Po treći put od svog osnivanja 2006. godine, Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) o svome je radu izvijestila hrvatsku javnost godišnjim izvješćem. Nakon prvog takvog izvješća, objavljenog s 31. kolovozom 2014. godine, uslijedilo je drugo izvješće objavljeno 14. lipnja 2015. godine, i sada treće po redu – naslovljeno na 26. lipnja 2016. godine. Nije sporno da je ovakav godišnji dokument široj javnosti od iznimnog značaja. Ujedno, dok smo i prva dva takva izvješća registrirali i proučili, njihova je strukturna neuobičajenost ostavljala dojam da se tu možda ipak više radi o ekscesu transparentnosti, a možda ipak ne o začetku neke ozbiljnije prakse obavještavanja javnosti o trošenju javnih sredstava namijenjenih ovoj pogledu prilično zaklonjenoj ustanovi Republike Hrvatske. Sada, kada je pred nama već treće po redu ovakvo izvješće, izgleda da se tu ipak počinje raditi o uspostavljenoj praksi redovite komunikacije s poreznim obveznicima RH – a ta činjenica traži i da se tom zanimljivom štivu posveti i više pažnje na portalu Obris.org.
Struktura “Javnih izvješća” SOA-e
Iako su sva tri do sada objavljena izvješća po dobrome dijelu svojih sadržajnih karakteristika slična, treba napomenuti kako se njihova struktura mijenjala. Pri tome, prvo od izvješća je bilo nešto duže od idućih (dokument od 52 stranice 2014. godine, nasuprot 48 u 2015. i sada 49 stranica u 2016. godini), a u njemu je veći dio bio posvećen definiranju pojmova, citiranju propisa i objašnjavanju struktura i odnosa. Tijekom iduće dvije godine, struktura izvješća je ponešto oslobođena takvih teorijskih navoda, uz zadržavanje bitnih činjeničnih iskaza na pojedine teme. Ujedno, kroz posljednja dva “Javna izvješća” SOA je ujednačila i sadržajnu strukturu svojih godišnjih dokumenata, koja se ponešto razlikuju od prvog u dosadašnjem nizu ovakvih dokumenata. Pa ipak, u sva tri spomenuta izvješća poprilično je prostora dano grafičkim ukrasima bez informacijske svrhe, dok je tek 2015. i 2016. tu uvedena praksa šireg prikazivanja numeričkih podataka na grafički način (što je poprilično podiglo njihovu preglednost).
Prije bilo kakovog detaljnijeg ulaska u sadržaj ovih dokumenata, potrebno je napomenuti jedan metodološki problem koji se tu ponavlja, sada već po treći put. Naime, bez obzira na načelnu godišnju prirodu objave “Javnih izvješća” SOA-e, kao i navođenje konkretne godine u naslovu posljednja dva takva dokumenta – zapravo nije jasno na koji se vremenski period ti dokumenti točno odnose. Osim što ta činjenica nije istaknuta u samim dokumentima, sama činjenica da oni u javnost izlaze sredinom godine koju zadnje vrijeme nose u naslovu – prilično jasno ukazuje da je njima u najboljem slučaju sadržajno obuhvaćeno tek razdoblje od prvih nekoliko mjeseci tekuće godine, što također nije svugdje ujednačeno na stvari. Time dolazimo do činjenice da se dokument “Javno izvješće 2016.” zapravo odnosi na 2015. godinu ozbiljno, a na prvih nekoliko mjeseci 2016. povremeno – što je posebno vidljivo u navođenim numeričkim podacima i njima pridruženim grafičkim prikazima. Kada smo istakli ovu metodološku napomenu, možemo i ponešto detaljnije uroniti u strukturu navedenih dokumenata.
Ukupno gledano, izvješće za 2015. godinu sastojalo se od 7 osnovnih strukturnih dijelova, dok je takvih segmenata ove godine ukupno 8. Osnovni segmenti su i dalje: (1) “Uvodno obraćanje ravnatelja“, (2) “O Sigurnosno-obavještajnoj agenciji“, (3) “Stanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj“, (4) “Stanje sigurnosti u okruženju RH“, (5) “Rad SOA-e u brojkama“, (6) “Upravljanje SOA-om“, i (7) “Nadzor rada SOA-e“. Uz to, u osnovnom sadržaju izvješća za 2016. godinu dodan je segment (8) “Odgovornost prema javnosti“, koji je sadržajno bio prisutan i godinu dana ranije – ali kao odjeljak prethodnog strukturnog segmenta “Nadzor rada SOA-e”. Njegovo uvrštanje u osnovne strukturne segmente izvješća samo je dodatno istaknulo ovdje obrađen sadržajni odjeljak “Predaja arhivskog gradiva bivše Službe državne sigurnosti“. Uz ove dodatke, koji načelno nisu loši, teško je pohvaliti neka druga preslagivanja ovogodišnjeg sadržaja razmatranog dokumenta. Konkretno, riječ je o izostavljanju iz ovogodišnjeg sadržaja tri prijašnja sadržajna odjeljka (“Protuobavještajna zaštita i sigurnost štićenih osoba“, “Izazovi u upravljanju agencijom“, te “Razvoj sposobnosti SOA-e – provedba Plana razvoja“).
Odjeljak koji je dodan ove godine – spomenuto sređivanje ostavštine “Službe državne sigurnosti” (SDS) pri RSUP SRH – pokazuje se izuzetno zanimljivim. Tu se radi o obavljenoj obradi izuzetno masivnog materijala, čije sređivanje i predaja Hrvatskom državnom arhivu zasigurno nije bilo jednostavno. U zemlji kakva je Hrvatska danas, rastrgana često i prilično proizvoljnim gledanjima na ne tako davnu povijest, ovaj će materijal biti iznimno zanimljiv za sve ozbiljnije istraživače. S druge strane, kroz izostanak tri sadržajna odjeljka koja su ove godine uklonjena iz izvješća gubi se uvid u sadržaj bitnoga dijela poslova koje je SOA obavljala tijekom 2015. godine i početkom 2016. godine. Ujedno, time više nema ni traga javnim odjecima praćenja provedbe spomenutog “Plana razvoja agencije SOA” iz 2013. godine, a ovim je kraćenjima sadržaja izgubljen i već ionako kratak problematski uvid u rad Agencije – gdje je prilično sigurno da prethodno uočeni problemi ipak nisu do kraja riješeni tijekom proteklih godinu dana.
Sadržaj dokumenta “Javno izvješće 2016.”
Kroz segment “Uvodna riječ ravnatelja” otvara se godišnji dokument SOA-e, navodeći u potpisanoj osobnoj formi naglaske prvog čovjeka Agencije, za razliku od ostatka, koji je institucionalni. Na to se nastavlja segment “O Sigurnosno obavještajnoj agenciji“, koji kroz tri stranice objašnjava poziciju SOA-e u cjelini obavještajnog sustava RH, njene konkretne uloge i ovlasti prema korisnicima obavještajnih podataka u državi. Ovim se relativno kratkim teorijskim segmentom radi i uvod u konkretnija sadržajna razmatranja koja slijede.
3. Stanje sigurnosti u RH
Kao treći po redu slijedi segment “Stanje sigurnosti u Republici Hrvatskoj“, sastavljen od općeg uvoda i onda 10 tematskih odjeljaka koja obrađuju bitnije prijetnje uočene unutar prostora RH. Riječ je o ukupno 11 stranica teksta, unutar kojeg su uklopljena dva grafički istaknuta kraća teksta (sažetak nazvan “Otmica Tomislava Salopeka” i anonimizirani primjer djelovanja pod naslovom “Slučaj iz rada SOA-e: Korupcija – pogodovanje ciljanom ponuđaču“), 2 karte (mediteranske migracijske rute u Europu, te pregled trasa planiranih plinovoda na jugoistoku Europe) i jedna slika. Spomenuti tematski odjeljci ovog segmenta poredani su od dužih i detaljnijih, prema kraćim i općenitijima, a njima su obrađene pojedine bitnije prijetnje koje SOA nazire unutar granica RH. Tu su navedeni: (1) terorizam, (2) ekstremizam, (3) strano obavještajno djelovanje prema RH, (4) migracijski val, (5) korupcija, (6) organizirani kriminal, (7) energetska sigurnost, (8) kibernetički izazovi, (9) demografski izazovi, i (10) ratni zločini. U usporedbi prema godinu dana ranije, sada su tu dodana tri nova odjeljka, oni o migracijskome valu, cyber-prijetnjama i demografskim izazovima – pri tome, odjeljak o migracijama je ozbiljnije raspisan, dok su preostala dva odjeljka ostavljena iznimno općenitog izričaja, praktično bez jasnog povezivanja njihove teme s hrvatskom stvarnošću.
Odjeljak posvećen terorizmu je ponešto proširen ove godine. Uz negdašnji naglasak na lokalne podržavatelje radikalnog islama (i dalje spomen njih nekoliko desetaka), te osobe koje su otišle na ratišta Sirije i Iraka (od prošlogodišnjih oko 600, sada njih ukupno oko 900 iz regije – pri tome i dalje 6 iz RH), sada je težište stavljeno na konkretne napade koji su tijekom proteklih godinu dana odjeknuli Europom i u BiH. Ujedno, uz spomen migracijskog vala kao puta za prolazak terorista, detaljnije se spominju i prijetnje potencijalnih povratnika, kao i slučaj ubojstva Tomislava Salopeka – koje se iz nekog razloga vezuje direktno uz status RH kao “mete terorističkog napada“. Manje je govora o prošlogodišnjem težištu na islamističkoj radikalizaciji maloljetnika, kojoj je lani bio posvećen jedan od dva zasebna, grafički istaknuta teksta u ovom odjeljku.
I dio o ekstremizmu je proširen, s obzirom na lani, a težište je stavljeno na pojedine frakcije navijačkih skupina, koje nasilno djeluju i “izvan okvira sportskih događaja“. Desni i lijevi ektremizam opisuje se kao i lani, dok je 2015. spomenuta prisutnost četničkih pokreta u državama okruženja zamijećena i u RH, među mlađom populacijom često izrazitih anti-NATO stavova. Za razliku od prostora država susjednih RH, u domaćem okolišu nije zamijećen povijesni revizionizam. Ponešto je detaljnije obrađena i pojava odlaska dragovoljaca iz RH na bojišta u Ukrajinu – gdje se sada službeno govori o 19 ljudi do početka 2016. godine, od čega ih je, prema saznanjima SOA-e, ondje trenutno još 5. Dio o prijetnjama koje nosi migracijski val što je donedavno prolazio našim prostorima opisan je od nastanka, pa sve do kraja 2015. godine – sada među unutarnjim prijetnjama, dok ga se još lani tretiralo vanjskom pojavom. Uz stavljanje u širi kontekst (ukupnost ruta preko Mediterana), tu je dano i ponešto numeričkih podataka i karta.
Dio o stranim obavještajnim djelovanjima u RH, dug oko 1 stranice, ostao je ove godine doslovno isti kao i prošle, dok je u odjeljku o prijetnjama korupcije razlika iznimno mala (spomen korupcije u donošenju političkih i pravosudnih odluka, te novi zasebni grafički istaknuti tekst s anonimiziranim primjerom iz rada SOA-e). U odjeljku o prijetnjama od organiziranog kriminala samo više nema spomena stanju da tzv. “balkanska ruta” zaobilazi Hrvatsku – dok je negdašnji spomen organiziranog krijumčarenja ljudi sada uklopljen u zaseban odjeljak o migracijskome valu s kraja 2015. godine. Jednako tako, postojeći odjeljci o energetskoj sigurnosti i djelovanju po pitanju ratnih zločina su ostali gotovo pa identični prošlogodišnjima, dok su iznova pisani odjeljci o prijetnjama cyber-kriminala te demografskih izazova – koji su opisani kao postojeći u RH, te obuhvaćeni iznimno općenito i bez ikakvih konkretnih odrednica (demografski podaci za EU, ali ne i RH).
4. Stanje sigurnosti u okruženju RH
Četvrti po redu strukturni segment Javnog izvješća za 2016. godinu na ukupno 7 stranica obrađuje prijetnje i izazove iz bližeg te daljeg okruženja RH. Ovo je izvedeno kroz dva šira tekstualna odjeljka (o jugoistočnom susjedstvu RH i šire kroz tzv. “Pojas nestabilnosti u europskom okruženju“), uz 4 karte (prijetnje u široj regiji, Sirija, područja djelovanja al-Qaede i Libija), te jednu sliku. Pri tome, treba napomenuti kako je 2015. godine segment o širem europskom okruženju bio bolje strukturiran, kroz odvajanje teksta podnaslovima.
Iako je u grubim crtama zadržan okvir teksta o stanju u jugoistočnome susjedstvu RH, pojačan je naglasak na djelovanje pristalica ISIS, na pitanje povratnika s ratišta u Siriji i Iraku, te povijesni revizionizam i protivljenje euro-atlantskim integracijama. Kao poseban izazov u tom području prepoznat je i već spominjan migrantski val, koji jača prekogranične veze organiziranog kriminala – ali i pojavu krijumčarenja oružja zaostalog iz nedavnih ratova, ali i iz nedovoljno čuvanih skladišta, pa u zemlje EU. Šire nestabilnosti u okolici EU sada se opisuje bez spomena “Arapskog proljeća”, ali uzimajući u obzir raznolike učinke masovnih kretanja migranata, razvoj stanja na bojištima Sirije i Iraka (ruska intervencija u Siriji), kao i prelijevanje utjecaja radikalnim islamista u nizu zemalja Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. U taj su kontekst uklopljeni teroristički napadi u Francuskoj, Belgiji, Egiptu i Turskoj, kao i uspješno radikaliziranje pojedinaca koji onda samostalno napadaju ciljeve na Zapadu. Značajan je prostor opet dan i pitanju Rusije, razvoju krize u Ukrajini (njenom zamrzavanju), uz spomen i potencijalnog značaja ukidanja sankcija Iranu (bez jasne odluke – je li to za RH prijetnja ili ne).
5. SOA u brojkama
Peti segment dokumenta “Javno izvješće” bavi se kvantificiranjem parametara iz kojih se vidi radni učinak sustava Sigurnosno-obavještajne agencije. Ove godine on sadrži dva odjeljka: (1) “Analitički uradci i informacije“, te (2) “Sigurnosne provjere“, koji su i ponovo uobličeni u tekst čiji je izričaj ekstremno sličan onome iz 2015. godine.
U 2015. godini korisnicima je isporučeno oko 300 analitičkih uradaka, što je vjerojatno onaj najbolji dio od ukupno navedenih oko 10.500 sigurnosno-obavještajnih informacija danih te godine. Ovo predstavlja određen napredak prema 2014. godini – kada se navodi oko 290 analitičkih uradaka i ukupno oko 8.700 isporučenih informacija. Pri tome, nije jasno kako se broje slične ili iste informacije isporučivane različitim korisnicima (Sabor, ministarstva, Državno odvjetništvo i drugi), jednako kao što zapravo nije objašnjen ni porast broja tih poslanih “sigurnosno-obavještajnih informacija” od oko 20,7 posto u godini dana, u situaciji kada je istodobno broj kompleksnijih analitičkih proizvoda manje ili više ostao isti (odnosno, porastao je samo oko 3,4 posto). Jednako spektakularan rast, od oko tri puta, zabilježen je i na području informacija otposlanih prema EU – doduše bez konkretnih brojki, samo uz navod značajnog postotnog porasta.
Što se tematike sigurnosnih provjera tiče, njih je u protekloj godini obavljeno 263 manje nego 2014. godine (smanjenje od 4,4 posto) – umjesto 5.933 u 2014. godini, 2015. je provedeno 5.670 sigurnosnih provjera, čime 2014. po ovom pitanju ostaje rekordna od stupanja na snagu Zakona o sigurnosnim provjerama 2008. pa na ovamo. Pa ipak, donekle se izmijenila struktura provođenih provjera – 2015. je njih 5.010 bilo za certificiranje pristupa tajnim podacima, a 660 je bilo temeljnih sigurnosnih provjera. Time je certifikata provjeravano više nego 2013. i 2014. godine, a temeljnih provjera je izvođeno manje nego u tim prethodnim godinama. Što se tiče sigurnosnih provjera pravnih osoba, i njih je bilo više nego prije (29 naprama 21 u 2014. i 16 u 2013. godine), a tijekom 2015. godine opao je broj osoba za koje je pri provjerama dano negativno mišljenje – od 127 takvih slučajeva u 2014., godinu dana kasnije je zabilježeno 111 takvih osoba (ove godine bez detaljnijeg razloma razloga takve odluke). Uz pojačan naglasak na temu migracijskoga vala, zanimljivo je da SOA za period 2015. godine nije objavila podatak o broju provjera izvedenih nad tražiteljima viza i dozvola za boravak, osobama u tranzitu, te tražiteljima prijma ili otpusta iz državljanstva. Dok se u 2014. godini po tim razlozima ispitalo 84.073 osobe (a 2013. njih 117.441 i 2012. samo 27.047) – taj bi podatak možda djelovao smirujuće na javnost uzbuđenu nedavnim nagađanjima o masi terorista koji su potencijalno protjecali kroz RH prema Zapadnoj Europi.
Posebno treba napomenuti izostanak odjeljka “Protuobavještajna zaštita i sigurnost štićenih osoba” – koji je nekad bio sastavni dio ovog segmenta “Javnog izvješća”. Dok nije sporno da su provođena osiguranja pojedinih većih javnih skupova, jednako kao što su i štićene osobe u državi i 2015. godine bile pod zaštitom (a 2014. je tu bilo izvedeno 598 “prosudbi vezanih uz kretanje i boravak domaćih i stranih štićenih osoba“) – izostanak podataka o ovim aktivnostima u 2015. predstavlja veliki propust u aktualnome izvješću.
Upravljanje SOA-om
Ovaj, šesti po redu segment “Javnog izvješća” sastavljen je od tri sadržajna odjeljka raspisana na 6 stranica teksta, uz 5 grafičkih prikaza i jedan grafički istaknuti tekst obrazovno-marketinškog karaktera (o sadržaju posla u SOA-i). Nakon kratkog objašnjenja strukture SOA-e (odjeljak (1) “Organizacija i ustroj“), pažnja se usmjerava prvo na financiranje organizacije (odjeljak (2) “Transparentnost proračuna“), a onda i na pitanje upravljanja i razvoja radne snage u Agenciji (odjeljak (3) “Upravljanje ljudskim potencijalima“).
Uz napomenu kako je struktura SOA-e u 2015. godine dana ponešto detaljnije nego godinu dana ranije, treba zaključiti kako proračun ove agencije već godinama ustrajno pada (od 2011. do 2015. postupno je smanjen za ukupno 40 milijuna kuna, a onda 2016. za još 9 milijuna godišnje – ukupno 13,46 posto u 5 godina). Za razliku od pojedinih sličnih službi u regiji, SOA ne objavljuje ikakve proračunske podatke osim ovih osnovnih – tako da je zapravo nemoguće ocijeniti opravdanost trošenja, ali i moguću potrebu za povećanjem ovih sredstava. Pri tome, samo se navodi kako većina novca odlazi na troškove zaposlenih – koji su navodno posljednjih godina smanjeni za oko 10 posto (većinom u 2013. godini, kada je sada bivši ravnatelj Lozančić na čelu ove organizacije naslijedio Josipa Buljevića, trenutno tehničkog ministra obrane RH). Ujedno se okvirno spominje i modernizacija – ali opet bez ikakvih konkretnih brojki (samo uz navod kako je to odvajanje u postotku poraslo oko tri puta između 2012. i 2015. godine) i bez podataka o ostvarenju nekad spominjanog Plana modernizacije ove agencije. Posebno treba napomenuti da se u izvješćima od ove i prošle godine tu pojavljuju dva istovjetna grafička prikaza (postotno kretanje rashoda za modernizaciju, i postotno kretanje rashoda za zaposlene) – koji, iako navodno obuhvaćaju isti period, ipak navode različite pojedine vrijednosti za većinu promatranih godina, i to bez ikakvog spomena ili objašnjenja tako prikazanih razlika.
Odjeljci o ljudskim potencijalima SOA-e u “Javnom izvješću 2016.” sadržajno su siromašniji nego proteklih godina. Uz ustrajavanje na uskrati objave broja zaposlenih – o čemu se u više navrata itekako moglo čuti na političkoj sceni RH, jednako kao i o upitnim praksama primjenjivanim u takvom zapošljavanju – ipak se spominje načelan pad ritma zapošljavanja novih ljudi. Taj je podatak posebno zanimljiv ako se usporedi s navodima o bitnome rastu pojedinih vrsta učinka (posebno proizvodnje više informacija, koje su manje zahtjevne, nasuprot stagniranju broja ozbiljnijih analiza). Ujedno, više nema govora o demografskome profilu zaposlenih, kao ni o broju zaprimljenih životopisa osoba zainteresiranih za rad u sustavu SOA-e, dok su podaci o brojnosti žena u sustavu doslovno ponovljeni od prethodne godine – ukazujući valjda na određenu stalnost tog dijela kadrovske politike. Pa ipak, zanimljiva je razlika vidljiva u grafičkome prikazu razdjela po fazama postupka za zapošljavanje – gdje bi se na prvi pogled moglo zaključiti o postrožavanju kriterija za ulaz u sustav (naravno, ako taj prikaz nije samo ilustracija, bez prave informacijske vrijednosti opisanog sadržaja).
Napomenimo ponovo i kako je ovaj segment “Javnog izvješća” objavljenog prošle godine bio bogatiji za dva bitna sadržajna odjeljka – “Izazovi u upravljanju Agencijom“, te “Razvoj sposobnosti SOA-e – Provedba Plana razvoja“. Iako se tu radilo o prilično općenitim tekstovima, oni su ipak pružali mogućnost da se javnosti ukaže na probleme, pa i na područja u kojima SOA za svoje daljnje napredovanje treba podršku šireg građanstva. Njihov ovogodišnji izostanak tako predstavlja bitno smanjenje informativnosti svega objavljenoga.
Nadzor rada SOA-e
Uz definiranje ukupnog sustava nadzora nad Sigurnosno-obavještajnom agencijom, sedmi po redu segment dokumenta “Javno izvješće 2016.” opisuje i rezultate provedenih aktivnosti (1) vanjskog, te (2) unutarnjeg nadzora rada SOA-e.
Vanjski nadzor je tijekom 2015. godine manje okupirao SOA-u, gdje je provedeno ukupno 17 nadzora (12 od Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, i još 5 od Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija), što je za jedan nadzor manje od 2014. godine – kada se u izvanredni nadzor SOA-e otputio i saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Pa ipak, za 2015. godinu nije jasno definirano kakvo je po vrsti bilo tih 12 nadzora UVNS, dok se za 2014. spominjalo 11 redovitih i 1 izvanredni nadzor.
Što se unutarnjeg nadzora tiče, za razliku od 2014. godine koja je tu bila vrlo dinamična (2 potpuna unutarnja nadzora i jedan izvanredni djelomični), u 2015. tu nema ni riječi o moguće provedenim aktivnostima. Spominje se samo kako je tijekom prošle godine bilo zaprimljeno 25 zahtjeva za uvidom u sigurnosno-obavještajnu dokumentaciju – za razliku od 2014. godine kada je takvih zahtjeva bilo zaprimljeno 29. Ujedno, tijekom 2015. je inicirano 6 disciplinskih postupaka, za razliku od njih 9 pokrenutih godinu dana ranije.
Odgovornost prema javnosti
Dok nije sporno kako SOA ima određene specifičnosti u obavještavanju poreznih obveznika o načinu na koji troši njihova sredstva – posljednjih je godina tu ipak došlo do bitnih i vidljivih pomaka. Nakon prvog javnog izvješća objavljenog krajem kolovoza 2014., a onda i drugog takvog dokumenta iz lipnja 2015. godine, sada razmatramo već treći dokument ove vrste.
Uz to, u Agenciji se već više godina održavaju i pojedina stručna predavanja za studente političkih znanosti i forenzike, a zadnjih je godina uspostavljena i dobra komunikacija s organizacijama civilnog društva koje se bave pitanjima sigurnosti, ljudskih prava i transparentnosti. Tu posebno treba istaknuti i niz tematskih te pozivnih okruglih stolova, koji su bili održani 23. svibnja 2013., pa onda 18. prosinca 2014., te još i 15. prosinca 2015. godine. Udruga “OBRIS – Obrana i sigurnost” sudjelovala je na sva ta tri tematska događanja, koja su svojom kvalitetnom diskusijskom atmosferom bila iznimno korisna. Nastavak ove prakse očekuje se i od novog ravnatelja SOA-e Daniela Markića.
Medijsko praćenje predaje materijala SDS u Hrvatski državni arhiv
Iako aktualno javno izvješće ne navodi nikakvih podataka, bilo bi zanimljivo vidjeti je li i u 2015. godini bilo podnošenja Zahtjeva po pravu na pristup informacijama, kakvih je 2014. zabilježeno 4 (od toga jedan prihvaćen, a 3 odbijena). No, dok ovi podaci nedostaju, u aktualnome “Javnom izvješću” je sadržajno zasebno obuhvaćen dovršetak posla na predaju u Hrvatski državni arhiv dokumentacije naslijeđene od Službe državne sigurnosti (SDS) RSUP SRH. Riječ je o monumentalnom naporu dovršenom 24. rujna 2015. godine, kojim je na raspolaganje zainteresirane stručne javnosti stavljeno oko 134 metra dokumentacije nastale između 1937 i 1990 godine. Ovo je nastavak posla kojim je već na sličan način zbrinuta i dokumentacija iz vremena 2. Svjetskog rata iz fonda te iste SDS.
Zaključak
Iako nepobitno treba pozdraviti treću po redu objavu godišnjeg “Javnog izvješća” o radu Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), ponešto detaljniji uvid tu otkriva i određene probleme. S jedne strane, ovo izvješće i dalje muče određeni metodološki i sadržajni problemi, koji zapravo i nemaju neposredne veze s ogradama prema javnosti, na koje se mnogi rado pozivaju pri razmatranju tema nacionalne sigurnosti. S druge strane, mnoge je promatrače u objektivnom razmatranju omela i praksa da se aktualno izvješće izrazito čvrsto oslanja na lanjski dokument iste vrste – čak i do doslovnog ponavljanja brojnih pasusa, od riječi do riječi. Pažljivim promatranjem mi smo nastojali istaknuti novine i razlike koje su tu ipak prisutne – nažalost u više navrata nalazeći i određene redukcije u količini i vrsti objavljenih tematskih podataka. Ipak, za nadati se da će se nastaviti praksa nastojanja na javnom prikazivanju djelovanja SOA-e, čemu i ovo “Javno izvješće 2016.” pruža nemjerljiv doprinos.
