Da niste špijun, što biste bili? Diplomat!
Ovako su posljednjih tjedana odgovarali obavještajci širom regije. Jednom se želja ostvarila, drugi visi o koncu, dok treći ipak nije uspio pobjeći od obavještajne službe.
Slučaj prvi:
Krajem listopada Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Crne Gore (MVPEI) i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) potpisali su sporazum prema kojem će se jedan službenik ANB-a uputiti u diplomatsku službu. Dotičnog sretnika čeka posao u crnogorskom diplomatskom predstavništvu pri NATO-u u Bruxellesu, otvorenom još 2007. godine. Postavljanjem obavještajca na diplomatsko mjesto, crnogorska Vlada navodno namjerava „intenzivirati suradnju s NATO-savezom na sigurnosnom planu“. Za sada još uvijek neimenovani ANB-ovac u Bruxellesu uživa od prvoga dana studenog.
Slučaj drugi:
Vidjevši kako to radi nekadašnje „drugo oko u glavi“, i Srbija je odlučila poći istim putem. Oni, doduše, imaju čovjeka s imenom i prezimenom – Radu Bulatovića, bivšeg direktora BIA-e („Bezbedonosno-informativna agencija“), koji je odnedavno zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova Srbije. Štoviše, Bulatović je ondje dobio mjesto šefa Odsjeka za Pokret nesvrstanih u Sektoru za multilateralnu suradnju. No to je samo privremeno, zapravo tek kako bi mogao postati veleposlanikom u nekoj od istočnoeuropskih zemalja, pretpostavlja se u nekoj od republika bivšeg SSSR-a, ali sigurno ne u Rusiji. Ne baš mlađahnome Bulatoviću diplomacija nije posve strana – do raspada SFRJ radio je u Saveznom sekretarijatu vanjskih poslova, i bio na privremenom radu u konzulatima u Istanbulu i Rimu.
Bulatovićeve planove navodno ometaju Amerikanci, budući ga službeni Washington smatra jednom od osoba najodgovornijih za neometano paljenje američkog veleposlanstva u Beogradu u veljači 2008. Kao tadašnji šef BIA-e, Bulatović je, smatraju u SAD-u, imao informacije o pripremanju napada na veleposlanstvo, ali nije učinio ama baš ništa da to spriječi. Osim toga, SAD već godinama navodno sumnjaju da je Rade Bulatović sudjelovao u skrivanju jednog od najtraženijih haaških optuženika, ratnog zločinca Radovana Karadžića. U prilog takvim tvrdnjama ide i činjenica da je Karadžić (iliti doktor Dabić) uhićen odmah nakon Bulatovićevog odlaska s čelnog mjesta BIA-e. Amerima je to navodno više nego dovoljno da oštro prosvjeduju protiv namjere da se Bulatovića – em zaposli u MVP-u, em u diplomatskoj službi. Na potezu je sada Dačićeva Vlada, na kojoj je konačna odluka o Bulatovićevom (ne)imenovanju.
Slučaj treći:
Jednom od rijetkih koji su odradili puni mandat u nekoj od hrvatskih obavještajnih službi, donedavnom šefu Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) Josipu Buljeviću, navodno je obećana „utješna nagrada“ – mjesto u diplomaciji. Tvrdi se da su mu kao posebna preporuka trebali poslužiti njegovi navodno odlični odnosi s pojedinim obavještajnim čelnicima na Bliskom istoku, zbog čega je Buljevića i čekalo niže rangirano diplomatsko mjesto u nekoj od tamošnjih zemalja. No, zbog afere „Nadzor“ u kojoj on, doduše, nije ispao negativac, ali koja je podsjetila na sve propuste SOA-e u vrijeme njegovog mandata, Buljević je, izgleda, izvisio. I predsjednik države i premijer suglasili su se da je za Josipa Buljevića najbolje da ostane negdje u bespućima obavještajnog sustava u Hrvata.