A još prije koji tjedan, sve je izgledalo OK…

U sjeni drugog europskog paketa financijske pomoći Grčkoj, počela se odvijati prava drama i na grčkome dijelu Cipra. Ostavivši po strani dugogodišnju podjelu otoka i međunarodnu krizu koju ta činjenica vuče za sobom, grčki se dio otoka Cipra posljednjih tjedana praktično pa susreće sa svojevrsnom „olujom svih oluja“. U samo nekoliko dana, a pod pritiskom ljudski izazvane katastrofe, u toj se članici Europske unije pad vlade preklopio s novom ekonomskom krizom – što bi Cipar moglo pretvoriti u dugotrajni problem, te četvrtu po redu zemlju-bolesnika, pacijenta spremnog za intervenciju Europskoga fonda za financijsku stabilnost.

Do početka srpnja, grčki Cipar i nije izgledao nestandardno loše. U Europskoj je uniji od svibnja 2004. godine, a od početka siječnja 2008. godine koristi i euro (dok turski dio otoka i dalje koristi tursku liru). Iako je formalno izašao iz krize još u prvome kvartalu 2010. godine, grčki dio Cipra i dalje osjeća neke od njenih posljedica, posebno u građevinskome sektoru. Uz višedesetljetnu podjelu otoka, vidljivi su i strukturni problemi zajednički čitavom mediteranskom krugu euro-bolesnika – visoka zaduženost i proračunski deficit, prenarasla državna uprava (na čije plaće odlazi oko 30 posto proračuna), te neodrživ mirovinski sustav (koji troši još 20 do 30 posto proračuna). Nakon dugih najava početka reformi, Vlada Demetrisa Christofiasa je 1. srpnja objavila određeni paket mjera, a dogovoren je i nastavak pregovora oko ujedinjenja Cipra s Dervişem Eroğluom, vođom turskoga dijela otoka. Sve je izgledalo gotovo pa dobro do ranoga jutra 11. srpnja.

Eksplozija u mornaričkoj bazi

Tog je ponedjeljka šumski požar zahvatio dio prostora mornaričke baze Evangelos Florakis (smještene između naselja Mari i Zygi na jugozapadnoj strani otoka), a malo prije 6 sati jutro došlo je do masivne eksplozije tamo uskladištenog vojnoga materijala. Radi se o vojnome tovaru koji je u siječnju 2009. godine zaplijenjen s broda Monchegorsk – navodnog iranskoga plovila pod ciparskom zastavom. Taj je brod bio praćen sve od isplovljavanja iz iranske luke Bandar Abbas, više je puta pretraživan tijekom plovidbe, te konačno skrenut s kursa prema sirijskoj luci Latakija i doveden na Cipar. Budući je UN u ožujku 2009. godine donio odluku da teret s ovoga broda krši embargo uveden prema Iranu (dio sankcija uvedenih prema toj državi zbog navodnog razvoja nuklearnoga oružja) došlo je do njegove zapljene. Tovar s Monchegorska iskrcan je na ciparsko kopno i onda očito na iduće dvije i pol godine samo ostavljen na otvorenom, na rubu lokalne mornaričke baze, sve dok ga nije zahvatio kobni požar.

Od prvotno objavljenjih 12 žrtava, popis je rasao

Detonacija oko 2000 tona topničkoga streljiva raspoređenog u 98 brodskih kontejnera ubila je 13 ljudi – većinom vojnih osoba koje su gasile požar. Ranjeno su još 62 Ciprana, dok je preko 150 ljudi evakuirano. Među poginulima je i komodor Andreas Ioannides, zapovjednik Ratne mornarice i ujedno zapovjednik pomorske baze, koji je već duže upozoravao na tamošnje neadekvatno čuvanje eksploziva. Dijelovi vojnog tovara letjeli su u krugu od 5 kilometra oko epicentra eksplozije, izazvavši oko 2 milijuna eura građevinske štete u obližnjim naseljima i još između 700 i 800 milijuna eura šteta na termo-elektrani Vassiliko.Upravo su oštećenja te elektrane ovu katastrofu pretvorila u “tragediju biblijskog razmjera”. Ona, naime, kao glavni izvor električne struje za južni Cipar snabdijeva i do 60 posto lokalnih potreba (od oko 1430 Mw ukupnog instaliranog proizvodnog kapaciteta električne struje na grčkome dijelu Cipra, Vassiliko daje oko 770 Mw). Charis Thrassou, čelnik tamošnje elektroprivrede, najavio je dugotrajne popravke elektrane tijekom čijeg će trajanja na grčkome dijelu otoka biti uvedene ozbiljne redukcije struje.

Problemi su se odmah prelili i na opskrbu tog dijela otoka vodom, budući su zbog posljedica eksplozije iz uporabe ispale i novosagrađene stanice za desalinizaciju vode – pogoni koji su tijekom posljednje dvije godine omogućili postupno ukidanje ljetnih ograničenja pitke vode. Dok struje nema dva do tri sata dnevno, vodoprivreda u Nicosiji obavijestila je građanstvo da će pitke vode u glavnome gradu do daljnjega biti samo po 12 sati na svakih dva dana. Zbrojeno, štete od eksplozije 11. srpnja procjenjuju se na oko 2 milijarde eura (14,3 posto od ukupnih oko 17 milijardi eura godišnjeg BDP-a), što Cipar tjera na hitan zahtjev za pomoć iz europskih fondova solidarnosti.

Teško ostećena elektrana bit će mjesecima van pogona

Političke posljedice eksplozije

Eksplozija 11. srpnja postala je okidačem i političke krize na grčkome dijelu Cipra. Demetris Christofias, ujedno predsjednik Republike Cipar i predsjednik tamošnje Vlade, još je istoga dana sazvao izvanrednu sjednicu kabineta. Na njoj su ostavke podnijeli ministar obrane Costas Papacostas i brigadni general Petros Tsaliklides, zapovjednik Nacionalne garde (Oružanih snaga grčkoga dijela Cipra). Na teret im se stavljala činjenica da je i prije eksplozije nedvojbeno bilo jasno kako eksploziv nije adekvatno pohranjen (brojni su se kontejneri nalazili na otvorenom, izloženi temperaturama od oko 40 stupnjeva Celzijusa i okruženi lakozapaljivom suhom travom). No, taj potez nije smirio situaciju, jer su već iste večeri započeli nemiri u Nicosiji. Demonstracije su kulminirale dan kasnije kada je masa od nekoliko tisuća demonstranata provalila na prostor predsjedničke palače u Nicosiji, tražeći odgovornost političkoga vrha države.

Kako na posljednjim izborima, 22. svibnja ove godine, nije došlo do većih promjena u političkoj snazi, grčkim Ciprom i dalje vlada koalicijska vlada sastavljena od komunističke Progresivne stranke radnoga naroda (Anorthotikon Komma Ergazomenou Laou – AKEL) i centrističke Demokratske stranke (Dimokratikon Komma – DIKO), inače druge i treće stranke po snazi u državi. Dok oporba predvođena Demokratskim zborom (Dimokratikos Sinagermos – DISY), najjačom strankom grčkog dijela Cipra, traži ostavku predsjednika Christofiasa, Demokratska stranka kao mlađi partner vladajuće koalicije predlagala je proširenje koalicije, ne bi li Vlada lakše podnijela javni pritisak i probleme u državi.

Christofias je trenutno jedini komunist na čelu neke europske države

Nakon što je predsjednik Christofias (bivši generalni sekretar Centralnoga komiteta AKEL) odbio taj prijedlog, ostavku na mjesto ministra vanjskih poslova 19. srpnja podnosi Markos Kyprianou, jedan od tri ministra iz redova DIKO. U srijedu, samo dan nakon što su propali pregovori vlade i oporbe o provođenju početkom srpnja načelno dogovorenih mjera štednje, isto su učinila i preostala dva ministra iz DIKO – Christos Patsalides, ministar zdravstva, te Antonis Paschalides, ministar trgovine, industrije i turizma. Tijekom četvrtka 28. srpnja, predsjednik Demetris Christofias raspušta ostatak vlade, pa Cipar ovih dana očekuje njenu rekonstrukciju, a možda i prijevremene izbore.

Ekonomske posljedice eksplozije

Budući je prošli tjedan, a u sklopu drugoga paketa financijske pomoći Grčkoj odlučeno kako će i privatni posjednici grčkih obveznica morati snositi dio gubitaka, najednom su se u problemima našle „Bank of Cyprus“ i „Marfin Popular bank“, prva i druga po veličini banka na Cipru. Ne samo da im je oko 50 posto ukupne aktive vezano uz Grčku, već su ondje plasirale i oko 40 posto ukupnih kredita odobrenih na Cipru, zajedno s „Hellenic Bank“ kao trećom po snazi. Osim toga, za dvije najveće banke tijekom nedavnih europskih bankovnih stres-testova dijagnosticirana je i iznimna opterećenost grčkim državnim obveznicama – one čine čak 95 posto kapitala prvoga reda za „Marfin Popular Bank“, oko 55 posto za „Bank of Cyprus“, dok je „Hellenic Bank“ tu bila bolja sa samo 17 posto. Ukupno gledano, bankovni plasmani u Grčku sami za sebe iznose oko 160 posto ciparskog BDP-a.

Ocijenivši da kreditiranje u Grčkoj smanjuje izglede za profitabilno poslovanje, međunarodna rejting agencija Moody’s u četvrtak, 28. srpnja, snizila je kreditni rejting „Marfin Popular Bank“ (s Baa3 na Ba2) i „Bank of Cyprus“ (s Baa2 na Ba1), dok je rejting za „Hellenic Bank“ potvrdila na Ba1 razini. Budući bi takva izloženost ciparskih banaka mogućem slomu grčkog sustava financija mogla značiti i potrebu njihova saniranje od ionako uzdrmane države Cipar, ovo se stanje odrazilo i na ukupne ocjene tamošnje nacionalne ekonomije. Zato je ta ista agencija praktično paralelno spustila i nacionalnu ocjenu Cipra, i to za dvije razine – s A2 na Baa1, navodeći kao razlog eksploziju koja je „uzrokovala materijalne teškoće u srednjoročnome stanju ciparske ekonomske i financijske pozicije“. Osim toga, istaknuto je da razlomljena politička klima predstavlja i realnu opasnost provođenju planiranih ekonomskih reformi, budući da vladajuća koalicija lijevoga centra nije uspjela postići širi konsenzus oko srpanjskih reformskih mjera.

U petak 29. srpnja, samo dan nakon raspuštanja ciparske vlade, i agencija Standard&Poor’s po drugi put ove godine spustila je svoje procjene za Cipar – s A-, za jednu razinu, na BBB+ – navodeći visoku vezanost Cipra za stanje u Grčkoj, kolebanje u provođenju reformi, te loše ukupne perspektive kao razlog. Tako ciparska kriza svakome daje ponešto: dok optimisti u Cipru vide prvenstveno zemlju koja se polaganim sređivanjem odnosa s turskim dijelom otoka priprema za predsjedanje EU-om u drugoj polovici 2012., pesimistima ostaju nagađanja kako bi Cipar uskoro mogao biti uzrokom prekida odnosa Turske i EU, te četvrta europska ekonomija – nakon Grčke, Irske i Portugala –  kojoj će trebati strukturna zaštita od sloma.