U večernjim satima ponedjeljka 21. listopada Ministarstvo obrane RH priopćilo je o povratku hrvatskog časnika iz misije Ujedinjenih naroda UNIFIL u Libanonu. On se vratio nakon odrađenog jednogodinjeg mandata, u vrijeme radikalnog pogoršanja sigurnosne situacije u Libanonu radi vojnih aktivnosti susjednog Izraela. Dapače. radi aktualno loše tamošnje sigurnosne situacije, do daljnjeg je odgođeno i daljnje upućivanje pripadnika Oružanih snaga RH u operaciju UNIFIL.
Naravno, o svemu tome se nije moglo čuti ni riječ na današnjoj sjednici saborskog Odbora za obranu – iako je barem formalno na njoj bila satima raspravljana tematika mirovnih misija u inozemstvu. Sve se ondje koncentriralo na političko prepucavanje oko sudbine NATO aktivnosti za sigurnosnu i obučnu potporu Ukrajini (NSATU) – dok je u jednom trenutku samo stavljeno na glasanje i preostalih 12 misija o kojima se tražilo mišljenje Odbora za obranu (i koje nisu bile sporne ni Vrhovnom zapovjedniku Zoranu Milanoviću). Bez ikakve rasprave o sadržaju pojedinih odluka, o njima se glasalo – u pravilu s 11 glasova “ZA” i jednim suzdržanim glasom zastupnika Josipa Jurčevića, kojeg je navodno smetalo takvo skraćeno postupanje.
Misija UNIFIL u Libanonu
U misiji Ujedinjenih naroda UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon) Republika Hrvatska sudjeluje od srpnja 2007. godine – u pravilu s dopuštenih do tri pripadnika OS RH, dok se ondje zapravo redovito šalje samo jednog časnika kao osobu za vezu u zapovjedništvu misije.
Riječ je o misiji koja u siromašnom te politički radikalno podijeljenom Libanonu traje od ožujka 1978. godine, kada je krenula s verificiranjem izraelskog povlačenja s libanonskog teritorija, uz nastojanja za potporu lokalnim vlastima. Među ostalim, ta misija danas brine i o održavanju mira (što je posljednjih tjedana postalo posebno teško), o humanitarnoj pomoći lokalnom stanovništvu (čije potrebe stalno rastu u okolnostima privrednog zaostajanja te ponovnog oživljavanja izraleskih napada), ali i osiguravanjem povratka raseljenih osoba – što je također krenulo nizbrdo masovnih bijegom stanovništva iz dijelova države pod učestalim izraelskim vojnim djelovanjima.
Naravno, nije tu mnogo pomogla ni činjenica da u Libanonu ozbiljnu političku ulogu igra stranka Hezbollah, koju mnogi međunarodni akteri smatraju terorističkom organizacijom – dok je njihovo političko i vojno solidariziranje s palestinskim Hamasom dovelo i do oživljavanja žestokih sukoba s Izraelom, vojnom velesilom u neposrednom susjedstvu. Sve se to posebno odražava i na samu UN misiju UNIFIL koja je koncentrirana na crtu razdvajanja između Libanona i Izraela. Zadnjih su tjedana pripadnici UNIFIL-a bili i neposredno izloženi izraelskim napadima – o čemu se na Odboru za obranu Hrvatskog sabora nije našlo vremena raspravljati. Dapače, usprkos ranjavanju barem pet pripadnika ove UN misije tijekom 10. i 11. listopada – u obrazloženju Vlade RH ipak mirno stoji da “pripadnici u operaciji UNIFIL nisu izravno izloženi ugrozi, a sve aktivnosti provode se redovito u skladu sa sigurnosnom situacijom i planovima zapovjedništva operacije u području odgovornosti” – dok je UN tek 15. listopada objavio odluku da se ipak ostane na terenu u Libanonu.
Dakle, bez obzira na tamošnje stanje stvari Vlada RH i MORH nadalje predlažu nastavak hrvatskog djelovanja u misiji UNIFIL – s ovlaštenjem za uputu do tri pripadnika OS RH u 2025. i 2026. godini – iako se baš danas iz Ministarstva obrane čulo da stvarnog upućivanja onamo neće biti do daljnjega “zbog aktualne sigurnosne situacije“.
