Napokon se dogodilo i to – u pauzi između kava s građanima, obilaska makar i najmanjih hrvatskih općina te druženja s košarkašima, hrvatski je predsjednik i vrhovni zapovjednik OS RH Ivo Josipović konačno jučer, u ponedjeljak 25. kolovoza, našao vremena za posjet Zapovjedništvu HRZ-a i PZO-a. Kako su priopćili MORH, OS RH i Ured Predsjednika RH, prilikom obilaska Eskadrile borbenih aviona Josipović se upoznao s tijekom remonta zrakoplova MIG-21, pri čemu mu je rečeno da je 5 letjelica testirano i spremno za upotrebu, još 4 čekaju testiranje, a sljedećeg se mjeseca očekuje dolazak još jednog, desetog po redu aviona iz Ukrajine, te posljednja dva do kraja godine.
„Mi se nadamo da ćemo do kraja godine imati kompletnu eskadrilu, da će biti u operativnom stanju, i naša ambicija je maksimalno povećati broj naleta i danju i ono što je najvažnije – i noću“,
rekao je ministar obrane Ante Kotromanović. Da se s naletima ne stoji dobro, potvrdio je i zapovjednik HRZ-a Dražen Šćuri:
„I sami znate da smo dežurni borbeni dvojac držali 8 mjeseci s dva aviona. S dva aviona ne možete biti u sustavu dežurstva i raditi obuku. Obuka se nije provodila u mjeri u kojoj je trebala. Međutim, uspjeli smo održati sposobnosti. Trenutno, dva aviona dvosjeda su spremna i nastavljamo s obukom.“
Posjetio je dežurni borbeni dvojac HRZ i PZO u sustavu zaštite zračnog prostora, a zapovjednik HRZ-a, general Dražen Šćuri održao je prezentaciju o stanju i resursima HRZ-a. „Do 2024. imamo zaštićen naš zračni prostor,“ zadovoljno je ustvrdio Vrhovni zapovjednik, dodajući kako će se zalagati da Hrvatska održi sposobnost ratnog zrakoplovstva:
„Ja sam uvjeren, i osobno ću se zalagati za to, da Hrvatska zadrži, i zadržat će sposobnost ratnog zrakoplovstva, što znači da ćemo i pitanje aviona riješiti na odgovarajući način, bilo potpuno samostalno, što bi bila najbolja opcija, bilo zajedno s nekim od partnera u NATO savezu“.
O budućnosti hrvatskog ratnog zrakoplovstva razgovarat će se i sljedećeg ponedjeljka, prvog dana rujna, za kada je sazvana sjednica Vijeća za obranu. Tada će se pred članovima Vijeća prvi puta prezentirati i prvi preliminarni rezultati istrage o padu MiG-a 21 na Dan pobjede.
„Pričekajmo rezultate istrage i onda ćemo moći reći u kakvom su stanju zrakoplovi, je li riječ o tehničkoj pogrešci, teoretski možda i o ljudskoj pogrešci, ili je riječ o nepredviđenom događaju“,
rekao je Josipović. Da je bio u posjetu HRZ-u, pohvalio se Predsjednik i na svojoj Facebook stranici, uglavivši u cijeli događaj i jedan bitan, ili možda čak i najbitniji element – financije:
„Unatoč znanim financijskim problemima koji, za sada, ne dozvoljavaju nabavku novih borbenih aviona, sve zadaće u zaštiti zračnog prostora RH se izvršavaju. Ljudi, naši zrakoplovci, najjači su dio sustava i njihova profesionalnost i požrtvovnost zaslužuje svako priznanje. (…) I vladajuće i oporbu pozvao sam da konsenzusom donesemo odluku o budućnosti borbenog zrakoplovstva. Nacionalni je interes, uvažavajući financijske mogućnosti državnog proračuna, da naše nebo ostane sigurno, pod nadzorom našeg zrakoplovstva.“
Obrana – novi resor ministra financija
Tu počinju i problemi s predsjednikovim prijepodnevom (ili točnije – ta nepuna dva sata) provedenim na Plesu. Taj posjet kasni minimalno godinu dana – logično bi bilo da se on dogodio ranije, u trenutku kada su ponude o nabavi novih borbenih zrakoplova još bile na stolu, ili neposredno prije negoli je donesena odluka da se ide u remont hrvatskih oldtimera. Nažalost, to se nije dogodilo, već je do posjeta došlo usred još uvijek neslužbene, ali vrlo žustre predizborne kampanje, u koju se uključio i sam ministar obrane Kotromanović, polemizirajući s još uvijek neslužbenom predsjedničkom kandidatkinjom HDZ-a. Iako je neprijeporno da su pitanja obrane i nacionalne sigurnosti dio predsjedničkih ovlasti, neugodna je činjenica da se Vrhovni zapovjednik za ratno zrakoplovstvo počeo zanimati tek kada je o tome progovorila i Kolinda Grabar Kitarović, stavljajući obrambenu problematiku te pitanje hrvatskih Oružanih snaga u epicentar predizborne kampanje. To posebno upada u oči pogleda li se dosadašnje Josipovićevo zanimanje za obrambenu problematiku.
Aktivnosti Vrhovnog zapovjednika do sada su se svodile ponajviše na protokolarne aktivnosti prilikom obilježavanja Dana OS RH i proslava Novih godina, promaknuća i umirovljenja časnika i dočasnika, te ukupno dva posjeta hrvatskim vojnicima u međunarodnim misijama. Zanimljivo je da su se Josipovićeve posjete hrvatskim kontingentima u misijama poklapale s obljetnicama njegovog predsjedničkog mandata, pa je tako pripadnike OS RH u misiji ISAF u Afganistanu posjetio u veljači 2011. godine, a vojnike u UN-ovoj misiji na Golanu godinu dana kasnije, u veljači 2012. godine (podsjetimo da je ceremonija svečane predsjedničke prisege održana 18. veljače 2010. godine, dok je na dužnost predsjednika RH Ivo Josipović stupio u ponoć, 19. veljače). Prošle godine prekinuo je tu tradiciju, posjetivši hrvatske vojnike u misiji KFOR na Kosovu početkom rujna, tijekom svoje balkanske turneje započete u Crnoj Gori. Ove godine Josipović nije posjetio niti jedan hrvatski kontingent, ali je po prvi puta tijekom svog petogodišnjeg predsjedničkog mandata posjetio bazu HRZ i PZO-a na Plesu.
Pred obrambeno-vojnim vrhom (Kotromanović-Lovrić-Šćuri) te na Plesu nazočnim novinarima, Vrhovni je zapovjednik obećavao očuvati ratno zrakoplovstvo, dok je na Facebooku bio hrabriji, dometnuvši tu i ključni dodatak – „uvažavajući financijske mogućnosti državnog proračuna“. Time je Josipović pitanje obrane i nacionalne sigurnosti ponovo olako prebacio u domenu ministra financija. Istini za volju – po tom bi se obrascu moglo ukinuti i pola Vlade, jer jedini koji bi ubuduće trebao odlučivati o zdravstvenoj ili obrazovnoj politici je Boris Lalovac, zaokružujući odgovor „DA“ ili „NE“ na pitanje „Imamo li mi za to novaca“. Osim toga, kao osoba koja je proteklih dana vrlo sitničavo ispravljala navodno netočne tvrdnje potencijalne predsjedničke kandidatkinje, zanimljivo je da Josipović govori o „zadržavanju sposobnosti ratnog zrakoplovstva“, što je mnogo šire od spora oko sudbine samo njegove nadzvučne komponente. Treba se nadati da je ipak riječ tek o lapsusu, a ne zaista o ogradi pred razmišljanjima o ukidanju i cjelokupne podzvučne komponente HRZ-a (njegovih transportnih kapaciteta, te protupožarnih i obučnih zrakoplova).
Tijekom svog gotovo petogodišnjeg mandata, Vrhovni zapovjednik bavio se socijalnim pitanjima i regionalnim razvojem, vanjskom politikom i gospodarskim lobiranjem, ali se niti jednom nije suštinski pozabavio obranom i vojskom. Tu njegov interes nije išao van nužnih aktivnosti, a ponekad je nekim svojim potezima radio i štetu za OS RH. U tom kontekstu treba gledati i trenutno zanimanje za stanje ratnog zrakoplovstva – nije to interes zbog te vojne grane, već više zbog privida upućenosti u temu o kojoj se traži (barem deklarativno) nacionalni konsenzus. U tome leži i odgovornost ministra obrane koji se, umjesto što se priključio predizbornoj kampanji mimo konačne odluke svoje stranke o predsjedničkom kandidatu, trebao pobrinuti da Oružane snage RH ne postanu sredstvo predsjedničke predizborne borbe.
