Na samo 10-ak minuta lagane šetnje Vlaškom ulicom iz pravca Trga bana Jelačića prema Kvatriću, nalazi se iznimno povijesno zdanje koje i dan-danas nosi oznaku zaštićenog kulturnog dobra. Zagrepčani srednje i starije dobi tu zgradu na adresi Vlaška 87 i danas pamte kao bivšu vojnu bolnicu, dok su oni mlađi možda i kročili u nju u sklopu nekog od sajmova ulične umjetnosti ili pak kao polaznici tamošnje glazbene škole. No taj klasicistički kompleks izgrađen sredinom 19. stoljeća sredstvima iz zaklade biskupa Maksimilijana Vrhovca sastoji se od 2 zgrade – prednje koja je bila dio kompleksa tzv. „Nadbiskupske vojarne 3“ i veće dvorišne koja je nosila naziv „Garnisonsspital No. 23“ te je bila namijenjena za bolnicu s 223 kreveta. Upravo zahvaljujući toj bolnici, Vlaška je dobila tramvajsku prugu kako bi pacijentima bio olakšan dolazak na liječenje. Bolničku funkciju kompleks u Vlaškoj ispunjavao je punih 120 godina, sve dok 1988. nije otvorena nova vojna bolnica u Dubravi. Početkom ’90-ih zdanje prelazi u ruke Ministarstva obrane RH, koje je tamo smjestilo prvo Vojnu policiju, a onda i redakciju Hrvatskog vojnika te urede nikada u praksi zaživjelog Vojnog muzeja.
Nekadašnje pročelje bivše Vojne bolnice
Ne znajući što bi s objektima koji zbog svog statusa niti su mogli biti srušeni, niti su se smjeli bitno preuređivati, a broje impozantnih 12.000 kvadrata u samom centru Zagreba, Ministarstvo obrane je 2001. bivšu vojnu bolnicu proglasilo neperspektivnom. Vlada RH je iste godine prostor dodijelila na korištenje Ministarstvu znanosti i tehnologije, te Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo, koji su se usuglasili da objekti ne zadovoljavaju njihove potrebe pa ih nikada nisu ni koristili. Spas je pronađen u srpnju 2004. kada Grad Zagreb i RH donose „Zaključak u zamjeni nekretnina“, a 3 godine kasnije temeljem sporazuma koji su potpisali tadašnji ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac te zagrebački Gradonačelnik Milan Bandić u bivšu vojnu bolnicu trebale su se preseliti 4 srednje škole. No višegodišnja zapuštenost uvelike je doprinijela propadanju kako ulične tako i dvorišne zgrade, okolni pomoćni objekti postali su utočište narkomana, beskućnika i štakora, pa do odrješenja državne i gradske blagajne za potrebe uređenja Vlaške 87 nikada nije došlo. Zub vremena i nemar gradskih vlsti vidio se sada već i na uličnoj zgradi – s vremenom su se odvalili žlijebovi, a potočići kiše počeli su ostavljati crne pljesnjive tragove po oronuloj fasadi.
I kad se već naglas govorilo da će bivša vojna bolnica doživjeti sudbinu Paromlina, gradonačelnik Bandić 2017. godine najavljuje početak revitalizacije starih i napuštenih prostora u Zagrebu s prvim projektom – rekonstrukcijom i prenamjenom objekta u Vlaškoj 87 za potrebe Glazbene škole Elly Bašić. Projekt su osmislili i napravili Tomislav Ćurković iz arhitektonskog studija „Dva arhitekta“ i Gordana Kuzmić-Kalodjera iz arhitektonskog ureda „Studio G2“, a sredstva su namaknuta iz fondova Europske unije. Nažalost, projekt je obuhvatio samo prednju, uličnu zgradu, dok za ostalo nije bilo novaca, iako je tadašnji pročelnik gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić najavljivao i druge dvije faze obnove u Vlaškoj 87. Nakon prve faze – obnove ulične zgrade, trebala je uslijediti obnova dvorišne zgrade i njena prenamjena za potrebe Glazbene škole Pavao Markovac, dok bi treća i konačna faza podrazumijevala izgradnju zgrade za XVIII. gimnaziju.
Prezentacija projekta Vlaška (Photo: Grad Zagreb)
Raščišćavanje i rekonstrukcija ulične zgrade počela je u kolovozu 2018. godine, i nakon 2 godine ogromnih radova, Glazbena škola Elly Bašić – do tada razasuta na 5 lokacija diljem grada – uselila je u nove prostore. Preobrazba je bila nevjerojatna – nekadašnje bolničke sobe, višestruko popucalih zidova crnih od čađi, sada su postale učionice za grupnu i individualnu nastavu, vježbaonice i knjižnica, a uređene su i 3 koncertne dvorane. Početna vrijednost investicije bila je procijenjena na 30 milijuna kuna, a nakon što je današnja aktualna vlast podvukla crtu – ispostavilo se da je u uređenje utrošeno neznatno više – još oko 5 milijuna eura, od čega je iz europskih sredstava, kroz ITU mehanizam („mehanizam integriranih teritorijalnih ulaganja“), kao revitalizacija brownfield lokacije, osigurano 3,5 milijuna eura. Što se korisnika – Glazbene škole Elly Bašić tiče – „kao i sve druge gradske škole, Glazbena škola Elly Bašić prostor koristi bez naknade, i to, sukladno ugovoru, toliko dugo dok je Grad njen osnivač“, piše u očitovanju Grada Zagreba za portal Obris.org.
Bivša vojna bolnica nakon obnove (Photo: Glazbena škola Elly Bašić)
Kao i u svakoj priči, i tu postoji jedan „ali“, i on se odnosi na ostatak zdanja u Vlaškoj 87 – dvorišne objekte i veliku dvorišnu zgradu koja neumitno propada. Dio dvorišnih objekata je raščišćen i srušen, no u onom dijelu koji je ostao i nadalje se okupljaju narkomani i beskućnici. Svojevremeno je tamo došlo i do ubojstva, a u novije vrijeme neželjeni „sustanari“ iz tog dijela Vlaške 87 počeli su maltretirati i susjedstvo. Osim smrada koji se u ljetnim mjesecima širi unaokolo zbog nagomilanog otpada, zabilježene su i tučnjave, a „sustanari“ su počeli biti neugodni i prema ljudima koji stanuju ili rade u blizini. Kako su nam rekli u Policijskoj upravi zagrebačkoj,
„V. policijska postaja Zagreb (Medveščak) upoznata je s problematikom stanara stambenih zgrada koje se nalaze u blizini prostora napuštenog objekta na adresi u Zagrebu, Vlaška 87. Naime, policijski službenici, posebno kontakt policajci čija je uloga rješavanje problema na području lokalne zajednice, svakodnevno ostvaruju kontakte s građanima s ciljem prikupljanja informacija o tekućoj problematici te se sukladno ovlastima i nadležnosti pristupa rješavanju iste. Problematici navedenog objekta, dvorišnog prostora i drugih pripadajućih napuštenih objekata koji se protežu do Jurkovićeve ulice, a koji su nerijetko sklonište beskućnicima koji u istima povremeno obitavaju, policijski službenici V. policijske postaje Zagreb pristupaju na način da povremeno, ovisno o drugim prioritetnim i žurnim postupanjima, obilaze lokaciju s ciljem održavanja povoljnog stanja sigurnosti i javnog reda i mira. Isto tako, budući da je navedeni objekt u vlasništvu Grada Zagreba, o problematici koja se pojavljuje, V. policijska postaja Zagreb je u više navrata obavještavala Grad Zagreb sa zamolbom da poduzmu mjere i radnje iz svoje nadležnosti s ciljem da osiguraju prostor te onemoguće ulazak neovlaštenim osobama“.
Na naše pitanje što poduzima da se tamošnjim susjedima osigura sigurnost, Grad Zagreb nije odgovorio, no neslužbeno saznajemo da problem pokušava riješiti privatnim zaštitarima. Jednako tako, tijekom ljetnih mjeseci pokušava se oživjeti dvorišni prostor između Glazbene škole Elly Bašić i napuštene dvorišne zgrade – osim koncerata učenika ove škole, održavaju se i razni performansi te kazališne predstave. Tako je ovoga ljeta dvorište u Vlaškoj korišteno za potrebe 13. izdanja festivala Miroslav Krleža gdje je u starim ruševnim prizemnicama sasvim prigodno odigrana kazališna predstava „Baraka pet be“ redateljice Marine Pejnović. Sve su ove mjere, kako se čini, doprinijele uspostavi kakve-takve sigurnosti jer PUZ na kraju očitovanja za Obris.org konstatira: „Unatoč činjenici da se opisana problematika na tom prostoru nerijetko pojavljuje, možemo istaknuti da je tijekom 2024. godine zabilježeno smanjenje nezakonitih radnji na području i oko područja tog objekta“.
Muzej ulične umjetnosti nije dugo izdržao u derutnim prostorima
Za razliku od ulične zgrade bivše vojne bolnice iz koje se već četvrtu godinu čuju milozvučni tonovi budućih glazbenika, dvorišna zgrada i nadalje čeka svojih 5 minuta. Nju je, kako rekosmo, pokojni gradonačelnik Bandić namijenio za Glazbenu školu Pavao Markovac, no od tada se ništa nije pomaknulo s mjesta. Tu je zgradu 2 godine koristio Muzej ulične umjetnosti, sve dok nije propala toliko da je postalo opasno kretati se po mjestimično urušenim podovima. Aktualne gradske vlasti tvrde da nisu odustale od njene rekonstrukcije, ali otvoreno priznaju da to trenutno nije prioritet.
„Revitalizacija ostatka kompleksa, kojom ćemo mu dati javnu društvenu namjenu, i dalje je u planu, uz nastojanja da se osiguraju sredstva iz europskih i drugih fondova. Međutim, s obzirom na ograničene proračunske mogućnosti Grada Zagreba te rokove propisane Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, trenutni je prioritet završiti obnove postojećih objekata, a usporedno s tim, izgradnju, dogradnju i proširenje dječjih vrtića i osnovnih škola kako bi se omogućio njihov prelazak na jednosmjensku nastavu“,
odgovorila je Služba za informiranje i medije Grada Zagreba na upit portala Obris.org, dodajući kako će „konkretni planovi za nastavak revitalizacije kompleksa u Vaškoj biti predstavljeni kada budu definirani svi detalji“. U prijevodu – kad bude, bit će!
Pogled na neobnovljeni dio kompleksa u Vlaškoj iz Jurkovićeve ulice
Gotovo 20 godina trebalo je povijesnom zdanju bivše vojne bolnice – i to samo jednom njenom dijelu – da dobije novu svrhu i novi život. Nažalost, to je češće iznimka nego pravilo. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te njegovi pravni prednici preuzeli su ukupno 491 nekretninu od Ministarstva obrane, koje je prethodno MORH proglasio neperspektivnom vojnom imovinom za potrebe obrane RH. I u Ministarstvu graditeljstva su svjesni da je cijeli niz bivših vojnih nekretnina neiskorišten i podložan propadanju jer se „često radi o velikim bivšim vojnim kompleksima čije privođenje javnoj i društvenoj namjeni iziskuje znatna financijska sredstva te duži vremenski period realizacije“. No s druge strane, kažu u Ministarstvu, niz je primjera gdje su bivše vojarne prenamijenjene u škole, sjedišta državnih i lokalnih tijela, visokoškolske ustanove i studenske domove, dobrim dijelom zahvaljujući financijskim sredstvima Europske unije. Nažalost, Hrvatska se tu nije povodila međunarodnim iskustvima, koja su uvelike vodila računa o javnom interesu pri oživljavanju svojih bivših vojnih prostora, pa cijeli process prolazi na teži način.
*** ovaj tekst je dio projekta “U službi naroda” i objavljen je uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
