Četvrtak, 3. travnja, ujedno je 1135. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje i dalje vlada proljetno vrijeme s povremenim padalinama – prije većeg zahlađenja koje bi trebalo bojišnicu na istoku i jugoistoku zahvatiti početkom idućeg tjedna. Pri tome, borbe su bile vrlo intenzivne krajem prošlog tjedna, s tek malo manje aktivnosti u nedjelju, da bi ritam opet ojačao s početkom tjedna.
Naglasak je prema ukrajinskim izvorima bio na preostaloj okupiranoj zoni u ruskoj regiji Kursk, kod ukrajinskih gradova Pokrovsk i Toreck na istoku te sjeverno od rijeke Siverski Donjec u generalnom smjeru ukrajinskog grada Limana, kao i na jugoistoku. Iako se navodno ne bilježi okupljanje ruskih snaga za desant preko Dnjepra u regiji Herson, ipak se ondje ustrajno spominje borbe na prilazima ukrajinskim obalnim mjestima Sadove i Pridniprovske (zapadna obala Dnjepra). Zato nema dvojbe da se u Zaporižju bilježi dodatan ruski pritisak između ukrajinskih gradova Kamjanske na zapadu i Orihiv na istoku, kao i na sjeveru oko ukrajinskog grada Kupjanska (ruski mostobran preko rijeke Oskil). Svime time ostaje otvoreno pitanje moguće nove ruske ofenzive na prostor ukrajinskih oblasti Sumi ili Harkiv, o kojoj se nagađa dok branitelji za sada ipak uvelike zaustavljaju veće ruske prekogranične upade u ta područja. Pri tome agresori nasuprot regije Sumi navodno i dalje zadržavaju oko 80.000 vojnika, dok su njihove ukupne snage usmjerene na Ukrajinu relativno stabilne i broje do 580 tisuća ljudi. Rusi nadalje intenzivno koriste vođene zrakoplovne bombe, a Ukrajince posebno pogađaju i praktično redoviti napadi valova ruskih kamikaza-dronova koji svake noći ciljaju sve veće gradove. Ukupno brojeno, u ožujku je nad Ukrajinom navodno bilo srušeno 36 raznih raketa, 2.328 kamikaza-dronova, te 1.679 drugih bespilotnih letjelica.
Za to vrijeme, ukrajinski je naglasak na bespilotnim letjelicama (kojih je lani proizvedeno oko 2 milijuna u Ukrajini, a izgleda da u novije vrijeme imaju povećan domet i do 40 km), uz sve više i ‘optičkih dronova‘ otpornih na ometanje. Dok su stari australski tenkovi M1A1 Abrams navodno tek u polaganom transportu kroz Poljsku, moglo se čuti da su borbeni avioni F-16 26. ožujka po prvi puta u Ukrajini bili korišteni i za precizne napade na kopnene ciljeve, za razliku od ranijeg korištenja samo za izviđanje te protuzračnu obranu.
Ukrajina razmišlja o izborima?
Aktualni veleposlanik Ukrajine u UK i bivši zapovjednik OS UKR Valerij Zalužni najozbiljniji je protukandidat Zelenskom
Tek treba vidjeti točnost navoda kako Ukrajina ipak razmišlja o mogućim izborima u slučaju trajnijeg primirja, no već je sada jasno kako bi za njihovu provedbu ipak trebalo više vremena nego što današnje ukrajinsko zakonodavstvo predviđa – 60 dana od prestanka izvanrednog stanja za parlamentarne izbore i još 90 dana nakon toga za predsjedničke izbore. No, produženje takvih rokova tek bi trebalo proći zakonodavnu proceduru u Vrhovnoj Radi, dok danas i pretpostavljeni politički protivnici (prvenstveno Valerij Zalužni, bivši general i sadašnji veleposlanik u Velikoj Britaniji, te Petro Porošenko, bivši predsjednik) zapravo nisu skloni pričati o svojim planovima za takvu situaciju. Ujedno bi tek trebalo riješiti i pitanje glasovanja brojnih građana Ukrajine u inozemstvu, kao i vojske u postrojbama – o čemu se već raspravljalo 2022. i 2023. godine.
Do tada, maštu javnosti golica i činjenica kako je Volodimir Zelenski za 2024. prijavio ukupne obiteljske prihode od 15.286.193 UAH (oko 342.435 eura) – od čega je mjesečno 336 tisuća UAH (oko 7.527 eura) otpadalo na predsjedničku plaću. Ipak, sve je to itekako upitno imamo li na umu da bi nesigurno primirje lako dovelo do osipanja sadašnjeg ratnog sastava Oružanih snaga, što bi u slučaju brze ruske obnove rata moglo u pitanje dovesti i opstanak Ukrajine (pa je zato za vlasti u Kijevu tako bitno pitanje ozbiljnih sigurnosnih garancija u okviru bilo kakvih mirovnih pregovora). Do tada, treba konstatirati i zaoštravanje ruske retorike – s posebnim naglaskom na tezu izrečenu 27. ožujka od samog Vladimira Putina (a onda i šire prihvaćenu na ruskoj strani) kako bi Ukrajinu zapravo trebalo staviti pod privremenu upravu organizacije UN – koristeći trenutačne geopolitičke odnose i pritiske Sjedinjenih Američkih Država prema vlastima u Kijevu.
‘Podzemna bogatstva‘ na meti
Dok Sjedinjene Države ne izdvajaju novu pomoć za Ukrajinu (već teškom mukom dopuštaju da se tek do kraja isporuči roba izdvojena tijekom mandata prošle administracije) – na stolu je novi sporazum o ukrajinskim ‘podzemnim‘ bogatstvima. Kako izgleda, brojni izvori iz Ukrajine ovaj su dokument karakterizirali od ‘iznuda i katastrofa‘ do opisa da on izgleda kao da se ‘Ukrajina borila protiv SAD-a, izgubila, [bila] zarobljena i sada mora platiti doživotnu odštetu‘. S druge strane, ukrajinski službeni izvori spominju tek ‘radnu verziju‘ dokumenta – koji ‘odražava stajalište američke strane‘, dok se ukrajinsko stajalište tek formulira, nastojeći povećati američka ulaganja te uravnotežiti upravljanje zarađenim sredstvima. Ipak, još u ponedjeljak 31. ožujka moglo se od američkog predsjednika Donalda Trumpa tek čuti da bi ukrajinsko povlačenje iz ovog sporazuma za Zelenskog značilo da će imati ‘problema, velikih, velikih problema‘, tvrdeći kako Ukrajina nikada neće postati članica NATO saveza i ujedno izbjegavajući staviti na stol ikakve druge sigurnosne garancije koje bi službeni Kijev trebale privoljeti na potpisivanje takvog dokumenta.
Ukrajinski pokušaji pregovaranja započeti u petak 28. ožujka navodno nisu dobro sjeli kod Trumpa – koji ustrajno ponavlja faktički netočne tvrdnje kako Europa (za razliku od SAD) svoju pomoć Ukrajini dobiva natrag, te optužujući prethodnog američkog predsjednika Bidena da nije već u startu tražio tzv. ‘rijetke zemlje‘ ili druga jamstva za povrat DONIRANIH sredstava. Bez obzira na odmjerene izjave iz Ukrajine, zanimljivo je navesti da medij Bloomberg ovaj predloženi novi nacrt sporazuma o iskorištavanju rudnih i drugih bogatstava Ukrajine uspoređuje s belgijskom eksploatacijom Konga u 19. stoljeću, gdje se ‘ovo radi u ime pomoći Ukrajini, ali rezultat dogovora bio bi isključivanje Europe iz gospodarske budućnosti Ukrajine i paraliziranje njezina poslijeratnog oporavka, bez preuzimanja bilo kakve odgovornosti za njezinu obranu‘. Imajući to u vidu, ne čude onda ni rezultati ankete – prema kojoj oko 67 posto građana Ukrajine smatra da su SAD ‘umorne od Kijeva‘ i da žele ustupke, pošto-poto.
Trumpa brzo prošla ljutnja
Dok se 30. ožujka na trenutak moglo činiti i da je Donald Trump ‘vrlo ljut‘ na Vladimira Putina radi njegovih kritika ukrajinskog predsjednika Zelenskog – pa se čak prijetilo i nekakvim sekundarnim carinama na rusku naftu – takve su naznake prošle gotovo brže nego su se i pojavile. Dapače, izgleda da se iz Moskve odmah krenulo koristiti vidljivu sklonost Donalda Trumpa prema iskorištavanju tzv. ‘rijetkih zemalja‘ u stranim državama – nudeći Amerikancima pristup i ruskim zalihama takvih materijala u sklopu nekog šireg razgovora o budućoj gospodarskoj suradnji, kojoj na putu stoje samo sankcije i neposlušna Ukrajina.
I dok samo američki potpredsjednik JD Vance smatra da je na snazi ‘prekid vatre na energetskoj infrastrukturi‘ te da ‘imamo primirje na Crnom moru, za koje mislim da je skoro postignuto‘ – s ruske strane je to sve itekako upitno. Naime, Rusi uporno tvrde kako Ukrajina krši moratorij na napade po energetskoj infrastrukturi (uz zgodan previd vlastitih akcija tog tipa) – o čemu je 1. travnja i sam Putin tražio izvještaj od svog ministra obrane Andreja Belousova koji je brzo konstatirao da Ukrajina moratorij ne poštuje (gdje su napadi išli ‘možda s pauzom od jednog ili dva dana‘), dok Ruska Federacija tvrdi kako poštuje dogovoreno, te je o stanju izvijestila i američke pregovarače. Što se tiče ‘primirja na Crnom moru‘ – ondje se tek može konstatirati da Rusija redovito koristi okupirane luke Mariupolj, Berdjansk, kao i one na Krimu, za izvoz ukrajinskog žita i metala – dok aktivno izvozi i iz vlastitih luka. Uz to, iz Moskve se moglo čuti i da ‘oživljavanje Crnomorske inicijative‘ (kojem se iz Turske izričito vesele) za Rusiju pruža i priliku da se ponovno krene kontrolirati brodove na putu u Ukrajinu. Dok bi se time opet nastojalo usporavati općeniti promet prema Ukrajini (kao u prvoj polovici 2023. godine) – moglo bi se pokušati i braniti pomorski promet vojnih roba prema Ukrajini koja si je zadnjih godina mimo ruske volje uspjela otvoriti vlastite pomorske koridore na zapadu Crnog mora.
Uglavnom, dok je već sada jasno da bilo kakvo ozbiljnije primirje neće biti sklopljeno do 20. travnja (Uskrs), kako se to početno nagađalo – dapače, navodno i u administraciji Donalda Trumpa navodno vide kako će se prekid vatre dogovarati duže, a za mirovni sporazum će u optimističnoj verziji trebati mjeseci (uz nove mjere pritiska na Ukrajinu ali i Rusiju). Time bi se lako mogle ostvariti i prognoze Međunarodnog monetarnog fonda koji je tako nešto planirao do kraja 2025. godine, ako ne i bitno duže.
Kako reagira Europa?
Uz sastanak predsjednika i potpredsjednika parlamenata iz 17 europskih država (među ostalima i Hrvatske) koji su u ponedjeljak 31. ožujka posjetili Kijev, u Madridu su se sreli ministri vanjskih poslova europske skupine G5+/Weimar+ (Britanija, Francuska, Italija, Njemačka, Poljska, Španjolska) uz sudjelovanje i Kaje Kallas, visoke povjerenice EU za vanjsku politiku – da bi podržali proglašenje bezuvjetnog prekida vatre u Ukrajini, te spremnost na daljnje sankcije prema Rusiji. Uz to, zadnjih se dana vidjelo da Poljska kao predsjedavateljica Europskog vijeća aktivno radi i na otvaranju prvog klastera u konkretnim pregovorima o EU članstvu Ukrajine. No dok tek predstoji nadrasti protivljenje pojedinih država (prvenstveno Mađarske), iz same Ukrajine se nadaju ove godine otvoriti svih 6 pregovaračkih klastera, dok su za njih 3 već načelno i dovršeni bilateralni pregledi. Ujedno je Poljska objavila i svoj stav kako će sudjelovati u europskoj ‘Koaliciji voljnih‘ – ali ne planira slati vojsku u Ukrajinu ne bi li izbjegla učestale ruske optužbe o želji za okupacijom dijelova te susjedne države. Zato su u Varšavi podržali stav da treba odrediti čvrsti datum za završetak pregovora o Ukrajini – do kojeg će se pregovarati i s Ruskom Federacijom (kojoj EU polagano priprema 17. paket sankcija).
U okviru nastavka na ova poljska nastojanja treba gledati i Sigurnosni forum i neformalni sastanak ministara obrane EU koji se održava u Varšavi u srijedu 2. travnja i četvrtak 3. travnja, uz sudjelovanje i hrvatskog ministra Ivan Anušić. Na ovom se skupu prvenstveno raspravlja (1) pomoć Ukrajini, te (2) Bijela knjiga europske obrane predstavljena 19. ožujka. Što se Ukrajine tiče, opet je na dnevnome redu kupovina prioritetnih 2 milijuna komada topničkog streljiva u 2025. godini (vrijednih oko 5 milijardi eura), ali i drugi oblici pomoći, kao EU podrška pri oporavku i opremanju pojedinih brigada OS Ukrajine, te jačanje kapaciteta ukrajinske obrambene industrije – stvari koje bi se po postizanju suglasja mogle i službeno potvrditi 14. travnja na Vijeću EU ministara vanjskih poslova. Za razliku od toga, Mađarska oko sebe izgleda prvenstveno vidi da ‘EU vodi provokativnu politiku, proglašavajući prijetnju od Rusije‘. Riječ je o dojmu pojačanom i odlukama Europske investicijske banke (EIB) da za Ukrajinu otvori 100 milijuna eura namjenskih novaca za obnovu kritične i socijalne infrastrukture (dio šireg skupa projekata vrijednih oko 4,3 milijarde eura), te slanjem iz Europske komisije u Kijev i 3,5 milijardi eura (program ‘Ukraine Facility‘) – usmjerenih prvenstveno na održavanje makroekonomske stabilnosti države, unutar okvira koji je za sada ukupno dostigao 19,6 milijardi eura.
Dok će najviši vojni vrh Francuske, Velike Britanije i Ukrajine do kraja tjedna u Kijevu usklađivati detaljno planiranje za obranu Ukrajine, ta i druge srodne teme bit će temeljito pretresane i idućega tjedna – prvo na sastanku tzv. ‘Koalicije voljnih‘ zakazanom za 10. travnja u Bruxellesu, a samo dan kasnije i na tamošnjem sastanku tzv. ‘Ramstein formata‘. Iako mnogi detalji tu ostaju nejasni, već sada se čulo kako će ‘Ramstein skup‘ u suorganizaciji ministara obrane Velike Britanije i Francuske ujedno biti i prvo takvo okupljanje saveznika Ukrajine bez prisustva ministra obrane Sjedinjenih Država, budući da je Pete Hegseth 2. travnja objavio da neće doći.
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Tijekom zadnjih gotovo tjedan dana vrlo je malo konkretnih informacija stiglo s preostalog bojišta u ruskoj regiji Kursk. Kako izgleda, ruske snage i dalje nastoje ‘osloboditi‘ pogranično selo Olešnja koje još jedino od negdašnjeg sjevernog dijela okupirane zone drže borci ukrajinske 80. samostalne desantno-jurišne brigade i 41. samostalne mehanizirane brigade. Oko 9 km prema jugozapadu i nadalje se čuje o borbama oko okupiranih sela Guevo i Gornalj (praktično na samoj granici s Ukrajinom). Pri tome, ukrajinski navodi o borbama spominju velik broj kopnenih i zračnih napada – gotovo usporediv s donedavnim navodima za bitno veću okupiranu zonu, što bi moglo govoriti i bitno gušćem rasteru ruskih djelovanja po sada bitno skromnijem okupiranom prostoru.
Nadalje, često se tu spominju i topnička djelovanja, kao i korištenje velikog broja bespilotnih letjelica na obje zaraćene strane – dok Rusi bilježe i pojedine dane u kojima je glavnina spomena takvih napada ipak koncentrirana na ukrajinska pogranična područja regije Sumi, umjesto na okupirani prostor u Ruskoj Federaciji. Time se očigledno otežava ukrajinsku logistiku, te bilo kakvu širu rotaciju snaga. Ipak, posebno treba spomenuti i situaciju uz samu granicu ukrajinske regije Sumi i ruske regije Kursk nekoliko kilometara sjeverozapadno od aktualnog prostora borbi. Riječ je o ukrajinskom zaleđu borbenih zona koje su Rusi ‘oslobodili‘ od lanjskog rujna do sredine ovogodišnje veljače – i gdje je ruskim snagama uspio određeni prijelaz granice na prostor Ukrajine. Osim sela Žuravka i Novenke (službeno okupirano 8. ožujka) – tu se spominje i ulazak manjih kopnenih snaga agresora u zapadnije ukrajinsko pogranično selo Veselivka (službeno oglašena okupacija 29. ožujka), te borbe u Basivki (oko 4,5 km južno od Novenke). Ipak, izgleda da se tu ruski prodori zadržavaju uz granicu, za sada bez uspjeha u dubljim prodorima.
Iz ruskih izvora vidi se čuđenje stupnjem uništenja koji je pogodio brojna ruska sela u kojima su vođene ogorčene borbe (npr. Čerkaskoje Porečnoje), a spominje se i učestalo ukrajinsko miniranje prije povlačenja iz tih naselja. Kako izgleda, radi brojnih mina od 15. ožujka pa do daljnjeg zabranjen je i povratak civilnog stanovništva u 122 sela regije Kursk. Jednako tako, navodna ukrajinska borbena djelovanja topništvom i bespilotnim letjelicama otežavaju funkcioniranje Rusa u 13. ožujka oslobođenom okružnom središtu Sudža. Učestalo se spominje i pojava prodaje ratnih ‘suvenira‘ iz donedavno okupiranih ruskih naselja na internet-forumima u Ukrajini. Konačno, do 30. ožujka s donedavnog bojišta Rusi su evakuirali oko 670 civila, a demonstrativno je započela i obnova pojedinih spomenika iz doba ‘Velikog domovinskog rata‘ u više tamošnjih donedavno okupiranih ruskih naselja.
Stanje na bojištu – ruska regija Belgorod
Slično kao i po pitanju borbi u regiji Kursk, iznimno je malo informacija o stanju na prostoru krajnjeg zapada ruske regije Belgorod – gdje ukrajinske snage izgleda i nadalje drže sela Popovka i Demidovka. Nije tu mnogo promijenio ruski pokušaj uništenja manje brane kod sela Popovka, navodno vođenom zrakoplovnom bombom od 3 tone 2. travnja, kao ni učestali ruski zračni napadi na ukrajinsku pozadinu (sela Miropiljske, Ugroidi i Turja) u ukrajinskoj regiji Sumi. Ujedno, nedvojbena je i ukrajinska učestala uporaba bespilotnih letjelica, kao i manjih pješačkih postrojbi. Zanimljivo je da istodobno s ukrajinskim razmatranjem mogućih ruskih upada u regiju Sumi, i ruski izvori spominju ukrajinsko gomilanje specijalizirane opreme za probijanje pograničnih utvrđenih linija nasuprot svojih granica u Belgorodskoj oblasti.
Stanje na bojištu – Ukrajina
Usprkos prilično oštrom ritmu borbenih događanja krajem prošlog i početkom ovog tjedna – ipak se može konstatirati da je stanje na sjeveru Harkivske oblasti bilo ponešto mirnije (napadi bilježeni kod ukrajinskog uporišta Lipci, te na prostoru uvelike razrušenog grada Vovčanska). Zato je poprilično aktivnije bilo oko 80 km na jugoistok, nadomak ukrajinskog grada Kupjanska, gdje se vode žestoki sukobi oko ruskog mostobrana zapadno od rijeke Oskil. Na njegovoj sjevernoj strani bilježene su borbe oko mjesta Kamjanka, te kod 28. ožujka okupiranog sela Krasne Perše (oko 7 km na jugozapad). Osim toga, čulo se i o okršajima oko naselja Dvorična (u kojem je Rusima uništen i teški inženjerijski most) te na sjeverozapadnim prilazima samom Kupjansku. Ondje su 30. ožujka ruske snage bile locirane sjeverno od sela Kindrašivka, a borbe su onda bile bilježene u samoj Kindrašivki te kod južnijeg sela Radkivka – sve to neugodno blizu sjeverozapadnom rubu grada Kupjanska. Jednako tako, ustrajno se čuje i o borbama na istoku, preko Oskila, na prostoru ukrajinske enklave istočno od Kupjanska – kako kod Petropavlivke, tako i sjeverno od naselja Stepova Novoselivka, gdje su agresori 29. ožujka uspjeli napredovati od samo dva dana ranije okupiranog lokaliteta Timovka. Za sada nije jasno je li tu riječ samo o manjoj korekciji bojišnice, ili o izvoru većih problema za tamošnje branitelje. Ujedno, borbe su bile nastavljene i kod same Stepove Novoselivke, te na prilazima selu Pišćane Gornje, u okviru nastavljenog pritiska na većinu rubova ove ukrajinske enklave.
Ponešto je aktivnije bilo područje oko 23 km južno od Kupjanska, kako uz samu rijeku Oskil (bojišnica između sela Zagrizove i Boguslavka), malo na jugoistok kod Nove Krugljakivke, te oko 21 km dalje prema jugoistoku kod sela Nadija i Novojegorivka. Posebno su žestoke borbe bile vođene desetak kilometara južnije – u zoni zapadno od okupiranog sela Novoljubivka, gdje je izgleda u tijeku veći prodor agresora prema zapadu i sjeverozapadu. Tamo ukrajinski branitelji i dalje drže sela Novomihailivka, Katerinivka, Nove, Zelena Dolina i Kolodjazi, no agresori su krenuli prilaziti uporištu Katerinivka s jugoistoka – te su 30. i 31. ožujka širili i jačali svoj tamošnji prodor kroz niz utvrđenih ukrajinskih položaja pozicioniranih na oko 10 km po liniji istočno od usjeka, između sela Katerinivka, istočno od Nove, i onda sve do sela Kolodjazi na jugoistoku. Ujedno, borbe su nastavljene i na jugoistočnom kraju te donedavne obrambene linije, kod malih sela Mirne (službeno objavljena okupacija u utorak 25. ožujka) i Jampolivka (okupirana 18. veljače). Slični okršaji, ali bez vidljivih pomaka bojišnice, bilježeni su i kod nedalekih ukrajinskih sela Zarične, Torske, kod okupirane Dibrove, te na prostoru Serebrjanske šume.
Dalje na jug, preko rijeke Siverski Donjec, ustrajno se spominje borbe kod mjesta Bilogorivka, Verhnokamjanske i Ivano-Darivka, kao i na prilazima selu Serebrjanka (uz Sieverski Donjec) te Siversk – no sve bez vidljivih pomaka bojišnice. Na nedalekim sjevernim prilazima ukrajinskom gradu Časiv Jar opet se bilježi okršaje kod sela Novomarkove i Markove, kao i u centru Časiv Jara te njegovom jugozapadnom predgrađu Mikolaivka (napadi dronova na ukrajinska oklopna sredstva). Južno od grada spominju se borbe kod naselja Stupočki, Predtečine i Bila Gora, te južnije kod Kurdjumivke i Ozarjanivke. Ipak, bitno su intenzivnije borbe bile vođene južno, oko grada Torecka. Dok obje strane spominju dopremu pojačanja, a ukrajinski izvori 30. ožujka spominju i ruske pokušaje prodora kroz urbani prostor putem cijevi gradske kanalizacije – ipak se glavnina pritiska izgleda dijeli na prostor (1) sjeverno od grada (Ozarjanivka i Diliivka), (2) prema sjevernim predgrađima (Dačne i Krimske), (3) u centru grada, te (4) na njegovom jugozapadnom rubu (prigradska sela Šćerbinivka i Leonidivka). Navodno je naglasak na prilazima širem urbanom prostoru te na sjevernom dijelu grada (jer brigada Nacionalne garde Azov djeluje na njegovu jugu). Samo koji kilometar dalje na jugozapad, agresori su bilježili dodatne uspjehe oko 29. ožujka okupiranog naselja Panteleimonivka. Dok ondje traje pritisak na obližnju obrambenu liniju kod sela Romanivka i Suha Balka, jednako kao i borbe na prilazima Panteleimonivki – do 2. travnja u ruske ruke je palo tek malo južnije ukrajinsko naselje Oleksandropilj, koje je dugo te uspješno odolijevalo pritiscima agresora i s juga i istoka. Tek treba vidjeti koliko će masivni biti budući pomaci bojišnice, jednom kad su branitelji izgubili svoj oslonac na dnu tamošnjeg ukrajinskog džepa bojišnice širokog oko 13 km i dubokog oko 9 kilometara prema jugoistoku.
Na prilazima ukrajinskom gradu Pokrovsku spominjalo se borbe (1) na sjeveroistočnim prilazima gradu (kod sela Kalinove, južno od Tarasivke, oko zauzetog sela Vodjane Druge, kao i sjevernije kod Berezivke te sjeverozapadnije kod Nove Poltavke. Slično je bilo i (2) na istočnim prilazima gradu, od Malinivke i Elizavetivke, kod Novotorecke i Miroljubivke, preko sela Promin i rubnih dijelova Mirnograda sve do Suhog Jara i Lisivke (u kojoj se izgleda nadalje vode borbe). Konačno, (3) na južnim prilazima Pokrovsku okršaji su bilježeni na liniji naselja Zelene,Vidrodženja, Ševčenko i Pišćane, gdje je bilo i pojedinih ukrajinskih protunapada. Jugozapadno od Pokrovska nastavljene su borbe kod sela Kotline, kao i južnije na liniji sela Udačne i Uspenivka (oboje poprišta borbi u samim naseljima), pa do Novosergiivke i Novooleksandrivke. Na idućih desetak kilometara bojišnice prema jugu zadnjih je dana također došlo do većih pomaka borbenih linija.
Tamo se i dalje drži ukrajinsko uporište Kotljarivka, a Rusi su malo istočnije ojačali kontrolu nad okupiranim selom Nadiivka. No, oko 3 km južnije od Nadiivke našlo se ukrajinsko selo Preobraženka između dva kraka brzih napredovanja agresora, te je 30. ožujka izgleda završilo okupirano (baš kao i nedaleko selo Zaporižja, službeno proglašeno okupiranim 30. ožujka). Iz te zone sad agresori napreduju prema zapadu (u smjeru oko 3 km zapadnijeg sela Troicke i onda Gorihove, kao i prema jugu do oko 2,5 km udaljenog sela Bogdanivka (koje je izgleda većinom u ruskim rukama). Sličan se ruski prodor preko prilično otvorenih poljoprivrednih zemljišta bilježi i desetak km južnije, gdje i dalje traju sukobi na rubovima okupiranih sela Andriivka i Konstantinopilj, dok se u ponedjeljak 31. ožujka čulo i o širem prilasku agresora u prostor ukrajinskog sela Rozliv (koje je do 1. travnja i službeno završilo pod okupacijom, uz postavljanje više ruskih zastava po mjestu). U neposrednoj pozadini ovih borbi i dalje odolijeva ukrajinska obrana naselja Oleksiivka (sjeverno od rijeke Vovče) te Bagatir (južno od Vovče) kao i sela Odradne oko 5 km na jugozapad.
Jugozapad i jug bojišta u Ukrajini
U nastavku na obrambene linije kod Bagatira i Odradne počinje borbena zona oko 27. siječnja službeno okupiranog grada Velika Novosilka. Usprkos nizu vijesti o okršajima, izgleda da se i dalje drže ukrajinske linije (1) sjeverno od Velike Novosilke (borbe oko okupiranog sela Dniproenergija i prema selu Vesele), (2) sjeverozapadno od Velike Novosilke (sukobi pri okupiranim selima Burlacke i Priviljne, te prema zapadnijim ukrajinskim naseljima Ševčenko te Vilne Pole, u koje Rusi nastoje ući), kao i (3) zapadno od Velike Novosilke (borbe u većinom zauzetoj Novosilki, te na prilazima ukrajinskim selima Zelene Pole i Novopilj).
Što se tiče Zaporižja, ondje se i nadalje čuje o borbama kod ukrajinskih gradova Gulajpolje i Orihiv (prema okolnim uporištima Mala Tokmačka, Novodanilivka te Novoandriivka). Ipak, za ukrajinske branitelje sve je opasnija situacija oko 20 km zapadno od Orihiva. Ondje su Rusi jačim korištenjem mehanizacije okupirali niz dugotrajnih ukrajinskih uporišta (od sela Šćerbaki okupiranog 29. ožujka, preko sela Mali Šćerbaki okupiranog 28. ožujka, te Stepove koje je okupirano 21. ožujka) – sve do 25. ožujka zauzetog sela Pjatihatki te 2. travnja zauzetog sela Lobkove. Ova događanja (1) otvaraju Rusima prilaz s jugoistoka prema ukrajinskom gradu Kamjanske (na negdašnjim obalama akumulacijskog jezera na Dnjepru, a danas oko 20 km od vodotoka), ali (2) otvaraju i pitanje kvalitete oko 6 km sjevernije smještene druge linije obrane oko 30 kilometara udaljenog oblasnog središta Zaporižje (koju će agresori izgleda uskoro krenuti oprobavati).
* Ovaj tekst dio je serijala – vojne analize dana na portalu Jutarnjeg lista. Objavljen je 3. travnja 2025. pod nazivom “Rusi se i kod Torecka probijaju kroz kanalizaciju, sve opasnija situacija i na jugu Ukrajine!” i u originalnom obliku može se naći na adresi: https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/putinova-vojska-u-velikom-cudu-u-kursku-rusi-se-i-kod-torecka-probijaju-kroz-kanalizaciju-sve-opasnija-situacija-i-na-jugu-ukrajine-15569979
