Prošloga tjedna nije gorjelo samo na pulskom te šibenskom području, jer ponovno su se rasplamsale i neke stare vatre na relaciji ministar obrane – načelnik Glavnog stožera – vrhovni zapovjednik OS RH. Ovoga puta razlog je probni balon pušten u medije o budućim izmjenama Zakona o obrani i Zakona o službi u OS RH, prema kojima bi se nanovo definiralo zapovijedanje i rukovođenje Oružanim snagama, te bi se specificiralo da je u miru načelnik GS podređen ministru obrane, a ne predsjedniku države. U sklopu tih izmjena, ministar obrane navodno planira smijeniti aktualnog načelnika GS, admirala Roberta Hranja, temeljem dobne granice za službu u OS RH, te postaviti sebi prihvatljivijeg i podložnijeg kandidata.
Zakon o službi u OS RH (kojeg aktualni ministar često naziva „Zakonom o Oružanim snagama“) u svom članaku 205. propisuje da „Djelatnoj vojnoj osobi služba prestaje po sili zakona: (…) 9. Na temelju rješenja ministra obrane o prestanku službe zbog potreba službe u skladu sa zakonom kojim se uređuju prava iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, s posljednjim danom kalendarske godine u kojoj – general/admiral, časnik, odnosno dočasnik, ima navršenih 60 godina života…“. Admiral Hranj 5. rujna ove godine navršava 60 godina života (rođen je 5. rujna 1962. u Varaždinu) i prema ovoj zakonskoj odredbi sa zadnjim danom ove godine ministar obrane Mario Banožić mogao bi ga poslati u mirovinu. Ali… Predsjednik Milanović je nakon obilaska požarišta na šibenskom području 15. srpnja vrlo oštro poručio da to neće proći: „Dakle razbojnik, uz podršku Plenkovića, pušta signale da planira umiroviti Hranja. On to ne može, ne smije. Međutim, s takvim ljudima kojima zakon i Ustav ne znače ništa, nikad ne znate. Dakle, upozoravam ih da paze što rade!“. Milanović je pritom tražio od premijera Plenkovića da se očituje o tome, pozivajući se na dogovor s premijerom da je imenovanje načelnika GS OS RH dogovoreno na mandat od 4 godine, s izričitim izuzetkom primjene zakonske odredbe o prestanku službe pri navršenih 60 godina života.
Istoga dana, u petak 15. srpnja, pri obilasku ZTC-a, unatoč održavanju protupožarnih aviona i spremnosti za PP sezonu kao glavnim temama, ministar Mario Banožić nije uspio izbjeći i pitanja o planu za umirovljenje načelnika GS i Milanovićevim ranijim izjavama. Nakon lamentacije o beskorisnosti i štetočinskoj poziciji Zorana Milanovića, Banožić je okrenuo na temu umirovljenja načelnika Hranja:
„Isto tako, kada govorimo o načelniku Glavnoga stožera, o umirovljenju, ono se događa voljom Banožićevom… To je temeljem zakona, i niti bi to bio Hranj prvi slučaj, niti će bit, vjerojatno, posljednji u Hrvatskoj vojsci. Mi jednostavno znamo da, recimo, Stipetić jedan, general… iako je imao odluku na 5 godina, nakon dvije godine je umirovljen. Isto tako, imamo Lovrića, generala. Isto tako, imamo Lucića. Isto tako imamo… Šundova. To su sve bili ljudi koji su imali odluku na puno duže. Čak neki od njih nisu niti bili umirovljeni, s obzirom na broj godina koji su imali, dovoljno za odlazak u mirovinu. Dakle, mirovina se događa sa ulaskom u 60-tu godinu, sa mogućnošću produženja“.
Na novinarsku opasku kako se predsjednik države poziva na eksplicitan dogovor s premijerom Plenkovićem i dokument koji je potpisao ministar obrane Damir Krstičević da se na admiral Hranja kao načelnika GS neće odnositi odredba o dobnoj granici, te da će odraditi cijeli mandate, Banožić je rekao:
„Ne može biti to… odluku potpisuje ministar, odnosno, ministar obrane… u tom trenutku Davor… Damir Krstičević… ali, zakon je zakon. Odluka nije iznad zakona. Isto tako, kao što sam spomenio ove slučajeve , ovih generala… Oni su svi imali odluku na puno duži period, od onoga na koji su bili. Ako, po nekadašnjem zakonu, vi ste imali starosnu godinu 65… pet se odnosilo na odluku ministra, da će neko biti, recimo, načelnik Glavnog stožera… a otišao je nakon dvije. I tada čak, u tom trenutku, vam ti pojedini ljudi… recimo, ili, nismo imali niti ovu starosnu od 65. Danas je, po zakonu, starosna 60, a odluka za načelnika se odnosi na 4 godine. To što netko ima odluku na 4 godine, ne znači da je ona iznad zakona, starosno. I, zašto bi to bila nekakva iznimka? Odnosno, ja ni ne tvrdim da će to biti tako, ali isto tako neću komentirati, uopće, izjave Milanovića, koji uporno nekoga naziva lažljivcem, nekoga naziva… a u biti se pokaže da je to sve on“.
Banožić je potom ustvrdio da dokument o kojem priča predsjednik Milanović zaista postoji, jer „Niste mogli drugačije imenovati načelnika Glavnog stožera. Kao što postoji kod svih ovih generala prije“, ali nije želio izričito potvrditi da Hranj definitivno odlazi u mirovinu – izvlačeći se da „daleko je 31.12.2022. godine“.
Ministar obrane u ovih par izjava izrekao je niz netočnosti, koje ćemo pokušati raščlaniti jednu po jednu.
Banožićeva izjava br. 1 – “Stipetić je imao odluku na 5 godina, a umirovljen je nakon 2”
General Petar Stipetić bio je rođen 24. listopada 1937. godine. Načelnikom Glavnog stožera imenovan je 10. ožujka 2000. s nepune 63 godine, i na toj je dužnosti ostao do 16. siječnja 2003. godine, dakle s već navršenih 65 godina života. Tadašnja dobna granica za odlazak u mirovinu bila je upravo 65 godina, no general Stipetić nije umirovljen zbog te zakonske odredbe, već zbog neslaganja s tadašnjim ministrom obrane Jozom Radošem. Političkim dogovorom tadašnjeg predsjednika Stipe Mesića i premijer Ivice Račana najprije je došlo do preslagivanja vladajuće koalicije, pa sa zadnjim danom srpnja 2002. Radoš odlazi s pozicije ministra obrane, a nasljeđuje ga Željka Antunović, da bi potom u siječnju otišao i general Stipetić, koji je samo formalno umirovljen kao djelatna vojna osoba s navršenih 65 godina života. Stipetiću tako nisu presudile godine života, nego tadašnje političke okolnosti.
Banožićeva izjava br. 2 – “Isto tako, imamo Lovrića, generala. Isto tako, imamo Lucića. Isto tako imamo… Šundova. To su sve bili ljudi koji su imali odluku na puno duže. Čak neki od njih nisu niti bili umirovljeni, s obzirom na broj godina koji su imali, dovoljno za odlazak u mirovinu”
Načelnici Glavnog stožera – Josip Lucić, Drago Lovrić i Mirko Šundov – pripadaju mlađim generacijama časnika od već spomenutog Petra Stipetića. Unatoč tome što misli ministar obrane Mario Banožić, od njih trojice – dvojica spomenutih načelnika svoje su mandate odradili do kraja. No, idemo po redu…
General Josip Lucić rođen je 26. travnja 1957. godine i na mjestu načelnika GS naslijedio je generala Petra Stipetića 16. siječnja 2003. godine kao najmlađi načelnik GS OS RH s nepunih 46 godina života. Po isteku 5-godišnjeg mandata 16. siječnja 2008. godine formalno je razriješen dužnosti načelnika, da bi na to mjesto ponovno bio imenovan 28. veljače 2008. godine. Time je postao jedini načelnik u povijesti Oružanih snaga koji je dobio svoj drugi mandat, no opterećen brojnim aferama u obrambenom sustavu – nije ga konzumirao do kraja. Smijenjen je 1. veljače 2011. godine, zajedničkom odlukom tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića i premijerke Jadranke Kosor, koja je Lucićevu smjenu pripisala općoj reformi Oružanih snaga RH zbog prilagodbe standardima NATO-a i pomlađivanju vojske. To je, naravno, bio smiješan razlog, budući je general Lucić bio do sada najmlađi načelnik GS OS RH, a smijenjen je s te funkcije u svojoj 54. godini.
Lucićev nasljednik je general Drago Lovrić, rođen 2. prosinca 1961. godine, a imenovan za načelnika GS OS RH 25. veljače 2011. – dakle, s punih 49 godina života. Odluka o imenovanju Drage Lovrića načelnikom GS OS RH stupila je na snagu 1. ožujka te 2011. Tijekom njegovog mandata došlo je do izmjena Zakona o službi u OS RH, s kojima je ukinuta mogućnost produljenja mandata, te je ujedno mandat načelnika GS OS RH ograničen na 4 godine. No Lovrić je svoj mandat, onaj u trajanju od 5 godina, odradio do kraja, te je 1. ožujka 2016. predao dužnost načelnika svom nasljedniku, generalu Mirku Šundovu. Lovriću je tada bilo nepunih 55 godina života, a novom načelniku Šundovu – pune 54 godine života. Mirko Šundov je, naime, rođen 15. siječnja 1962. godine, pa bi se moglo reći da je novu funkciju dobio za rođendan. No, on je ujedno i prvi načelnik GS OS RH koji je u mandat ušao s 2 ograničenja – prvo ograničenje je mogućnost samo jednog mandata, a drugo ograničenje – mandat načelnika umjesto dosadašnjih 5 godina traje samo 4 godine. Zato je nakon punog mandata od 4 godine došlo do promjene na čelu GS – naslijedio ga je aktualni načelnik GS, admiral Robert Hranj, u svojoj 58. godini života.
Dakle, bez obzira što Banožić misli i tvrdi, niti jedan načelnik između Stipetića i Hranja nije svojom starošću potpadao pod dobno ograničenje obavljanja dužnosti u OS RH. Unatoč Banožićevoj tvrdnji kako su „to sve bili ljudi koji su imali odluku na puno duže“, lako provjerljiva činjenica je da su generali Lovrić i Šundov odradili svoje mandate načelnika GS do kraja, te da je general Lucić jedini koji je bio smijenjen usred svog drugog mandata, bez obzira što nije dosegnuo propisanu životnu dob za makar formalni prestanak vojne službe, opet dogovorom Predsjednika Republike i osobe obnašatelja uloge predsjednika Vlade RH.
Banožićeva izjava br. 3 – „Mirovina se događa sa ulaskom u 60-tu godinu, sa mogućnošću produženja”
Tu se, za promjenu, radi o potpuno točnoj izjavi, koja se upravo primijenila prilikom imenovanja admirala Roberta Hranja za načelnika GS OS RH. Naime, Hranjev „protukandidat“ za načelnika GS bio je general Drago Matanović, 2 godine mlađi od Hranja (rođen 13. rujna 1964.) – a kako je u to vrijeme na predsjedničkim izborima umjesto Kolinde Grabar Kitarović izabran Zoran Milanović, došlo je do drastične političke promjene, i novim političkim dogovorom usuglašen je prijedlog o Robertu Hranju kao novom načelniku GS OS RH. Tijekom takvog, političkog usuglašavanja o kandidatu Hranju, politički je vrh bio svjestan činjenice da će Hranj u zadnjih 20 godina biti drugi najstariji šef vojske (dakle, nakon generala Stipetića), koji će navršiti 60 godina života usred 4-godišnjeg mandata. Zato je tu državni vrh odmah predvidio primjenu „mogućnosti produženja“. To je na upit portala Obris.org potvrđeno iz Ureda predsjednika:
„Predsjednik Republike Zoran Milanović imenovao je admirala Roberta Hranja na dužnost načelnika GS OSRH na razdoblje od četiri godine, i to na prijedlog Vlade RH, a nakon prethodno usuglašenog dogovora između predsjednika Milanovića i premijera Plenkovića. Kako je već tada, tijekom dogovaranja njegovog imenovanja, bilo jasno da će admiral Hranj tijekom obnašanja dužnosti načelnika GS OSRH navršiti 60 godina života, a na što je ukazao predsjednik Milanović, premijer Plenković se suglasio s predsjednikom Milanovićem kako to nije zapreka da ga Vlada predloži, a Predsjednik Republike imenuje za načelnika GS OSRH na četiri godine.
Iako to nije bilo potrebno – jer su se Predsjednik i premijer već bili dogovorili oko imenovanja admirala Hranja za načelnika GS OSRH na razdoblje od četiri godine – čak je i tadašnjem ministru obrane Damiru Krstičeviću bilo jasno da će se admirala Hranja imenovati na četiri godine te da će on ostati u službi do isteka mandata načelnika GS OSRH, o čemu svjedoči i njegova Odluka o davanju suglasnosti za zadržavanje u službi, koju vam dostavljam. Na prijedlog Vlade RH od 20. veljače 2020., Odluku o imenovanju admirala Hranja za načelnika GS OSRH predsjednik Milanović donio je 21. veljače 2020., čime je počeo njegov četverogodišnji mandat na čelu GS OSRH“.
Banožićeva izjava br. 4 – “Ne može biti to… odluku potpisuje ministar, odnosno, ministar obrane… u tom trenutku Davor… Damir Krstičević… ali, zakon je zakon. Odluka nije iznad zakona.”
Odluku koju spominje Zoran Milanović, a negira Mario Banožić, prihvatila je Vlada RH i premijer Andrej Plenković 20. veljače 2020. godine. Tri dana ranije tu je „Odluku o davanju suglasnoti za zadržavanje u službi“ donio tadašnji potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, pozvavši se na članak 13. stavak 5 Zakona o obrani, te na članak 205. stavak 1 točku 9. i stavak 5. Zakona o službi u OS RH, i ona glasi: „Viceadmiralu Robertu Hranju, koji se predlaže na dužnost načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske s danom 1. ožujka 2020., dajem suglasnost da se zadrži u službi do isteka mandata načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, iako budu ispunjeni uvjeti iz članka 205. stavka 1. točke 9. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske“. Krstičević je, dakle, svojom odlukom omogućio Robertu Hranju da konzumira puni 4-godišnji mandat načelnika GS unatoč tome što će tijekom mandata napuniti 60 godina života. I tu su odluku kao pravno važeću jednako prihvatili i premijer i predsjednik RH, Andrej Plenković i Zoran Milanović, inače obojica pravnici po struci, dok je aktualni ministar obrane Banožić po struci ekonomist.
Banožićeva izjava br. 5 – „To što netko ima odluku na 4 godine, ne znači da je ona iznad zakona, starosno. I zašto bi to bila nekakva iznimka?”
Napomenimo da je, usprkos aktualnom odbijanju. baš takvoj iznimci nedavno pribjegao i sam ministar Mario Banožić, kada mu je to odgovaralo. Naime, admiral Hranj trenutno je, prema javno dostupnim podacima, najstariji aktivni general/admiral u hrvatskim Oružanim snagama. Ali… Donedavno to nije bio on, nego brigadni general Željko Živanović. General Živanović rođen je 4. listopada 1960. godine, dakle 2 godine je stariji od admiral Hranja. On je u siječnju 2017. godine, s nepunih 57 godina, imenovan na dužnost načelnika Obavještajne uprave Glavnog stožera OS RH na mandat od 4 godine. General Živanović napunio je 60 godina života u listopadu 2020. godine, i do kraja te godine je, prema Zakonu od službi u OS RH, trebao otići u penziju. Tim više što mu je 4-godišnji mandate završavao u siječnju 2021. godine. No on je cijelu 2021. godinu i nadalje bio na dužnosti načelnika Obavještajne uprave GS OS RH, te se u tom svojstvu – unatoč svojim godinama i kraju mandata – pojavljivao i na javnim događanjima, što je uredno zabilježeno i na web-stranici Ministarstva obrane, kao i u Hrvatskom vojniku. Kako je moguće da je general Živanović ostao u vojnoj službi? Jednostavno, ministar Banožić pozvao se na zakonsku iznimku i produžio mu status djelatne vojne osobe, što nam je potvrđeno i u Uredu predsjednika: „General Željko Živanović imenovan je na dužnost načelnika Obavještajne uprave GS OSRH na razdoblje od četiri godine. I nakon što je navršio 60 godina života četverogodišnji mandat mu još nije bio istekao, te mu je ministar obrane produljio status djelatne vojne osobe kako bi general Živanović četverogodišnji mandat odradio do kraja“.
U studenom 2021. godine predsjednik Milanović izvanredno je promaknuo djelatne vojne osobe, branitelje Vukovara, među kojima i Željka Živanovića. „Zbog osobitih zasluga u Domovinskom ratu i obrani Republike Hrvatske u čin general-bojnika vojno-obavještajnog roda izvanredno je promaknut brigadni general Željko Živanović“, pisalo je u priopćenju Ureda predsjednika od 16. studenog 2021. To je trebala biti kruna karijere general Živanovića, prije umirovljenja krajem godine. No umjesto penzije, čekala ga je nova dužnost – s 1. siječnja 2022. godine imenovan je za glavnog savjetnika ministra obrane. Vukovarsko-vinkovačka veza tu je, izgleda, odradila svoje, no čini se kao da se Živanović teško privikava na svoju civilnu funkciju, pa se i nadalje na javnim događajima pojavljuje malo u civilnoj, a malo u vojnoj odjeći. No bez obzira na te i takve detalje, njegov primjer jasno pokazuje kako su iznimke moguće, ako to ministar obrane želi.
Epilog – Banožićevi snovi i politička realnost
Iako se na počecima svog ministarskog mandata Banožić javno zahvaljivao načelniku Hranju na pomoći i susretljivosti koju mu je ukazivao kao mladom i obrani nevještom ministru, produbljivanjem sukoba s predsjednikom Zoranom Milanovićem raslo je i Banožićevo nezadovoljstvo načelnikom GS-a. Zakonom o obrani propisuje se jasan odnos između predsjednika, odnosno Vrhovnog zapovjednika i načelnika GS, odnosno vojnog savjetnika PRH, u kojem nema ministra obrane, pa je već neko vrijeme načelnik Hranj jedina relevantna veza Zorana Milanovića prema vojno-obrambenom resoru. Banožić se najprije Hranja mislio riješiti tvrdnjama o mogućem kršenju zakona i naloženoj izvanrednoj inspekciji Kabineta načelnika GS, no kako tu Inspektorat obrane nije našao osnove za Banožićeve optužbe, ministar obrane stao se okretati prema rješenjima na koje ima utjecaja – izmjenama osnovnih zakonskih dokumenata kojima bi ojačao poziciju ministra obrane te ujedno umanjio pozicije načelnika GS i predsjednika države, odnosno Vrhovnog zapovjednika. Dok je realno očekivati da Banožić ima podršku premijera Plenkovića za zakonske promjene, upitno je ima li podršku i za smjenu, odnosno umirovljenje načelnika GS-a. Jer konsenzusa između predsjednika i premijera o nekom novom kandidatu za načelnika neće biti u neko skorije vrijeme, pogotovo dok ministar obrane aktivno podriva općeniti autoritet same funkcije načelnika Glavnog stožera. Tim više što u rujnu ove godine 60 godin puni i aktualni direktor GS-a, general Ivica Olujić, pa će i on na samom kraju godine morati u mirovinu. Ni rješenje o imenovanju vršitelja dužnosti načelnika i direktora GS OS RH nije dugoročno rješenje jer vojska nije „privremena“ – za razliku od raznih dužnosnika čija sila traje od izbora do izbora, ili dok se ne promijene silnice nečije političke volje.
