Nakon devet dana intervencije SAD-a i Izraela u Iranu nije teško uočiti nekoliko odvojenih te povezanih, ali nipošto neočekivanih događanja. Kao prvo, zračno ratovanje i dalje za agresore ide sjajno (preko 4.500 zračnih udara do jutra 8. ožujka). Ispunjavaju se popisi meta, razaranje je vidljivo i spektakularno, a njegove posljedice tek će se postupno detaljnije razmatrati. Dapače, lista meta postupno postaje sve šira te je u subotu 7. ožujka obuhvatila i preko 30 iranskih naftnih postrojenja, a do 8. ožujka i pojedine regionalne pogone za desalinizaciju vode. Dok naftno ratovanje zapravo traje skoro od početka intervencije – njegova najnovija faza (razaranja i u četiri kompleksa neposredno oko Teherana) izazvala je postapokaliptične crne oblake nad glavnim gradom Irana, te navodno i prodor proizvoda gorenja nafte u tamošnju vodoopskrbnu i kanalizacijsku mrežu. Kao rezultat, uz spomen potencijalno izuzetno kiselih kiša, govori se o ozbiljnom zakiseljavanju vode u vodovodima (možda čak dovoljno da takva voda svojom kiselošću bude u stanju oštetiti i same vodovodne cjevovode), dok se već registriralo i palež te eksplozije zapaljivim tvarima zasićenog sadržaja u kanalizacijskim vodovima pod pojedinim gradskim prometnicama (što je već na prvi pogled bilo spektakularno). Naravno, sve su to napadi koji itekako pogađaju kompletno stanovništvo Irana, te time izravno smanjuju raspoloženje za pobunu ili prosvjede i među onim jako oporbenim građanima (na koje su Sjedinjene Države barem prividno mislile osloniti, prema najavama iz prvih dana intervencije). Za to vrijeme Sjedinjene Države mogući kraj rata vide tek u „bezuvjetnoj kapitulaciji“ Irana, dok su vlasti u Teheranu nasuprot tome izabrale novog Vrhovnog vođu Modžtabu Hameneija (56), radikalnog sina bivšeg čelnika čija je supruga Zahra poginula 28. veljače zajedno s Hameneijem seniorom.
No ipak je nešto sasvim drugo aktualno pitanje napada na pogone za desalinizaciju vode. Iako sam Iran dobiva relativno malo slatke vode tim putem, sasvim je drugačija situacija na drugoj strani Perzijskog zaljeva, gdje sve države i milijuni ljudi masivno ovise o desalinizaciji za pokrivanje čak i elementarnih potreba za pitkom vodom. Ukupno govorimo o preko 400 raznolikih pogona za dobivanje slatke vode, koji su jednako izloženi napadima kao i sve drugo, ali im je značaj kritičan i zamjene baš nema na horizontu. U takvoj situaciji, napad na iranski pogon na otoku Qeshmu u subotu 7. ožujka, navodno američkim sustavom HIMARS iz Bahreina, doveo je do odgovora kamikaza-dronom po jednom od desalinizacijskih pogona u Bahreinu do jutra u nedjelju 8. ožujka. Time je došlo do dodatnog i radikalnog zaoštravanja ratne situacije – iako se već prvih dana rata spominjala šteta na jednom od pogona za vodu u Izraelu (Sorek), da bi se 2. ožujka računalo i bliske udare kod pogona kod Dubaija, a onda i posredne štete na elektranama Fujairah F1 u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te Doha West u Kuvajtu (koje obje ujedno rade i desalinizaciju). No, tek ostaje za vidjeti hoće li se ovaj tip borbenih udara ipak nastaviti i idućih dana ili će potencijalne teške posljedice takvih napada ipak biti dovoljno zabrinjavajuće da zaljevski saveznici SAD-a i Izraela nametnu određena ograničenja u izboru ciljeva njihovih budućih zračnih napada.
Horor zvan Hormuz
U Hormuzu je potonuo i iranski brod IRIS Shahid Bagheri (C110-4), prerađen u nosač dronova
Sasvim je drugačija situacija po pitanju prometa kroz Hormuški tjesnac – o čijem se zatvaranju čulo već prvog dana rata, da bi to bilo postupno provedeno u idućih nekoliko dana. Pri tome, napomenimo da uništenje većih plovnih jedinica iranske ratne mornarice tu i nije imalo bitnijih utjecaja – ne samo jer i dalje postoji glavnina flotila malih plovila namjenski građenih baš za kontrolu pomorskog prometa uz iranske granice, nego još i više radi poslovne politike velikih svjetskih osiguravajućih kuća koje reguliraju premije osiguranja za svekolika trgovačka plovila. Zato se još početkom prvog tjedna ove intervencije moglo vidjeti podatke o radikalnom padu prometa kroz tjesnac, temeljem uvođenja velikih premija rizika za brodove koji bi se odvažili na prolaz tim ratnim poprištem. Do danas se može reći kako tu nije mnogo pomogla ni inicijativa američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je u utorak 3. ožujka objavio namjeru da SAD ponude bitno povoljnije premije za brodove koji bi plovili Hormuzom, posebno ako ondje prevoze energente. Neuspjehu ove inicijative vjerojatno je pomogla i činjenica da se za tu svrhu odvojilo tek oko 20 milijardi USD, dok su međunarodni osiguravatelji već u startu ukupne iznose naknada za tamošnji rizik procjenjivali na više od 352 milijarde USD – što je još i dodatno poraslo kada je u tjesnacu i oko njega bilo napadnuto i oštećeno barem desetak raznih trgovačkih plovila (Iran tvrdi 17). Svime time je promet od oko 138 brodova dnevno (oko dvije trećine od toga bili su tankeri) pao na tek 12 između 3. i 7. ožujka, čime je uvelike zaustavljen i tamošnji promet od oko 21 milijun barela nafte dnevno – što je u jednom navratu bitno više nego skupno tijekom niza dosadašnjih ratova u toj turbulentnoj regiji – te još i po 326 milijuna kubika ukapljenog plina dnevno (od toga 93 posto iz Katara).
Kolaps izvoza katarskog ukapljenog plina
Takvo zaustavljanje izvoza postupno se prenosi i na nužna ograničenja proizvodnje energenata koji više ne mogu do međunarodnih tržišta. Ipak, prije postupnog zaustavljanja same proizvodnje nafte u zemljama Zaljeva, ondje se u prvih nekoliko dana zastoja nakupilo oko 76 milijuna barela nafte (oko 46 na tankerima koji ne mogu isploviti, oko 22 u rafinerijama te oko 8 u komercijalnim skladištima). No svi ti skladišni kapaciteti nisu ravnomjerno raspoređeni. Tako se spominjalo da Irak ima skladišta za tek 6 dana proizvodnje, Kuvajt za 14 dana, Ujedinjeni Arapski Emirati i Katar za 19, a Saudijska Arabija za barem 36 – pa onda niti ne čudi da je do novog tjedna Irak već obustavio dobar dio svoje proizvodnje, dok ostalima takvi potezi tek predstoje. Ne samo da će ponovno pokretanje proizvodnje nafte biti vezano s tehnološkim rizicima i trajati, već je slična situacija i po pitanju proizvodnje plina. Nakon što je Katar 4. ožujka proglasio stanje „više sile“ i obustavio rad svojih proizvodnih postrojenja, ponovni izvoz njihova ukapljenog plina tražit će ne samo ponovno pokretanje same proizvodnje na pomorskim poljima u Perzijskom zaljevu, nego još i opsežnu pripremu LNG postrojenja u kompleksu Ras Laffan za obnovu procesa ukapljivanja te onda i brodskog izvoza. Dakle, kako se moglo čuti od pojedinih stručnjaka, zastoj prometa kroz Hormuz od desetak dana za sobom vuče barem 60 do 90 dana aktivnog rada po ponovnom pokretanju ikakvih ozbiljnijih izvoza, prije nego se međunarodni lanci opskrbe tamošnjim proizvodima ponovno stabiliziraju. Napomenimo da su SAD monumentalni manjak izvoza nafte za prvu silu krenule ograničavati i kroz 5. ožujka proglašenu 30-dnevnu dozvolu Indiji da pribavlja i prerađuje donedavno sankcioniranu rusku naftu (koje se u zadnje vrijeme na svjetskim morima navodno nakupilo preko 140 milijuna barela) – što je ipak tek privremena mjera s ograničenim praktičnim učinkom.
Naftni spremnici u luci Salalah u Omanu u plamenu nakon iranskog napada
Tijekom prošlog tjedna još se moglo govoriti o suzdržanoj reakciji svjetskih tržišta – na kojima je cijena sirove nafte porasla s oko 65,3 USD po barelu prije početka intervencije u Iranu, da bi do kraja prvog tjedna intervencije dostigla oko 91 USD po barelu (najveći tjedni porast cijene od 1980-ih godina). No, do ulaska u ponedjeljak 9. ožujka i novi tjedan trgovanja, na tržištima se bilježio i novi nastavak porasta cijena sirove nafte na međunarodnim tržištima. Naime, s otvaranjem prvih dijelova tržišta u nedjelju 8. ožujka u 17 sati po središnjem vremenu u SAD-u, cijena barela sirove nafte odmah je skočila na 109,3 USD po barelu, da bi tijekom idućih sati nastavila fluktuirati od maksimalnih 118 prema 100 USD po barelu – sve to potaknuto objavama kako države skupine G7 promišljaju o interventnom oslobađanju oko 400 milijuna barela sirove nafte iz pojedinih strateških zaliha. Slična je situacija (ali ponešto radikalnija) bilježena i po pitanju europskih cijena prirodnoga plina – gdje se neposredno prije početka intervencije SAD-a i Izraela u Iranu bilježilo 32 eura po MWh, da bi do kraja prvog tjedna borbi ta cijena tržišno završila na 53,6 eura za MWh. Tu tek treba vidjeti kakav će se skok bilježiti do početka novog tjedna trgovanja, pa onda i nadalje – dok zastoj prometa u Hormuzu traje i trajat će još neko vrijeme. No, spomenute promjene cijena nafte i plina već imaju i vrlo konkretne učinke na njihovu međunarodnu opskrbu. S jedne strane, zadnjih se dana moglo uočiti promjene ruta za pojedina plovila ruske tzv. „flote u sjeni“, koja su natovarena naftom umjesto prema Indiji skrenula s puta i sada plove prema kupcima na Dalekom istoku. Slična se pojava vidjela i po pitanju prijevoza ukapljenog plina (LNG), odnosno specijaliziranih brodova za njegov prijevoz. Iako je uvoz iz Katara u Europu lani činio tek 3,8 posto ukupnih količina plina, poremećaji prometa kroz Hormuz će se itekako osjetiti. Naime, budući da razni drugi kupci sada izostanak plina iz područja Perzijskog zaljeva nadomještaju kupovinama širom svijeta, nudeći sve veće iznose za plin – takva događanja bi lako mogla od Europe odvratiti plin iz Rusije (kojeg se EU i ovako namjeravala polagano riješiti, ali je Rusija lani kroz plinovode i LNG ipak podmirila oko 13,1 posto europskih potreba), ali onda i pošiljke iz drugih područja proizvodnje. Tako se tijekom zadnjih dana moglo vidjeti barem pet specijaliziranih LNG-brodova koji su prema prethodnim planovima, natovareni, krenuli prema Europi, da bi onda naglo u plovidbi promijenili smjer i krenuli svoj plinski tovar nositi prema isplativijim tržištima Dalekog istoka.
Sve su to velike teme i 152. sjednice Vlade RH koja je bila zakazana za 10 ujutro u ponedjeljak 9. ožujka, gdje su prve dvije točke dnevnoga reda bile cijene naftnih derivata i trošarine na energente (uz sumiranje i pitanja provedbe organiziranog povratka državljana RH iz ratom ugroženih dijelova Bliskog istoka kao treću radnu točku sjednice). Treba konstatirati i da je dosadašnji tijek intervencije SAD-a i Izraela u Iranu konkretno pomogao prvo i osnovno Ruskoj Federaciji. Njezini se neočekivani prihodi od aktualnog poskupljenja nafte i plina za sada konzervativno procjenjuju na oko 10 do 15 milijardi USD mjesečno, dok neki izvori spominju i potencijalne iznose od po milijardu USD dodatno na dan ako cijene na međunarodnim tržištima nastave divljati.
U plamenu su razna naftna postrojenja širom Zaljeva
Naravno, kao što se čulo s raznih strana, problem s prometom kroz Hormuz nipošto nije ograničen samo na izvoz tamošnje nafte ili plina. Naime, iz zone Perzijskog zaljeva izvozi se i niz nusproizvoda vađenja te rafiniranja nafte i plina – od dušičnih gnojiva (Perzijski zaljev u svjetskoj proizvodnji sudjeluje s oko 40 posto, a na sjevernoj hemisferi se bliži proljetna sjetva), preko proizvodnje helija (Katar daje trećinu svjetske proizvodnje ovog plina, bitnog u raznim aspektima moderne tehnologije), ali i sumpora (oko 45 posto svjetske proizvodnje), koji je bitan za dobivanje bakra i brojne druge namjene (među ostalim i proizvodnju vojnih eksploziva, koja je zadnjih godina sama bila usko grlo u proizvodnji raznog streljiva). S druge strane, ovih se dana čulo i da zatvaranje Hormuza ima posljedice i po uvoz raznih roba u zemlje Perzijskog zaljeva, te se procjenjivalo kako Dubai ima još zaliha svježe hrane otprilike do 15. ožujka. Naime, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i Katar uvoze preko 90 posto svoje hrane, a kroz velike kontejnerske luke zaljevskih država teku i transporti pod okriljem Svjetskog programa za hranu (WFP) za mjesta kao Gaza, Sudan i Somalija. Nažalost, to su tek neki od utjecaja koje zatvaranje Hormuškog tjesnaca ima na svjetsko gospodarstvo i industriju, a razni se stručnjaci slažu da će razni učinci zapravo postajati sve vidljiviji kako ova obustava bude duže trajala.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 9. ožujka 2026. pod nazivom “Radikalno se zaoštrio rat, američki saveznici spremaju zanimljiv potez, Putin dobio veliki poklon” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/blokada-hormuza-napadi-na-desalinizaciju-dizu-cijene-nafte-i-plina-15687055
