U prosvjedima koji neprekinuto potresaju Ukrajinu sve tamo od 21. studenog 2013. godine, u centru Kijeva – glavnoga grada Ukrajine, s gotovo 3 milijuna stanovnika – posljednjih se dana gomilaju žrtve. Situaciju tu komplicira i činjenica da Ukrajina ipak ima manje centraliziran demografski raspored od jedne Hrvatske (ispod 10 posto ukupnog stanovništva države u glavnome gradu) – tako da događanja u Kijevu ne određuju nužno i čitav smjer događanja u cjelini države. Nakon utorka, kada je poginulo između 25 i 30 ljudi, kasnijeg primirja te današnje nove eskalacije – s novih 40 do 100 mrtvih, malo je konkretnih reakcija došlo iz redova hrvatskih vlasti. Nakon jučerašnje oštre osude nasilja od utorka, prvo su situaciju prodiskutirali veleposlanici zemalja članica EU, da bi im se onda pri dogovaranju mjera prema Kijevu tijekom dana interventno u Bruxellesu pridružili i sabrani ministri vanjskih poslova. Za to vrijeme, iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova (MVEP) kratko su poručili tek:

“Ministarstvo vanjskih i europskih poslova hrvatskim državljanima preporuča odgodu putovanja u Kijev zbog sukoba u glavnom ukrajinskom gradu. U središtu Kijeva (Trg neovisnosti), ali i u drugim dijelovima grada odvijaju se sukobi policije i prosvjednika u kojima ima ljudskih žrtava. Prosvjedi su i u drugim gradovima Ukrajine. S obzirom na složenu političku situaciju, preporučamo odgodu putovanja u Kijev sve do smirivanja situacije.
U slučaju da putovanje nije moguće odgoditi savjetuje se krajnji oprez, praćenje lokalnih medija i uputa lokalnih vlasti“.

Opozicijski vođe Oleh Tyahnybok i Vitali Klitschko, a između njih svojedobni poljski premijer Jarosław Kaczyński (AFP/BBC)

Globalni su mediji u svom izvještavanju podijeljeni – dok EU mediji ističu ulogu Ruske Federacije i ustrajnost demonstranata, ruski mediji ističu naružanje destruktivnih demostranata i terensko djelovanje pojedinih europskih političara među oporbom u Kijevu. Ova je podjela slična onoj koju se vidi na terenu u Ukrajini – čvrsto razgraničena i ne od jučer. No, bacimo na tu situaciju i ponešto detaljniji pogled…

Austro-Ugarska protiv Ruskoga carstva

Današnja Ukraina, podložena kartom granice Astro-Ugarske i Ruskoga carstva na tim područjima

U hrvatskim spominjanjima Ukrajine ponekad se može čuti da barem dio suprotnosti koje danas obilježavaju tu zemlju ima korijene u povijesti s početka 20. stoljeća – kada je  (1) krajnji zapad današnje Ukrajine bio dio iste one Habsburške monarhije, u kojoj su vrijeme provodili i teritorijalni dijelovi što čine današnju Hrvatsku, dok je (2) sve ostalo spadalo u područje Ruskoga carstva. Tada je Lemberg (današnji ukrajinski Lwów) bio peti po veličini grad u Monarhiji (prema rezultatima popisa stanovništva iz 1910. godine), dok je njemu obližnji Czernowitz (danas Černivci) zauzimao 12. mjesto, odmah iznad Zagreba. No, istočni dijelovi tadašnjeg kraljevstva Galicija i Lodomerija, smještenog na samome sjeveroistoku K&K, obuhvaćali su ugrubo tek 5 od današnjih 26 administrativnih jedinica (25 oblasti i jedna autonomna republika) Ukrajine – odnosno, samo krajnje zapadni dio onoga što se posljednjih godina doživljava kao “pro-EU Ukrajina”. Time je očito da ovaj koncept, ako u njemu i ima nešto, ne daje zadovoljavajući okvir objašnjavanje nedavnih događanja.

EU protiv Rusije

Za razliku od povijesnih podjela iz prošloga stoljeća, na svježijim je kartama vidljiva nova crta, koja državu Ukrajinu dijeli na dvije polovice – (1) sjeverozapadni dio, koji se percipira više pro-EU, i (2) jugoistočni dio, kao kraj skloniji povezivanju s Ruskom Federacijom (ukupno 9 administrativnih jedinica, od njih ukupno 26). Ovu podjelu dobro ilustriraju karte objavljene u pojedinim zapadnim medijima, gdje dvije polovice države više ne dijele granice bivših država ili prirodne barijere, već nešto bitno finije. Korijene ove podjele dobro ilustriraju dva odvojena elementa, iscrtana na kartu jedne te iste države – jedan politički (glasove osvojene od današnje ukrajinske oporbe na izborima 2010. godine) i drugi jezični (rasprostranjenost korištenja ruskoga jezika u Ukrajini).

Udio pojedinih širih regija u BDP-u države

Kao razlog ove novije podjele često se navodi i društveno-ekonomsko djelovanje države iz vremena bivšeg SSSR-a, koji je planski mijenjao krajeve pod svojom kapom. Tako se ovdje spominje i utjecaj na društvo rasporeda teške industrije – koja je nastala planski u doba SSSR-a, gdje je onda i dobar dio za tu industriju potrebne radne snage bio naseljen po planu. Ta je industrija i nakon raspada ove bivše državne tvorevine ostala oslonjena na partnere i tržište današnje Ruske Federacije, dok su negdašnji radnici ostali u obliku današnjeg stanovništva (kojeg se 77.8% deklarira Ukrajincima, 17.3% Rusima, uz još neznatne manjine Bjelorusa, Moldavaca, Krimskih Tatara, Bugara, Mađara, Rumunja, Poljaka i Židova). A naravno – gdje su industrija i radna mjesta, tu je onda i veći udio u BDP-u države – što se opet lijepo vidi na nekima od dostupnih karata.

Raspored prosječne visine osobnih dohodaka prema oblastima Ukrajine

Jednako tako, ako se pogleda i dostupne raspodjele prosječnih zarada u oblastima Ukrajine – u oči upada glavni grad Kijev, ali onda i industrijski istok, kao krajevi koji novčano stoje bolje od prosjeka. Otvoreno je za špekulaciju je li upravo ta zajednička prihodovna crta ujedno i razlogom zašto su nemiri posljednjih mjeseci izgledali šire podržanima na platno slabijem, tradicionalnijem i više na poljoprivredu orijentiranome zapadu Ukrajine, nego u samom Kijevu, glavnome gradu od kojeg bi se na prvi pogled očekivalo da bude politički ipak bliži “zapadnome” dijelu države koji ga okružuje.

Kako bilo da bilo, ovaj ekonomski pogled, dopunjen i svojim demografskim te političkim odjecima – izgleda da mnogo bolje oslikava suprotnosti današnje Ukrajine, od čistog povlačenja povijesnih paralela iz zapravo i ne baš tako nedavne povijesti.