Nema tome ni 10 dana kako je „visoki izvor“ iz Ministarstva vanjskih poslova novinarima rekao kako Hrvatska neće izlaziti sa stavom o smaknuću tzv. „sisačkog zeta“, britanskog humanitarca Davida Hainesa, kako se ne bi zamjerila ISIS-ovcima i njima sličnima, a onda od petka 19. rujna RH osvane na popisu zemalja-perjanica borbe protiv te iste Islamske države. Pa kad je već na popisu, domaće je novinare zanimalo na koji će se način Hrvatska i stvarno uključiti u sukobe na području Iraka i Sirije, koji su noćas, s američkim zračnim udarima, dobili novi razvoj. Jedno naizgled banalno pitanje dokazalo je (ponovno) svu dezorijentiranost hrvatske vanjske politike, s potpuno kontradiktornim izjavama njena dva sukreatora – ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić (ispred Vlade RH) i predsjednika RH Ive Josipovića.

Sudjeluje li Hrvatska?

Pokušavši pokazati kako nema ničeg ni čudnog ni nelogičnog u tome da je Hrvatska na američkom popisu boraca protiv IS-a, jutros se iz New Yorka putem HINE oglasio predsjednik Josipović.

„To hrvatskoj javnosti nije, niti bi smjela biti nepoznanica, jer se o tome govorilo na NATO-ovu summitu prije dva tjedna u Walesu“,

rekao je Josipović, koji je osobno vodio hrvatsku delegaciju na dotičnom skupu, ali do jutros nije rekao o čemu je tamo razgovarao. Dodao je Josipović i kako…

„Nema konkretne uključenosti. Hrvatskoj javnosti treba jasno reći – niti imamo vojsku ondje, niti je namjeravamo slati, niti smo angažirani ni na koji način. Mi smo u političkom smislu dio te koalicije.“

Objava američkog Ministarstva vanjskih poslova s listom entiteta na kojoj je navedena i RH kao borac protiv ISIS

Jutarnji list prenio je i izjavu Vesne Pusić, koja je očito pritekla u pomoć dr. Ivi:

„Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić rekla je da se Hrvatska uključila u koaliciju kao članica EU i NATO-a te je, kao i oni, spremna boriti se protiv međunarodnog terorizma. ‘U smislu konkretne pomoći još nismo sudjelovali, ali hoćemo’, rekla je Pusić, dodavši kako je Islamska država nešto što apsolutno ugrožava mir ne samo u Europi nego i globalno. Hrvatska podupire način suradnje sa zemljama koje se bore protiv Islamske države, konkretno s vlastima u Iraku i u Kurdistanu, dodala je Pusić.“

Sve je to podcrtano intervjuom kojeg je istim novinama dao načelnik Združenog stožera Oružanih snaga SAD-a general Martin Dempsey, u kojem on OS RH apostrofira kao jednog od američkih „stvarnih saveznika“.

Sudjeluje li Hrvatska zaista?

No kako je dan sve više odmicao, tako je i vrapcima u Lijepoj našoj postalo jasno da je to odluka koja nikako nije smjela biti donesena u strogoj tajnosti, te među morem drugih stvari tek ovlaš spomenuta na stranicama State Departmenta, a ne i izričito te jasno na nekoj od službenih web-stranica domaćih nadležnih tijela. Kako bi popravila štetu, ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić ukazala se u dnevnicima nacionalnih televizija s izjavom drugačijom od one jutarnje.

Naime, Hrvatska još uvijek nije pristupila koaliciji protiv IS-a, jer je to odluka koju tek mora donijeti hrvatska Vlada.

„State Department je to objavio u nekoj vrsti anticipacije. Normalno je da će Hrvatska biti i jeste članica te koalicije, s obzirom da je cijela EU u toj koaliciji, kao i cijeli NATO. Ali, formalno je to odluka koju hrvatska Vlada mora donijeti“,

rekla je Pusić, dodavši da će ta odluka biti donesena na ovoj ili sljedećoj sjednici Vlade. Rekla je i to da će Hrvatska sama odlučiti o svojoj ulozi u toj koaliciji, te da:

„U ovom trenutku niti jedna od zemalja koalicije neće sudjelovati s vojskom na zemlji, ali s pomoći domaćim snagama u borbi protiv ISIL-a sudjelovat ćemo u različitim formama“.

No da Hrvatska ipak ne odlučuje baš toliko samostalno, dalo se dan ranije iščitati iz izjave ministra obrane RH Ante Kotromanovića prenesene u dnevnim novinama.

„Nitko još ne zna kakve će nam biti obveze, ali ovo je prilika da se cijeli svijet ujedini protiv tog pogubnog zla. Ne očekujemo da se ovog trena odemo boriti na sjever Iraka ili u Kurdistan, ali od svojih obveza i zadaće koju imamo u NATO-u ne možemo pobjeći“,

izjavio je Kotromanović prilikom svečanosti odlikovanja generala Dempseya.

U tišini, usred mraka…

Dok sama odluka o hrvatskom sudjelovanju u borbi protiv ISIS-a zasigurno ima svoje pristalice i protivnike, način na koji je ona donesena ne bi nikome trebao biti po volji. „It is I, LeClerc“, konspirativno šapuće hrvatska vanjska politika, smatrajući da građani Lijepe naše ne trebaju zamarati glavice velikim idejama, dok istodobno razni „visoki izvori“ plasiraju u medije od povjerenja povjerljive ili klasificirane informacije. U stvarnosti, već drugi put u samo mjesec dana hrvatska Vlada podcjenjuje i vrijeđa svoje građane (prvo oko oružja za iračke Kurde, a onda i po pitanju sudjelovanja u „globalnome naporu“ protiv skupine ISIS), pustivši ih da informacije o svojoj vlastitoj zemlji saznavaju (često puta i slučajno) preko onoga što teoretičari zavjere zovu stranim centrima moći.

Pokušavajući se igrati s „velikima“, hrvatska vanjska politika posljednje je 2 godine napravila više krucijalnih pogrešaka. Prvo, podržavajući sirijsku opoziciju (bez obzira tko se ubrajao u to šareno društvo) Hrvatska si je nanijela gospodarsku štetu, koja je u konačnici postala i politička (uzme li se u obzir da današnji ISIS također čini dio tadašnje šire sirijske opozicije). O gluposti hrvatskog naoružavanja sirijske opozicije pisali smo u više navrata, kao i o posljedicama tog nerazumnog čina. Pri tome, jednaka je zbrka vladala i kada smo novcem pomagali tu istu sirijsku oporbu. No u sirijskome slučaju, Hrvatska se gurala sjediti za istim stolom kao i „Prijatelji Sirije“, bez da je raspetljala dilemu o tome da li joj za to treba ili ne treba odluka Vlade (koje, barem na formalnoj razini, nije bilo). Međutim, kada su se prije nekoliko dana u Parizu sastali veliki igrači i razgovarali o ISIS-u, Hrvatske nije bilo, prepuštajući, očito, svojim američkim prijateljima da tu prepoznaju i štite njene interese. A u tom slučaju na naplatu dolaze svi oni besplatni ručkovi koje je RH (prije svega njen obrambeni sustav) pojela kod SAD-a – gdje je svojedobna nova politika SAD prema Siriji bila objavljena upravo u Zagrebu, da bi jučer i informaciju o hrvatskom sudjelovanju u borbi protiv ISIS-a popratila upravo svečanost završne primopredaje američkih MRAP-ova hrvatskim Oružanim snagama.

Sudjelovati u borbi protiv radikalnih džihadista za interese nekog drugog (prije svega SAD-a), a ne za vlastite interese – prvenstveno je glupo, baš kao i na silu smišljeno obrazloženje da je to „svjetska borba protiv zla“. Glupo je i formalno obrazloženje da „jesmo, ali nismo, jer Vlada još ništa nije odlučila“. Od povratka na posao nakon ljetne stanke, Vladine sjednice u prosjeku traju pola sata, što ne bi trebalo biti dovoljno ni da se načelno raspravi anti-ISIS koalicija ili hrvatski interesi u njoj, a kamoli obim i način hrvatskog angažmana. I do sada je, na što smo više puta upozoravali, proces donošenja odluka u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti bio apsolutno nakaradan, pa je igrokaz odlučivanja „post festum“ potpuno nepotreban i u ovom slučaju, kao i u nekim drugim prilikama. Ne zato što borba protiv ISIS-a nije hrvatski rat – nego zato što se tu vidljivo nema volje, želje ni razuma mijenjati cjelokupni sustav ovako zbrzanog donošenja bitnih državnih odluka.

I na kraju – želi li se hrvatska Vlada zaista igrati tajnih igara, onda bi se prije svega trebala pobrinuti da detalji poput ovoga koji krasi naslovnicu sutrašnjeg Jutarnjeg lista (o tome da je američki general Dempsey upravo iz Zagreba naredio zračne udare na IS) nikada ne iscure u javnost. Naime, upravo bi taj podatak mogao biti ugrožavajući po nacionalnu sigurnost, i predstavljati poziv svim džihadističkim manijacima da uvrste Hrvatsku na svoju osvetničku listu „A-kategorije“, a ne tek Vladine odluke da mimo vlastite javnosti pokoji tovar kalašnjikova i minobacača pošalju put Iraka, Sirije ili Jordana.