S vremena na vrijeme, tema služenja vojnog roka probije se u javni prostor, bilo kao odgovor na slične najave iz susjedstva, bilo kao jačanje dojma oko nekakvih izbora. Ovoga puta, ta se tema u Hrvatskoj – nakon par godina zatišja – pojavila pred samu 30. obljetnicu OS RH, u odgovorima na novinarska pitanja ministra obrane RH Maria Banožića. Naime, on je jučer, 26. svibnja, gostujući u prigodnoj, obljetničarskoj emisiji Hrvatskog radija „A sada Vlada“, na pitanje „Razmišlja li se o uvođenju nekog oblika obaveznog služenja vojnog roka?“ odgovorio:

„Ako mene osobno pitate, koji sam služio vojni rok – da. Ja sam nastojao baviti se, ovih posljednjih nekoliko mjeseci, i određenim istraživanjima na ovu temu. U načelu, gotovo dvije trećine građana vam je za uvođenje vojnog roka…“.

Na potvrdu voditeljice Eliane Čandrlić Glibota, koja konstatira „vidjeli smo to istraživanje i rezultat ankete“, Banožić je nastavio:

„Da, ali je pitanje motiva. Najčešće roditelji i jesu za to, za uvođenje vojnog roka, ali prije svega iz jednih odgojnih mjera, po pitanju djece – što mislim da nije baš ispravan motiv. Nama treba motiv bit prije svega… ta jedna sigurnost, stabilnost, služenje prema vlastitoj državi, prema idealima koji su u pravilu nastali još kao temelji ove Hrvatske vojske, isto tako, ta jedna hrabrost koja nastaje, prije svega, željom da se osjećamo sigurno i cjelovito. I to su ispravni motivi. Zato mislim da se s ovom temom još moramo dosta, dosta baviti u društvu. Ali, siguran sam da je ispravan korak, da se ide prema vraćanju obveznog vojnog roka“.

Ipak, o nekom konkretnijem hodogramu i pokretanju ozbiljnije rasprave o toj temi, Banožić ipak nije htio razgovarati:

„Ja bih rekao ovako – da za sada, držimo se istraživanja javnog mnijenja i na koji način upravljati, uopće, tim procesom. Jer znamo da je tema… ponekad zna biti osjetljiva u javnosti, osobito, što… Kad jednom napustite takav model rada, onda kod vraćanja postoji puno, puno teži izazov“.

Što je pjesnik zapravo želio reći…

Banožićeve riječ odmah su izazvale lavinu medijskih objava, reakcija i komentara, pa nije ni čudo da su danas na Slunju novinari brže-bolje iskoristili priliku i tražili od Banožića pojašnjenje jučerašnjih izjava. Na to je ministar obrane pokušao objasniti o čemu se zapravo radi:

„Dakle, pitanje je bilo postavljeno u jednoj temi koja je bila više vezana za budućnost Hrvatske vojske. Kada promišljate o budućnosti, morate razmišljati i na koji način ljudi dolaze u sustav, al i na koji način ljudi izlaze iz sustava Hrvatske vojske, što to u ovom trenutku imamo kroz dobrovoljno služenje vojnog roka, koliki je broj ljudi koji ulaze u sam sustav godišnje, isto tako što nas očekuje u idućih nekoliko godina. Dakle, riječ je o planu… planu koji se odnosi na ljudske potencijale, ljudske resurse unutar Hrvatske vojske… I, dobrovoljni vojni rok daje određeni broj ljudi, koji prolaze određenu obuku, i kao takav su podloga za daljnji razvoj u Hrvatskoj vojsci. Kada govorimo o pričuvi, govorimo o dijelu ljudi koji je… ima određene spremnosti, i koji u slučaju nečega, bi trebao nekada i reagirati, odraditi određenu vježbu. Mi, s ovim modelom možemo reći da imamo do 1.000 ljudi, koliko je planirano… Načelno bude 500 do 600 dobrovoljnih ročnika koji se pronađu u priči služenja vojnoga roka, i dio njih pronađe se u sustavu Hrvatske vojske. Ono o čemu treba razmišljati, treba razmišljat o modelju… o modelu, na koji način povećati broj ljudi koji će uć kao ročnici, odnosno, na koji način će se povećavati sutra pričuva. Da li je to obvezni vojni rok, da li je to nekakav drugi model, to su sad sve teme za razgovor.

U mojoj izjavi, ja sam naglasio da je postojao određena istraživanja, gdje je jedno dvije trećine ljudi, koji su proveli… u određenim istraživanjima su zaključili da žele obvezni vojni rok, ali žele iz totalno krivih pobuda… Odnosno, pobuda di je riječ prije svega o određenim odgojnim mjerama… Dakle, vjerojatno je riječ o ispitanicima koji su roditelji ili netko tko promatra okruženje, koje se… promatraju današnji mladi ljudi, u kojem odrastaju, da bi to bilo jedan od načina na koje bi se oblikovalo društvo. Ja sam baš u toj izjavi rekao da to nije dobar motiv, i da motiv mora biti… ulaska u Hrvatsku su… u Hrvatsku vojsku, prije svega ta jedna… osjećaj pripadnosti prema domovini, osjećaj obveze prema domovini, osjećaj prema svemu onome… na koji je način nastala hrvatska država, i da su sve ovo ostali modeli o kojima se dalje može razmišljati. Pa tako je i završila izjava u javnosti, i isto tako je u javnosti pobudila jedan veliki interes. Vidio sam da… Primijetio sam da su gotovo svi bitniji portali i mediji, su stvorili jednu anketu o… i provodili određena svoja istraživanja. Pa, evo, volio bi da jednog dana netko to i napravi – jednu analizu toga, kako je izgledalo? I, da jednostavno pokušamo razmišljati što je to moguće, s obzirom na Ustav, na ustavne odredbe, što je to na pozitivne primjere u zemljama… u zemljama koje su u mogućnosti, ili koje provode određene, ovaj, vrste obveznog vojnog roka, na određene načine… određene kampove, ili nekakve druge mogućnosti, koje traju od nekoliko mjeseci… Mjesec, dva ili tri, do čak više od pola godine. Dakle, to su sve modaliteti, ali rekao sam – prvenstveno s ciljem boljega ulaza, kvalitetnijeg ulaza, kvantitavnijeg… kvantitativnijeg ulaza u Hrvatsku vojsku, ali isto tako, o… razmišljajući sutra o pričuvnim sastavnicama“.

I jučer i danas ministar Banožić se pozivao na istraživanja, pa su novinari tražili dodatna pojašnjenja – na koja se to istraživanja ministar konkretno referira. No tu su za Banožića počeli problemi:

„Im’o sam nekoliko istraživanja. Baš, evo, kao što će se referirati uskoro i na ove portale koji su imali… Da li su izvori relevantni ili nisu… Ali, ako dajete uopće mogućnost nekome da izražava slobodno mišljenje, onda možete i upotrijebiti to kao izvor“.

Kako istraživanja i ankete po portalima teško da mogu biti referenca za Ministarstvo obrane i ključne smjernice obrambene politike, novinari su pokušali Banožiću, inače doktoru znanosti, objasniti razliku između istraživanja i anketa, te pitanja reprezentativnog uzorka, na što je on lakonski odgovorio:

„Ajde, molim vas… Napravite analizu jučerašnjih portala. Svaki od njih vam, u biti daje i broj… odnosno, uzorak koji je imao, i koji su vam odgovori bili. Pa ćemo razgovarat o tome“.

Na novinarsku konstataciju da, dakle MORH nije proveo nikakvo istraživanje, ministar obrane samo se zahvalio i otišao dalje svojim putem.

Reakcije, reakcije…

Međutim, kako je danas, u četvrtak 27. svibnja, vrijeme odmicalo, ministrova sigurnost kako se „ide prema vraćanju vojnog roka“ sve je više splašnjavala. Prvi se na tu temu danas oglasio predsjednik RH Zoran Milanović nakon odgledane vježbe „Immediate Response“ na Slunju. Milanović je na novinarsko pitanje o najavi povratka služenja vojnog roka rekao:

„Mene takve stvari zanimaju isključivo u funkciji obrambene sposobnosti Hrvatske. Naš Ustav je tu dosta jasan, dakle ne postoji ustvari obveza vojni rok. Ustav razrađuje dužnost svih sposobnih građana, muškaraca i žena, u stvari… da sudjeluju prema sposobnostima. Ali, oni koji ne žele, ne moraju. I to je stavak 2, i u tom smislu je tu Ustav dosta ograničavajući… jer iskustva drugih država su, da 90 posto onih koji budu pozvani ili unovačeni, da se odlučuju za bijele kute. Ne? Odnosno, da to služe na neki drugi način, zbog prigovora savjesti ili bilo kojeg drugog njihovog razloga. U Europi samo nekoliko država ima vojni rok. To je Švicarska, to je Austrija, to je Grčka, a ovo drugo su nekakve kombinacije… Čak ni Rusija nema obavezan vojni rok. Dakle, treba o tome dobro razmisliti, ali bit svjestan stvarnosti… I jedinog kriterija – a to je obrambena sposobnost hrvatske države… (…)I, naravno… Mislim, i naravno, mislim… i dobrobit naših građana i mladih ljudi“.

Osim same najave, Milanoviću nije dobro sjela ni Banožićeva izjava o odgojnim metodama kao motivu za povratak obaveznog vojnog roka.

„Vi imate punoljetnu djecu? Ja imam. Dakle, oni su punoljetni. Ja ne… odnosno, jedan je punoljetan, ja ga ne mogu više odgajati. Dakle, što sam odgojio – odgojio sam. S obzirom da maloljetnici ne idu u vojsku, mislim da sam sve rekao“,

odgovorio je Milanović, aludirajući na svog 23-godišnjeg sina Antu Jakova. Odgovor na pitanje koliki bi bio financijski izdatak za ponovno uvođenje obaveznog vojngo roka ministar obrane Mario Banožić danas je izbjegao, ponavljajući svoju već dobro naučenu frazu kako se upravo na pomoći civilnim institucijama vidi da „Hrvatska vojska nikada neće biti trošak društvu“. No kad bi se uopće o povratku obaveznog vojnog roka i razmišljalo, financijski bi to bila jedna vrlo komplicirana stvar, potvrdio je Milanović:

„A svakako bi bilo komplicirano, i to bi trebalo pripremat nekoliko godina. Dakle, to je cijeli niz logističkih i financijskih pitanja. Ali, ponavljam – imamo Ustav kakav imamo. Dakle, u njemu piše da je vojna obaveza – obaveza „ali“… i onda jedno ogromno „ali“. Drugim riječima, mi sad imamo… Doduše, ne velik broj dragovoljaca, koji se obučavaju – dakle, koji taj ročnički staž prolaze. To su visoko motivirani mladići i djevojke. Ima sve više djevojaka. I, to je nekakva baza hrvatske rezerve, odnosno, pričuve. Nije dovoljno, ali nešto je. Jer, kad god odem među njih – vidim da je to visoko motivirano. A, svi ovi drugi, koji su bili tjerani, svih ovih desetljeća, i ranije, u vojsku… su to odradili, i… Tako da nismo baš bespomoćni“.

I dok je Milanović pokušavao tu biti suzdržan i pristojan, Banožićeva razmišljanja su, očito, jako loše sjela njegovom šefu i hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću. Iako je Banožić samo koji sat ranije izjavio da:

„Premijer podržava sve dobre odluke koje su vezane za modernizaciju, opremanje i unapređenje Hrvatske vojske. To ste mogli primijetiti iz dosadašnjega rada. I, vjerujem, ako iznađemo model koji sam rekao, da je u skladu sa Ustavom, i koji je prihvatljiv u hrvatskome društvu – siguran da će podržati tu odluku,“

premijer Plenković je iz Splita, gdje je bio u predizbornom posjetu, odrješito poručio:

„Dakle, ministar je već sam rekao da je krivo shvaćen. Te teme nema. Uvođenja obveznog vojnog roka neće biti“.

A kad iole podrobnije pogledamo sve što je na ovu temu jučer i danas bilo rečeno, vidi se jasno kao dan – nit je ministar izjavio da je krivo shvaćen, niti je premijer imao ikakvu potrebu opravdavati svog ministra. Tim više što ni nedavno donesena Nacionalna razvojna strategija Republike Hrvatske do 2030. godine ne govori o povratku obaveznog služenja vojnog roka, već napominje:

„Za osiguranje narastanja snaga dugoročnim razvojem i popunom pričuve odabrat će se odgovarajući model vojnog osposobljavanja. Uz postojeći program dragovoljnog vojnog osposobljavanja uvest će se programi osposobljavanja i aktivnosti koji će razvijati sigurnosnu kulturu u široj populaciji, posebno u mladih osoba, te jačanje svijesti o tome da su sigurnost i sudjelovanje u obrani pravo i obveza svakog državljanina i cjelokupne zajednice“.

O takvim nekakvim programima osposobljavanja i aktivnostima tipa višetjedni vojni kampovi za mlade (valjda po uzoru na Crnu Goru i Srbiju) svojedobno su govorili bivši ministar obrane Damir Krstičević i tadašnji načelnik GS OS RH general Mirko Šundov, no nakon negativnih reakcija i ta je tema prije nekoliko godina bila brzo spremljena u ladicu. Čini se da je, za razliku od Banožića, premijer Plenković itekako zapamtio tu epizodu i ne želi je opet ponoviti, pogotovo ne baš prije drugog kruga lokalnih izbora.