RH šutke na američkoj listi boraca protiv islamizma

 

I opet, po drugi put u samo nekoliko tjedana, američke su državne vlasti očitale bukvicu i Hrvatskoj, ali i hrvatskoj javnosti, o pravome smjeru domaće nam vanjske politike, te stanju ukupnih odnosa s javnošću ovdje vladajućih političara. Naime, u petak, 19. rujna, američko Ministarstvo vanjskih poslova (US  Department of State) objavilo je svojevrsno Stajalište za medije, a po pitanju odnosa Sjedinjenih Američkih Država i organizacije Islamska država u Iraku i Velikoj Siriji (IS, ISIS ili ISIL). U tom programatskome tekstu rezimirana su američka djelovanja posljednjih mjeseci, te je naveden i izričit popis država koje trenutno sudjeluju u “globalnome naporu” za uništenje islamističkih boraca i infrastrukture na prostoru Iraka i Sirije. Naravno, na tom popisu je i Hrvatska, iako tu nije i detaljnije specificirana uloga svake od država s liste. Ujedno, i spomenuta lista je ponešto upitna – izgleda sastavljana ponešto marketinški – budući su na njoj uz države ravnopravno navedene i pojedine međunarodne organizacije (Arapska liga, Europska unija, NATO), dok je na nju upisan i dio zemalja čiji je doprinos upitan (Ukrajina, Andora), ako se već i izrijekom ne špekulira o njihovom pomaganju istim tim islamistima protiv kojih se ovaj “globalni napor” zapravo bori (Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati). U isto vrijeme, na čitavu ovu temu nije se od službenog Zagreba čulo ni riječi…

Prijetnja i odgovor

Navodeći organizaciju Islamska država Iraka i Levanta (ISIL) kao prijetnju stabilnosti Iraka, Sirije i šireg Bliskog Istoka, SAD su ujedno spomenuli i svekoliko nasilje praćeno kršenjima ljudskih prava, te međunarodnog prava u velikim razmjerima. Time je ISIL okarakteriziran kao globalna teroristička prijetnja, ne bi li se na njih onda primijenile i odredbe Rezolucije Vijeća sigurnosti UN br. 2170, kojom su 15. kolovoza ove godine osuđena brojna kršenja ljudskih prava u Iraku i Siriji.

Dok su SAD i ranije vojno te sigurnosno surađivale s vlastima Iraka, ova je veza bitno ojačana posljednjih mjeseci, nakon navale kojom je ISIS u lipnju osvojio sjever Iraka (slanje više skupina osoblja, uspostava združenih operativnih centara u Bagdadu i Erbilu). Uz to, SAD su poticale i političke promjene u Iraku (podrška novome premijeru Haideru al-Abadiju, koji je 8. rujna sastavio novu vladu Iraka) – dok je paralelno s tim krenula i “ograničena misija protiv ISIL-a“, kroz zaštitu američkih državljana i osoblja, te sprečavanje šire humanitarne katastrofe.

Za ta je djelovanja 10. rujna SAD krenuo uspostavljati i međunarodnu koaliciju, ne bi li se oslabilo, a možda i uništilo kapacitete organizacije ISIL. Odobreni su zračni udari po Iraku i Siriji, a krenulo se i prekidati financiranje islamista, te ograničavati njihove međunarodne napore na regrutiranju novih boraca. Za jačanje “dobre” opozicije u Siriji američki je Kongres autorizirao program koji će Ministarstvu obrane omogućiti uvježbavanje i opremanje odabranih skupina – i to izvan Sirije, na prostoru zemalja partnera.

Formiranje koalicije

Prema američkim navodima, do sada je više od 50 država i organizacija poduprlo djelovanje SAD u Iraku i Siriji. Dio je zemalja surađivao vojno – od kolovoza, kada su SAD, UK i Italija iz zraka bacale pomoć civilima koje je ISIS opkolila na planini Sinjar, preko dostave pomoći u opkoljen grad Amerli koju su dostavljale vojne postrojbe SAD, UK, Australije i Francuske – dok su pojedini partneri doprinosili i na druge načine (500 milijuna USD iz Saudijske Arabije za humanitarnu pomoć izbjeglicama).

Više je država doprinijelo vojnim naporima kroz dostavu oružja i vojne opreme, obuku i savjetovanje, ali i druga sredstva te usluge. Za to su 5. rujna na NATO summitu u Velikoj Britaniji, američki ministri Kerry i Hagel definirali 5 odvojenih tipova aktivnosti (u suradnji s UK, Francuskom, Australijom, Njemačkom, Kanadom, Turskom, Italijom, Poljskom i Danskom). Tih pet smjerova aktivnosti su: (1) vojna pomoć iračkim partnerima, (2) zaustavljanje pritoka islamističkih boraca iz inozemstva, (3) zaustavljanje financiranja i pritoka novaca u ISIL, (4) rješavanje povezanih humanitarnih kriza, (5) opovrgavanje ISIL ideologije. Ujedno je dogovoreno da će uključene države i same razraditi konkretne metode za provođenje ovih smjernica.

Nakon spomenutog NATO summita, SAD su svoje planove izložile na sjednici Vijeća za suradnju u Zaljevu (Gulf Cooperation Council – GCC), koja je uz prisutnost Jordana, Iraka, Egipta te Libanona održana u saudijskome mjestu Jeddah. Dok su prisutne arapske države načelno pristale sudjelovati u suzbijanju ISIL-a, dodatne snage su prikupljene 15. rujna ove godine – kada se 26 država okupilo u Parizu, na sastanku odabranih zemalja EU, Arapske lige i UN – no službeno bez prisustva Republike Hrvatske. Sve to predstavlja uvod u ministarsku debatu pod okriljem Vijeća sigurnosti UN, kojom će predsjedati američki ministar vanjski poslova Kerry. Tom se prilikom želi pokazati međunarodna podrška vladi u Bagdadu, pozvati na ravnopravniji tretman svih etničkih i vjerskih grupa u Iraku, te pomoći pri rješavanju humanitarnih izazova.

I Hrvatska je tu na listi!

Uz ovakvo definiranje dosadašnjih i predstojećih nastojanja, SAD su tu dale i izričitu listu zemalja i međunarodnih organizacija koje, za sada, u tom djelovanju sudjeluju. Među ukupno 57 entiteta, nabrojeni su: Albanija, Andora, Arapska liga, Australija, Austrija, Bahrein, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Cipar, Crna Gora, Češka Republika, Danska, Egipat, Estonija, Europska unija, Finska, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irak, Irska, Italija, Japan, Jordan, Kanada, Katar, Kosovo, Kuvajt, Libanon, Litva, Luxembourg, Mađarska, Makedonija, Malta, Maroko, Moldova, NATO, Njemačka, Nizozemska, Novi Zeland, Norveška, Oman, Poljska, Portugal, Republika Koreja, Rumunjska, Saudijska Arabija, Slovačka, Slovenija, Srbija, Španjolska, Švedska, Turska, Ukrajina, Ujedinjeni Arapski Emirati i Ujedinjeno Kraljevstvo.

No, okupljanje saveznika obično je tek faza na početku borbe. Da bi se aktivnosti i ubuduće nastavile na usklađen način, američki predsjednik Barack Obama je 12. rujna imenovao Johna Allena, bivšeg generala Oružanih snaga SAD, na mjesto specijalnog predsjedničkog izaslanika za ovu globalnu koaliciju snaga. On će surađivati sa svim nabrojenim državama i organizacijama, ne bi li uskladio njihove razne doprinose ciljevima ovoga okupljanja. Pri tome se iz službenih američkih krugova napominje kako uz nabrojene igrače SAD tu računa i na neke druge moguće suradnike – ne-tradicionalne partnere SAD, ali uz zadržavanje koalicijskih aktivnosti u granicama međunarodnoga prava, uz puno poštovanje suverenosti Iraka.

Naravno, o svemu tome nismo ni slovca mogli čuti iz službenih izvora Republike Hrvatske – ne iz pojedinih ministarstava, ne iz Vlade RH, a kamoli iz smjera Predsjednika RH, koji je po službenoj dužnosti i sukreator hrvatske vanjske politike. Kao i prije dvadesetak dana, ponovo su informacije o Hrvatskoj tu stigle tek kao sporedni detalj u američkim objavama, gdje onda ostaje za nagađati o pravome smislu izrečenoga, te mogućoj dubini i svega onoga što nije bilo rečeno u objavama iz smjera dalekog Washington DC-a. Uglavnom na stvari je jednako nejasna situacija kao i ona s kraja kolovoza – kada je Vlada RH u tajnosti odlučila o miješanju Hrvatske u naoružavanje iračkih političkih frakcija, ne bi li onda sva njena tajnost pala u vodu unutar 24 sata, da onda ostanemo suočeni tek s premijerom koji površno i onako usput novinarima pojašnjava do jučer tajne stvari. I, kao što tada zapravo nismo čuli ni jedan konkretni detalj o ovom kolopletu ozbiljnih tema – tako i sada možemo uočiti samo da se Hrvatska učestalo pojavljuje u svjetskoj politici i medijima – i to u svjetlu koje baš i nije pozitivno, a zasigurno nije proizvod usuglašene i jasne vanjskopolitičke strategije. Pri tome, tek pojedini mediji polagano počinju otvarati pitanje rizika kojima se RH tu izlaže (naoružavajući sirijsku oporbu te Kurde u Iraku, ali i dopuštajući preradu kontroverzne kurdske nafte u RH, gdje nam ostaje sav rizik i nimalo profita) – po pitanju aktualnih postupanja u Siriji i Iraku naši službeni izvori kao da uvode bezglavu politiku šutnje, usporedivu s onom oko islamističkog bombaša samoubojice u Rijeci 20. listopada 1995. godine (o čemu se već gotovo dva desetljeća može pronaći gotovo sve u inozemnoj stručnoj literaturi, ali praktično ništa ozbiljnoga u samoj Hrvatskoj).

Novi i stari saveznici

Pri spomenu tih “ne-tradicionalnih” partnera SAD bi se lako moglo raditi o Iranu, dok mnogi spominju da će tu loše stanje na terenu vjerojatno učiniti nužnim i određenu mjeru usklađivanja, komunikacije (a možda i konkretne suradnje) sa snagama sirijskog režima iz Damaska, predvođenog Basharom al-Assadom.

Ujedno, dok bi djelovanja na terenu Iraka i Sirije lako mogla za stol dovesti i neke nove sugovornike – što mnogima predstavlja ideološki i politički problem – jednako je sporna i stvarna suradnja nekih od zemalja navedenih na listi saveznika i partnera u ovome poduhvatu. Dok se već više godina jasno vidi tko je financirao i opremao koji dio oporbe u Siriji (gdje su se islamisti otrgnuli s uzda Zapada, preuzevši dobar dio tehnike, ali i teritorija od ostatka oporbe) – sad se od dobroga dijela tih država očekuje da jednostavno promijene stranu, ne bi li najednom počele suzbijati iste one snage Islamske države, ISIS ili ISIL, koje su donedavno sami uspostavljali i podržavali.

Na ovu je temu zanimljiv materijal objavljen ovu subotu, 20. rujna 2014. godine, u britanskome The Telegraphu – gdje autori ovih novina raščlanjuju djelovanje Katara u Libiji (gdje ta zemlja Perzijskoga zaljeva već godinama igra ulogu glavnog sponzora islamističkih milicija, posebno onih iz Misrate), ali i u Siriji, u koju je svojedobno prebačen velik dio viška naoružanja iz Libije u režiji sponzora iz Katara. Što se Sirije tiče, katarski odabranici su ondje spadali u organizaciju Ahrar al-Sham – za koju se moglo čuti da je u Siriji navodno itekako surađivala s postrojbama Jabhat al-Nusra – islamističkom frakcijom koja je navodno ostala vjerna mreži al-Qaeda, dok se ISIS otrgnuo i krenuo samostalno – ali su radili i sa samom organizacijom ISIS. Njima su sve do nedavnih velikih podjela među sirijskim islamistima pomagali pri vođenju grada Raqqa  – centra područja koje ISIS kontrolira u Siriji i glavnog grada “kalifata” proglašenog 29. lipnja ove godine, s početkom muslimanskog svetog mjeseca Ramazana.

Abdul Rahman al-Nusimi

Abdul Rahman al-Nusimi

Pri tome, britanski novinari navode i konkretnu osobu, Abdula Rahmana al-Nusimija, kao svojevrsnog neslužbenog predstavnika Katara, navodeći više situacija kada se uspjelo pratiti tijekove novca prema islamistima. Tu je riječ o 366 tisuća USD za predstavnike mreže al-Qaeda u Siriji, oko 2 milijuna USD za “al-Qaedu u Iraku”, te 250 tisuća USD za somalsku organizaciju al-Shabaab. Dok su odnosi Katara s raznim oružanim skupinama u Libiji i Siriji navodno išli kroz četiri odvojena kanala (ministarstava vanjskih poslova i obrane, obavještajne agencije i neposredno preko emira Tamima bin Hamada al-Thanija), metode rada su navodno u svim slučajevima bile slične ili iste. Tu bi se veliki iznosi novca isplaćivali posrednicima, prvenstveno u Turskoj, koji bi onda ta sredstva raspoređivali i njima kupovali oružje i opremu za islamiste. I naravno, među državama od kojih se kupovalo – opet je izrijekom spomenuta i Hrvatska.

Poglavar Katara u Berlinu, 17. rujna 2014.

Poglavar Katara u Berlinu, 17. rujna 2014.

Ovaj problem s “vannastavnim aktivnostima” Katara posljednje je vrijeme postao dovoljno izražen da potakne i preispitivanje uloge kapitala iz ove zemlje Perzijskoga zaljeva u gospodarstvu Velike Britanije, te da dovede do situacije u kojoj se sredinom prošloga tjedna i sam navedeni emir mora pred njemačkom kancelarkom opravdavati riječima: “To što se događa u Siriji i Iraku je ekstremizam, i takve su organizacije djelomično financirane iz inozemstva, ali Katar nikad nije podržavao i nikad neće podržavati terorističke organizacije“. Doduše, ta naoko ozbiljna i teška izjava ima bitno manje značenje ako se sjetimo da je ionako osnovna dilema po pitanju terorizma već desetljećima  – “Onaj tko je jednima terorista, obično je nekim drugima borac za slobodu“.

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.