Dok se 13. rujna većina hrvatskih medija bavila izjavama premijera Zorana Milanovića o tome je li lakše čitati Bibliju ili Ovršni zakon, tog je četvrtka ujutro, na 51. sjednici aktualne Vlade RH, proceduru potpuno nezapaženo prošao dokument nazvan Nacrt prijedloga polugodišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske za prvo polugodište 2012. godine. U njegovu tekstu, kojega je pred Vladom kratko obrazlagao osobno ministar finacije Slavko Linić, sadržana je većina detaljnijih javno dostupnih podataka o aktualnome stanju prihoda i rashoda države. Pogledajmo što taj izvor ima za reći o financiranju obrane u Hrvatskoj tijekom prvih 6 mjeseci ove godine.
Na prvi pogled, izvršenje obrambenoga proračuna tijekom prvih 6 mjeseci ove godine dobro slijedi planove koji su izneseni u državnome proračunu usvojenom u Saboru 24. veljače ove godine. Nakon planske djelatnosti prošle vladajuće ekipe – prošle godine i prvih mjeseci ove godine (tijekom kojih se poslovalo po režimu privremenoga financiranja, kojeg je Sabor usvojio 28. listopada 2011. godine kroz Odluku o privremenom financiranju poslova, funkcija i programa državnih tijela i drugih proračunskih korisnika državnog proračuna Republike Hrvatske u prvom tromjesečju 2012. godine) – novi je proračun za 2012. godinu donekle promijenio stvari. Njime su ukupni državni rashodi bili planirani na 118,8 milijardi kuna, što je 3,4 milijarde manje nego lani, a prihodi na 108,9 milijardi kuna, ili 1,4 posto više nego u 2011. godini. Što se obrane tiče, tu su nova Vlada i novi ministar obrane izašli u javnost s jačanjem naglaska na opremanje i obuku snaga.
Kad na temu obrane usporedimo državne proračune za 2011. i 2012. godinu – obje godine koje su, i koje bi mogle proći bez rebalansa – prvo upada u oči ukupna cifra sredstava namijenjenih obrani. U 2011. godini je to bilo oko 4 milijarde 970 milijuna kuna, za razliku od 4 milijarde i 828 milijuna kuna u 2012. godini – dakle, oko 141 milijun i 785 tisuća kuna manje. Ova je razlika raspodijeljena kroz 3 osnovna dijela obrambenoga proračuna, tako da je “Doprinos kolektivnoj obrani i međunarodnoj sigurnosti” (2) ostao praktično netaknut, “Ostale zadaće OS” (3) su smanjene za nešto više 24,6 milijuna kuna, dok je “Zaštita suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti RH” (1) smanjena za oko 117 milijuna i 103 tisuće kuna.
Na prvi pogled uspješno hrvanje sektora obrane sa štednjom
Za opremanje i modernizaciju je ove godine bilo planirano oko 150 milijuna kuna više nego lani, a taj se skok (s oko 600 na gotovo 750 milijuna kuna godišnje) odrazio i na trošenje ovih sredstava. Tako je za modernizaciju u prvoj polovici 2012. godine potrošeno gotovo 310 milijuna kuna, 41,33 posto plana, i praktično 90 milijuna više nego u istome periodu prošle godine. Jednako je prošla i stavka “Obuka i ostale aktivnosti”, koja je radikalno povećana u državnome proračunu za 2012. godinu, u usporedbu s godinom ranije (s prvotno planiranih 22 milijuna kuna, na gotovo 56 milijuna). Od te nove, uvećane sume, u prvih je šest mjeseci godine bilo utrošeno tek 20,37 posto, ili oko 11,5 milijuna kuna – što je ipak bitan rast s obzirom na 2011. godinu, kada je u tu svrhu tijekom prve polovice godine otišlo tek oko 4 milijuna kuna. No, ove promjene nisu i jedino što se vidi po pitanju obrane u ovome Nacrtu izvješća o izvršenju državnoga proračuna.
Iza prividno balansirane činjenice, koju navodi prije neki dan usvojen Nacrt polugodišnjeg izvještaja o izvršenju proračuna – da je obrambeni proračun 2012. (od oko 4 milijarde i 828 milijuna kuna) u prvih šest mjeseci ove godine izvršen u 46,9 posto planiranoga – ostaje aktualan problem nejednake raspodjele tereta ušteda. Naime, unutar spomenutog odjeljka u koji su pala najveća kraćenja (“Zaštita suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti RH”), pretežito se rezalo stavku “Funkcioniranje OS RH” (za 247,25 milijuna – s gotovo 3,1 milijarde na 2,85 milijarde kuna) i “Opći i upravni poslovi” (za 40,86 milijuna kuna – s oko 568 milijuna na oko 527 milijuna kuna godišnje). Dok je u obje ove stavke zabilježena polugodišnja potrošnja od oko 50 posto ukupno predviđenih godišnjih sredstava (49,08% za “Funkcioniranje” i 51,88% za “Upravne poslove”), pri tim se rezovima radilo o problematičnim potezima. O tome dobro svjedoče i medijski napisi s početka kolovoza – kada je u javnost izašla informacija o raspravi na zatvorenoj sjednici Vlade, tijekom koje je izneseno da MORH-u za plaće nedostaje ukupno 213 milijuna kuna – što je kasnije ispravljeno na manjak od tek 108 milijuna kuna za isplate plaća i regresa. Time ispada da se u periodu od prošlog pa do ovog obrambenog proračuna od oko 142 milijuna željenih ušteda, iz iscrpljenog obrambenog sustava uspjelo iscjediti tek 34 milijuna, dok su preostalih 108 ispali nenadoknadivim minusom – i to upravo u funkcioniranju sustava, te njegovu administrativnome poslovanju. Za sada izgleda da je taj manjak pretežito prevaljen na drugo polugodište ove godine (gdje se vjerojatno otvara “rupa” na kraju proračunskoga perioda), a bit će da se tu radi o kombinaciji proračunskog optimizma i ulaženja u kraćenje sredstava prije ikakvih strukturnih promjena – a ne paralelno s njima ili, ne daj Bože, nakon provedbe reformskih zahvata.
Na drugi pogled, usprkos planiranju rezova te simboličkim promjenama, glavne kategorije u prvih 6 mjeseci trošile su isto kao i prije godinu dana
Usprkos svoj priči o uštedama, ali i o jačanju spremnosti, ispada da se neke stvari nisu promijenile. Tako neka tradicionalna područja ušteda i u prvoj polovici ove godine neproporcionalno malo troše svoja sredstva, kakva god ona bila. “Objekti i infrastruktura” (ionako smanjeni s 91,6 na oko 84 milijuna kuna godišnje) do kraja lipnja utrošili su tek 24,48 posto svojih predviđenih sredstava, slično kao i već spomenuta “Obuka i ostale aktivnosti” – koje su do kraja lipnja bile tek na 20,37 posto svoje godišnje kvote (gotovo kao i u isto vrijeme lani, kada su prijavili 18,37 posto – doduše, od bitno niže ukupno odobrene godišnje sume). Posebna je tu priča stavka “Obalna straža”, koja je i prošle i ove godine na slično zacrtanih 30-ak milijuna kuna godišnje, od kojih se u prvih 6 mjeseci godine utroši tek oko 3 do 3,5 milijuna (oko 10 posto).
Iako je u prvih šest mjeseci 2012. godine zabilježeno više segmenata obrambenoga proračuna koji troše bliže 50 posto godišnjih sredstava, u usporedbi s takvim prošlogodišnjim izvješćem – i dalje treba konstatirati da je na djelu jedna cikličnost koja potrošnju ipak pretežnije gura u drugu polovicu godine. Bit će da tu ima utjecaja i pojava o kojoj je bilo riječi oko “slučaja Pribolšan” – da se lošim planiranjem javnih nabava, ali možda i ukupne potrošnje, pred kraj proračunskoga razdoblja stvara pritisak za provođenje brzih, skraćenih i manje transparentnih financijskih poteza. Nažalost, na temelju javno dostupnih financijskih podataka, o ovakvoj se tematici može tek nagađati.
