Današnji zajednički sastanak ministara vanjskih poslova i obrane zemalja-članica EU u Bruxellesu samo je djelomično urodio plodom. Od dvije velike teme, koje se jednako tiču aktualne krize u Mediteranu, uspješno je riješena samo jedna – ona koja se tiče borbe protiv sve prisutnijih i sve agresivnijih krijumčara ljudi preko Mediterana u EU. Kako je već postalo pravilo da „kad ne znaš kako riješiti problem – pokreni vojnu operaciju“, tako su i ministri danas pribjegli formiranju nove EU operacije, čiju bi glavninu trebali činiti ratni brodovi i zračne snage zemalja-članica. Ime joj je EU NAVFOR Med (Med od „Mediteran“), zapovjedništvo će joj biti u Rimu, na čelu s talijanskim admiralom Enricom Credentinom (koji je već zapovijedao drugom EU operacijom, EU NAVFOR Somalia – ATALANTA), a mogla bi otpočeti do kraja lipnja. Procjena je da će koštati 11,82 milijuna eura, a osnovni joj je cilj ne borba protiv krijumčara, već protiv njihovog „poslovnog modela“ u Sredozemlju.
Spomenuti “EU NAVFOR Med” trebao bi se odvijati u 3 faze. Prva faza odnosi se na nadzor i prikupljanje obavještajnih podataka. Tu se prvenstveno računa na raspoložive satelite i bespilotne letjelice. Druga faza je inspekcija i detektiranje krijumčarskih brodova, te njihova zapljena na moru. Već su za tu fazu nužne brojne pravne pretpostavke, baš kao i za treću, najzahtjevniju fazu. Naime, treća faza se odnosi na djelovanje u libijskim lukama, tj. na tamošnje uništavanje brodova za krijumčarenje, skladišta goriva i drugih postrojenja. Ova je faza najkompliciranija jer je za bilo kakvo djelovanje na takvome terenu (prvenstveno libijskom, u ovom slučaju) neophodna rezolucija Ujedinjenih naroda. Za njenu pripremu u Vijeću sigurnosti UN-a zadužena je Velika Britanija, koja bi preko rezolucije dala Europskoj uniji pravnu osnovu za primjenu vojne sile protiv krijumčara ljudi. Drugi je problem što u Bruxellesu očekuju da će za takvu akciju dobiti partnera u samoj Libiji. Pitanje je, međutim, tko predstavlja vlast u toj sukobima rastrganoj zemlji, kao i hoće li se EU morati posebno dogovarati sa svakom od milicija koje kontroliraju pojedine libijske gradove, što traži dio članica EU. Visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Federica Mogherini izjavila je da je za nju „legitimna“ vlast ona čije je sjedište u Tobruku, ali da će surađivati i s vlastima u Tripoliju, Misrati i u svim drugim općinama. Vlast u Tobruku već je poručila da nije oduševljena ovim planom jer bi lako, umjesto krijumčarskih, mogli stradati ribarski brodovi. Sastanku u Bruxellesu prisustvovao je i glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg. Savez se za sada ne misli petljati u ovu EU-operaciju, ali je pozdravlja i, bude li pozvan, razmotrit će svoje sudjelovanje u njoj. Trenutno je NATO spremniji pomoći Libiji u jačanju njenih obrambenih sposobnosti. budu li „prilike na terenu to omogućavale“.
Seminar za pripadnike Obalne straže
Ova pomorska operacija samo je jedna od ukupno 4 mjere koje je po pitanju ilegalnih migracija na Mediteranu nedavno predstavila Europska komisija. Druga mjera je već spominjano jačanje operacije „Triton“, kojoj je glavni cilj traganje i spašavanje migranata u jednom dijelu Mediterana. Ta se operacija provodi u okviru agencija za vanjske granice EU – FRONTEX, a Hrvatska je, kako smo već pisali, ponudila da pripomogne jednim od brodova Obalne straže. Tako će put Mediterana otići „Andrija Mohorovičić“, jedini brod HRM-a koji je sposoban za takvu zadaću. Pripreme za sudjelovanje u operaciji „Triton“ u punom su jeku, a od danas, 18. svibnja, pa do petka, 22. svibnja, u vojarni „Sv. Nikola“ – Lora održava se seminar za osposobljavanje pripadnika Obalne straže na području temeljnih ljudskih prava i prava izbjeglica. Seminar su zajedničkim snagama organizirali HRM i Uprava za granice MUP-a RH. Dok za sudjelovanje u „Tritonu“ Hrvatska nema nikakvih zadrški, sudjelovanje u operaciji EU NAVFOR Med nije u planu. Tako barem tvrdi hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić: „To nije nešto u čemu Hrvatska sada ima namjeru sudjelovati, ali nije jasno ni na koji način će se ti brodovi onesposobljavati“. Sličan stav iznijeli su i naši susjedi – slovenski ministar vanjskih poslova Karl Erjavec i nova ministrica obrane Andreja Katič. Slovenija je za sudjelovanje u „Tritonu“ ponudila svoj „Triglav“, ali tek na jesen, nakon povratka s remonta.
Preostale dvije mjere Europske komisije postale su toliko sporne da se o njima trenutno razgovara van službenih sastanaka. Te se dvije mjere odnose na prihvat migranata i izbjeglica, te njihovo naseljavanje u EU, u sklopu kojih se spominju kvote za svaku pojedinu zemlju-članicu EU. Prva mjera tiče se migranta koji se već nalaze u Europskoj uniji, i traže azil u nekoj od država. Njihovim premještanjem unutar EU pomoglo bi se državama koje podnose najveći pritisak novopridošlica – Italiji, Grčkoj i Malti. Svaka zemlja EU dobila je kvotu za prihvat tražitelja azila, pri čijem se određivanju pazilo na broj stanovnika, BDP, stupanj nezaposlenosti, te koliko je tražitelja azila do sada primila. Druga mjera tiče se izbjeglica koje su se utaborile u državama u susjedstvu kriznih žarišta, poput sirijskih izbjeglica u Jordanu ili Turskoj. Europska komisija do kraja ovog mjeseca namjerava napraviti shemu prihvata takvih izbjeglica, u kojoj bi sudjelovale sve zemlje-članice EU. Plan se odnosi na prihvat 20 tisuća izbjeglica, a za takvu vrstu pomoći u 2015. i 2016. godini EU raspolaže s 50 milijuna eura. Obje ove mjere naišle su na negodovanje pojedinih članica EU – prve su se pobunile Velika Britanija i Francuska, a pridružile su im se onda i Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka, te baltičke države – Litva, Latvija i Estonija, poručivši Bruxellesu da nemaju namjeru prihvatiti takve centralno određene kvote. Kakav je tu stav Hrvatske – nije poznato, ali se za sada ne spominje na listi „neposlušnih“. Susjedna Slovenija već je prije nekoliko dana poručila da će poštovati zadane kvote. No dok se ne pronađe svima prihvatljivo rješenje, ta je tema ipak barem načelno stavljena „ad acta“.
