Organizacija Islamska država posljednje vrijeme ustrajno širi svoj utjecaj i teritorij na prostoru Sirije i Iraka. Po prvi put je samostalno bila zabilježene početkom travnja 2013. godine, kao organizacija nazvana “Islamska država Iraka i Sirije” (ISIS) – grupa radikalnih islamista profilirana odvojeno od sličnog starijeg pokreta “Jabhat al-Nusra” (JAN), s kojim je u početku imala podosta zajedničkoga. No, kao što se organizacija “Islamska država Iraka” pod vodstvom Abu Musaba al-Zarqawija otrgla ispod skuta šire al Qaede u Iraku, tako se i ISIS u Siriji osamostalio pod vodstvom Abu Bakr al-Baghdadija (ratno ime Iračanina Ibrahima Awwada Ibrahima Ali al-Badrija). Nakon osnivanja samozvanog kalifata 29. lipnja 2014. godine organizacija ISIS postala je poznata i pod nazivom “Islamska država”, što je dobro karakteriziralo njene u međuvremenu narasle političke apetite.
Napredovanje na bojištima
Manjak ambicija nikad nije bio problem u radikalnih islamista
Treba napomenuti kako je ova je podjela na samostalniju “Islamsku državu” i originalnoj al Qaedi nadalje vjernu “Jabhat al-Nusra” poprilično potresla krugove boraca radikalnog islamizma na prostoru Sirije. Ona je dovela do niza međusobnih sukobljavanja pristalica ovih dviju organizacija, da bi vremenom stvorila i dojam da je na neki način “Islamska država” ona oštrija i tvrđa skupina, za razliku od organizacije “Jabhat al-Nusra”, koju poneki promatrači s vremena na vrijeme svrstavaju i pod umjereniju oporbu – što je sadržajno iznimno dvojbeno. Kako bilo da bilo, “Islamska država” je do sredine 2015. godine došla u situaciju da kontrolira ozbiljne dijelove međunarodno priznatih država Irak i Sirija, ponešto industrijske infrastrukture te niz velikih gradova sa ukupno oko 10 milijuna ljudi. Ta je organizacija od jeseni 2014. godine do danas pod zračnim napadima zasebne međunarodne koalicije ozbiljnih zemalja, što ih nije omelo i u nastavku napredovanja u kopnenim sukobima sa službenim režimima Iraka i Sirije. Posebno tu treba spomenuti osvajanje grada Mosula (9. lipnja 2014.) i Ramadija (17. svibnja 2015.) u Iraku, te zauzimanje grada Palmire u Siriji, 20. svibnja 2015. godine.
Tijekom samostalnog postojanja organizacije “Islamska država” postalo je prilično jasno kako se tu radi o velikome neprijatelju Sjedinjenih Američkih Država, te bloka oko te države okupljenih Zapadnih sila, te načelnome protivniku i sirijskoga režima Bashara al Assada te njegovih saveznika (posebno Ruske Federacije, Irana i skupine Hezbollah iz Libanona). S druge strane, prilično je jasno kako ta organizacija uživa i prešutnu podršku nekih od regionalnih vojno-političkih faktora. Dok njihove regrutacijske i ekonomske aktivnosti izgleda da idu preko Turske, izgleda da i čitav niz zemalja Perzijskoga zaljeva usprkos verbalne odanosti SAD i njihovim ciljevima, prešutno zapravo podržava i djelovanja te rast “Islamske države”. Upravo se u iznesenom spletu vojnih te političkih odnosa na prostoru Sirije i Iraka krije i ključ dosadašnje uspješnosti ove skupine radikalnih sunitskih islamista.
Osnove uspjeha
Islamska država aktivno ratuje i s Kurdima (pogubljenje branitelja Sinjara, objavljeno 30.12.2014. godine)
S jedne strane, njihova ih široka mreža prešutnih saveznika i simpatizera održava dobro financiranima i opskrbljenima, putem sustava vrlo aktivnih trgovinsko-proizvodnih kanala. Kao drugo, ideološki gledano, “Islamska država” aktivno koristi postojeće religijske podjele na prostorima Sirije i Iraka – gdje se ona često postavlja i kao samozvani predstavnik pravovjernih sunita u borbi protiv regionalne šijitske opasnosti. Ovaj vjersko-ideološki faktor vješto koristi činjenicu da su vlasti u Bagdadu nakon 2003. godine čvrsto u rukama pro-iranskih šijita iz Iraka, dok je režim u Siriji obojan manjinskom alavitskom sektom kojoj aktivno vojno pomažu šijiti iz Libanona – što se sve odnosi na duboke i bolne podjele unutar tijela čitavog islama. Taj sektaški stav organizaciju “Islamska država” jasno profilira i u kontekstu regionalnog suparništva sunitske Saudijske Arabije i saveznika s jedne strane Perzijskog zaljeva, te šijitskoga Irana s njegove druge strane – što ovoj skupini garantira određena regionalna partnerstva, popuste i sklonosti, čak i u vrijeme kad protiv njih ratuje globalna koalicija s preko 50 država članica.
Uz strane dragovoljce borbi je pomoglo i zarobljavanje razne vojne opreme
Ujedno, i kao treće, treba imati u vidu da “Islamska država” aktivno radi i na okupljanju ortodoksnih islamista unutar područja pod svojom vojnom kontrolom. Za te muškarce i žene ova organizacija nastoji ostaviti dojam prostora ideološke čistoće, gdje se pod napadima nevjernika ima priliku raditi na stvaranju jedne nove i idealnije države. Taj pionirski karakter njihova vjerski motiviranog državotvornog djelovanja pokazao se kao sredstvo iznimne privlačne snage za veći broj muslimana, kako tradicionalista, tako i mlađih preobraćenika. Dapače, stalni su zračni napadi zapadnih vojnih postrojbi tu odigrali dodatnu motivacijsku ulogu – ostavivši dojam međunarodnog neprijateljstva koje stvaralačko djelovanje državljana novog kalifata stavlja pod dodatne pritiske, uz stalnu blizinu i mučeništva za više ciljeve vjerski zasnovane države.
Pobjednička parada u Siriji nakon osvajanja iračkog grada Mosula, 30.6.2014. godine
Osim što ovi faktori predstavljaju svojevrsne izvore snage za “Islamsku državu”, to su i oslonci bez kojih će biti teško ili čak i nemoguće pobijediti ovu organizaciju. Kao prvo, tek postizanjem širih mirovnih sporazuma u Iraku i Siriji može “Islamska država” ostati izolirana te oslabljena. Kidanje njenog oslonca na regionalne saveznike i simpatizere jedini je put slabljenja njene gospodarske snage, temelja na kojoj se zasniva i njena vojna sila. Taj korak podrazumijeva promjene u okviru trokuta Turska-Saudijska Arabija-Iran, kroz barem umjereno obuzdavanje njihovih političkih te ideoloških suparništava. I konačno, određenim trajanjem same “Islamske države” njene se organe prisiljava da više djeluju kao država, a manje kao mesijanski vjersko-politički pokret – otvarajući prostor da njeni građani na vlastitoj koži osjete operativne nedostatke takvog sustava državne vlasti. Budući da su već i pojedini s ove liste zahtjeva prilično teški za postizanje, a kamoli kad se istovremeno traži postojanje više njih – nažalost je prilično jasno da će regija Bliskoga istoka još neko vrijeme zasigurno živjeti s “Islamskom državom”, usprkos svim nastojanjima za iskorjenjivanjem ove radikalno islamističke tvorevine.
—————————————————————————————————————–
Ovaj je tekst pod naslovom “Nažalost, zbog tajnih saveznika ne vidi se brzi kraj Islamske države” u ponešto kraćoj formi i s redakcijskom opremom objavljen 19. rujna 2015. u dnevnim novinama Večernji list, dok je čitav dostupan i na internetskoj adresi: http://www.vecernji.hr/svijet/nazalost-zbog-tajnih-saveznika-ne-vidi-se-brzi-kraj-islamske-drzave-1025650
