Dok sirijsko Ministarstvo turizma iz Damaska u svijet šalje promotivne materijale na temu godišnjih odmora u Tartusu, na mnogim drugim stranama Sirije rat itekako aktivno i dalje traje. Posljednjih dana pažnju medija ondje plijene borbe u centralnom dijelu sjeverne Sirije, prostoru uz granicu Turske i Sirije u kojem je donedavno Islamska država graničila s Turskom, i u kojem posljednjih dvanaest dana traje turska intervencija nazvana “Štit Eufrata”. Riječ je o vojnoj operaciji formalno započetoj bez konzultacija s Damaskom 24. kolovoza, načelno objavljenoj akciji suzbijanja Islamske države, koja je u praksi usmjerena i protiv snaga sirijskih Kurda – grupacije čiji su nedavni borbeni uspjesi te samostalna obrambena suradnja sa Sjedinjenim Američkim Državama postali nepodnošljivi za službenu Ankaru.
“Štit Eufrata”
Stanje na sjeveru Sirije početkom ljeta 2016. godine
Na sjeveru Sirije poprište aktivnih borbi posljednjih tjedana pojas je uz granicu s Turskom, dug oko 50 kilometara, kojim je Islamska država izlazila na međunarodnu granicu Sirije i Turske između gradova Jarabulus na Eufratu i Ar Rai, gdje počinje pogranični pojas pod kontrolom Slobodne sirijske vojske. Dio je to šire zone koju na grubo ograđuju međunarodna granica Turske i Sirije na sjeveru, na jugozapadu grad Aleppo smješten oko 45 kilometara južno od granice (koji predstavlja kompleksno bojište za sebe), te rijeka Eufrat koja u Siriju ulazi iz Turske oko 80 kilometara istočno od Aleppa te ondje teče ugrubo na potezu sjever-jug. Grad Jarabulus nalazi se na sjeveroistočnom uglu opisane pravokutne zone i on je, kao i većina ovog prostora, donedavno bio pod kontrolom Islamske države. Ovaj prostor operacija u njegovoj središnjoj zoni obilježavaju još dva grada udaljena oko 28 kilometara od granice s Turskom, al-Bab (sama sredina promatrane zone) i Manbij (na sjeveroistoku, oko 20 kilometara zapadno od Eufrata), koji predstavljaju mikro-gravitacijska središta regije i logistička uporišta ondje stacioniranih snaga. Dok je al-Bab i danas u rukama Islamske države, Manbij su do 14. kolovoza zauzele Sirijske demokratske snage (SDF), okrunivši pobjedom ofanzivu pokrenutu još krajem svibnja. Poražene snage Islamske države su iz područja Manbija izvele povlačenje, uglavnom na sjever prema Jarabulusu na Eufratu.
Prostor aktualnih operacija između dvije velike kurdske enklave
Pri tome, pobjednička SDF predstavlja kombinaciju Arapa i Kurda pod vodstvom kurdske milicije YPG, vojnoga krila sirijske Stranke demokratske zajednice (PYD), opremljenog i potpomognutog od Sjedinjenih Američkih Država. Kurdi time u okviru de facto kurdske samouprave na sjeveru Sirije drže pojas uz granicu s Turskom, od regije Alessandreta (Iskanderun) do prostora sjeverno od Aleppa (oko 35 kilometara), i onda od Jarabulusa do granice s Irakom (još oko 380 kilometara, regija “Zapadni Kurdistan – Rojava”). U dijelu koji im nedostaje za spajanje ova dva odvojena kurdska područja i kontrolu glavnine sjeverne granice Sirije i turske granice upravo traju borbe koje promatramo – i to na istoku ovog spornog prostora, dok njegov zapadni dio drži Slobodna sirijska vojska, koja s Kurdima ponekad ratuje, a sad je u primirju.
Jedna od varijanti pretpostavljenog opsega turske operacije “Štit Eufrata”
Spomenuta turska operacija započela je u zoru 24. kolovoza oko grada Jarabulus, koji je brzo bio osvojen, da bi se onda nastavila širenjem zone pod kontrolom Turske i njenih saveznika. Konačno, u subotu, 3. rujna, započela je i druga faza ove operacije, u kojoj su turske snage sa saveznicima preko međunarodne granice upale i na drugi kraj spomenutog područja, oko grada Al Rai, ne bi li i iz tog smjera krenule na istok i jug – nastojeći se povezati sa svojim snagama oko Jarabulusa, te uspostaviti svojevrsnu “tampon zonu” na čitavom tom pograničnom pojasu. U trenutku pisanja ovoga teksta, navodno još oko 10 kilometara dijeli ove snage od njihovoga spajanja i načelnog izbacivanja Islamske države od granice s Turskom, a uzimajući u obzir ritam operacija, to spajanje neposredno slijedi. Ipak, treba napomenuti kako je dubina ove osvojene pogranične zone izuzetno mala, budući su mikro-gravitacijski centri ove zone još uvijek u rukama Islamske države (al-Bab, u centru) i kurdskih snaga (Manbij, na istoku).
Podizanje kurdske zastave u gradu Manbij, 13. kolovoza 2016. godine
Upravo zato ni ne čudi da će nastavak operacije vjerojatno biti usmjeren na produbljivanje zone u rukama turskih snaga i njihovih arapskih saveznika. U tu svrhu već od prvog dana operacije traje pritisak na kurdsku stranku PYD da napusti Manbij, teškom mukom osvojen od Islamske države sredinom kolovoza – prema kojem su i krenule napredovati pro-turske snage iz smjera Jarabulusa. Ovo se kretanje pokazalo sporim i teškim, a kurdske su snage zapravo odbile povlačenje iz grada (i općenito s prostora zapadno od Eufrata), što je dovelo i do niza manjih sukoba dva velika lokalna saveznika SAD – Turske i sirijskih kurdskih snaga. No, posljednjih se dana spoj ovih dviju snaga stabilizirao na obalama rijeke Sadzhur, desne pritoke Eufrata koja iz Turske utiče u Siriju po sredini zone borbi, i u Eufrat se ulijeva oko 15 kilometara sjeveroistočno od Manbija. U ovakvom suočavanju, posljednjih dana čuje se o učestalim prelascima pojedinih etnički arapskih postrojbi s kurdske na tursku stranu, čime se raspada koalicija SDF i Kurdi ostaju sami u nadolazećim borbama na ovom području. S druge strane, ovom stabilizacijom crte razdvajanja pro-turskih snaga i Kurda lako bi moglo doći do svojevrsne vojne utrke za drugo regionalno središte – spomenuti grad al-Bab, sada u rukama Islamske države – kojem bi pro-turske snage dolazile sa sjevera, a Kurdi s istoka i zapada.
Okolnosti izvođenja operacije
Turski tenkovi 5 kilometara zapadno od Karkamisa, 25. kolovoza 2016. godine
Ovdje treba napomenuti kako je ukupna turska operacija izvedena u politički prilično teško doba za Tursku. Političke čistke su nakon pokušaja državnog udara 15. srpnja prilično oslabile tamošnju vojsku, a ovo područje operacija otvara i mogućnost borbenih dodira sa snagama Sjedinjenih Američkih Država (u zraku i na kopnu s Kurdima), ali i Ruske Federacije (u zraku i na kopnu sa snagama režima iz Damaska). Zato i ne čudi da je prije početka “Štita Eufrata” turski predsjednik susreo ruskog predsjednika Putina – prvo u St Petersburgu 9. kolovoza, a onda opet 3. rujna u Kini, uoči sastanka G20 u Hangzhou. Ujedno, sama operacija je započeta na dan posjete Joe Bidena Turskoj 24. kolovoza, gdje je njen početak bio predstavljen kao zajedničko djelovanje protiv “terorista”, da bi već idućih dana postalo jasno da su djelovanja ipak jednostrana – dok Turska pod teroristima gleda jednako i Islamsku državu i kurdsku stranku PYD. Uz to, početak druge faze spomenute operacije obilježio je i susret turskog predsjednika Erdoğana i američkog predsjednika Obame, opet na već spomenutom sastanku zemalja G20, 4. rujna u Kini.
Kurdski oklop na bojištu protiv Islamske države na sjeveru Sirije
U Siriji djeluje vojno-savjetnički kontingent Ruske Federacije, a i Sjedinjene Američke Države ondje dovršavaju dvije svoje baze na kurdskome prostoru sjeverne Sirije – jednu nedaleko zone vojne operacije “Štit Eufrata”, oko 35 kilometara južno od grada Kobane (selo Sabit), te drugu na krajnjem istoku Sirije, oko 120 kilometara sjeveroistočno od grada Hasaka (mjesto Ramelan, nedaleko tromeđe Sirije, Iraka i Turske) – zato nema sumnje da je provođenje svoje vojne intervencije u Siriji Turska morala barem dati na znanje velikim silama. Dok se kao povod operacije “Štit Eufrata” u prvo vrijeme spominjalo teroristički napad 20. kolovoza na okupljene kod Gaziantepa (pretežito kurdska svadba, 50 mrtvih i oko 100 ranjenih), već tada je bilo jasno da je riječ o operaciji koja se barem u svom okvirnom obliku duže pripremala. Tome je svjedočila i izjava turskog premijera Binali Yildirima izrečena nekoliko sati prije spomenutog bombaškog napada, kada je on ustvrdio da će “Ankara tijekom idućih šest mjeseci igrati aktivniju ulogu u naporima za rješavanje građanskoga rata u Siriji“. Iz toga se vidi da je pravi uzrok ove vojne operacije ipak u samoj Siriji – gdje su, kako smo već spomenuli, Kurdi napredovali uz tursku granicu, Islamska država se nalazi pod udarima sa svih strana, ali je i oporbena Slobodna sirijska vojska pod ogromnim pritiskom režimskih snaga kod Aleppa.
* Ovaj je tekst priređen u sklopu suradnje “Udruge OBRIS – Obrana i sigurnost” s “Platformom za međunarodnu razvojnu suradnju Hrvatske – CROSOL”. Riječ je o aktivnosti koju podržava Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva kroz svoj program “Tematski fond – “Demokratizacija i razvoj civilnog društva 2.0”.
