Nakon jučerašnjeg cjelodnevnog cirkusa oko donošenje državnoga proračuna za iduću godinu, danas ujutro se Hrvatski sabor na plenarnoj sjednici krenuo baviti donošenjem odluka o sudjelovanju pripadnika OS RH u međunarodnim misijama. Riječ je o tematici koju smo na portalu Obris.org popratili već u trenutku kada su spomenute odluke napustile Vladu Republike Hrvatske, a onda i tijekom jučerašnjeg raspravljanja ove tematike na Odboru za obranu, radnome tijelu Sabora.
Od više vezanih odluka, njih je Vlada RH na svojoj 65 sjednici od 9. studenog većinu obradila rutinski – bez mnogo objašnjavanja predloženo je da se broj dopuštenih pripadnika OS RH načelno ostavi u granicama prošlogodišnjih takvih odluka. Pri tome, povećano je sudjelovanje u tek dvije misije – u NATO misiji “Resolute Support” u Afganistanu i UN-misiji UNIFIL u Libanonu – u dva tradicionalna svjetska krizna žarišta.
U Afganistanu talibani i njihovi razni saveznici već duže vrijeme sve žešće pritišću snage međunarodno poduprte vlasti u Kabulu. Sigurnosno stanje je ondje sve lošije, protivnik je, prema procjenama specijaliziranih promatrača, u kolovozu ove godine pod svojom kontrolom imao oko 13 posto od ukupnih 407 okruga Afganistana (napredak od oko 11 posto u veljači ove godine), a usprkos aktualnog jačanja međunarodne prisutnosti u zemlji, sve su češći i bombaški napadi u većim gradovima. Ovi stvarno loši sigurnosni podaci nisu potakli predomišljanje Republike Hrvatske oko sudjelovanja u misiji “Resolute Support”, kao što nisu bili ni poticajem makar imalo sadržajnije rasprave o budućem djelovanju OS RH podno Hindukuša.
Afganistan, sigurnosno stanje s početka tekuće godine
A Libanon ??
Za razliku od toga, nedavno najavljeno jačanje djelovanja OS RH u Libanonu ispalo je predmetom promišljanja. Libanon, kao država podložna čestim i cikličnim političkim krizama, uvelike liči na nama susjednu Bosnu i Hercegovinu. Tamošnje državne strukture uhvaćene su već desetljećima u čelični zagrljaj negdašnjih mirovnih sporazuma, koji tek donekle odražavaju stanje na terenu, a ta zemlja i nizu susjeda služi kao vojno-političko igralište. Dakle, tamošnje stanje je po staroj austrijskoj izreci barem donekle “očajno, ali ne i ozbiljno”. No, promatračima iz MORH aktualno izdanje političkog prepucavanja Saudijske Arabije i Irana preko leđa Libanona učinilo se iznimno opasnim, pa smo jučer na Odboru za obranu mogli čuti kako Republika Hrvatska mijenja svoju odluku – usprkos dužim pripremama, RH odustaje od slanja ljudi put UN misije UNIFIL (United Nations Interim Force in Lebanon). Dapače, prema rečenome, izgledalo je da se u hodu odustaje i od dosadašnjeg slanja simboličkog jednog pripadnika OS RH, budući je predstavnik MORH najavio potpuno povlačenje Odluke o sudjelovanju iz čitave procedure. No, tu priči nije bio kraj.
Nepuna 24 sata od kada je na saborskome Odboru za obranu Tomislav Ivić, državni tajnik Ministarstva obrane, objavio kako će Vlada RH amandmanom izmijeniti predloženu odluku o slanju pripadnika OS RH u misiju Ujedinjenih naroda u Libanonu (UNIFIL), danas je na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora po tom pitanju došlo do novog preokreta. Kako stvari stoje, Vlada ipak od Sabora traži podršku za slanje ljudi u Libanon, čime će na kraju biti moguće poslati nekoga onamo, barem jednu osobu, a možda i veći kontingent. No, da li će itko na kraju stvarno i otići put misije UNIFIL u Libanon – tko zna.
Tomislav Ivić, državni tajnik u Ministarstvu obrane, pred polupraznom sabornicom izjavio je danas oko pola jedanaest ujutro na ovu temu:
“Kada je u pitanju Libanon, iako sam jučer na sjednici Odbora za obranu rekao da će predlagatelj uputiti amandman o povlačenju ove odluke, predlagatelj ipak neće uputiti amandman – i zbog odgovornosti i vjerodostojnosti Republike Hrvatske kao članice Ujedinjenih naroda… Naime, tamo je došlo do pogoršanja sigurnosne situacije. Vjerojatno ste to pratili… I, zbog toga je… se razmišljalo o tome da se odustane od misije u Libanonu. No, kao što sam rekao, Vlada predlaže da se donese odluka o mogućem sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga u misiji u Libanonu. To ne znači da će naši vojnici i završiti tamo. Pratit će se, dakle, sigurnosna situacija, i sukladno tome donijeti odluka. Sigurnost hrvatskih vojnika mora biti na prvom mjestu, kao što je uvijek i do sada to i bilo“.
Kad se mašta otme realnosti…
Dakle, dok o stvarno opasnom Afganistanu nije bilo mnogo govora, ozbiljnije hrvatsko djelovanje u tradicionalno nestabilnom i poprilično manje opasnom Libanonu našlo se sasvim otvoreno i nejasno. Ovako predomišljanje u strategiji angažmana u operacijama potpore miru u roku od samo par sati do sada je nezabilježeno u hrvatskom javnom prostoru. Ovakvo postupanje Ministarstva obrane ponovno postavlja pitanje – radi li itko u tom Ministarstvu ozbiljnu analitičku pripremu međunarodnih vojnih djelovanja? Osim toga, Ministarstvo obrane i Vlada RH ovakvim postupanjem zaobišli su radna tijela Sabora i prijedlog od kojeg su jučer navodno odustali danas su stavili direktno pred saborske zastupnike na plenarnu sjednicu. Na ovo zaobilaženje se prilično nejasno osvrnuo i Igor Dragovan, predsjednik Odbora za obranu, koji je na čitavu temu samo našao za shodno anemično primijetiti (prvo u ime Odbora za obranu, a onda još jednom i ispred kluba SDP-a, doslovno istim riječima):
“Odbor za obranu je raspravljao sve prijedloge Odluka o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga u operacijama potpore miru, i sve odluke je Odbor podržao jednoglasno. Ono što sam želio naznačiti je slijedeće – a to je i državni tajnik u svom uvodnom izlaganju napomenuo – jedino što se tiče odluke o sudjelovanju pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u operacijama potpore miru Ujedinjenih naroda, a tiče se Libanona… To nije bio predmet rasprave na Odboru za obranu, i isključivo se odluka koju ste dobili, i izvješće, tiče Zapadne Sahare i Indije i Pakistana, jel zbog najave koju smo imali, to nismo niti raspravljali na Odboru. I Odbor o tome nije zauzeo stav“.
Navodno će zbog toga SDP na kraju glasati i protiv ove Odluke, gdje takav izostanak podrške i dalje ne znači kako ovaj akt neće prikupiti potrebnu većinu saborskih glasova. Uz to, u nizu pojedinačnih rasprava treba istaknuti tek Vesnu Pusić, koja ne samo da je pokazala upućenost u aktualno sigurnosno te političko stanje u Libanonu, već je istakla i potrebu kombiniranja vojnih s razvojnim aktivnostima RH u inozemstvu. Nažalost, pitanje koliko svaka od tih misija pojedinačno košta ostalo je i nadalje bez službenoga odgovora, iako se na tu temu bezuspješno osvrnuo i Robert Podolnjak ispred kluba MOST-a.
