Dok je glavnina pažnje svjetske javnosti po pitanju rata u Ukrajini već neko vrijeme uglavnom fokusirana na širu borbenu zonu grada Pokrovska, to apsolutno ne znači da je na preostalih oko 1.000 kilometara iole mirnije. Dapače, ukrajinsko privlačenje dodatnih snaga u centar bojišta samo je dodatno pojačalo već i ranije vidljive obrambene neravnoteže – posebno po pitanju općenito deficitarnog ukrajinskog pješaštva – te je time otvorilo i dodatan prostor ruskim infiltracijama i borbenim napredovanjima. Posebno to vrijedi po pitanju prostora sjevernog i sjeveroistočnog dijela fronte – od pogranične zone u regiji Sumi (aktivno bojište od početka ove godine), preko sjevera regije Harkiv s posebnim naglaskom na okolicu grada Vovčanska (aktivno bojište od ruskog prodora u svibnju 2024.), preko sjeveroistoka regije Harkiv uz rusku granicu pa niz rijeku Oskil do Kupjanska (posebno žestoka zona borbi od kraja prošle godine), pa sve do gradova Liman i Siversk nedaleko rijeke Siverski Donjec, na ukrajinskom sjeveroistoku uvelike okupirane oblasti Donjeck. Načelno gledano, situacija u regiji Sumi već neko vrijeme uglavnom stagnira (tek uz manje ukrajinsko napredovanje 30. listopada, sjeverno od Kindrativke u pograničnoj Kostjantinivki) i odande su snage obiju zaraćenih strana zadnjih mjeseci bile prebacivane na aktivnija bojišta. Za razliku od toga, u regiji Harkiv višekratno se bilježe veća ruska napredovanja i teške borbe. To se prvenstveno tiče zone oko uvelike srušenog grada Vovčanska, te neugodne i poprilično nepregledne situacije oko ukrajinskog grada Kupjanska na rijeci Oskil – kojeg je ruski predsjednik Vladimir Putin 26. listopada proglasio prostorom većeg opkoljenja ukrajinskih branitelja, baš kako je proglasio i urbani prostor Pokrovska te Mirnograda u centru fronte. No, dok se za borbenu zonu Pokrovsk-Mirnograd u javnost šalje poprilična množina podataka i raznih snimaka borbenih događanja, svi su izvori o stanju u Kupjansku ipak bitno tiši te nejasniji.
Kupjansk u “magli rata”
Dok se ponešto čulo i o vojnim pojačanjima poslanim prema zoni Pokrovsk-Mirnograd, za Kupjansk je glasno odjeknula tek tamošnja prekomanda general-bojnika Mihajla Drapatija. Njemu ovo bojište nije bilo nepoznato, budući je tu stabilizirao stanje po ruskom proboju preko granice od sredine svibnja do kraja studenog 2024. godine. Međutim, s obzirom na kasnije unapređenje prvo na zapovjednika Kopnenih snaga OS Ukrajine, a onda paralelno i zapovjednika Operativne skupine “Horticija” (problematični centar bojišta) – kao i ostavke na funkciju zapovjednika Kopnenih snaga podnesene u lipnju 2025. godine – vjerojatno je njegovo sklanjanje prvo na funkciju zapovjednika ukrajinskih “Združenih snaga”, a onda i upućivanje da se od 20. listopada kao zapovjednik namjenske skupine Združenih snaga posveti regiji Harkiv, dobrim dijelom doživljeno kao svojevrsna politička kazna. Ipak, time je borbena zona u regiji Harkiv barem dobila kvalitetnog zapovjednika za kojeg se tek trebala vidjeti sposobnost prikupljanja pojačanja i logistike potrebne za preokret tamošnjeg uvelike zanemarivanog višemjesečnog ruskog napredovanja. Sve to nije mnogo utjecalo na borbenu zonu sjeverno od Kupjanska prema granici s Ruskom Federacijom, gdje se zadnjih tjedana redovito bilježe borbe, ali i ustrajno napredovanje agresora. Ondje su 24. listopada Rusi službeno oglasili okupaciju minijaturnog ukrajinskog sela Bologivka na oko 2 km od granice, čime je uvelike krenulo spajanje pogranične okupirane enklave oko sela Milove, sa širim okupiranim pojasom uz Oskil južno do Kupjanska. Na to se 27. listopada nadovezalo i priznanje okupacije sela Figolivka, te 2. studenoga i sela Kamjanka. Konačno, do 5. studenoga je i ukrajinska strana priznala spajanje već spomenute pogranične okupirane enklave od sela Milove s ranije okupiranim prostorom uz Oskil, procjenjujući dubinu tako uspostavljene “sanitarne zone” prema ukrajinskim izvorima na oko 2 do 3 km od granice – odnosno prema ruskim tvrdnjama od 9. studenoga, na oko 4 do 6 km u unutrašnjost Ukrajine. Taj je pojas bio tek manje dodatno proširen u petak 14. studenoga, a onda i u zadnja 24 sata kada se rusko Ministarstvo obrane pohvalilo okupacijom sela Dvoričanske nakon dužih napada.
Načelno se sličan razvoj stanja bilježio i u borbenoj zoni oko ukrajinskog grada Kupjanska – mjesta koje je bilo pod ruskom okupacijom od 27. veljače 2022. do 10. rujna 2022. godine, da bi onda postalo važnim logističkim čvorištem za istočniji ukrajinski prostor također oslobođen u završnim fazama tadašnje ofenzive branitelja. Ipak, bojišnica je ondje i nadalje ostala relativno blizu istočne polovice grada podijeljenog rijekom Oskil, iz čijeg su ukupnog područja u ožujku 2023. počele i veće organizirane evakuacije civila. Upravo se u istočnom dijelu Kupjanska sredinom studenoga 2024. bilježilo i prvu veću infiltraciju ruskih snaga u ukrajinske obrambene redove, što je uspješno suzbijeno unutar desetak dana – iako se to zapravo pokazalo najavom problema koji će samo koji mjesec kasnije krenuti moriti i ukupnost ukrajinske obrane širom bojišta. Jednako tako, od kraja 2024. godine moglo se periodično registrirati i ruske pokušaje prelaska rijeke Oskil na oko 40 kilometara njezina toka od ukrajinskog uporišta Kupjansk pa sjevernije sve do međunarodne granice s Ruskom Federacijom. Ondje je rusko pješaštvo krenulo prelaziti rijeku u malim grupama i bez teže tehnike, da bi se onda postupno na njezinoj zapadnoj obali zauzelo i mostobrane, te okupirala i pojedina sela (prvo Novomlinsk krajem prosinca 2024. godine). Ti su napori bili olakšani djelomičnim smrzavanjem Oskila tijekom zime od 2024. na 2025. godinu, a do kraja svibnja se okupirani prostor sa sjevera i sjeverozapada primakao i samim prigradskim naseljima Kupjanska.
Pravi problemi
No, pravi problemi su tu počeli krajem lipnja i početkom srpnja ove godine, kada su u ruske ruke postupno pala prigradska naselja Radkivka i Golubivka, čime su agresori sa sjevera i sjeverozapada prišli samom urbanom prostoru Kupjanska, te se onda nastavili i dalje infiltrirati u sela zapadno i jugozapadno od grada (sela Moskovka i Sobolivka) – otežavajući time logističke veze s pozadinom kako za sam Kupjansk, tako i za istočnije ukrajinske prostore preko Oskila, gdje neprekidno traje jaki pritisak ruskih okupatora. Ovakvo je stanje krenulo dodatno eskalirati ulaskom ruskih infiltratora i u sam zapadni dio Kupjanska, da bi rusko Ministarstvo obrane 23. rujna objavilo i okupaciju sjevernih te središnjih dijelova zapadne polovice Kupjanska, tvrdeći kako ondje kontroliraju 5.667 od ukupno 8.667 građevina, te da su ondje u poluokruženje doveli oko 700 ukrajinskih boraca. Iako se s ukrajinske strane demantiralo većinu takvih navoda, do kraja listopada se moglo čuti i o daljnjim ruskim napredovanjima u enklavi istočno od Kupjanska (17. listopada Rusi objavili okupaciju sela Pišćane Gornje, što je potvrđeno do 25. listopada, uz pojavu agresora i na istočnim prilazima sela Kurilivka – oko 4 km istočno od naselja Kupjanski Vuzlovi i 6 km od Oskila, jugoistočno od samog Kupjanska). To je dodatno zakomplicirala i 30. listopada službeno objavljena okupacija sela Sadove (oko 3 km južno od zapadne strane Kupjanska, u visini mjesta Kupjanski Vuzlovi na istočnoj obali Oskila) – čime se tu moglo početi govoriti o naznakama nekog šireg opkoljenja ukrajinskih snaga na sjevernoj strani ukrajinske zone preko Oskila, istočno od Kupjanska, što je 26. listopada verbalizirao i sam Vladimir Putin (od tada posebno isticano i u redovitim dnevnim borbenim izvješćima za djelovanje ruske Skupine snaga “Zapad”).
Sličan se postupni razvoj stvari bilježio i u zapadnom dijelu grada. Do 2. studenoga moglo se vidjeti nastavak napredovanja ruskih jurišnih postrojbi u centru zapadnog dijela Kupjanska, na prostoru tamošnje Glavne tržnice, čime je izgledalo da su ovladali i sjevernijim okolišem glavnog cestovnog mosta preko Oskila pa u istočni dio grada – da bi se 7. studenoga agresore lociralo i na jugu zapadne polovice Kupjanska, u predjelu obiteljskih kuća i tamošnjeg niza privatnih garaža (za barem privid okupacije čitavog tog segmenta grada). Do 9. studenoga je eskaliralo lociranjem ruskih boraca i u južnoj četvrti “Jubilejna” (obilježenoj nizom visokih armiranobetonskih zgrada) te dodatnim lociranjima na krajnjem jugu grada (oko 2 km sjevernije od već spominjanog sela Sadove) – čime se moglo dobiti dodatan dojam o opsegu opkoljenja koje ruski službeni izvori spominju iz dana u dan. Pri svemu tome ostalo je nejasno stanje mostova preko Oskila na pravcu iz Sadove istočno prema mjestu Kupjanski Vuzlovi, i oko 2,5 km južnije od sela Osinovo istočno prema naselju Kupjanski Vuzlovi. Imajući to u vidu, napomenimo da ruski izvori redovito spominju odbijanje ukrajinskih napada iz smjera sela Osinovo (drugim imenom Petrivka) kojima je navodni cilj prilazak rijeci Oskil te uspostava prijelaza prema snagama branitelja na istočnoj obali. Čitava ta situacija dodatno je otežana i urušavanjem ukrajinskih pozicija na toj istočnoj obali Oskila u kojoj se od jeseni 2022. godine drži ukrajinska enklava. Ondje je 28. listopada postalo jasno da u ruske ruke konačno pada i Stepova Novoselivka, višegodišnje ukrajinsko uporište na krajnjem istoku ukrajinske enklave preko od Oskila (čiju su nekoliko puta već objavljenu okupaciju Ukrajinci neslužbeno priznali 13. studenoga).
Kao da to nije bilo dosta, stanje je tijekom zadnja tri tjedna dodatno bilo otežano i razvojem događaja na istočnoj strani samog grada Kupjanska, gdje se 30. listopada opet registrirao upad ruskih snaga u sjeverni segment tog dijela grada (slično onom već spomenutom iz studenoga 2024. godine) – na južni dio prostora tamošnje šećerane i obližnje tvornice mliječnih proizvoda – bilo prelaskom rijeke Oskil sa zapadne obale, ili probojem neke od lokalnih obrambenih linija (gdje se već i ranije povremeno navodilo borbe kod 3 km istočnijeg prigradskog naselja Kučerivka). U tom kontekstu treba gledati i ruske navode od 3. studenoga o borbama u industrijskoj zoni istočnog Kupjanska. Iako je i dalje izgledalo da branitelji ondje i nadalje drže južni segment gradskog prostora, Rusi su događanja okrunili službenom objavom od 11. studenoga da je čitav istočni dio Kupjanska pod okupacijom ruske 6. armije kao dijela skupine snaga “Zapad” (uz naglasak o osvajanju prostora ulice Džeržinskog, te skladišta nafte na istočnom kraju tamošnje industrijske zone). Ipak, iz redovitih navoda o žestokim borbama u Kupjansku i obližnjim selima, koja su kulminirala od 11. do 13. studenoga, nije se zapravo moglo izvući podrobniji uvid u pravo stanje na terenu.
Ukrajinski uzvrat?
No, kako smo već spomenuli, 20. listopada su tamošnje ukrajinske snage dobile novog zapovjednika, što se već 24. listopada očitovalo pokušajima ukrajinskih prodora sa zapada prema rijeci Oskil sjeverno od Kupjanska. Kako izgleda, baze ovih nastojanja bile su u selima oko 8 km zapadno od Oskila u zoni Kupjanska, a naglasak je prvo bio stavljen na prostor južno od Radkivke, pa oko 2 km na sjeveroistok do plinske kompresorske stanice, dok su onda borbe nastavljene u još preostalih oko 2 km do obala Oskila. Navodni cilj ovih napada bio je odsijecanje ruskog pristupa zapadnom dijelu Kupjanska kao uvod u čišćenje tog urbanog prostora od ruskih infiltratora. Napomenimo da je prema ukrajinskim navodima taj okupirani prostor predstavljao ponešto uži pojas od sjevera uz obale Oskila do centra Kupjanska, gdje su za operacije prvotno bili korišteni i ukrajinski oklopnjaci s “bodljikavim” dodatnim oklopom po ruskom uzoru, čije je uništenje onda označilo i privremeni zastoj tog neposrednog napredovanja branitelja. Ipak, do 7. studenoga se u javnosti čulo i konkretnije naznake potencijalnog presijecanja cestovnih komunikacija u smjeru Kupjanska – i to južno od sela Radkivka, pa direktno na istok uz rub grada do obala Oskila u prostoru južno od Golubivke – što se navodno pokazalo logistički izuzetno nepovoljnim za preostale ruske vojnike u toj urbanoj borbenoj zoni.
Dok se s ruske strane 7. i 8. studenoga čulo i o nastavku borbi na prilazima improviziranim prijelazima preko Oskila južno od Kupjanska (od sela Osinovo prema naselju Kupjanski Vuzlovi), s druge su strane tijekom nedjelje 9. studenoga u javnosti puštene snimke predaje manjih ruskih postrojbi u samom Kupjansku, uz naznake da ondje djeluje ukrajinsko pješaštvo. Iako se još 10. studenoga u javnost puštalo snimke djelovanja brojnih ukrajinskih dronova u centru Kupjanska, u petak 14. studenoga u javnosti se pojavio i video snimljen u samom centru Kupjanska, sjeverno od već spomenute Glavne tržnice. U njemu borci ukrajinske 8. pukovnije za specijalne operacije od protivnika čiste zgradu Okružnoga suda u Kupjansku prije kretanja prema istoku. Budući se tu radi o prostoru za kojeg su proruski izvori višekratno tvrdili da je pod kontrolom agresora, to je samo još jedna potvrda promjenjivosti tamošnje borbene situacije u koju je iznimno teško imati uvid iz javnih izvora.
Vovčansk postupno u ruskim rukama
Vovčansk – još jedan grad u ruševinama
Za razliku od Kupjanska, gdje se borbe nastavljaju, a izgleda da ima i pomaka prema istjerivanju agresora iz grada, sasvim se drugačiji tijek događanja bilježio na sjeveru Harkivske oblasti, oko grada Vovčanska kojeg Rusi aktivno razaraju i nastoje osvojiti još od 10. svibnja 2024. godine. Iako su ondje borbe dugo bile koncentrirane na sjeverni dio grada, koji je pri tome temeljito uništen, tijekom ove godine se počelo registrirati i postupno napredovanje agresora na sjeverozapadu grada, koje je 22. i 23. listopada bilo okrunjeno i dodatnim prodorom Rusa na zapadnoj strani Vovčanska, uz tvrdnje o zauzimanju većine urbanog prostora od pruge prema prigradskom selu Sinelnikove. Usprkos potencijalnim korisnim posljedicama oštećenja brane na rijeci Siverski Donjec u ruskoj regiji Belgorod oko 13 km od granice u petak 24. listopada, do 25. listopada i ukrajinska je strana potvrdila gubitak položaja u tzv. “Tatarskoj šumi” neposredno zapadno od Vovčanska. Uz to se bilježilo i pomake istočno od grada, u zoni sjeverno od Vovčankih Hutora (uz potvrdu okupacije sela Tihe, koja je službeno bila oglašena 17. listopada) – no ti pomaci oko 5 km istočno od Vovčanska nisu se mogli mjeriti sa stanjem na području samoga grada.
Naime, do 3. studenoga bilježilo se ondje nastavak ruskog napredovanja, prvo kroz zauzimanje stambene četvrti “Proletarski” na jugu grada, zapadno od željezničke pruge, a do 5. studenoga i dalje na jugoistok smještene stambene četvrti “Rubežanski”. Time je u ruskim rukama završilo oko tri četvrtine ukupnog Vovčanska, kako njegovog uvelike srušenog sjevera, tako i ponešto manje devastiranog juga grada. Ondje se okupirano područje nastavilo povećavati u smjeru od zapada prema istoku – 6. studenoga agresori su na jugu grada locirani i na glavnom gradskom raskrižju tamošnjih magistralnih putova (na sjever prema Rusiji, te na jugozapad i jugoistok u ukrajinsko zaleđe), da bi se 9. i 10. studenoga nastavilo njihovo postupno napredovanje prema istoku. Time su agresori dodatno smanjili ukrajinski dio grada te zaobilazno osvanuli i u otvorenim prostorima južno od rijeke Vovče, nedaleko kompleksa tamošnjeg Agregatnog zavoda (koji je od lipnja do listopada 2024. godine bio poprište posebno ogorčenih borbi na južnom rubu centra Vovčanska). Ujedno, napomenimo da se od 7. studenoga nastavio i ruski prodor dalje zapadno od Vovčanska – u prostorima oko već spomenutog prigradskog sela Sinelnikove, kojem su se agresori primakli sa sjevera ali i zapada, da bi to naselje u njihove ruke uvelike palo do subote 15. studenoga (iako su Rusi ga službeno proglasili još u četvrtak 13. studenoga). Dakle, dok se nastavlja postupna okupacija Vovčanska, nije jasno hoće li on ujedno postati i ishodištem nekih širih napadnih operacija agresora.
Liman i Siversk stoje tek malo bolje
Traju žestoke borbe za Liman
Bolja nego u Vovčansku (ali i 80 km sjevernijem Kupjansku) za sada je situacija kod grada Limana, sjeverno od rijeke Siverski Donjec u Donjeckoj oblasti, gdje se 29. listopada bilježilo prilazak ruskih snaga na istočni rub prigradskog sela Masljakivka (oko 2 km od grada) – iz Serebrjanske šume i smjera bojišta kod ukrajinskog uporišta Jampilj (u kojem su ukrajinski protunapadi do 2. studenoga vratili sjeveroistok naselja). Time su faktički započele i borbe za Liman – ukrajinsko urbano središte koje Rusi nastoje ugroziti i sa sjevera (od sela Stavki) te sjeverozapada (nakon borbi u okupiranim selima Šandrigolove i Derilove, te ukrajinskim uporištima Novoselivka i Drobiševo) – ne bi li se time formirao i neki sjeveroistočni smjer prilaska prema Slovjansku u preostalom dijelu Donjecke oblasti koji drže Ukrajinci.
Dio tih istih nastojanja agresora predstavljaju i borbe kod nedalekog ukrajinskog grada Siverska na južnoj obali rijeke Siverski Donjec (oko 20 km istočno od Limana, te ujedno oko 35 km istočno od Slovjanska). Ondje agresori nastavljaju prilazak urbanom prostoru s više strana – sjeverozapadno s prijelaza preko rijeke Siverski Donjec kod 24. listopada okupiranog sela Dronivka, te iz 17. studenoga navodno zauzete Platonivke, jednako kao i sa sjevera iz zone sela Serebrjanka (Rusi proglasili okupaciju 23. listopada), sa sjeveroistoka iz smjera sela Grigorivka (okupirano od sredine svibnja ove godine), s istoka iz smjera sela Verhnokamjanske (proglašeno okupiranim 2. listopada), te s jugoistoka iz smjera lokaliteta Novoselivka. Iako su upravo s jugoistoka agresori 9. studenoga uspjeli izvesti prilaz preko obrambenih crta do samog ruba urbanog prostora Siverska, izgleda da je ondje stanje ipak bilo sanirano protunapadima koji pomažu održati i ostatak obrambenih crta oko ovog ugroženog ukrajinskog grada. Dok ondje borbe i dalje bjesne, baš kao i na prilazima nedalekom Limanu – tek treba vidjeti hoće li to mjesto u skorije vrijeme dijeliti sudbinu ogorčeno branjenih zona kao što su Pokrovsk-Mirnograd ili Kupjansk ili će u tišini postupno padati u ruke agresora na način koji već tjednima gledamo u Vovčansku, smještenom oko 180 km sjeverozapadno.
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 17. studenog 2025. pod nazivom “Dok cijeli svijet bruji o Pokrovsku, Ukrajinci na drugom dijelu fronte vode dramatičnu bitku za opstanak” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/rusko-napredovanje-kupjansk-vovcansk-ukrajina-bojisnica-15643794
