Lobiranja, pritisci, dogovori, trgovina… Sve su to okolnosti pod kojima se provodi posljednji natječaj za vođe delegacija (ili veleposlanstava) Europske unije, koji ovih dana upravo teče u Bruxellesu. Na natječaj za 18 mjesta šefova delegacija javilo se 729 ljudi (preko 40 ljudi na jedno mjesto), a za 23 niža diplomatska mjesta – 1057 (gotovo 46 kandidata na jedno mjesto). Trenutno se traže euro-diplomati za neke vrlo turbulentne zemlje, kao što su Alžir, Tunis i Jemen, ili pak za Europskoj uniji strateški važne države, poput Ukrajine i Saudijske Arabije. Na popisu zemalja je i nama puno bliža Crna Gora, koja od prosinca 2010. uživa status zemlje-kandidatkinje za članstvo u EU.
Svaki od kandidata ima u prosjeku pola sata da komisiju vanjskopolitičke službe EU uvjeri kako je baš on najbolji za određeno mjesto. Svi kandidati moraju pokazati odlično znanje europskih politika i sistema, kao i odnosa i interesa EU u odnosu na državu za koju su aplicirali. Potrebne su dobre komunikacijske vještine, kao i odlično poznavanje oba službena jezika EU (engleskog i francuskog), te dobro vladanje trećim stranim jezikom. Odluka o tome tko je od gotovo 1800 ljudi dobio neko od 41 mjesta u novoj EU-diplomaciji bit će donijeta krajem travnja ili vjerojatnije početkom svibnja.
Školsko poznavanje vanjskih poslova ne prolazi
Samuel Žbogar - iz Ljubljane preko Bruxellesa u Prištinu
Niska razina znanja jedan je od razloga što naši susjedi Slovenci imaju samo jednog čovjeka u diplomaciji EU, i to više zbog svojevrsne političke satisfakcije nakon dotadašnjih slovenskih neuspjeha u kandidiranju potencijalnih diplomata. Radi se o Samuelu Žbogaru, bivšem slovenskom ministru vanjskih poslova, koji od veljače ove godine predstavlja EU na Kosovu. No, kako sve zemlje Unije još uvijek nisu priznale tu najmlađu od država s područja bivše Jugoslavije, tako Žbogar nije mogao dobiti mjesto vođe delegacije, već je tek „šef Ureda EU“, sa skraćenim diplomatskim mandatom.
Nedostaci u znanju posljedica su toga što Slovenija nije donijela jasne profesionalne kriterije za diplomatsku službu, a kriterija nema jer nema ni vlastitog analitičkog odjela koji bi služio, među ostalim, i kao potpora kandidatima. Zato je novi ministar vanjskih poslova Karl Erjavec najavio da će Ministarstvo organizirati izobrazbu za kandidate, i ponuditi im pomoć te infrastrukturu za pripremu „gradiva“ i razgovor pred natječajnom komisijom. Kandidati bi logističku podršku trebali dobiti i od novoformiranog strateškog savjeta za vanjsku politiku, koji je svoju prvu sjednicu održao drugog dana mjeseca travnja, a cilj mu je formiranje nove strategije slovenske vanjske politike s obzirom na promijenjene okolnosti diljem svijeta.
Političke kuhinje u euro-diplomaciji
Drugi razlog što je samo jedan slovenski diplomat na čelu ogromne mreže europskih diplomatskih predstavništava je i taj što se malim zemljama prilično teško izboriti za takvu poziciju. Zato su prije nešto više od godinu dana, Slovenija, Litva, Latvija i Cipar na adresu povjerenice za vanjske poslove Catherine Ashton poslale pismo sa zahtjevom za poštivanjem geografske ravnopravnosti pri izboru diplomatskog osoblja. Te zemlje smatraju da kriteriji izbora moraju biti jednaki i za natječajnu komisiju i za države koje predlažu svoje kandidate.
Naizgled jednostavna struktura vanjskoposlovne službe EU
Čim se počela formirati diplomatska mreža, među prvim prigovorima bio je taj da su Britanci najzastupljeniji, aludirajući time na preizraženu lokal-patriotsku žicu Britanke Catherine Ashton. Drugi su, međutim, kritizirali slabost same povjerenice i njenu nedoraslost funkciji, smatrajući da vanjske poslove i tome pripadajuće formiranje diplomatske mreže zapravo vodi administracija oko Ashton, pritom je uspješno izoliravši. Javna je tajna da predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso nije zadovoljan izborom povjerenice za vanjske poslove pa se, navodno, osobno pobrinuo da svog, sada već bivšeg šefa kabineta Joao Vale de Almeidu instalira za veleposlanika EU u Washingtonu, ne bi li u SAD-u imao čovjeka od povjerenja.
Kada odlazi Catherine Ashton?
Kritike protiv Catherine Ashton kulminirale su u prosincu 2011., kada je 12 ministara vanjskih poslova zemalja-članica EU potpisalo pismo u kojem se vanjskoposlovna služba EU (European external action service – EEAS) optužuje za neke osnovne propuste i neučinkovitosti. Ashton je odgovorila u prvim danima siječnja 2012. izvješćem o prvoj godini postojanja i rada EU-diplomatske službe – osnovni problemi i nesporazumi nastaju na relaciji između EEAS i Europske komisije, tvrdi povjerenica, priznavši i da postoje ozbiljni tranzicijski i strukturalni problemi između 140 vanjskoposlovnih delegacija EU. Mnoge delegacije prepunjene su službenicima Europske komisije, više od 20 delegacije ionako nema drugog višeg osoblja uz vođe delegacija, koji se ne mogu baviti političkim pitanjima od silnog financijskog administriranja (koje radi pravnih ograda ne mogu prebaciti na osoblje iz redova Komisije).
Kad se EEAS bolje raščlani, vidi se o kakvoj je zapravo hobotnici riječ
No kako ministri vanjskih poslova drže da je upravo povjerenica Ashton osoba koja bi trebala održavati odnose između EEAS, Komisije i država-članica, počelo je lobiranje za njenu smjenu. Smatralo se da će to biti jednostavno, budući da je Ashtonova sa silaskom laburista s vlasti u Velikoj Britaniji izgubila snažan vjetar u leđa u EU. Financial Times tvrdi da su se u prosincu prošle godine vodili tajni pregovori o smjeni Catherine Ashton s mjesta povjerenice vanjskih poslova i ulasku Velike Britanije u fiskalnu uniju. Britanci bi zauzvrat dobili mjesto povjerenika za unutarnju trgovinu, a na Ashtoničin položaj došao bi Francuz Michel Barnier, aktualni povjerenik za unutarnju trgovinu. Takvi planovi otpali su zbog straha od reakcije Europskog parlamenta koji bi, u slučaju da se ne složi s ovakvom rošadom, mogao tražiti ostavku cijele Europske komisije. Nakon što je priča objavljena, svi su je demantirali – od Catherine Ashton do vlade Davida Camerona, koja je čak poručila da „Cathy Ashton dobro radi, što je prioritet za Veliku Britaniju“. To je bilo prije samo mjesec dana, a hoće li Ashton u svojstvu povjerenice za vanjske poslove uspjeti dočekati kraj 2012. – tek će se vidjeti.
