„Prvi poljubac uvijek se pamti“! Ali, i – „Prvi se mačići u vodu bacaju“!
Hoće li nevoljko rukovanje Hashima Thaçija i Borisa Tadića na netom završenom Croatia Summitu završiti kao prvi poljubac ili kao prvi mačić, ovisi koga pitate – domaćine Summita, hrvatske političare i medije, ili srpskog mandatara Ivicu Dačića.
Hashim Thaçi i Boris Tadić - povijesni susret u Dubrovniku?
Rukovanje koje je trajalo manje od pola minute proglašeno je „susretom dosad najviše rangiranog srpskog političara s premijerom Kosova“, iako je Tadić, kao i puno puta do sada, poduzeo sve da do susreta ne dođe, uključujući i sasvim nepristojno kašnjenje i kiseli izraz lica. Tadićevom kiseljenju doprinio je i sam Thaçi – prvo odbijanjem sastanka u 4 oka, a potom i rečenicom koja je popratila sam čin rukovanja – „Nekoliko godina prekasno“. Među ostalim, prekasno je i zato što je Tadić u zadnja dva mjeseca izgubio sve što je izgubiti mogao – prvo predsjedničke izbore, a potom, nakon što je već koalicija s Dačićevim Socijalistima bila gotova stvar, i posljednju priliku da i on sam i njegova Demokratska stranka ostanu na vlasti. Sada je na pragu izmicanja i treće čelne pozicije – one predsjedničke u Demokratskoj stranci. Do jučer „Tadićevi“ Demokrati podijelili su se na one koji misle da Tadiću mora ostati barem jedna funkcija, i one druge koji drže da Tadić treba snositi odgovornost za gubitak vlasti. Zato ovaj susret neće imati značenje onog Sanaderovog „Hristos se rodi“, izrečenog nedugo nakon što je krajem 2003. HDZ osvojio vlast. Teško da će se ovaj susret moći smatrati ičim bitnijim od poluprivatnog boravka na jednom službenom događaju, a rukovanje bi moglo poprimiti beznačaj nekih ranijih rukovanja, poput onih na pregovorima o statusu Kosova ili u UN-u.
Beograd i Priština već desetljećima nisu na istome pravcu
Prvi je u Beogradu reagirao službeni mandatar Vlade, čelnik SPS-a Ivica Dačić. „Što je Tadić radio na skupu na kojem je i Thaçi?“, ali je i vrlo brzo reterirao – „mi nismo otišli jer nam je ministar vanjskih poslova tako sugerirao“. Da ne bi bilo zabune – još uvijek aktualni ministar vanjskih poslova je Vuk Jeremić, jedan od viđeniji ljudi Demokratske stranke, na glasu kao protégé upravo Borisa Tadića. Komedija zabune nastavila se i dalje – Dačićevim objašnjenjem da „ne vjeruje da se bilo što postiže sudjelovanjem na skupu na koji je pozvan i Thaçi, osim što se možda daje legitimitet čovjeku za kojeg postoje indicije da je bio umiješan u trgovinu ljudskim organima“. Bespotrebno „davanje legitimiteta“ prvi je prije otprilike mjesec dana potegnuo glavni srpski pregovarač za Kosovo, Borko Stefanović, inače član Demokratske stranke, On je u razgovoru za „Blic“ komentirao najavu novoizabranog predsjednika Srbije, Tomislava Nikolića, da osobno želi voditi pregovore s Prištinom. „To bi“, prema Stefanoviću, „bila kardinalna pogreška, jer treba imati u vidu da bi njemu preko puta sjedila Atifete Jahjaga, predsjednica tzv. države Kosovo“. Prihvaćajući je kao sebi ravnoj, Nikolić bi Jahjagi dao legitimitet, a „južnoj srpskoj pokrajini – priznanje nezavisnosti“. No, međunarodna zajednica – ni ona u Bruxellesu niti ona u Washingtonu – nema ništa protiv da se za istim stolom nađu Jahjaga i Nikolić, i tako s dosadašnjih tehničkih skoče na političke pregovore. I tu bi se zapravo mogla nazrijeti jedina vrijednost Tadićevog pojavljivanja na Croatia Summitu – nakon što je Tadić prekinuo (za sada osobni) bojkot sudjelovanja na regionalnim skupovima na kojima sudjeluju i predstavnici Kosova, možda više ni susret Jahjaga-Nikolić neće biti tolika tabu-tema.
