Na današnjem sastanku sastanku EU ministara vanjskih poslova pažnja je bila koncentrirana na pitanje Ukrajine, podršku vlastima u Kijevu, te odgovaranju Ruske Federacije od mogućeg vojnog avanturizma. No, nije tu nezapaženo prošla ni informacija koju je na stol stavio Simon Coveney, osoba koja ujedno obavlja poslove kako ministra vanjskih poslova, tako i ministra obrane Irske. On je kolege izvijestio o tome da početkom veljače Rusija planira vojne vježbe oko 240 kilometara od jugozapadnih obala Irske, u međunarodnim vodama ali unutar irskog isključivog gospodarskog pojasa. „Ovo nije vrijeme za jačanje vojnih aktivnosti i napetosti, u kontekstu svega što se događa u i oko Ukrajine“, izjavio je Coveney, dodajući: „Činjenica da oni biraju to sada raditi na zapadnim granicama, ako hoćete, čitave Europske unije, nedaleko obala Irske, predstavlja nešto što ne gledamo kao dobrodošlo ili sada željeno, posebno ne u nadolazećim tjednima“.
Pri tome, treba napomenuti i činjenicu kako se planirano područje ruskih mornaričkih vježbi ujedno poklapa i s područjem prolaska brojnih podvodnih kablova koji povezuju Europu i Sjevernu Ameriku noseći glavninu podatkovnog prometa među kontinentima. I dok se Ruska Federacija sprema vježbati, a Irska o tome šalje ozbiljna međunarodna upozorenja, navodno je itekako čujna i zabrinutost oko mogućnosti naglog prekida ovih komunikacijskih veza. Bio bi to vrlo specijaliziran te tehnološki i ekonomski iznimno ubojit uzvratni udar na interese EU i NATO ako bi baš u spomenutom periodu ruskih vježbi kojim slučajem došlo do kakvog radikalnog zaoštravanja nemile vojne situacije u Ukrajini. Svemu tome dodatno ulje na vatru dolijeva i aktualno stanje irskih Obrambenih snaga u svim njihovim vidovima.
Negdašnji ali i sadašnji ministar obrane Irske Simon Coveney u posjeti UN misiji u Libanonu, prosinac 2014. godine
Pri sagledavanju zabrinutosti Irske oko ovih vojnih aktivnosti na Atlantiku treba napomenuti da je u Irskoj već desetljećima vlast u rukama stranaka Fianna Fáil i Fine Gael, koje od lipnja 2020. ondje vladaju u koaliciji. Pri tome, zabrinuti ministar Simon Coveney koji je od ljeta 2017. ujedno i druga osoba stranke Fine Gael, već je od srpnja 2014. do svibnja 2016. bio ministar obrane (tada doduše kombinirano s resorom ministra poljoprivrede, hrane i pomorstva) – kada je u kolovozu 2015. donio i Bijelu knjigu o obrani. Dakle, on em na tom polju ima nekakvog iskustva, em je itekako odgovoran za aktualno stanje i vojne sposobnosti Irske. A kakvo je to stanje i kakve su to sposobnosti možda govore i stavovi irske oporbe na tu istu temu.
Naime, u irskim medijima je oporbena stranka Sinn Féin ovih dana izašla s izjavama „duboke zabrinutosti“ nad spomenutim najavama predstojećih vojnih aktivnosti ruske mornarice i zrakoplovstva. Njihova glasnogovornica za obrambena pitanja Sorca Clarke, inače zastupnica u Donjem domu irskog parlamenta (Dáil Éireann), napomenula je kako su uzastopne irske Vlade već godinama premalo investirale u „previše rastegnute“ Irske obrambene snage. „Duboko sam zabrinuta što Rusija planira provesti testiranja raketa pred obalama Okruga Cork, u prvim tjednima veljače“, napomenula je Clarke, objašnjavajući: „Kadrovska popunjenost naših Obrambenih snaga pogođena je smanjivanjima brojnosti proteklih godina, i to je područje zabrinutosti koje smo već višekratno isticali u zastupničkim tijelima. Posebno su zabrinjavajuća izvješća Mornaričke službe o brodovima koji su ili dugo na vezu, ili djeluju tek s osnovnim posadama zbog velikog manjka osoblja. Međunarodne vježbe, kao ove o kojima govore zadnja izvješća iz Rusije, stavljaju dodatan pritisak na naše već otprije previše rastegnute Obrambene snage, koje su uzastopne Vlade propustile odgovarajuće opremati i financirati“.
Pri tome se posebnim problemom tu pokazuje i nepostojanje osnovnog vojnog radarskog sustava, što je „razlog zbog kojeg strani entiteti nesmetano ispipavaju naš zračni prostor već godinama svojim visokim preletima bombardera i njihovih pratnji. Svi ti strani zrakoplovi nas mogu vidjeti, a mi njih ne“. Naime, kako prenose irski mediji, ta je država jedina na zapadnim obalama Europe koja nema takav vlastiti radarski sustav, što onda osuđuje tamošnje civilne kontrole leta da vide samo letjelice koje i same žele biti viđene, te imaju upaljene svoje transpondere. „Dok je Bijela knjiga iz 2015. godine prepoznao radarski nadzor zračnog prostora kao prioritet, od tada nije bilo nikakvih smislenih aktivnosti Vlada da se to i izgradi“, kazala je Clarke. Osim toga, „Naša Mornarička služba sada ima premalo stručnih kadrova i opreme, tako da nema sposobnosti ni vidjeti što se događa ispod morske površine, dok je otvoreno pitanje čak i normalnog djelovanja njihovih postrojbi“.
U takvim nemilim okolnostima, koje su barem djelomično poznate i Hrvatskoj ratnoj mornarici, treba napomenuti da Irska tijekom zadnjih dvadesetak godina za obranu godišnje izdvaja oko milijardu eura ili oko 1,1 milijardu USD. Time se financiraju Obrambene snage (Óglaigh na hÉireann) od ukupno oko 8.650 ljudi (od toga oko 7.000 u Irskoj vojsci, oko 900 u Mornaričkoj službi, te oko 750 u Irskom zračnom koru) i pričuva od oko 4.050 ljudi (3.850 Irske vojske i 200 mornarice). Dakle, proračunom nešto većim od hrvatskoga financira se dvostruko manju oružanu silu. Osnovnu opremu kopnenih snaga sačinjava 80 oklopnjaka Piranha III i 27 lakih terenaca BAE RG-32M, dok osnovu skromne vatrene moći daju 23 tegljene haubice kalibra 105 mm. Mornarički servis ima 7 aktivnih plovila (2 izvanobalna ophodna broda klase Roisin i 4 klase Samuel Becket, te jedan patrolni brod), dok su jedan veliki ophodni brod i još jedan patrolni brod od 2019. završili u pričuvi zbog manjka posada – da bi onda u ožujku 2020. godine ophodni brod LÉ Eithne (P31) ipak bio vraćen u službu, ali kao ploveći testni centar za Covid-bolesnike vezan u luci Cork, za što je smatran posebno pogodnim zbog svoje prostrane helikopterske palube i pripadajućeg hangara. Irski zračni kor opremljen je s dva aviona CN235 za nadzor pomorskog prostora, 8 aviona Pilatus PC-9M, tri nova Pilatus PC-12 NG Spectre, te 8 helikoptera (6 komada AW139 i još 2 komada H135). Zbog ovakvog materijalnog stanja u zrakoplovstvu Irska ima ugovor sa susjednom Ujedinjenom Kraljevinom o zaštiti svog zračnog prostora.
LÉ Eithne (P31) – od ophodnog broda bez posade do plutajućeg centra za testiranje na Covid-zarazu
Uz obranu države, 2015. su zadaci Obrambenih snaga bili prošireni obuhvaćanjem rizika međudržavnih sukoba, terorizma, cyber-napada, te potreba zaštite i spašavanja – iako sve to nije donijelo i neko iole ozbiljnije povećanje dostupnih novčanih sredstava. Preispitivanje obrambenog sustava iz 2019. stavilo je težište na nastavak sudjelovanja u međunarodnim misijama (Irska je lani sudjelovala u ukupno 8 EU, NATO i UN misija), te s time povezano održavanje sposobnosti, dok je dio domaćih resursa završio u pričuvi. Brojni planovi materijalne obnove te modernizacije kombinirali su se posljednjih godina s najavama pojačanog ulaganja u vojne kadrove, no kako vidimo, stvarnost je ponešto kaskala za izjavama tamošnjih političara.
Sve ove probleme je u publikaciji „Defence Review 2020″ irskih Obrambenih snaga jasno sažeo i bojnik Derek McGourty:
„Bilo je i daljnjih upada ruskih vojnih letjelica u irski zračni prostor te izvještaja o sve učestalijim aktivnostima ruskih podmornica na Sjevernom Atlantiku i u Irskome moru, što je sve doprinijelo rastu zabrinutosti o irskoj nesposobnosti za zaštitu svoje kritičke nacionalne infrastrukture, uključujući tu i transatlantske optičke kablove koji leže u irskim obalnim vodama. Irska Mornarička služba nema nikakvih protupodmorničkih sposobnosti, a njena sposobnost odvraćanja ili barem identificiranja takvih oblika mornaričkog prikupljanja podataka iznimno je ograničena. Irska nema ni radare, protuzračnu obranu, ili sredstva zračnog presretanja koja bi bila nužna za odvraćanje ili barem nadzor nad ruskim te drugim zrakoplovima koji u irski zračni prostor ulaze bez dozvole, nego se oslanja na britanski Royal Air Force da takve zadaće obavlja za nju“.
