Vlada je početkom travnja, na svojoj 29. sjednici, donijela Uredbu o načinu i uvjetima za ostvarivanje materijalnih prava mobiliziranih pripadnika postrojbi civilne zaštite za vrijeme sudjelovanja u aktivnostima u sustavu civilne zaštite. Premijer Andrej Plenković u najavi ove točke dnevnog reda cijelu je uredbu sažeo u jednu rečenicu: „Koliko sam ja razumio, onaj tko traži – i plaća.“ Ponešto duži bio je obrazlagatelj, tadašnji aktualni ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić koji je, prije jednoglasnog prihvaćanja ove uredbe, iznio nekoliko brojki:
„Prijedlogom uredbe uređuje se način i uvjeti za ostvarivanje materijalnih prava pripadnicima postrojbi civilne zaštite za vrijeme sudjelovanja u aktivnostima sustava civilne zaštite na području RH. Osim prava koja se ovim prijedlogom uredbe predlažu, odnose se i na naknadu po danu mobilizacije – 150 kn dnevno, naknadu troškova prijevoza, osiguranje smještaja i prehrane, te osiguranje od odgovornosti i/ili posljedica nesretnog slučaja, predlaže se da nadležna tijela snose i troškove obveznog osiguranja sukladno posebnim propisima u području mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Mobilizirani pripadnici koji su u radnom odnosu za vrijeme sudjelovanja u aktivnostima sustava civilne zaštite ostvaruju sva prava iz radnog odnosa, dok poslodavac istih ostvaruje pravo na povrat plaće koju je isplatio mobiliziranom pripadniku za razdoblje mobilizacije. Ukupni fiskalni učinak prijedloga uredbe u odnosu na trenutno važeću ulogu je manji za 64 milijuna 530…64 milijuna 532 tisuće kuna. Sredstva za provedbu prijedloga uredbe osigurana su u državnom proračunu za 2017. godinu, te u projekcijama za 2018. i 2019. godinu.“
Ono što Orepić nije rekao, a dobro je sažeo Plenković, odnosi se na to kako će se uštedjeti spomenutih 64 milijuna. Naime, u Uredbi lijepo piše:
„Troškove materijalnih prava iz stavka 1. ovog članka snose nadležna tijela koja su izdala nalog za mobilizaciju (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo), a to su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove civilne zaštite, sukladno članku 74. Zakona o sustavu civilne zaštite.“
U tome vjerojatno leži i razlog zbog kojeg je Vlada pribjegla uredbi, a ne zakonu, budući da uredba ne prolazi kroz saborsku proceduru i ne zahtijeva potvrdu na plenarnoj sjednici Sabora. Jer da je to uvjet, teško da bi prijedlog da plaćaju tijela lokalne vlasti lako prošao u raspravi u kojoj bi sudjelovali brojni saborski zastupnici koji su upravo tada kretali u kampanju za lokalne izbore.
Kako je spomenuo bivši ministar Orepić, tijekom sudjelovanja u aktivnostima pod okriljem civilne zaštite, mobiliziranom pripadniku pripada (1) naknada po danu mobilizacije, (2) naknada troškova prijevoza, (3) osiguranje smještaja i prehrane, te (4) osiguranje od odgovornosti i/ili posljedica nesretnog slučaja. Uz to, nadležno tijelo, dakle ono koje je izdalo nalog za mobilizaciju, dužno je platiti još i obvezna osiguranja za mirovinsko i zdravstveno (poseban doprinos za mirovinsko osiguranje i posebni doprinos za zaštitu zdravlja), i to primjenom najniže osnovice za obračun doprinosa razmjerno broju dana osiguranja, odnosno dana mobilizacije.
Za one mobilizirane pripadnike CZ koji su u radnom odnosu važno je napomenuti da im tijekom sudjelovanja u aktivnostima civilne zaštite pripadaju sva prava iz radnog odnosa, ali da poslodavac ostvaruje pravo na povrat plaće koju je isplatio zaposleniku tijekom razdoblja mobilizacije. Taj povrat opet ide na teret nadležnog tijela koje je izdalo nalog za mobilizaciju, a poslodavac je dužan zahtjev za naknadu plaće podnijeti u roku od 30 dana od dana demobilizacije, zajedno s pripadajućom papirologijom.
Koliko iznosi naknada?
Mobilizirani pripadnik za vrijeme provedeno na mobilizaciji koja traje između 12 i 24 sata ima pravo na naknadu u iznosu od 150,00 kuna. Ukoliko mobilizacija traje između 8 i 12 sati ima pravo na pola naknade. Prema Uredbi, naknada se isplaćuje po uzoru na isplatu plaća – do 10. dana tekućeg mjeseca za dane iz prethodnog mjeseca.
Mobilizirani pripadnik ima pravo i na naknadu troškova prijevoza (ukoliko prijevoz nije organiziran). Tako mu za vrijeme mobilizacije pripada naknada za prijevoz najjeftinijim sredstvima javnog prijevoza na relaciji od prebivališta/boravišta do mobilizacijskog zborišta, a ukoliko ide vlastitim prijevozom – onda mu pripada naknada od 0,75 kuna po prijeđenom kilometru (na istoj relaciji, te i u dolaznom i u povratnom smjeru).
Tijelo koje je tražilo mobilizaciju treba se pobrinuti i za organiziranje smještaja i prehrane, kao i za osiguranje mobiliziranih pripadnika civilne zaštite od posljedica nesretnog slučaja za vrijeme trajanja mobilizacije.
Iako to sve lijepo zvuči na papiru, tek treba vidjeti kako će ovo funkcionirati u praksi.
