Za one koji prate kreiranje projekta EU, inicijativa za osnivanjem Europske granične i obalne straže (EBCG – European Border and Coast Guard) nije iznenađenje. To je sasvim jasno najavljeno u „The New Long Telegramu No 1“, ljeta 2011. godine. Autori su: James Rogers i Luis Simon, članovi Grupe Velike (Grand) strategije. Grupa Velika (Grand) strategija je nestranačka i neprofitabilna organizacija posvećena istraživanju bolje vanjske, sigurnosne i vojne politike Europske Unije u 21. stoljeću.

Nakon analize naznačena su tri razloga europske malaksalosti, što ujedno znači i posustalosti, a to su: geopolitički, generacijski i ideološki razlozi.

Kao odgovor na nastale probleme predlaže se deset integracijskih područja kako bi se ojačala pozicija EU u globalnim svjetskim odnosima, i to redom kako slijedi: (1) unaprijediti komunikacijsku infrastrukturu EU; (2) ubrzati primjenu nove europske energetske politike; (3) aktivno promicati zajednički europski identitet; (4) izgraditi jaču i više centraliziranu diplomatsku službu; (5) izgraditi zajedničku vojnu strategiju; (6) STVARANJE JEDINSTVENE OBALNE STRAŽE EU; (7) uspostaviti središnju europsku obavještajnu službu; (8) uspostaviti punu fiskalnu koordinaciju među državama članicama EU; (9) USPOSTAVITI ZAJEDNIČKU IMIGRACIJSKU POLITIKU; te (10) jačati i definirati europski sustav socijalne skrbi.

Integracijska područja, navedena u „The New Long Telegram No 1“, Europska komisija pretvara u ciljeve na kojima se intenzivno radi, priznali to ili ne. Zato je dobro odvagnuti vlastite interese i maksimalno se založiti za njihovo ostvarenje.

Europska unija ima probleme koje je potrebno pravovremeno riješiti kako ne bi postali opasnost za njenu stabilnost, a u konačnici i opstanak. Od početaka stvaranja Europske zajednice, kasnije EU, ovo su vjerojatno najteži trenuci i veliki izazovi. Upravo rješavajući probleme za koje smo najčešće sami krivi otvaramo nove vidike i uz nove iskorake osiguravamo daljnji razvoj. Deset nabrojenih područja na kojima bi trebalo intenzivno raditi kako bi se ojačale europske integracije i Europu vratilo u centar svjetskih zbivanja kao modernu zajednicu naroda i država u većoj ili manjoj mjeri mogu se primijeniti i na svaku državu članicu. Cjelovitim jačanjem EU poboljšat će se njena geopolitička pozicija i geostrateška važnost. Vraćanje rada i stvaranja novih dobara u centar pozornosti ključan je uvjet opstanka EU, jer u suprotnom će postati nevažan čimbenik na svjetskoj karti, osjetljiva na sve poremećaje. Vrijedni i visoko složeni proizvodi, znanost i školstvo, umjetnost, obrana i sigurnost, ali i sposobnost globalnog djelovanja, moraju biti alati u rukama Europljana.

Sadržaj „The New Long Telegram No1“ je znakovit, pa ga treba pažljivo proučiti i dati mu važnost, jer je na tragu promišljanja i službene politike EU. Posebnu težinu daje mu činjenica da iza napisanog stoje nezavisni intelektualci, koji pripadaju nestranačkoj i neprofitabilnoj organizaciji. Svakako, ništa – pa ni ove sadržaje – ne treba uzeti zdravo za gotovo, a još bi pogubnije bilo da pored nas u Hrvatskoj prođu neopaženo. Iznesena promišljanja su realna i opravdana jer nije moguće ni zamisliti, a kamoli realizirati projekt snažne Europe ako se ne postupi odgovorno u svim segmentima.

U konkretnim komentarima i promišljanjima s razlogom bit će potaknuto promišljanje o: (1) stvaranju jedinstvene obalne straže EU, i (2) uspostavi zajedničke imigracijske politike. Ova dva cilja naznačena u „The New Long Telegram No1“ mogu značajno, kratkoročno i dugoročno utjecati na sigurnost EU i s još većim intenzitetom na sigurnost Republike Hrvatske.

Navedeni ciljevi spojeni su u jednu cjelinu iz razloga što je upravo izbjeglička kriza i nepostojanje jedinstvene europske migracijske politike ubrzalo ideju o stvaranju Europske granične i obalne straže. Poznato je kako „panika“ i reagiranje na mah nisu dobri saveznici za donošenje kvalitetne odluke, pa je u povezivanju granične i obalne straže zaboravljena cjelovita uloga obalne straže koja je puno šira i raznovrsnija od čistog nadzora i zaštite granice. U želji da se izjednači položaj granične i obalne straže zanemaruje se univerzalnost obalne straže, vjerojatno najboljeg sustava za ostvarenje sigurnosnih, gospodarskih i diplomatskih ciljeva u vrijeme mira.

Jedinstvena Obalna straža EU se nameće kao jedan od prioriteta. Obalna straža treba osigurati globalnu nazočnost na svjetskim morima štiteći pomorske komunikacije, građane i dobra EU. Borba protiv pirata je važan sadržaj djelovanja buduće Obalne straže EU. Iako to u dokumentu ne piše, brodovi obalne straže s globalnim sposobnostima djelovanja su nezamjenjiv alat pomorske (mornaričke) diplomacije, te jačanja europskog identiteta i prestiža diljem svijete. Obalna straža EU sa zajedničkim ali i nacionalnim dijelovima, doprinosit će gospodarskom razvoju pomorskih, ali i država članica koje ne izlaze na more. Obalne države, poglavito nove članice, imaju pravo očekivati pomoć EU u izgradnji i opremanju svojih obalnih straža.

Prema priopćenju Europske komisije od 15. prosinca 2015. godine, nacionalne obalne straže će biti dio Europske granične i obalne straže u mjeri u kojoj će obavljati zadatke granične kontrole. Mandati  Europske agencije za kontrolu ribarstva i Europske agencije za sigurnost plovidbe uskladit će se s novom Europskom graničnom i obalnom stražom. Tri agencije će biti u mogućnosti pokrenuti operacije zajedničkog nadzora, na primjer zajedničkim  djelovanjem bespilotnim letjelicama  u Sredozemnom moru.

Držim kako nema skrivenih zamki, i da je opravdano osnovati Obalnu stražu EU prema Shemi 1. Snage te Europske obalne straže pretežito bi djelovale izvan područja suvereniteta obalne države. Unutar suvereniteta ulazile bi po pozivu konkretne države ili više država u istom prostoru sa zajedničkim problemom. Ono što nije dobro je činjenica kako se prema dosad objavljenoj inicijativi to referira isključivo na zaštitu pomorskih granica EU, dok glavni okidač za to nije dobro isplaniran odgovor na potrebe jačanja EU – već je to nastala kriza, zbog velikog izbjegličkog vala s kojim se EU ne nosi na najbolji način, prvenstveno zbog nepostojanja  zajedničke migracijske politike i različitih interesa članica. To je neambiciozan program s predugim trajanjem narastanja (prije svega birokracije kroz planirani stožer), a od u svijetu prihvaćenih zadaća obalne straže odnosi se prvenstveno na zaštitu pomorskih granica i dijelom na spašavanje.

 

Nigdje se ne spominje izgradnja brodova kao okosnice svake iole ambiciozne obalne straže. Pa čak i za taj neambiciozni „pothvat“ određeno je vrijeme do 2020. godina. Mora se brzo reagirati da ne bude kasno, a planovi moraju biti puno ambiciozniji. Europa treba izgraditi obalnu stražu po uzoru na Obalnu stražu SAD.

Ona mora biti u stanju zaštititi europske interese diljem svijeta, na svim svjetskim morima i oceanima. Također, njen zajednički dio treba u cijelosti ili u većoj mjeri za vrijeme rata biti uključen u jedinstvene pomorske snage EU. Također, nužan uvjet uspješnosti je približavanje različitih pogleda na sigurnost, i ukidanje podjela Europe na schengensku i onu drugu, pa čak i na mini schengensku. Sadašnje članice EU koje nisu dio schengenskog prostora trebaju se u njega što prije integrirati, dok u budućnosti nove članice samim ulaskom u EU trebaju ispuniti uvjete i postati dio jedinstvenog schengenskog prostora.

 

Naravno, nacionalne obalne straže bile bi neprikosnovene u suverenom prostoru, 12 milja od temeljne crte, u zaštiti prava obalne države u epikontinentalnom pojasu, te u zaštititi proglašenih prava obalne države u njenom gospodarskom pojasu.

Mi nastalu situaciju trebamo sagledati u cjelovitosti, odrediti u njoj ulogu i mjesto Republike Hrvatske, te uz pomoć EU ubrzano graditi obalnu stražu za djelovanje težišno u Jadranu, te s dogovorenim sposobnostima i u Mediteranu.

Ono što se pojavljuje kao novost u najnovijoj inicijativi je zajednička (europska) granična straža. To je svakako puno osjetljivije i složenije pitanje. Treba znati kako je s druge strane granice neka suverena država. Zbog navedenog, ipak bi članica trebala uputiti Europskoj komisiji zahtjev – i na taj način, uz formu dragovoljnosti, podijeliti dio suvereniteta s EU. To je problem koji na moru ne postoji – jer je s druge strane more u kojem se, glede prava plovidbe, zadržala regulativa kao za otvoreno more. Specifičnost bi mogla biti u nekim dijelovima Baltičkog i Egejskog mora te presječena pomorska povezanost Grčke i Bugarske. Treba samo pogledati na zemljopisnu kartu i vidjeti koje su to države s druge strane kopnenih granica EU te specifični problemi na moru.

Zajednička migracijska politika

Uspostavu zajedničke imigracijske politike Republika Hrvatska treba promatrati u više sastavnica, a neizostavne su slijedeće:

*Useljavanje u Hrvatsku iz zemalja EU;
*Useljavanje u Republiku Hrvatsku iz zemalja izvan EU;
*Iseljavanje iz RH u EU;
*Iseljavanje uz RH u zemlje izvan EU.

Nepobitna je činjenica da je Hrvatska zemljopisno i klimatološki atraktivno područje za život, da će to biti u realno sagledivoj budućnosti, i da je u cjelini njena gustoća naseljenosti mala. Povećanjem razvijenosti i boljom integracijom u EU naša područja, i to vjerojatno ona najatraktivnija, biti će primamljiva za bogate stanovnike EU, te za useljenike izvan EU. Zbog pomanjkanja mladih ljudi, a to znači radne snage koja će izdržavati sve veći broj starijih osoba, za očekivati je, pored poticanja pronatalitetne politike, i politiku planskog useljavanja uz neizbježno protupravno useljavanje ljudi bez nade (u potrazi za boljim životom, bar dok to Europa može ponuditi).

Također ne smijemo smetnuti s uma i mišljenje izneseno u „The New Long Telegram No1“, citat:

„Europljani moraju imati zajednički imigracijski pristup. Ovaj (zajednički) pristup također treba poticati migracije unutar europskog prostora, na način da demografskim promjenama u nekim državama članicama, pod istim uvjetima se poveća potencijal regija i građanstva“.

Republika Hrvatska sa svojih skromnih četiri i nešto milijuna stanovnika mora biti oprezna i upravo svojoj natalitetnoj politici mora dati neprikosnoveno prvo mjesto po strateškoj važnosti, ciljajući na osjetno veći broj stanovnika u relativno bliskoj budućnosti. Moramo sve učiniti kako jednog dana ne bi ostalo samo ime Hrvatska, gdje su Hrvati manjina jer „planine su onoga čije ovce po njima pasu“.

U aktualnoj izbjegličkoj krizi EU nema zajedničku politiku, i dok netko želi radnu snagu jer drugačije ne može sačuvati svoj način života, drugi se paranoično boje izbjeglica, te su se pojavile granične žice između europskih država. Teško je predvidjeti posljedice ovako velikog useljavanja u kratkom vremenu. Moramo biti spremni na činjenicu kako su to ljudi s drugačijim svjetonazorom, često u suprotnosti s europskom uljudbom. Netolerancija i vjerski fundamentalizam već pokazuju svoje nasilno lice u zemlji koja je primila najviše izbjeglica. To je okidač za narastanje suprotnog ekstremizma i uvođenje društva u kaos. Pitanje je do kada će se to moći kontrolirati. Ipak, u svim problemima s kojima se moramo nositi, nikako ne smijemo zaboraviti učenje koje prihvaća i težišno europski civilizacijski krug, „i stvori Bog čovjeka na sliku svoju“.

Ovaj kratki osvrt na izgledne migracijske probleme u Europi i Republici Hrvatskoj te utjecaj tih problema na sigurnost je aktualan i zbog toga što je upravo izbjeglička kriza ponukala EU za pokretanje kakve takve inicijative za odgovor.

Pored tog problema, moramo biti svjesni kako Europa nije jedinstvena cjelina, te da i u njenim okvirima postoje jasne kulturne, religijske, gospodarske, zemljopisne i druge razlike. Potrebno je puno rada, volje i razumijevanja kako bi se te razlike umanjile, očvrsnulo zajedništvo, i ojačala pozicija u svjetskim razmjerima.

ZAKLJUČAK

Ova dva važna područja su bez sumnje uz – Izgradnju zajedničke vojne strategiju i uspostavu središnje europske obavještajne službe – dio obrane i (nacionalne) sigurnosti, a to je svakako najosjetljivije područje za svaku državu i svaki narod.

Obrana i nacionalna sigurnost, od prvih ljudskih zajednica do danas, predstavlja najvažniju djelatnost suverena, države, a u teškim vremenima i naroda, odnosno društva u cjelini. Nije moguće zamisliti bilo kakvo blagostanje u društvu uz nesigurnost i nesposobnost obrane vitalnih interesa u suvremenim okolnostima.

Zbog tako velike važnosti obrane i nacionalne sigurnosti treba biti jako oprezan kod prenošenja određenih nadležnosti i davanja svoje sudbine u ruke nekom drugom. Bez obzira koliko želimo EU, nikad ne smijemo svoju sudbinu ispustiti iz vlastitih promišljanja i sposobnosti da na nju utječemo. O tom važnom pitanju i u zajednici u koju smo stupili u dobroj vjeri moramo biti u stanju sami odlučiti.

Uostalom, bar mi u tome imamo bogato i ne samo jedno iskustvo. Zato se dobro prisjetiti mudre izreke koju je u „MEMOARIMA“ napisao Friedrich Veliki: „Misao, sposobnost kombiniranja ideja, to je ono što razlikuje čovjeka od tovarne ili tegleće stoke. Mazga koja je nosila samar i tovar u deset kampanja koje je vodio princ Eugen neće zahvaljujući tome biti dobar taktičar i mora se priznati, na sramotu čovječanstva, da mnogi ljudi ostare u nekoj, inače cijenjenoj, profesiji a da ne postignu ni malo veći napredak od te mazge. (……) mnogo vojnika bavi se sitnicama i zahrđa od velikog neznanja. Umjesto da smjelo krstare među oblacima, takvi ljudi samo znaju gmizati kroz kaljužu. Oni nikad nisu u nedoumici i nikad ne saznaju uzrok svojih trijumfa ili poraza. Skepticizam je majka sigurnosti. Samo budale imaju povjerenje u svoje neprijatelje, razboriti ljudi nikad“.

Ako bi ponovili pogreške iz prošlosti stvarno se ne bi trebali smatrati pametnijima od gore spomenute, inače vrijedne i korisne mazge. Ova mudra pouka izrečena na primjeru vojnika može se bez ograničenja primijeniti u svim sferama društvenog života.

Ulaganje u cjelovitu izgradnju sustava obrane i sigurnosti mora biti osmišljeno kako bi bilo pokretač svekolikog razvoja društva na polju visokih tehnologija, razvoja industrijskih i drugih grana gospodarstva, te rasporedom u prostoru pozitivno utjecati na ravnomjernu naseljenost nacionalnog prostora – poglavito graničnih dijelova i otoka.

Uz „pametnu“ zakonsku regulativu neki dijelovi sustava mogu se graditi i uz pomoć EU. To posebno vrijedi za obalnu stražu. Nerazumno je i neshvatljivo ignoriranje te mogućnosti. Naše more i pomorske granice, te do daljnjeg i kopnena granica, granice su i Europske unije.

U svim segmentima društva, pa i u obrani i nacionalnoj sigurnosti, dobro je razvijati „krijepost zamjeranja“, jer upravo je to brana poltronstvu i ovom našem svakodnevnom nezamjeranju, što nas čini dionicima u nastalim nevoljama, lošem ponašanju pojedinaca i grupa, te nakaradnim stavovima čelnika na svim razinama, koji se ponašaju po načelu „sustav – to sam ja“.

Svi znamo da smo i kao država i kao društvo u teškom položaju, izloženi mnogim ograničenjima, subjektivne i objektivne naravi, ali upravo ti problemi i zapreke moraju postati izazovi jer bez toga nema napretka. Rušenje zapreka i iznalaženje rješenja je zalog napretka.

Svakako je neizmjerno važno znati što treba činiti, jer mnogi iz neznanja čine ono što misle da trebaju i na taj način prouzrokuju veću štetu nego da ništa nisu učinili. Upravo takvi lako donose odluku izričući najjednostavnije riječi „DA“ i „NE“.

 

*Gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže Republike Hrvatske; viceadmiral u mirovini