Nakon više desetljeća natezanja, pregovaranja i usklađivanja, jučer je na snagu stupio Sporazum o trgovini naoružanjem (Arms Trade Treaty – ATT) Organizacije Ujedinjenih naroda. Kako se tom prilikom moglo čuti od Ban Ki-moona, glavnoga tajnika UN, ta činjenica predstavlja novo poglavlje u reguliranju međunarodne trgovine oružjem. Njime bi se trebalo spriječiti dostavu naoružanja “ratnim vojskovođama, kršiteljima ljudskih prava, teroristima i kriminalnim organizacijama“, te uvesti barem malo više reda u područje čija se godišnja vrijednost procjenjuje na oko 85 milijardu USD.
Spomenuti sporazum, čije je donošenje bilo predmetom prilično kompliciranog postupka – s nizom tematskih konferencija na kojima je polagano brušen tekst prihvatljiv iole širem krugu država članica UN – dugo je vremena visio u vakuumu političkih neslaganja. Ipak, na kraju je usvojen većinom glasova Opće skupštine UN 2. travnja 2013. godine, uz oveći broj suzdržanih i odsutnih. Ovaj međunarodni akt, za kojeg je glasala i Hrvatska, zapravo je jedan vrlo širok i idealističan pravni akt, čija će provedba biti prilično problematična. Usprkos brojnih ograda, taj se idealizam, među ostalim, vidi i iz namjere UN-a da njime ograniči i dostavu naoružanja u slučajevima kada već postoji velika vjerojatnost da bi ono moglo poslužiti za ozbiljna kršenja ljudskih prava ili organizirani kriminal. Tada se očekuje da prodavač ne autorizira prodaju – čime bi se u međunarodnoj trgovini oružjem uklonilo danas tako široko prisutno opravdanje, da je posao obavljen jer prodavač nije znao, a nije ni morao paziti kuda oružje zapravo ide, putem, mimo ili usprkos službeno priložene kupoprodajne dokumentacije. Dobar primjer ovakve situacije je i svojedobna Hrvatska prodaja oružja Jordanu, kada su naši nadležni tvrdili da nisu bili upoznati da bi ta vojna tehnika mogla završiti u sankcijama izoliranoj Siriji – o čemu smo opsežno pisali na portalu Obris.org.
Za stupanje na snagu Sporazuma o trgovini naoružanjem nakon njegova usvajanja pred Općom skupštinom UN trebalo je prikupiti i 50 ratifikacija zemalja potpisnica, da bi on onda započeo važiti 90 dana nakon prikupljanja posljednje takve ratifikacije. Ovo je obavljeno jesenas – kada je 25. rujna na zajedničkoj ceremoniji 8 država podnijelo svoje ratifikacije (Argentina, Bahami, Bosna i Hercegovina, Češka, Portugal, Saint Lucia, Senegal i Urugvaj) – čime je broj ratifikacija skočio na ukupno 53, Time je postalo jasno da će ATT i stvarno stupiti na snagu s prvim satima 25. prosinca ove godine, nepunih 21 mjesec nakon donošenja pred Općom skupštinom UN-a.
Dok čitav niz država koje su veliki proizvođači i trgovci naoružanjem nisu ni potpisale ovaj sporazum (Kina, Ruska Federacija, Indija), do danas je tu prikupljeno ukupno 130 potpisa i 61 ratifikacija – što je itekako dovoljno za njegovo stupanje na snagu. Pri tome, iako među državama ratifikatorima nisu i Sjedinjene Američke Države, vodeća zemlja u međunarodnoj trgovini oružjem – Sporazum je potpisalo i ratificiralo pet od vodećih deset država proizvođača oružja (Francuska, Italija, Njemačka, Španjolska i Velika Britanija). Spomenimo da je Hrvatska glasala “ZA” spomenuti UN-ov Sporazum o trgovini naoružanjem u travnju 2013. godine. Nakon toga, RH je 3. lipnja 2013. deponirala i svoj potpis na Sporazum, da bi ga 2. travnja ove godine i ratificirala unutar prvih 50 država svijeta.
Iako su SAD u rujnu 2013. godine potpisale ovaj sporazum, on od tada čeka na ratifikaciju u Senatu – gdje su protivnici ovog akta posebno jaki. Naime, u toj se državi kroz temu međunarodnog Sporazuma o trgovini naoružanjem krenuo lomiti čitav niz zapravo nepovezanih unutarnjih političkih tema vezanih uz promet i držanje vatrenog oružja – što je dovelo i do aktivnog protivljenja utjecajne Nacionalne udruge strijelaca (National Rifle Association – NRA) ovome međunarodnome dokumentu.
Pa ipak, riječ je o sporazumu koji “označava otvaranje jednog novog poglavlja u našim kolektivnim naporima za uvođenje odgovornosti i transparentnosti u globalnu trgovinu oružjem“, napomenuo je Ban Ki-moon. On je ujedno rekao i: “U konačnici, on svjedoči o našoj kolektivnoj odlučnosti da smanjimo ljudsku patnju kroz sprečavanje transfera ili dopreme oružja u područja zahvaćena oružanim sukobima i nasiljem“.
Za kraj, spomenimo i kako je spomenuti UN-ov Sporazum o trgovini naoružanjem bio područje aktivnog zagovaranja čitavoga niza međunarodnih nevladinih organizacija (među ostalim i Amnesty International, te tzv. Control Arms Coalition koja se za ovaj međunarodni akt zalaže još od 2003. godine). Dio aktivnosti ove široke fronte bio je održan i u Hrvatskoj – što smo bili popratili i na stranicama portala Obris.org.
