Neskrivena je činjenica da sve suprostavljene strane u današnjim sukobima koriste medije i društvene mreže kako bi okrenule vodu na svoj mlin. Ipak, pokretanje crowdfunding platforme za opremanje ukrajinske vojske i pokušaj korištenja društvenih mreža za otvoreno grupno financiranje vojnih pothvata u Jemenu bude crne slutnje i potencijalno nepovjerenje čak i prema humanitarnom crowdfundingu.

Od početka vojnog konflikta u Siriji svjedočili smo mnoštvu primjera prekrasnih kampanja grupnog financiranja za pomaganje nesretnim ljudima, među kojima je možda najpoznatija ona za pomoć palestinskom izbjeglici iz Sirije Abdulu Halimu Attaru koji je snimljen kako prodaje kemijske olovke na ulicama Beiruta u Libanonu, istovremeno držeći na rukama svoju usnulu kćer Reem. Ciljana svota od 5 tisuća dolara prikupljena je u roku od pola sata, a dobri ljudi su ukupno u kampanji donirali preko 190 tisuća dolara. Ova je kampanja primjer kako društvene mreže mogu promijeniti sudbinu jedne obitelji, ali praksa je pokazala da nije svaka kampanja nužno dovoljno promišljena.

Neke humanitarne crowdfunding kampanje nisu baš promišljene

Kad se velik broj ljudi nađe u teškoj nevolji i kad se glas o tome proširi putem društvenih mreža, mnogi će bez puno razmišljanja poželjeti pomoći na koji god način znaju i umiju. Jedan od takvih primjera je i kampanja koja nosi naslov “The Syria Airlift Project” iza kojeg se krije prošlogodišnja ideja da se ljudima koji su u okruženju pomoću malih bespilotnih letjelica dostavljaju paketi s humanitarnom pomoći. Sama po sebi ideja možda bi mogla dobro funkcionirati u slučaju neke prirodne katastrofe, no u trenutku kada se ne zna tko kontrolira nebo i pojedine dijelove teritorija Sirije, to ne zvuči baš kao pametna ideja. Osim toga, u sukobu gdje su bombaši samoubojice, vozila napunjena eksplozivom i korištenje kemijskog oružja postali ustaljena praksa, mislim da ne moram naglašavati na koliko bi se načina ovakve letjelice male nosivosti mogle krivo upotrijebiti.

Jedna od letjelica koje su trebale biti korištene za dostavu humanitarne pomoći ljudima u Siriji koji su u okruženju (Izvor: The Syria Airlift Project)

Grupnim financiranjem do oružja za ukrajinsku vojsku

Bespilotne su letjelice u Siriji možda i trebale imati humanitarnu ulogu, ali svakako je zanimljiva ideja na koju je došla grupa entuzijasta okupljena pod zajedničkom zastavom “People’s Project”, platforme koja koristi grupno financiranje za opremanje i modernizaciju  ukrajinske vojske. Putem njihove stranice možete financirati nabavu vojne i civilne opreme za vojsku kao što su čizme, uniforme ili tableti, ali i oružja kao što su snajperske puške ili sustavi višecijevnih bacača raketa. Jedan od popularnih primjera su i male vojne bespilotne letjelice koje se mogu koristiti za nadzor ili navođenje topničke vatre. Ekipa koja stoji iza ove stranice vidi sebe kao IT jedinicu koja svojim volonterskim radom želi pomoći loše opremljenoj ukrajinskoj vojsci u borbama u istočnoj Ukrajini. No, iako oni koji od početka prate sukob u Ukrajini znaju da je pomoć ukrajinskoj vojsci očito doista potrebna, meni je kao promatraču ovakva primjena grupnog financiranja duboko moralno problematična i ne mogu se oteti dojmu da je ova platforma fundamentalno zastranila kada je u pitanju osnovna ideja grupnog financiranja.

Možda ovo izgleda kao screenshot iz neke igre, ali ovako izgleda People’s Project platforma putem koje možete uplatiti donaciju za opremanje i naoružavanje ukrajinske vojske

Crowdfundingom do sredstava za pobunjenike u Jemenu

Sve ovo gore nabrojano, nažalost, nije ni približno tolika avangarda kao online avantura u koju su se upustili Huti pobunjenici u Jemenu kad su nedavno putem društvenih mreža krenuli namaknuti sredstva za nabavku oružja.

Hutiji na službenoj Facebook stranici traže donacije za daljnje ratovanje

Zahvaljujući masovnom nastupu, uspjeli su preplaviti Facebook i Twitter zahtjevima i molbama za uplatom sredstava na račune banaka u Jemenu kako bi se financirali njima opravdani vojni ciljevi. Naravno, saudijski i pro-saudijski mediji, koji su na suprotstavljenoj strani, odmah su uzvratili komentirajući, vrijeđajući i trolajući putem društvenih medija, što je rezultiralo prenošenjem sukoba sa stvarne i na virtualnu bojišnicu. Ne zna se točno koliko su pobunjenici uspjeli prikupiti sredstava ovakvim primitivnim pristupom, no sve me strah kako bi tek ta priča izgledala da je među tim ljudima bilo znalaca koji bi na organiziran način bili u stanju pristupiti crowdfunding kampanji.

Već vrtim po glavi scenarij u kojem netko takva nastojanja može bez mnogo truda zamaskirati u lažne humanitarne crowdfunding kampanje za neupućene u ratne okolnosti, a jednom kad novac sjedne na račun korisnika, teško da će itko u državi u kojoj šest ili više različitih strana međusobno ratuje moći ući u trag tome troši li se novac i stvarno na humanitarne projekte. Nažalost, nalazimo se u čudnom i turbulentnom razdoblju globalnih zbivanja u kojem čak i grupno financiranje može imati svoju mračnu stranu. Na nama je jedino da u čitavoj priči razmišljamo svojom glavom i da prilikom potezanja kartice iz novčanika zastanemo i razmislimo ima li ono što radimo doista smisla.

*Gost: tekst “Mračna strana crowdfundinga: Kako se tuđim novcem financiraju vojni sukobi”, autora Ivana Szekeresa, objavljen je 19. listopada 2015. na portalu www.netokracija.com, a u originalnom obliku može se pronaći na adresi: http://www.netokracija.com/crowdfunding-vojni-sukobi-oruzje-108934