Jedva se ohladila tinta na Sporazumu o arbitraži sa Slovenijom, postupak je tek započeo definiranjem arbitražnih timova, a Hrvatska se već zabavlja razmišljanjima o mogućim novim arbitražama o granicama. Takvu je mogućnost iznio hrvatski predsjednik Ivo Josipović na sastanku s čelnicima Bosne i Hercegovine i Srbije na Jahorini 03. veljače. Ne urode li plodom sastanci raznih povjerenstava i drugih tijela koja, više ili manje uspješno, već godinama razgovaraju o rješavanju graničnih sporova Hrvatske i susjeda, Josipović se zalaže za bilateralne arbitraže sa BiH, te Srbijom, bez inozemnih posrednika i u izravnim pregovorima. To bi, smatra Josipović, pojeftinilo i ubrzalo postupak arbitraže, budući se ovaj sa Slovenijom vuče već godinama (još 2009. potpisan je Sporazum o arbitraži, a sam arbitražni postupak trajat će otprilike 3 do 4 godine).

Josipovićev obrat

Ideja o arbitraži sa susjedima zapravo i nije originalno Josipovićeva – bivši slovenski premijer, Borut Pahor, takvu je ideju iznio prije više od 3 godine, braneći pred slovenskom javnošću opravdanost Sporazuma o arbitraži s Hrvatskom. Pahor je tom prilikom izjavio da je to model po kojem bi i druge države u regiji trebale rješavati svoja otvorena pitanja i tako pridonositi stabilnosti regije i Europe. Zanimljivo je da ideju o arbitraži promovira osoba koja je glasala protiv arbitražnog sporazuma sa Slovenijom – Ivo Josipović se 2009. kao saborski zastupnik i predsjednički kandidat SDP-a svrstao u društvo od ukupno 6 zastupnika koji su glasali izričito protiv Sporazuma. Kasnije je za tjednik Nacional pojasnio:

„Glasovao sam protiv Sporazuma jer je on oblik ucjene koji će, u konačnici, vrlo vjerojatno dovesti do gubitka dijela mora, dijela hrvatskog teritorija. To je protivno međunarodnom pravu, protivno je moralu, nepravedno je! (…) Ne pristajem na to da je Sporazum najbolje što se moglo postići. Ultimativni zahtjev zastupnicima „ili Sporazum ili Europa“ izmišljen je i alibi za loš rad Vlade. Tražim od Vlade da napravi više i bolje u osiguranju našeg puta u EU, ali i teritorijalne cjelovitosti države“.

Danas Josipović misli drugačije: „Moglo bi se dogovoriti da svaka zemlja predloži po dvojicu arbitražnih sudaca, da se o petom zajedno usuglase, kao i da se uzajamno slože da pristaju na svaki rezultat arbitraže“, kaže Josipović 08. veljače u izjavi za Novi list.

Minimalno 3 sporne granične točke

U slučaju kada bi se zaista uspjeli dogovoriti da granice sa susjedima rješavamo arbitražom, za takav arbitražni sud bilo bi dosta posla. Najproblematičnije, i svakako politički najosjetljivije pitanje bilo bi definiranje granice sa Srbijom, i to u onom dijelu u kojem je crta razgraničenja na Dunavu. Vlada Srbije je 2011. Europskoj komisiji predočila svoje stavove o protezanju granice na Dunavu, od mađarske granice pa do Bačke Palanke. Srbija se poziva na Zakon o ustanovljenju i ustrojstvu Autonomne pokrajine Vojvodina iz 1945. godine, prema kojem se granica proteže na samoj sredini plovnog puta na Dunavu, dok Hrvatska zagovara katastarsku granicu iz doba Austrougarske, koja odstupa od toka Dunava, to jest 18 puta presijeca međunarodni plovni put rijeke i skače s hrvatske obale Dunava na srpsku, i obrnuto. Na lijevoj, srpskoj obali Dunava, sporno je oko 10 tisuća hektara, koji katastarski pripadaju Hrvatskoj, dok je na desnoj, hrvatskoj obali, sporno oko 3 tisuće hektara zemlje, katastarski pod Republikom Srbijom. Među tim upitnim zemljištima su i dvije vrlo popularne ade – Šarengradska i Vukovarska koje su, iako katastarski hrvatske, od Domovinskog rata pod srpskom kontrolom. Definiranje granice na Dunavu povjereno je Međudržavnoj diplomatskoj komisiji, osnovanoj još 2001. godine, čiji rad uglavnom karakteriziraju prevelike pauze u sastancima.

Hrvatska i Srbija ne mogu se dogovoriti treba li granica na Dunavu ići po sredini rijeke ili skakati s obale na obalu

Hrvatska granica s BiH najviše problema ima oko Neuma, to jest s tamošnja dva grebena, Velim i Malim Školjem. Oni su, prema Ugovoru o državnoj granici između RH i Bosne i Hercegovine, potpisanom 30. srpnja 1999., pripala Bosni i Hercegovini. Hrvatska je naknadno ustanovila da s time nije zadovoljna, zbog čega Sabor nikada nije ratificirao taj Ugovor. Spominjanje Školja potaknulo je buru i u Bosni i Hercegovini, kada su pojedini političari počeli tvrditi da vlasništvo nad ta dva grebena otvara pravo BiH na pristup otvorenom moru. Te su tvrdnje naročito potencirane brojnim hrvatskim najavama izgradnje Pelješkog mosta. Hrvatska je u međuvremenu zatražila ponovno otvaranje pregovora o neumskoj granici, što vlastima BiH ne pada na pamet.

Pravi problemi s granicom na Neumu nastat će ulaskom RH u EU, te kasnije s primjenom schengenskog režima

Nešto južnije, na Prevlaci, sporna je granica Hrvatske s Crnom Gorom. Privremeni režim uspostavljen je prije točno 10 godina, 2002., i od tada se primjenjuje gotovo bez problema. U nekoliko navrata političari obje države spominjali su arbitražu neke međunarodne institucije, poput Međunarodnog suda pravde u Haagu ili Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu. 2009. godine čak je osnovano „Mješovito hrvatsko-crnogorsko povjerenstvo za pripremu pravnog okvira za razgraničenje na moru između Hrvatske i Crne Gore pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu“, na čelu s dvojicom tadašnjih ministara vanjskih poslova, Gordanom Jandrokovićem i Milanom Roćenom, no nije zabilježeno da je to Povjerenstvo, osim nekoliko protokolarnih rukovanja dvojice supredsjedatelja, postiglo ikakve rezultate. Na novinarsko pitanje dokle se stiglo u pregovorima između Hrvatske i Crne Gore u rješavanju granice na Prevlaci nije znao odgovoriti ni predsjednik Lijepe naše Josipović prilikom posjeta Podgorici u lipnju 2010. Aktualni zagovaratelj arbitražnog rješenja tada je tek diplomatski odgovorio da je „dobra granica među susjedima ona koja više spaja nego razdvaja. Upravo je takva naša granica i režim oko nje. Razgraničenje između naših država riješeno je privremenim sporazumom koji već godinama funkcionira dobro, i na zadovoljstvo građana i Hrvatske i Crne Gore. Na obje strane postoji čvrsto opredjeljenje za civilizirano rješenje tog pitanja. I privremeno rješenje je u svojoj prirodi takvo“.

Privremeni režim na Prevlaci dobro funkcionira, ali treba li ostati vječno u primjeni?!