Nakon što je 15. srpnja zaključena 8. plenarna sjednica sedmog saziva Hrvatskog sabora, a koja je trajala od 10. travnja do 15. srpnja 2013. godine, u toj je hrvatskoj instituciji nastupila takozvana “ljetna stanka”. Formalno gledano, radi se tu o periodu između dva načelna redovita godišnja zasjedanja regulirana Ustavom RH (članak 78. regulira prvo, između 15. siječnja i 15. srpnja, i drugo – između 15. rujna i 15. prosinca) i detaljnije Poslovnikom Hrvatskog sabora (članak 217.), tijekom kojeg bi se, doduše, mogle sazivati i izvanredne sjednice. No, istini za volju, kako je ta čitava regulativa zapravo zaostatak iz nekog pred-informatičkog doba – kad su informacije kolale sporo, a papir je bio jedini zamislivi nositelj podataka – tako zapravo možda ni ne bi bio problem da Sabor stvarno i radi tijekom čitavih tih redovitih zasjedanja. No on tijekom tih načelno radnih perioda zapravo i ne radi poprilično vremena – što dobro ilustrira pogled na ovogodišnje podatke.
U prvoj polovici 2013. godine, dakle tijekom trajanja prvog godišnjeg perioda zasijedanja, Sabor je formalno održao dvije rastegnute sjednice – 7. (od 23. siječnja do 22. ožujka) i onda 8. sjednicu (koja je trajala od 10. travnja do 15. srpnja). Dok je čitavo to redovito zasjedanje započelo nakon redovite zimske stanke (koja se od Božića i Nove godine produžila sve do 23. siječnja), tijekom navodno radnoga perioda koji je uslijedio, ova je državna institucija imala još ponešto stanki koje se nisu opravdavale Ustavom RH i Poslovnikom – od 22. ožujka napravljena su dva i pol tjedna pauze zbog uskrsnih blagdana sve do nove sjednice koja je počela 10. travnja. No, ona je bila prekinuta već 26. travnja, na puna četiri tjedna, formalno zbog održavanja lokalnih izbora. Potom je rad nastavljen 22. svibnja, sa spajanjem svih mogućih blagdana i vikenda tijekom preostatka svibnja, lipnja i prve polovice srpnja ove godine. Nakon toga, Sabor je krenuo na 9 tjedana spomenute “ljetne stanke”.
Tako je tijekom 7. sjednice odrađeno ukupno 25 dana zasijedanja, dok je u kasnijoj, 8. sjednici, bilo ukupno 39 dana zasijedanja – ukupno 64 dana zasjedanja u prvoj polovici godine, od ukupno 196 dana 2013. godine do 15. srpnja (računajući tu sve – i blagdane, i vikende). Računajući samo radne dane, do sredine rujna i početka jesenskog zasjedanja, Sabor će skupiti ukupno gotovo četiri i pol mjeseca slobodnih dana – tijekom kojih svima idu normalne plaće, zastupnički paušali, naknade za odvojen život (tvrde mediji, čak ako zastupnik i nema obitelj), te pravo na besplatan prijevoz unutar RH.
U ta 64 dana zasjedanja Sabor je ukupno raspravio 296 točaka dnevnog reda. Doneseno je 205 zakona, od kojih je 134 usklađeno sa zakonodavstvom Europske unije (65,37 posto), 171 zakon donesen je po hitnom postupku (83,41 posto), 113 zakona doneseno je jednoglasno (55,12 posto), a 3 su prijedloga zakona odbijena. Doneseno je i prihvaćeno 88 odluka, 22 izvješća, 2 plana, 1 poslovnik, 2 programa, 1 izmjena i dopuna državnog proračuna, 4 strategije, 2 vjerodostojna tumačenja, 1 zaključak i 2 mišljenja. Pri tome, uz neumjereno inzistiranje na hitnome postupanju, stavljanje naglaska na propise i dokumente vezane uz Europsku uniju, imao je i dodatnu posljedicu – odlaganje niza točaka dnevnoga reda sadržajno nevezanih uz EU za jesensko zasijedanje. Tako se, po prvi put otkad taj dokument uopće dolazi pred Sabor, za jesen našla odgođenom i rasprava o “Godišnjem izvješću o spremnosti obrambenog sustava, provođenju kadrovske politike i ukupnom stanju u OS RH za 2012. godinu, s izvješćem o stanju obrambenih priprema u RH za 2012. godinu“ – kako po pitanju rasprave na Odboru za obranu (gdje se još prije koji tjedan moglo čuti da će to biti odrađeno prije “ljetne stanke”), tako i po pitanju plenarne rasprave. Jednaka je tu sudbina snašla i “Polugodišnji izvještaj o izvršenju državnog proračuna za 2013. godinu”, kojeg se prije nekoliko dana i izrijekom najavilo tek za jesen.
Zastupnici su se tijekom ovih posljednjih sjednica javili za riječ gotovo 5000 puta, a najviše za repliku i odgovore na repliku. Tijekom Aktualnog prijepodneva postavljeno je 78 zastupničkih pitanja, a 217 pitanja upućeno je u pisanom obliku. Najaktivniji među zastupnicima bio je Zoran Vinković iz HDSSB-a, koji se za riječ javio 768 puta, a slijede ga laburist Branko Vukšić (711 javljanja), HDZ-ov Ivan Šuker (541 javljanje), HDSSB-ovac Boro Grubišić (510 javljanja) i HDZ-ov Josip Borić (390 javljanja). Dok su se po 4 puta za riječ javili SDP-ov Ivan Račan, HDZ-ovac Tomislav Karamarko, SDP-ov Tonino Picula, po tri puta govorili su neovisni Jakša Baloević i HNS-ov Dragutin Glavina, a po dva puta HDZ-ov Perica Jelečević i dvije zamjenice, SDP-ova Vesna Želježnjak (za Mariju Lugarić i Borisa Šprema), te HDZ-ova Marija Rapo (zamjena Milijana Brkića). Pa ipak, uz gomilu političara koji su u Sabor došli tek nedavno (nakon lokalnih izbora ili kao zamjenici hrvaskih euro-parlamentaraca) tek su dvojica starih saborskih zastupnika (iz prosinca 2011.) ostala u potpunosti nijema u Saboru – Željko Kerum (HGS) i Josip Vuković (SDP).
Novčane teme
Ako pogledamo novčana pitanja, Hrvatski je sabor za 2013. godinu u rebalansiranome državnom proračunu ukupno dobio 256.028.120,oo planiranih kuna. Od tog povelikog iznosa, planirano je da sam Sabor za svoje svekoliko funkcioniranje potroši 146.669.120,00 kuna, dok bi se ostatak razdijelio na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, Ured Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, te Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske. Koliko je od toga i ukupno potrošeno tijekom prvih 6 mjeseci ove godine saznat ćemo tek početkom jeseni, za kada je ministar financija Slavko Linić nedavno naznačio podnošenje Polugodišnjeg izvješća o izvršenju državnoga proračuna za 2013. godinu.
No, dio je troškova aktualnog saziva Sabora ipak već predstavljen javnosti. Kao prvo, Izaslanstvo Hrvatskog sabora pri Parlamentarnoj skupštini NATO saveza 12. srpnja održalo je konferenciju za tisak po pitanju svoga rada i troškova u prvoj polovici 2013. gdoine, o čemu smo već pisali na portalu Obris.org. Uz to, četiri dana kasnije, 16. srpnja, i Josip Leko, predsjednik Hrvatskoga sabora, uz objavu kraja zasjedanja objavio je i ponešto financijskih podataka podijeljenih u dva dokumenta – (1) pregled troškova zastupnika Hrvatskoga sabora (siječanj – lipanj 2013.) i (2) pojedinačni pregled troškova zastupnika Hrvatskoga sabora (1. siječnja – 30. lipnja 2013.).
Od ukupnih 4.451.070,44 kuna troškova zastupnika (mimo plaća) – jasno se razlikuju tri načelne grupacije troškova: putovanja zastupnika po RH (upotreba osobnog automobila u službene svrhe, cestarine – ukupno 1.400.533,01 kuna ili 31.47 posto), putovanja van RH (zrakoplovne karte, hotelski smještaj, javni prijevoz i dnevnice – 938.540,66 kuna ili 21,09 posto), te stanovanje povodom sjednica (Najam stana, Režijski troškovi i Odvojeni život – 2.108.622,77 kuna ili 47,37 posto). Naravno, ovo nije jednoznačna podjela, budući da se i poslove u široj regiji načelno može obavljati automobilom, dio zastupnika i avionom putuje na sjednice u Zagreb, a naknadu za odvojeni život mediji su zapazili i u zastupnika koji nemaju obitelj, ili s istom žive u Zagrebu, ali neslužbeno. Pa ipak, i ovako gledano jasne su neke devijacije.
Dok se od pretežite glavnine stanovnika ove države očekuje da si stanovanje plate iz svog osobnog dohodka (koji je u saborskih zastupnika jedan od najviših u sustavu), njima se za tu potrebu odvaja dodatna sredstva mimo plaća. Razlozi za ovo su, najblaže rečeno, upitni u cijelosti. Jednako tako, troškovi putovanja unutar Hrvatske pokazuju jasnu tendenciju dijela zastupnika da osobna vozila deklariraju za “službena putovanja”, obično kao sredstvo prijevoza u Zagreb na sjednice, gdje su mediji posebnu pažnju posvetili zastupniku Frani Matušiću iz Dubrovnika, koji je na takva putovanja u 2013. potrošio praktično 60 tisuća kuna (50.880,00 kuna za automobil i još 9.089,84 kuna cestarina), dok je njegova kolegica Tatjana Šimac Bonačić, također iz Dubrovnika – to isto platila tek trećinu (16.463,86 kuna), dolazeći u Zagreb avionom.
Racionalizacijama na području ovakvih prava mogao bi se smanjiti bitan udio od ukupno 3.509.155,78 kuna, koliko ukupno dodatno košta stanovanje i cestovno putovanje saborskih zastupnika. Jasno, prostora vjerojatno ima i u 919.367,59 kuna troškova povezanih s pretpostavljenim putovanjima van RH, no tu je, ukupno gledano, jasnije riječ o radnim putovanjima, koje se plaća po pojedinačnim računima (koje bi trebalo i objaviti), pa bi tu možda bilo i jednostavnije razlučiti potrebne troškove od luksuza ili jednostavnog iskorištavanja sustava za vlastiti dobitak (u što se već tradicionalno ubraja barem dio spomenutog korištenja vlastitih automobila u službene svrhe).
Osobna potrošnja zastupnika
Jednaka je stvar i s pojedinačnim troškovima zastupnika, gdje se jasno razlikuju tri načelne skupine potrošača. U prvoj su skupini osobe koje mnogo putuju u inozemstvo, što je u konačnici vidljivo i objašnjivo. Tu su svi zapazili Borisa Blažekovića, rekordera u polugodišnjoj potrošnji 2013. godine, koji je svojih 81.882 kune (54.768,75 kuna zrakoplovnih karata i 18.681,21 kuna hotelskih troškova) medijima opravdao vođenjem saborskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, i koji ima jednaku strukturu troškova kao i dvojica donedavnih promatrača u Europskome parlamentu, SDP-ov Tonino Picula (četvrti po potrošnji – 72.534 kune, od čega 53.395,75 za zrakoplovne karte i 13.232,14 kuna za hotele) ili HDZ-ov Davor Božinović (24.160,50 kuna za zrakoplovne karte i 16.228,24 kuna hotelskih troškova).
U drugu skupinu, koju se bitno manje propitivalo, spadaju brojevi dva i tri na rang listi potrošača – zastupnici koji su stanovanjem izvan Zagreba, koji putuju na sjednice Sabora i koji u Zagrebu unajmljuju smještaj. To može biti i jako skupo, kao što se vidi na primjerima HNS-ovog Srđana Gjurkovića (77.650 kuna, član Odbora za financije i državni proračun, inače iz Splita) – ili pak HDZ-ovog Ante Babića (74.500 kuna, član niza saborskih tijela, nekih i vezanih uz poslove s inozemstvom, također iz Splita), koji je ipak na korištenje automobila potrošio praktično pa duplo više nego na troškove zrakoplova i hotela zajedno.
I time dolazimo do treće skupine zastupnika – “putnike automobilom”. Tu zanimljivu kategoriju definitivno predvodi već spomenuti zastupnik Frano Matušić (50.880,00 kuna za automobil i još 9.089,84 kuna cestarina), ali i njegov stranački kolega Branko Bačić (40.920,00 kuna troška za korištenje vlastitog automobila u službene svrhe, te još 6.740 kuna cestarina) – koji su tu izgleda otkrili nešto što je ostalo nevidljivo većini preostalih zastupnika u hrvatskom parlamentu. Jednako bi tako izvorom zavisti moglo biti odsjedanje u hotelu koje su na račun Sabora ostvarili Jasen Mesić i Zvonko Milas, u rangu troška ispod 30 kuna ukupno.
Pri tome, treba zamijetiti da postoji i skupina zastupnika Hrvatskoga sabora koja tijekom ove godine nije na račun parlamenta prijavila ni kune troška. U ovoj je grupi ukupno 15 zastupnika, i to: Martina Banić, Milorad Batinić, Davor Bernardić, Dubravko Bilić, Višnja Fortuna, Mirela Holy, Tomislav Karamarko, Željko Kerum, Jadranka Kosor, Boris Kovačić, Ivan Domagoj Milošević, Vladimir Šeks, pokojni Branko Vukelić te već spomenuti šutljivi Josip Vuković. Od svih njih u oči upadaju upravo Željko Kerum i Josip Vuković – obojica gotovo pa šutljivi i štedljivi duhovi, na čast svojih stranaka i birača koji su ih izabrali.
No kada se pogleda ostale zastupnike koji se nisu iskazali osobitom rječitošću za saborskom govornicom, čovjek bi poželio da barem troše kao Kerum i Vuković, budući su njihovi troškovi slijedeći: od zastupnika koji su se ukupno tri puta javili za riječ – Jakša Baloević 54.047,48 kn (28.494 kuna za auto i cestarinu, pa još 25.553,48 za stan, režije i odvojeni život), HNS-ov Dragutin Glavina 32.322,18 kuna (7.257 kuna za automobil i cestarine, ali još 25.065,18 kuna za stan, režije i odvojeni život); od zastupnika koji su se dva puta javili za riječ, HDZ-ov Perica Jelečević 45.065,21 kuna (21.272 za troškove automobila i cestarina, i još 23.793,21 kuna za smještaj, režije i odvojeni život), SDP-ova Vesna Želježnjak 25.035,56 kuna (od toga 22.375,56 kuna za stan i odvojeni život) te HDZ-ova Marija Rapo sa 32.599,75 kuna (11.966 kuna za troškove automobila i cestarina, 4.080,26 kuna hotelskih troškova i još 16.553,49 kuna troškova za stan, režije i odvojeni život).
Ukupno je to 189.070,18 kuna za tek 12 javljanja u Saboru, ili 15.755,85 kuna po javljanju. Za usporedbu, Vladimir Šeks je svojih 13 javljanja odradio uz 0,00 kuna troška, dok je javljanje najaktivnijega zastupnika Zorana Vinkovića mimo redovitih plaća koštalo tek 29,4 kune (768 javljanja, a 22.573,08 kune troškova – samo za stan i odvojeni život).
