Nakon što smo prikazali širenje kineskoga utjecaja na periferiji Europske unije, a posebice na Zapadnom Balkanu, vrijeme je promotriti i kako Unija planira odgovoriti na opisanu kinesku strategiju.
Ključni problem EU i dalje ostaje razjedinjenost njezinih članica, što vanjsko djelovanje Unije često svodi na poduzimanje ograničenih mjera koje mogu prihvatiti sve članice, ili samo objavu ispraznih deklaracija kada se takav konsenzus ne može postići. I u ovakvoj situaciji u mnogim članicama EU raste zabrinutost zbog činjenice da Kina u odnosima s Unijom sada gleda primarno svoj ekonomski interes, te da projekti u okviru “Pojas i put” inicijative (Belt and Road Initiative – BRI) potkopavaju transparentnost procesa donošenja odluka u javnoj nabavi i narušavaju standarde EU na području ljudskih prava, radnog zakonodavstva, te ekološke zaštite. To potkopava politički i ekonomski model organizacije EU, te je Europska komisija zbog ovih razloga nazvala Kinu sistemskim rivalom. Stoga je čak i podijeljena EU započela s prvim koracima ograničavanja dosadašnjeg kineskog slobodnog pristupa unutarnjem tržištu Unije ukoliko Kina nastavi s trenutnom politikom i odbije liberaliziranje njezinog tržišta.
Mjere EU odgovora
Prvi korak je strategija povezivanja euroazijskog prostora (Euro-Asian Connectivity Strategy), objavljena u rujnu 2018. godine. Strategija je još uvijek u pripremnoj fazi (ne može postati potpuno operativna dok se ne donese novi proračun EU za razdoblje od 2021. do 2027. godine), a u biti to je Unijina verzija BRI inicijative – ulaganje i razvijanje infrastrukturnih projekata (na području energetike, transporta i digitalizacije), ali na temelju Unijinih pravila. Nova strategija predviđa sljedeća načela djelovanja: sveobuhvatnost, održivost projekata (ekonomska, financijska, društvena i ekološka održivost) i primjenu regulatornog okvira zasnovanog na europskim vrijednostima i načelima. Za početak, financijski fond za novu strategiju trebao bi iznositi 60 milijardi eura, a u novom proračunu povećati se na 300 milijardi eura. Operacionalizacija strategije započela je sklapanjem sporazuma EU i Japana 27. kolovoza 2019. godine o koordinaciji projekata na energetskom, transportnom i digitalnom području u Euroaziji. Do sada su interes za novu strategiju Unije pokazali Australija te Singapur, a i istočnoazijske zemlje otvorene su za ovakvu suradnju. U navedenom kontekstu treba gledati i jačanje sigurnosne suradnje između EU i Indije u okviru nove strategije odnosa Bruxellesa i New Delhija usvojene 2018. godine.
Drugi korak je usvajanje novog pravnog okvira EU za nadzor inozemnih ulaganja u članice Unije, koji je stupio na snagu 10. travnja 2019. godine. Europska komisija je umjesto donošenja detaljnog pravnog okvira propisala minimum standarda koje članice moraju unijeti u svoju nacionalnu regulativu na ovom području. Cilj je jačanje suradnje i razmjene informacija članica Unije o specifičnim izravnim stranim ulaganjima koja mogu ugroziti nacionalnu sigurnost članica ili cijele EU. Ispunjavanje ovog uvjeta predstavljat će veliki izazov za Hrvatsku zbog nepostojanja razvijenog pravnog okvira i mehanizama za nadzor stranih investicija, te generalno slabo razvijene komponente sustava nacionalne sigurnosti.
Događanja u doba pandemije
Do tekuće pandemije pitanje koje se postavljalo bilo je – da li su članice EU voljne i provesti ove mjere, ili će međusobne podjele i jačanje kineskog utjecaja dugoročno spriječiti bilo kakav efikasniji odgovor. Izbijanjem pandemije Kina je brzo reagirala slanjem medicinske pomoći u članice koje su najviše bile pogođene njenim posljedicama, pretekavši službenu reakciju Bruxellesa. Kineske pošiljke zaštitnih maski i druge medicinske opreme slane najugroženijim članicama EU korištene su za jačanje kineskog utjecaja. Na primjer, kompanija Huawei donirala je veliki broj zaštitnih maski Španjolskoj, Italiji, Nizozemskoj i Poljskoj, zemljama koje uskoro trebaju donijeti odluku o davanju koncesija za izgradnju 5G digitalnih mreža. Ovaj kineski korak već je nazvan “diplomacija zaštitnih maski”.
Medicinske potrepštine – donacija kineske kompanije Xiaomi Italiji
Tako je talijanski ministar vanjskih poslova Luigi Di Maio nahvalio brzu reakciju Kine i time kritizirao sporu reakciju Unije. Sporost EU, te početno odbijanje članica da pošalju medicinsku opremu zbog bojazni da će istu uskoro trebati one same (tek sredinom ožujka Njemačka je preuzela organizaciju i dopremu pomoći Italiji na razini Unije), u Italiji su stvorili situaciju da dvije trećine Talijana smatra kako je članstvo u EU nepovoljno za Italiju, a samo jedna petina ostala je uvjerena u vrijednost članstva. Ali, nakon ovog početnog uspjeha Peking je napravio grešku koja bi dugoročno mogla poremetiti kineske planove s EU.
Slanje kineske medicinske pomoći bilo je praćeno snažnom dezinformacijskom kampanjom i kritikom djelovanja pojedinih članica EU. Kineski diplomati i državni mediji te niz kineskih boot-ova na Twitteru počeli su otvoreno širiti teorije zavjere (virus je nastao u SAD u vojnim laboratorijima; virus se pojavio u Italiji odakle se globalno proširio; jedan kineski dužnosnik je na Twitteru objavio lažnu priču o tome da su stanovnici Rima za vrijeme pjevanja talijanske himne zahvaljivali Kini za pomoć), a ovom djelovanju odmah se pridružila Rusija. Daljnja eskalacija uslijedila je kada su na službenim internetskim stranicama kineske ambasade u Francuskoj objavljeni napadi na francusko medicinsko osoblje zbog navodnog nepružanja pomoći umirućim pacijentima i napuštanju njihovih radnih mjesta u državnim domovima za umirovljenike slabijeg financijskog statusa. Tu je i pritisak na Njemačku da pohvalno govori o kineskim naporima za suzbijanje virusa (što je odbijeno), pritisak na Službu za vanjsko djelovanje EU radi ublažavanja dijelova izvještaja o globalnom kineskom sijanju dezinformacija (što je i urađeno), kinesko korištenje servisa LinkedIn na području baltičkih republika za identificiranje osoba koje bi kineske službe mogle zavrbovati.
Ovakvo kinesko djelovanje ima nekoliko ciljeva. Prvi je skretanje pažnje s kineske odgovornosti za početno širenje epidemije koja je izbila u Wuhanu (kada su službeni krugovi negirali postojanje epidemije). Drugi cilj je proširivanje postojećih podjela između članica EU, ali ono je bilo istovremeno i dio globalnog propagandnog rata protiv SAD u kome Kina nastoji dokazati neefikasnost zapadnih liberalnih demokracija u tekućoj krizi i naglasiti uspješni pristup rješavanju krize od strane autoritarnog režima zasnovan na oštroj društvenoj kontroli i neprekidnom nadzoru populacije praćenom represivnim mjerama. Problem u ovoj priči je u činjenici je da se nekoliko istočnoazijskih demokratskih zemalja (Japan, Južna Koreja, te posebno Tajvan) pokazalo znatno efikasnijim u odgovoru na pandemiju negoli Kina. I tu je na kraju treći cilj – prikazivanje Kine kao odgovornog međunarodnog subjekta, kako bi se ojačale veze s Europom (s ciljem daljnjeg pristupa europskom tržištu i visokoj tehnologiji), te utjecalo na daljnje slabljenje transatlantskog odnosa između SAD i europskih saveznika. Kina ovdje računa na brzi oporavak svoje ekonomije čime će dobiti dodatno sredstvo pritiska na Njemačku i Francusku (koje će nastojati dobiti veći pristup revitaliziranom kineskom tržištu, a time biti podložnije kineskom pritisku).
Reakcije na novu politiku
Dosadašnje kinesko propagandno djelovanje postiglo je ograničene rezultate. Usprkos zahvalama iz najteže pogođenih članica Unije, nije vjerojatno da će doći do dugoročnog poboljšavanja percepcija o Kini u Europi. Neispravna kineska medicinska oprema dovela je do njezina povratka u nizu članica (Češka, Italija, Nizozemska, Španjolska), otvorenih optužbi o nekvaliteti isporučene medicinske opreme (Slovačka je kupila loše testove za Covid-19 u vrijednosti od 16 milijuna USD, a onda je slovački premijer Igor Matovič otvoreno rekao da od te opreme nema koristi), pa i ostavki zbog kupnje bezvrijedne opreme (u Finskoj je načelnik državne agencije za robne rezerve dao ostavku kada se otkrilo da su zaštitne maske na koje je utrošeno 5 milijuna USD posve bezvrijedne). Ovi slučajevi samo su ojačali odavno prisutni skepticizam po pitanju kvalitete i kontrole kineskih proizvoda.
EU je nakon lošeg početka organizirala koordinirani odgovor na krizu i time negirala kineskoj strani daljnje iskorištavanje početnog nedostatka solidarnosti u EU, te predstavljanje Pekinga kao jedinog kompetentnog subjekta sposobnog za pružanje pomoći. Visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Josep Borrell optužio je Kinu za širenje lažnih poruka nakon čega je Huawei značajno smanjio program donacije zaštitnih maski u Europi, a Služba za vanjsko djelovanje EU (EEAS) dokumentirala je kinesku dezinformacijsku kampanju. Ovi i drugi primjeri pokazuju da je skepticizam prema kineskim namjerama i zabrinutost zbog načina uspona Kine i dalje prisutni kod političkih elita, ali i među stanovništvom članica EU.
Strateška industrija na udaru
Rezultat je djelovanje Europske komisije usmjereno prema sprječavanju mogućnosti kineskog kupovanja europskih visokotehnoloških tvrtki u post-covid razdoblju. Komisija je već objavila nove smjernice za provedbu zajedničkog okvira Unije za zaštitu europske kritične medicinske infrastrukture, no to je tek početak. Na svaki način nastojat će se spriječiti ponavljanje velikog investiranja u europsku kritičnu infrastrukturu od strane kineskih kompanija do kojeg je došlo nakon financijske krize 2008. godine. Sada postoji opasnost kineskog preuzimanja visokotehnoloških tvrtki u zapadnoj i sjevernoj Europi; ironično, u zemljama srednje i istočne Europe u kojima nastoji ojačati utjecaj Kina nije zainteresirana za preuzimanje njihovih tvrtki – jer one uglavnom ne spadaju u vrh visokotehnoloških tvrtki u industrijskim sektorima za koje Peking pokazuje interes (robotika, umjetna inteligencija…).
Izvršna potpredsjednica Europske komisije Margrethe Vestager preporučila je na ovu temu članicama da kupe kontrolni udio u ključnim tvrtkama kako bi se isključila mogućnost njihovog preuzimanja od kineske strane. Službeni prijedlog ovog koraka bit će objavljen u lipnju ove godine, što je ekstremno brzo za birokratski aparat Unije. Prema prijedlozima koje je krajem svibnja objavio Thierry Breton, povjerenik za unutrašnje tržište EU, u pripremi su financijski fondovi (fond za
pružanje potpore strateškim tvrtkama sa početnim kapitalom od 16,71 milijarde eura, “instrument za solventnost” od 28,96 milijardi eura za pružanje privremene pomoći zdravim kompanijama pogođenim pandemijom, te fond od 17 milijardi eura za potporu manjim tvrtkama i kompanijama) kao i novi instrumenti za provjeru ulaganja koja dolaze izvan područja EU. Time će se stvoriti zakonski okvir koji će EU i nacionalnim institucijama omogućiti intervenciju u slučajevima da strane (čitaj kineske) državne tvrtke narušavaju pravila unutarnjeg tržišta EU (kroz prevelike iznose koji se nude za kupnju tvrtki ili namjernog snižavanja cijene proizvoda radi izazivanja financijskog kraha tvrtke koju žele preuzeti).
Metode zaštite ključnih resursa
Pri tome se mora riješiti još jedan problem. Naime, niz visokotehnoloških tvrtki za koje je zainteresirana kineska strana ne djeluju i nisu izravno povezane s područjem nacionalne sigurnosti, a do sada su bile izvan procesa striktnog nadzora – što se počinje mijenjati. To je vidljivo u novom njemačkom regulacijskom okviru za nadzor stranih investicija koji je predložen u siječnju, a na snagu će stupiti u listopadu ove godine. Promjene će obuhvatiti jačanje nadzora svih izravnih i neizravnih ulaganja u visokotehnološke tvrtke kada je investitor izvan područja EU, obavezan nadzor svih transakcija i ulaganja umjesto ograničavanja samo na određene sektore (nacionalna sigurnost, kritična infrastruktura, energetska sigurnost), uspostavu mehanizma za jačanje izmjene informacija s EU institucijama i drugim članicama (na temelju okvira koji je uspostavila Europska komisija u travnju prošle godine), te obavezni nadzor investicija nad svim kritičnim tehnologijama radi zaštite njemačkog nacionalnog suvereniteta na području visoke tehnologije. Kao kritične tehnologije navedene su umjetna inteligencija, robotika, poluvodiči, kibernetička sigurnost, zračnosvemirske tehnologije, obrana, uskladištenje energije, nuklearne i kvantne tehnologije, nanotehnologije i biotehnologije. Novina je da će nadzor biti provođen ne samo u slučaju domaćih tvrtki, već i u slučajevima kada bi mogli biti ugroženi interesi EU te drugih članica (npr. za multinacionalne programe kakvi su Galileo, Copernicus ili Horizon 2020).
Republika Hrvatska trebala bi vrlo pažljivo proučiti novi njemački regulatorni okvir koji ne samo da slijedi preporuke Europske komisije već ide i dalje od njih, s obzirom da u Hrvatskoj ne postoji nikakav učinkovit okvir za nadzor izravnih inozemnih ulaganja. Za to vrijeme, pripreme za uvođenje sličnih regulativa teku u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Španjolskoj i drugim članicama EU. Idući korak koji je u pripremi je koordiniranje zajedničkog djelovanja razvijenih ekonomija Zapada (SAD, Europa, Japan, Australija) o ograničavanju djelovanja stranih tvrtki koje imaju izravnu financijsku i drugu potporu njihovih vlada. Tako su u siječnju ove godine EU, Japan i SAD objavile zajedničke planove po ovom pitanju.
Kakav će biti doseg ovih mjera?
Sada je stvorena situacija da se po prvi puta u zadnjih dvadeset godina unutar EU postave djelotvorna ograničenja kineskom djelovanju u Uniji. Pitanje je da li bi do ove promjene došlo bez globalne pandemije virusa Covid-19 i kineskog uvjerenja kako će ovu priliku moći iskoristiti za daljnje jačanje svog utjecaja u Uniji (na što je utjecalo očito vrlo uspješno kinesko djelovanje nakon promjene odnosa prema Bruxellesu poslije 2008. godine) – pri čemu je Peking prešao crvenu liniju s izravnim pritiskom, i potaknuo institucije EU te ključne članice na akciju. I to baš na akciju u području visoke tehnologije, što je uz širenje pristupa jedinstvenom tržištu EU ključni cilj djelovanja Pekinga prema Uniji.
Da je kineski politički vrh svjestan opasnosti globalnog rasta neprijateljstva prema Kini zbog njezinog ponašanja tijekom pandemije pokazuje sadržaj izvještaja koji je u travnju za politički vrh pripremio Kineski institut za moderne međunarodne odnose (povezan s Ministarstvom državne sigurnosti), a koji je početkom svibnja prenijela agencija Reuters. Prema informacijama koje je dobio Reuters, Kina može očekivati najveći rast globalnog neprijateljstva nakon 1989. godine što može dovesti do ugrožavanja kineskih inozemnih investicija, a navedena je i mogućnost najgoreg scenarija – oružane konfrontacije sa SAD. Može se reći kako će umjesto jačanja šansi za globalnim vodstvom (olakšanih ponašanjem sadašnje američke administracije u krizi) Kina u najboljem slučaju ostati na sadašnjim pozicijama. Znatno je vjerojatnije da će u nizu zemalja Kina biti percipirana kao krivac za globalno širenje virusa Covid-19.
Da li će u novoj situaciji Kina biti sposobna iskoristiti veze koje je kultivirala zadnje desetljeće u srednjoj i istočnoj Europi, i nastaviti sa strategijom jačanja podjela u okviru Unije? Pitanje je da li je kineski utjecaj toliko snažan kako se do sada mislilo, odnosno da li su zemlje regije (koje su izrazito proatlantistički nastrojene) zaista spremne žrtvovati savez sa SAD i prednosti članstva u EU, da bi zauzvrat dobile praktički ništa? Čak i na području Zapadnog Balkana Europska unija i dalje osigurava 70 posto ukupnih investicija (Kina samo 11 posto), a svi kineski dobitci bili bi dovedeni u pitanje ako bi Bruxelles umjesto ponavljanja praznih fraza predložio jasan plan (s vremenskim rokovima) za postizanje članstva, te promijenio dotadašnju strategiju prema zemljama-kandidatima.
Tekuća pandemija označava novu prekretnicu u odnosima Kine i Europske unije. O tome koliko će biti djelotvoran odgovor EU na kineski izazov utjecat će niz činilaca – od podjela unutar same Unije pa sve do nove strategije američke administracije predsjednika Donalda Trumpa usmjerene na (donedavno nezamislivo) kidanje globalnih opskrbnih lanaca što otvara mogućnost cijepanja i čitavog procesa globalizacije. Ipak, bez obzira na ove činioce, umjesto dosadašnjih besplodnih osuda i deklaracija Europska komisija i ključne članice Unije odabrale su strategiju aktivnog odgovora, koja u ovom trenutku može nanijeti najveći poremećaj kineskim planovima za dalje odnose s Europskom unijom. Time treba zaključiti da ovaj odnos zasigurno više neće biti tek “business as usual”.
* Gost autor je doc. dr. sc. Robert Barić s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
