane. Također se spominje problem korištenja materijalnih sredstava, koje predstavlja problem Ministarstvu i ministru obrane koji je fiskalno odgovoran za zakonito i namjensko trošenje proračunskih sredstava za obranu. U tom kontekstu treba gledati i neisplatu dnevnica za službeno putovanje i naknadu za rad u terenskim uvjetima, ali koje su u konačnici ipak isplaćene, što je naznačeno rečenicom u kojoj nedostaje jedan dio i ovako krnja glasi: „Međutim, kako je briga Ministarstva obrane za materijalna prava vojnika, dočasnika i časnika koje je pokazalo kontinuiranim povećanjem plaća, unaprjeđenjem standarda života i rada djelatnih vojnih osoba izvršena je isplata dnevnica i naknada vojnicima i drugim djelatnim vojnim osobama koje su zadaće izvršili po zapovijedi i koje ne mogu biti odgovorne za takvo postupanje svojih nadređenih“. Na kraju tog pasusa se najavljuje i „plan pristupanja izmjenama zakonskih propisa“, ali se ne spominje niti jedna cifra kojom bi se dodatno argumentiralo neopravdano ili neodgovorno trošenje financijskih i drugih sredstava Ministarstva obrane za potrebe Predsjednika Republike (za što su bile javno spominjane situacije poput brojnih letova helikopterima HRZ-a ili korištenje jahte „Učka“ za privatni put predsjednika Milanovića u Albaniju).

Dok detaljniji uvid u pojedina poglavlja ovogodišnjeg Godišnjeg izvješća o obrani zaslužuje zasebni tekst, samo još na kraju da spomenemo kako je u ovom dokumentu postignut i svojevrsni rekord brojnim spominjanjima ministra obrane Marija Banožića, kao i objavljivanjem njegovih fotografija – od ukupno 32 fotografije, na njih 13 prikazan je osobno ministar Banožić, a na 8 fotografija su pripadnici OS RH (na nekima uz Banožića, a na nekim skupno s pripadnicima drugih oružanih snaga). Ujedno, dio preostalih fotografija (onih bez ministra) zapravo predstavlja generičke slike vojne tehnike strane proizvodnje, tako da nije jasno čime i one posebno zaslužuju biti u Godišnjem izvješću ili koju dodatnu informativnu vrijednost tu dodaju. Uz to, nažalost, čitav tekst Godišnjeg izvješća za 2021. po svojoj informacijskoj suhoći gotovo da podsjeća na neke od prethodnih takvih dokumenata koji su svojedobno bili rađeni i objavljivani u neposredno predizborna vremena. Uz to, njegov tekst vrvi i raznim pravopisnim te gramatičkim greškama, koje se lako moglo sanirati barem jednim preciznim čitanjem prije objave ovoga bitnog javnog dokumenta.