Kada je krajem lipnja prošle godine, uoči NATO summita u Bruxellesu, Vlada Republike Hrvatske usvojila dokument “Prijedlog zaključka o izdvajanju Republike Hrvatske za obranu” – to smo popratili na portalu Obris.org. Tom smo prilikom vjerno prenijeli rasprave o nužnosti povećanja nacionalnih izdvajanja za obranu prema cilju od 2 posto BDP-a, koja su ipak bila učestalo začinjena spominjanjem i potrebe usmjeravanja 20 posto “udjela troškova opremanja i modernizacije u obrambenom proračunu“.
Sam dokument koji je tada predstavljao 16. točku dnevnoga reda izgledao je rutinski, i zapravo u svojoj većini nije davao nikakvih naznaka o punijem sadržaju mjera na koje se ciljalo. Od njegovih ukupno 5 točaka, sadržanih kratko na jednoj stranici teksta, moglo se zaključiti malo. Prva točka je spominjala da i Strategija nacionalne sigurnosti iz 2017. traži da država postupno povećava “financijska sredstva za obranu prema ciljanih 2 %BDP-a, uvažavajući ekonomske i fiskalne mogućnosti Republike Hrvatske“. Njegova druga točka dodavala je spomen i Strateškog pregleda obrane iz svibnja 2018. (Narodne novine, br. 43/18), koji je ponovio kontinuirano kretanje obrambenih izdvajanja “prema ciljanih 2% BDP-a“, opet “uvažavajući fiskalne i ekonomske mogućnosti Republike Hrvatske“, dodajući tu još i potrebu za “povećanjem udjela troškova opremanja i modernizacije u obrambenom proračunu prema ciljanih 20%, čime će se osigurati daljnji razvoj obrambenih sposobnosti“. Treća točka u priču uvodi zaključke NATO summita u Walesu o cilju od 2 posto BDP-a, te napominje kako će RH “sukladno razgovorima s predstavnicima međunarodnog osoblja NATO-a o metodologiji definiranja troškova obrane, u razdoblju od 2019. do 2024. godine nastaviti s kontinuiranim povećanjem izdvajanja za obranu” prema 2% BDP-a. Četvrta točka opet sam spomen cilja od 2 posto BDP-a garnira tvrdnjom kako će u tom istom periodu (2019. do 2024. godina) RH ujedno i “kontinuirano povećavati udjel troškova za opremanje i modernizaciju u obrambenom proračunu kako bi se postiglo 20%“, ne bi li se time osiguralo daljnji razvoj nacionalnih obrambenih sposobnosti. Konačno, u petoj točki se Ministarstvo obrane RH zadužuje da “u skladu s usvojenim temeljnim dokumentima iz područja nacionalne sigurnosti i obrane, i člankom 3. Sjevernoatlantskoga ugovora te točkama 3. i 4. ovoga Zaključka provodi planiranje, programiranje i izradu financijskih planova” potrebnih za ostvarenje ovih državnih želja.
Već tada, u lipnju 2018. godine, na portalu Obris.org smo problematizirali dva aspekta ovog šturog i namjerno mutno sročenog dokumenta – (1) izdvajanje 20 posto za modernizaciju, što je iznimno visok postotak teško dostižan statičkom obrambenom sustavu kakav je hrvatski, te (2) pitanje promjene metodologije obraćuna doprinosa, gdje nas je plašila mogućnost zadiranja u tematiku uračunavanja braniteljskih mirovina u obrambena izdvajanja. Upravo smo ovo zadnje smatrali velikim problemom, budući da Hrvatska ima neuobičajeno raznoliku veteransku populaciju, čije povlaštene mirovine ionako predstavljaju područje spora s Europskom unijom.
Obje su ove teme nepunih devet mjeseci kasnije došle na vrh obrambenog repertoara u Republici Hrvatskoj, nažalost baš na način kojeg smo se pribojavali na portalu Obris.org. Uz aktivno “planiranje, programiranje i izradu financijskih planova” MORH-a, ikakva ozbiljna izdvajanja za modernizaciju postala su upitna, posebice nakon prigodnog spajanja ove teme s neuspješnom kupovinom borbenih zrakoplova iz Izraela, a brzopleto uvrštavanje masivne kvote braniteljskih mirovina u iznos NATO deklariranih obrambenih izdvajanja na duži je rok radikalno otežalo ikakvo suvislo sređivanje buduće strukture rashoda u nacionalnom sektoru obrane. Pri tome, oči dodatno bode činjenica da je za javnu objavu ovog “mirovinskog zahvata” iskorištena proslava 10. godišnjice NATO članstva Republike Hrvatske – prvo u Večernjem listu, iz pera iskusnog novinarskog megafona, a onda i kroz očitovanja raznih nadležnih slavitelja.
Poruke sa službenoga slavlja
Tako je jučer, 29. ožujka 2019. godine, ministrica vanjskih poslova Republike Hrvatske, inače prilično neprimjetna Marija Pejčinović Burić, gostovala na Hrvatskoj televiziji – u večernjoj emisiji “Tema dana”, gdje je odgovarala na niz tematskih pitanja. Ondje je ministrica izrijekom potvrdila gotovo sve stručne spekulacije portala Obris.org na temu metode kojom je Hrvatska skokovito napredovala na listama obrambenog financiranja NATO saveza, a bez ikakvog stvarnog kretanja ili reforme.
Od ministrice se tijekom uključenja sa svečane večere povodom NATO proslave u hotelu Westinu moglo čuti da RH kreće put uračunavanja veteranskih mirovina u NATO obrambena izdvajanja – koje su ujedno proglašene i “iznimno važnima za nacionalnu sigurnost“. A tek formalno je ujedno spomenula potrebu modernizacije obrambenog sektora, dok se potpuno prešutjelo i potrebu obuzdavanja opsega kadrovskih rashoda u obrani – oba reformska kriterija koja je spomenuti NATO “mirovinski zahvat” učinio bitno daljima i težima:
“Pa, NATO, naime, savez je… Upravo s njim smo razgovarali o tome kako naše braniteljske mirovine… Dakle, svakako jedan… Jedno izdvajanje koje je iznimno važno za sigurnost, može biti uključeno u računanje ovog izdvajanja za sigurnost. Obzirom da smo napravili dobre kalkulacije, NATO savez je prihvatio takvu vrstu izračuna. To već rade, i ranije, neke druge države članice… Prema tome, time smo zapravo došli visoko u ovu kategoriju – koja izdvaja, među prvom… ja bih rekla, trećinom država članica. Ono što želimo još popraviti – to je onih 20 posto koji predstavlja nabavku opreme. I vjerujemo da će u vremenu koje je pred nama, do 2024. godine… i ići prema 2 posto, i ispuniti ovaj drugi uvjet koji je 20 posto za nabavu potrebnih sredstava za vojsku“.
Na dodatno pitanje, može li državni proračun podnijeti ispunjenje cilja od 2 posto BDP-a obrambenih izdvajanja (sada neukusno začinjenih i privilegiranim mirovinama, stečenim “prema posebnim popisima”), Pejčinović Burić je zaključila:
“Pa, sigurno da… ovoga… treba raditi na tome da se i državni proračun… i, općenito, da Hrvatska napreduje. Dakle, sa boljim BDP-om naravno da će biti lakše izdvajati tih 2 posto za obranu. Međutim, to nije samo nešto na čemu SAD inzistira… To su zapravo obaveze koje su svi… sve članice Saveza preuzele još ranije, i na njima treba raditi. Vjerujemo da do 2024. godine i Hrvatska može to ispuniti“.
Ova se tema odmah u idućem pitanju novinarke HTV-a nadovezalo na propali natječaj za kupovinu borbenih zrakoplova, o čemu je ministrica Pejčinović Burić (koja je prije mjesec dana u Munchenu prisustvovala i sastancima s predstavnicima tvrtki SAAB i Lockheed Martin) zaključila:
“Pa, ostalo je na onome što je komunicirano kada smo zatvorili taj natječaj. Dakle, ostajemo posvećeni tome da sve naše sposobnosti, vojne, koje trenutno imamo – zadržimo. Prema tome, to uključuje i zrakoplovnu sposobnost. A, kada se stvore uvjeti, zapravo, ići ćemo u novi natječaj. Mislim da je to vrlo jasno komunicirano sa strane Vlade, i mi smo posvećeni tom cilju. U ovom trenutku nema dodatnih informacija, ali taj cilj ostaje, i Vlada će na njemu ustrajati“.
Dan kasnije, u istom revijalnom tonu
Iako ne izravno, može se reći da je ove teze samo dan kasnije – sa sastanka Stalnog odbora Parlamentarne skupštine NATO-a, u Zagrebu 30. ožujka 2019. godine – potvrdio i premijer Andrej Plenković. Kako prenosi više televizija, Plenković je u jednome paketu komentirao i “mirovinski zahvat” za dizanje NATO stope obrambenih izdvajanja – koji je za Hrvatsku sigurno OK ako to rade i drugi (doduše, s drugim okolnostima i karakteristikama svojih nacionalnih obrambenih sustava) – ali i sudbinu nesretnog posla kupovine borbenih aviona, sredstva za moguće podupiranje katastrofalno nedostatnih ulaganja RH u modernizaciju svojih oružanih snaga:
“Sve što je Hrvatska deklarirala, deklariraju i drugi, treba nastaviti dalje. Što se tiče Ratnog zrakoplovstva ostajemo privrženi osigurati i ojačati tu sposobnost. Kada budemo malo konsolidiraniji da vam više o tome kažemo reći ćemo, radimo na tome“. Doduše, svi su mediji ujedno prenijeli i kako premijer zapravo ne može garantirati da će do kraja njegova mandata Hrvatska stvarno i kupiti nove borbene avione. Premijerovo – “Teško je to u ovom trenutku reći” – tu nije ulilo mnogo povjerenja, iako je Plenković novinarima izjavio kako je u izboru između izravne pogodbe ili novog natječaja “odgovorno da se ide prema više opcija“. Što god to značilo!
