Posljednjeg radnog dana prošloga tjedna, u petak, 25. travnja, Skupština Crne Gore izglasala je sudjelovanje pripadnika Vojske CG u dvije međunarodne misije – one u Maliju i u Srednjeafričkoj Republici. Do izglasavanja je došlo po hitnom postupku, samo dan nakon što je ova tema prošla na Vladi, i tek par sati nakon što je zeleno svjetlo dao i skupštinski Odbor za bezbjednost i obranu. Zbog „važnosti poštivanja principa Zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU“, kao i zbog „značaja provođenja aktivnosti u cilju ostvarivanja napretka Crne Gore na putu europskih integracija“, kako su pred Odborom objasnili predstavnici Ministarstva obrane i načelnik Generalštaba VCG, odlučeno je da Vojska CG doprinese EU obučnoj misiji u Maliju (EUTM Mali) sudjelovanjem jednog pripadnika VCG, uz mogućnost rotacije. S gotovo istim obrazloženjem odlučeno je i da jedan pripadnik VCG sudjeluje i u operaciji EU u Srednjeafričkoj Republici (EUFOR RCA). Uz ovu je odluku posebno naglašeno kako se „uvažava aspekt racionalnog raspolaganja proračunskim sredstvima“, te da „sudjelovanje pripadnika VCG u konkretnom slučaju neće iziskivati dodatna sredstva“.
Glasanje u Skupštini CG
Na samoj sjednici Skupštine bilo je malo manje unisono – zastupnici stranke Demokratski front upozoravali su kako su „ove dvije misije… dramatično drugačije od one misije u kojoj smo poslali vojnike u Afganistan“, a skupštinski Zakonodavni odbor izglasao je da se ubuduće odluke o sudjelovanju u misijama i operacijama donose dvotrećinskom većinom glasova. Konačni zaključak rasprave dao je Ranko Krivokapić, predsjednik crnogorske Skupštine, izjavom:
„Kad smo ih mogli slati na Krim 1897., možemo i nakon više od jednog stoljeća stići i do Malija“.
Pa zar tako, braćo?!
Napadno naglašavanje sudjelovanja u misijama zbog kopiranja „partnera iz EU“, što su, primjerice, isticali zastupnici SDP-a, dodatno je iziritiralo dojučerašnje crnogorske „partnere iz Rusije“. Rusiji je već ranije loše sjelo pridruživanje Crne Gore sankcijama koje je EU uvela protiv službene Moskve, pa je počela „razmatrati odgovor koji bi mogao uključivati ukidanje bezviznog režima i trgovinskih olakšica“. No osim neslužbenih glasina prenesenih preko „Ruskaje gazete“, nikakva službena potvrda ovog čina nije došla ni u veleposlanstvo Crne Gore u Moskvi, niti ruskom veleposlaniku u Podgorici. Spomenuta novina implicira da su veliki crnogorski prijatelji iz NATO-saveza tražili „otklon Crne Gore od prevelikog utjecaja Rusije“, te da „ruski novac od turizma i investicija u lokalne biznise čini glavninu crnogorskog BDP-a“.
„Tijekom 2012. u Crnu Goru se slilo 633 milijuna eura stranih direktnih investicija, od čega iz Rusije 161,5 milijuna, ili svaki četvrti euro. Kad pogledamo sektor turizma, gdje je Crna Gora uspjela da sa 650 milijuna eura prihoda godišnje pokrije robni deficit, u tom sektoru najveći rast (11 posto) zabilježen je zahvaljujući dolasku turista iz Rusije i Srbije. Samo ova dva podatka, uz stotine milijuna eura koji posredno i neposredno dolaze ovdje iz Moskve, faktički Crnu Goru čuvaju od ekonomskog kolapsa“,
rekao je za Ruskaju Gazetu Aleksandar Damjanović (SNP), predsjednik Odbora za ekonomiju Skupštine Crne Gore.
No ovo je samo prirodan nastavak napetih odnosa između Rusije i Crne Gore – krajem prošle godine, Crna Gora je navodno odbila ustupiti bazu u Baru za potrebe ruske sredozemne flote. I tada su ruski dužnosnici, više neslužbeno nego službeno, prigovarali prevelikoj poslušnosti Crne Gore prema novim prijateljima u NATO-u i EU. Nije prošlo niti 6 mjeseci, a već se počelo zveckati mogućnošću uvođenja sankcija. Crnogorsko „da“ EU-sankcijama Moskvu sigurno neće dirnuti, ali bi ruski „njet“ Crnoj Gori mogao donijeti prilično problema.
