Još 1990. godine, prije nego što je postao guverner ili „The Governator“, prije njegovog prvog filma od 20 milijuna dolara i prije nego što je pomogao da Hummer postane vozilo velike potrošnje koje moraju imati svi samozvani prigradski komandosi, Arnold Schwarzenegger se jednom vozio na posao. Nama je to poznato u detalj, jer je on sam tu priču pričao više puta tijekom godina. Dok su se detalji često mijenjali, a cijela priča miriše na stvaranje mačo-mita, njene osnovne crte ipak se čine donekle vjerojatnima. Bilo je to ovako: na putu do seta filma „Policajac iz vrtića“ u zapadnom Oregonu, Schwarzenegger se provezao pokraj konvoja od pedesetak vojnih vozila. Oduševljen prizorom, glumac je pritisnuo kočnicu usporivši od oko 80 milja na sat do potpunog zaustavljanja. Odmah je od nekog vozača zaradio udarac u stražnji dio svog vozila, ali je to jedva i primijetio – „Samo sam buljio“, rekao je.

Jedno od kasnijih vozila Hummer iz flote Arnolda Schwarzeneggera

Nakon godina traženja vozila koje bi mu odgovaralo, konačno ga je našao. Kratko i snažno poput bodybuildera u čučnju, s bučnim dizel motorom koji opako reži, Humwee je bio sve ono što je Schwarzenegger oduvijek želio. „Od tada, kao da sam bio opsjednut, pokušavao sam nabaviti to vozilo“ pričao je Schwarzenegger kasnije. Nakon slučajnog viđenja u Oregonu, Terminator se otisnuo na misiju uvjeravanja poduzeća AM General, proizvođača vozila HMMWV, da mu prodaju verziju tog vozila pogodnu za normalan cestovni promet. Nakon mnogo nagovaranja i odlaska u Humwee tvornicu u Indijani, Schwarzenegger je u ljeto 1991. postao vlasnikom prvog Hummer vozila. Četvrt stoljeća kasnije, i to vozilo HMMWV te njegova civilna verzija postali su relikti. Vojska to vozilo ubrzano mijenja mnogo jačim i učinkovitijim vozilom, dok je civilna verzija postala anakronističkim simbolom američke pretjeranosti – vozilo koje je zadržalo kulturološki značaj vezan za neke od njegovih najpoznatijih vlasnika, uključujući Schwarzeneggera, Paris Hilton i Denisa Rodmana. Putevi tih vozila od novotarije do sveprisutnosti, i konačno do beznačajnosti, jako su slični – počinju sa zvukovima fanfara prepunjenih testosteronom, pa sve do laganog izdisaja kada su se pokazala loše prilagođenima za moderna vremena.

————————-

————————-

Američka vojna policija, Saudijska Arabija, 5. veljače 1991. godine

Priča o vozilu HMMWV, i kasnije o Hummer-u, počinje u Vijetnamu, gdje je Kopnena vojska SAD-a vozila svoje otrcane džipove. Nakon rata bilo je jasno da je tu potrebna svojevrsna obnova. Zahtjevi koje su pred vozila postavljali napredniji oružni sustavi tražili su snažnije platforme. Kopnena vojska SAD izašla je s nekim specifikacijama uključujući dizelski pogon, automatski mjenjač, nosivost od oko 1.250 kilograma i ime High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicle (HMMWV ili Humwee), i zatražila od izvođača da dizajniraju taj novi radni stroj. Poduzeća „AM General“, „Chrysler Defense“ i „Teledyne Continental“ bila su pozvana da izrade prototipove. Nakon što su ih pokusno vozili 600,000 milja po pustinjskim i arktičkim uvjetima, Ministarstvo obrane SAD je 1983. godine dodijelilo ugovor od 1,2 milijarde USD poduzeću AM General. Verzija vozila HMMWV tog proizvođača bio je div na četiri kotača prilagođen za off-road, koji je mogao prevoziti posadu i traženu naprednu komunikacijsku tehnologiju. Od njih se očekivalo i da prevoze oružje, teret i osoblje, zamjenjujući pri tome dva džipa i prikolicu s protuoklopnim naoružanjem. Nakon što se desetljećima oslanjala na džipove, Kopnena vojska SAD konačno je našla odgovarajuću  zamjenu.

Vozila HMMWV u Iraku, Falluja 2004. godine

Humwee je dobio prvu priliku za djelovanje u Panami, za vrijeme invazije SAD-a pri svrgavanju Manuela Noriege. Vozilo je nakon tog kratkog konflikta dobilo sjajne ocjene, s jednim od  izvješća koje ga je nazvalo „pouzdanim, izdržljivim i pogodnim za borbu“. Sljedeća je prilika za dokazivanje bila u Perzijskom zaljevu, gdje je Humwee doživio svoj prvi trenutak slave zahvaljujući njegovoj sveprisutnosti na terenu i 24-satnim vijestima koje su prenosile bezbroj slika tih strojeva kako brode kroz pijesak. To je baš nekako bilo u ono vrijeme kad je Schwarzenegger pronašao svoju automobilsku nirvanu u Oregonu i krenuo u obilazak AM Generalovog pogona u Indijani. Ubrzo nakon toga, on je opet bio kod kuće u Los Angelesu, prevozeći svoje mišiće amo-tamo oko teretane, u mašini koja je odgovarala njegovim izvrsnim fizičkim atributima. No, to nije bilo onakvo vozilo kakvim se on kasnije vozio Kalifornijom, tijekom svoje kampanje za guvernera. To je bila jedna mnogo robusnija zvjer. Stvarno, iako mu je nedostajala oružna kupola, to je vozilo izgledalo kao zrakom podignuto s bojišnice i samo tako spušteno na legendarnu američku cestu broj 405. To je bilo upravo ono što je Schwarzenegger želio od svog Hummera, vozila koje je ubrzo preuzelo mjesto luksuznog Jeepa kao njegovog omiljenog prijevoznog sredstva. Jeep je „lijep“, rekao je novinaru magazina Rolling Stones, nedugo nakon što je kući dovezao Hummera, „ali vani postoji velika potražnja za nečim što je mnogo jače, nečim što samo po sebi predstavlja svojevrsnu izjavu o stanju, znate?“.

Model Hummer H1

Pokazalo se da potražnja nije bila baš tako velika kao što si je on zamišljao. AM General je počeo proizvoditi civilne Hummere jer su i oni vidjeli tržište među ljubiteljima off-road vožnje, rančerima i vinogradarima. Ali početkom 1994. godine, 18 mjeseci nakon što je Hummer postao dostupan, bilo ih je tek oko 1.000 na cesti. Gigant od 50.000 USD davao je više „mišića“ nego je većini vozača trebalo. Unatoč njegovoj veličini, u Hummer se mogu smjestiti samo četiri putnika jer se, kako je to opisao New York Times, „kućište motora i mjenjača proteže cijelom dužinom vozila, kao da je frižider položen među sjedištima“. Tijekom sljedećih pet godina Hummer je ostao novina ograničena na garaže filmskih zvijezda, bogatih sportaša i vlasnika brdskih kuća sa strmim prilazima u predjelima s mnogo snijega – jedan poseban proizvod za one koji si to mogu priuštiti. Onda je 1999. godine uletio GM i kupio brand od poduzeća AM General. Ali dobiti i Schwarzeneggera u tom paketu koštalo je dodatno. Iako nikad bio plaćen od strane poduzeća AM General, Schwarzenegger je smatrao da bi mu GM trebao dati nešto keša zbog njegovog doprinosa izgradnji branda Hummer. Njegova je cijena navodno šokirala proizvođača automobila, ali su se 2001. dogovorili pa je Schwarzeneggerova dobrotvorna ustanova Inner City Games primila ček na 13 milijuna USD.

Unutrašnjost vozila Hummer H1, verzija Alpha iz 2006. godine

Godine 2002. na tržištu se pojavio Hummer H2, dajući svakom tipu iz lokalne teretane oznaku muškosti, tek malo manje primjetljivu od njegove istaknute plemenske tetovaže. Za razliku od izvornog Hummera, preimenovanog u H1, novi H2 je spojio taktičku snagu te luksuzna obilježja, s dodatkom i nekoliko praktičnih stvari. Iako manji od izvornika, H2 je mogao primiti još dva putnika. Imao je i grijana sjedišta. Kuke na haubi, za one kojima bi trebao prijevoz vozila helikopterom, dolazile su kao dio standardne opreme. Naravno, GM je znao da je najopasniji teren na koji bi H2 mogao naići pretrpano parkiralište trgovačkog centra. Prema procjeni iz same kompanije, tek oko 10% kupaca bi ikad sa svojim H2 krenulo u off-road vožnju. Većina bi ga koristila jednako kao što je koristila i SUV koji su imali prije njega, odvozeći djecu u školu, vozeći se na posao i osjećajući se nepobjedivo na cesti. Sa sposobnošću da prelazi preko klada od 16 inča i da vozi kroz 20 inča visoku vodu, H2 je pružao luksuz do kojeg je bilo teško doći u razdoblju nakon  9/11: unutarnji mir. „Možda Hummer neće nikada nikoga spasiti“, izjavio je 2002. za San Francisco Chronicle vojni veteran i prodavač Hummera Gerry Schumacher – „Ali moji kupci vole znati da, ako moraju napustiti autoput 101 i popeti se na Mount Tamalpais, oni to mogu učiniti. U tom trenutku on postaje svojevrsna obiteljska polica osiguranja“.

Model Hummer H2

Iako je GM u prvih šest mjeseci prodao više od 15.000 vozila H2, uskoro su uslijedile kritike. Strašno velika potrošnja goriva – više od galona na 10 milja (3,7 litara na oko 16 kilometara) – bila je očiti problem, naročito kad je gomilanje trupa u Zaljevu istaknulo ovisnost SAD-a o stranoj nafti. U međuvremenu je H2 dodatno podgrijao rasprave svojim izbjegavanjem plaćanja posebnoga poreza na „gutače goriva“. Poput mnogih njemu sličnih SUV vozila, H2 je bio tako težak da je službeno bio okvalificiran kao poljoprivredna oprema. Svi su ti prigovori tijekom ljeta 2003. doveli i do toga da jedan posebno žestok mrzitelj Hummera provali u njihovu prodavaonicu na jugu Kalifornije i zapali 20 novih H2 vozila, dok je na ostalima sprejem ispisao „veliki zagađivač“ i „debeli, lijeni Amerikanci“.

U međuvremenu, HMMWV nije imao sreće ni u Afganistanu i Iraku  – postao je simbolom brzopletog odlučivanja koje je SAD odvelo u rat za kojeg po mnogima SAD nisu bile spremne. Unatoč svojem impozantnom brujanju, HMMWV je oduvijek bio zamišljen za upotrebu daleko od prvih linija – no kako se američka vojska našla usred urbanih borbi u Bagdadu i Falluji, i njihova su se vozila našla nasred bojišnice. To je bio problem za muškarce i žene koji su ih koristili, koji su osjećali katastrofalne posljedice borbenih patrola u vozilima koja nisu bila opremljena za izdržavanje neposredne neprijateljske vatre. Te su trupe počele neovisno raditi na svojim vozilima ne bi li ih učinili sigurnijima. Kao što je 2004. rekao skupnik Thomas Wilson tadašnjem ministru obrane Donaldu Rumsfeldu, moramo „kopati po lokalnim odlagalištima otpada, tražeći komade odbačenog metala i balističkog stakla“. Na tiskovnoj konferenciji u Kuvajtu, Wilson je upitao Rumsfelda zašto im nije dostupan bolji oklop, na što je Rumsfeld uzvratio sramotnim odgovorom:„Ideš u rat s vojskom kakvu imaš“.

————————-

————————-

Početkom 2005. vojska je na ovakve prigovore odgovorila valom aktivnog oklapanja ovih vozila. Ali pokušaj da se Humvee učini sigurnijima dodavanjem raznih oklopnih elemenata jako je opteretio njihov ovjes i usporio to vozilo. „Ti oklopi su radili probleme svih vrsta. Imali ste oklopna vrata koja su težila stotine kila i koja su se teško otvarala… to je bilo kao da radiš jednoručnu ‘bench press’ vježbu (potisak s ravne klupe)“, izjavio je za „Army-Technology.com“ Paul Scharre, nekadašnji pripadnik pješaštva koji je 2002. bio raspoređen u Afganistan. „Dodatni oklop na kupoli – jer je kupola prvobitno bila bez oklopa – učinio bi vozilo stvarno strašno teškima na njihovoj gornjoj strani, što bi onda znatno povećalo i kut prevrtanja vozila… ona bi se mnogo lakše prevrnula“.

HMMWV varijanta M1151 s dodatnim oklopom

Još veći problem s tim ojačanim oklopima bila je činjenica da su oni tek malo utjecali na smanjivanje opasnost od improviziranih eksplozivnih naprava. Omiljeno oružje pobunjenika u Iraku, IED, pretvaralo je vozila Humvee u otpadni metal, i do 2007. Pentagon se odlučio za novo rješenje: vozilo MRAP (Mine Resistant Ambush Protected). U svibnju te godine tadašnji ministar obrane SAD Robert Gates nabavku MRAP-ova nazvao je „najvažnijim nabavnim prioritetom Ministarstva obrane“. Kasnije istog mjeseca  Kongres je potvrdio izdvajanje 4 milijarde USD za izgradnju poprilično teških oklopljenih teretnih vozila, koja su njihove kabine V-oblika i veći razmak od tla (“clearance”) učinile pogodnijima za ublažavanje učinaka eksplozija. Trupe u Iraku su u mjesecu studenom počele obuku na MARP vozilima, budući da je potreba za njima postajala sve očitija, i budući da su improvizirane eksplozivne naprave bile odgovorne za oko 69% svih žrtava u Iraku i Afganistanu, njih ukupno 19,248. Do svibnja 2008. na cestama Iraka nalazilo se oko 3.000 MRAP vozila, i ona su se pokazala mnogo učinkovitijima od starih HMMWV-a. Unatoč valovima sve učestalijeg korištenja IED, smrtnost kod takvih napada je opala.

H3 Alpha iz 2008. godine

Dok su vojnici uvidjeli potrebu za većim i opakijim vozilom HMMWV, civilima je 2005. predstavljen njegov još nježniji tip, nazvan Hummer H3. Ako je H1 ličio na Schwarzeneggera, istaknutog bodybuildera, a H2 bio njegova dotjeranija verzija za filmske zvijezde, onda je H3 bio momak u odijelu koji se vozikao kalifornijskom obalom tijekom kampanje za guvernera. Za razliku od svojih prethodnika koji su izgledali kao ogromna kutija za cipele na kotačima, H3 se odlikovao zaobljenim linijama. Njegova je potrošnja goriva bila korigirana na 16 milja po galonu, a cijena je iznosila tek oko 30.000 USD. To je, bez sumnje, i dalje bio Hummer, ali nakon godina gledanja s visoka na ljude koji jedu tofu i voze Prius hibridna vozila, GM im je počeo udvarati – doduše s reklamama kojima ih eksplicitno poziva da „vrate svoju muškost“. U poduhvatu koji su mnogi smatrali vrhuncem reklamne gluposti, H3 se proglašavalo „pristupačnim vozilom koje će se sviditi introvertiranim i ekstrovertiranim osobama, veganima i mesojedima“. Začudo, ta je poruka dala rezultata: 2006. godine prodaja Hummera dosegla je vrhunac od 71.524 prodanih vozila. No kako su prosječne cijene goriva rasle, dosegnuvši rekorde 2007. (2,80 USD za galon) i 2008. (3,27 USD za galon), venula je i popularnost ovog po neučinkovitosti poznatog vozila. U 2008. godini proizvedeno je samo 37.573 vozila Hummer, a nakon bankrota koncerna u 2009. godini GM je odlučio prodati brand. Nakon što nije našao kupca, GM je 2010. prekinuo proizvodnju Hummera. „Sve što je on predstavljao jednostavno je propalo“, rekla je za „Washington Post“ Jessica Caldwell, industrijska analitičarka pri Edmunds-u. „Gledalo ga se kao besmislen predmet za dokone, i to je u konačnici dovelo do njegove propasti. Nije cool imati auto koji za 10 milja troši galon goriva“.

U međuvremenu, i vojni HMMWV je više puta bio proglašavan mrtvim, iako su ih tisuće još bile u službi. Američko Ministarstvo obrane je 2006. godine objavilo da će ga zamijeniti Joint Light Tactical Vehicle (JLTV), a devet godina kasnije poduzeće Oshkosh iz savezne države Wisconsin osvojilo je posao vrijedan 6,7 milijardi USD da sagradi teretna vozila koja će biti jača od HMMWV-a, te okretnija od MRAP vozila koja su zamijenila HMMWV na bojištima. Sve u svemu, Kopnena vojska SAD i marinci planiraju narudžbu preko 55,000 JLTV-a, koji košta oko 399.000 USD po komadu.

Schwarzenegger sa svojim prerađenim Mercedes-Benz G-klase

Trebat će desetljeća da iz službe izađu svi ti postojeći HMMWV, za koje se očekuje da barem do 2030. godine ostanu u sporednim ulogama vozila za podršku. Tom procesu isključivanja pomaže i internetska stranica GovPlanet.com, koja ima ugovor s Ministarstvom obrane SAD za organiziranje aukcijskih prodaja starih HMMWV vozila za kupce koji imaju poprilično slobodnog prostora u svojim garažama. Većina takvih kamiona u ponudi ove internetske stranice potiče iz 1990-tih i zapravo ima začuđujuće mali broj pređenih kilometara. No, samo jedna zamka vreba one koji bi poželjeli ta čuda dovesti u svoju kuću: oni nisu legalni za normalan cestovni promet. Što se tiče civilnih Hummera, još se ponekad može naletjeti na kojeg od njih na tržištima rabljenih vozila ili na specijaliziranim prodajnim stranicama na internetu. No, nemojte očekivati da vidite Schwarzeneggera kako vozi jednog od njih. On je produžio dalje. Sada 69 godina star glumac preferira svoj 4*4 Mercedes-Benz G-klase, s motorom snage 490 konjskih snaga i, što je još važnije, s električnim motorom.

* Ovaj tekst je autor Adam K. Raymond objavio 18. ožujka 2017. godine na portalu Task&Purpose (https://taskandpurpose.com/), pod originalnim naslovom „How The Humvee Failed On The Battlefield And Sparked A Culture War Back Home“. Članak je u izvorniku dostupan na internetskoj adresi: https://taskandpurpose.com/humvee-failed-battlefield-sparked-culture-war-back-home/