Darko Lorencin – novi ministar turizma do sada se bavio strateškim investicijama
U potrazi za novim investicijama, dodatnim prihodima za punjenje državnog proračuna, za iskorištavanjem neiskorištenog zemljišta, ponovno se, po tko zna koji put, došlo do neperspektivne vojne imovine, konkretnije – do nekadašnjih vojnih odmarališta, luka i drugih otpisanih vojnih objekata. Njihovo stavljanje u funkcije – prije svega putem privatizacije – najavio je u uskrsnom intervjuu za Novi list novi ministar turizma Darko Lorencin.
„Krajnje je vrijeme da i to stavimo u funkciju. Na svom prethodnom radnom mjestu u Upravi za investicije i konkurentnost jako puno smo radili s turističkim projektima, prvenstveno s takozvanom neperspektivnom vojnom imovinom za koju je u obalnom dijelu Hrvatske svakako najadekvatnija namjena turizam. Interes investitora je velik, a prednost te imovine je što nema poslovnu prošlost, a što može dodatno komplicirati situaciju kao što je slučaj kod većine turističkog portfelja pri Agenciji za upravljanje državnom imovinom. Stoga vjerujem da ćemo već prvi natječaj otvoriti tijekom travnja“,
rekao je Lorencin, dodavši da bi se prvi natječaj za kompleks Kupari mogao raspisati već za koji dan. Što se, pak, tiče projekta Brijuni Rivijera,
„Projekt je postavljen unatrag desetak godina. Imamo iskustva na tim lokacijama, i sada u relativno kratkom razdoblju moramo proanalizirati s novom Upravom što nije bilo dobro te nastaviti proces. Poznato je da postoji investitor za lokaciju Katarina Monumenti, znamo svi koje peripetije su se dogodile nakon dobivanja natječaja, tako da se sada taj proces u nekim dijelovima mora ponavljati. U konačnici se moramo svi rukovoditi time da ova zemlja treba investicije, da one donose nova radna mjesta. Naime, najveća bitka trenutno se vodi upravo na području investicija.“
Neperspektivnom vojnom imovinom, i njenom neiskorištenošću, bavio se na svojoj tematskoj sjednici u studenom 2012. i saborski Odbor za turizam. Ustanovljeno je da, unatoč velikom broju izdvojenih vojnih objekata, tek je jedan minimalni dio dobio neku svrhu, dok su ostali zaglibili u moru administrativnih problema – od neutvrđenih granica pomorskog dobra do neizvršene parcelizacije. Tada je najavljeno da će MORH tijekom ove godine prvenstveno za turističke svrhe izdvojiti još 20 objekata, među kojima su i vojne nekretnine u Cavtatu, Splitu i Zadru, te na Lastovu i Lošinju. Na novom popisu neperspektivnih vojnih nekretnina, rađenom početkom ove godine, našlo se ukupno 35 objekata, koji će biti predani u posjed i na upravljanje Agenciji za upravljanje državnom imovinom (AUDIO). Među njima ima nekih koji bi se, navodno, mogli privesti svrsi već za godinu dana, poput vojarni „Movar“ u Rogoznici i „Barbariga“ u Puli, te skladišta „Vlake“ u Zadru. Za prodaju je pripremljen i dio zemljišta Administrativnog središta MORH-a u Zagrebu i vojarna „Ravnice“ u Zadru, a Vlada RH novac od prodaje vratit će Ministarstvu obrane za modernizaciju infrastrukture samog Ministarstva i OS RH.
Vojni kompleks Kupari – doajen najava o privatizaciji
Kupari 20-tih godina prošlog stoljeća – raj na zemlji
O obnovi i oživljavanju vojnog kompleksa Kupari u Župi Dubrovačkoj govori se već godinama, no bez ikakvih konkretnih poteza. To nekadašnje elitno odmaralište jugoslavenske vojske i partijske vrhuške prostire se na 340 tisuća kvadratnih metara, a ono što nije uništila i spalila tzv. JNA prilikom svog povlačenja 1991. – opljačkano je i devastirano naknadno. Kompleks je davne 2001. predan na upravljanje Hrvatskom fondu za privatizaciju, a općina Župa dubrovačka u nekoliko je navrata od HFP-a (neuspješno) tražila da se dio tog bivšeg vojnog kompleksa izuzme iz buduće privatizacije.
Bivša je Vlada pred kraj svog mandata 2011. godine najavljivala obnovu po modelu Brijuni rivijere. Čak je napravila i plan – izgradnju hotela i drugih objekata najviše kategorije s 2000 kreveta. Prema tom planu, dio bi se izgradio na mjestu postojećih devastiranih hotela, dio na području zapadnijem od toga, a treći dio, koji uključuje i kongresni centar, na području sadašnjeg auto kampa u Kuparima. Investitor bi se našao putem međunarodnog javnog natječaja, razmišljala je Vlada Jadranke Kosor, za koncesiju na razdoblje od 50 do 60 godina. Naravno, za to je trebalo promijeniti prostorne planove, što lokalna uprava nije napravila, ali su barem utvrđene granice pomorskog dobra i riješeni imovinski odnosi. Država je za svoje potrebe planirala zadržati rezidencijalni dio Kupara, u čijem su sastavu 2 vile i hotelski objekt na površini od 134 hektara. Privođenje svrsi najavljivalo se i 2010. godine, a kao ulagač spominjao se austrijsko-kanadski milijarder Frank Stronah i njegova tvrtka „Magna International“. I dvije godine ranije – 2008., ponosno je objavljeno da je konačno došao red na privatizaciju Kupara. Učinio je to tadašnji potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec na Hrvatsko-njemačkom gospodarskom forumu, najavljujući kako će Vlada uskoro objaviti međunarodni natječaj za ulagače u turističke projekte Brijuni i Kupari. Tom je prilikom izračunato i da hrvatski turizam zbog vojnih ruševina na dubrovačkom području gubi čak oko 200 tisuća eura dnevno!
U Kuparima rat kao da nije završio:
Kupari danas
Ni aktualna Vlada nije tu nikakav izuzetak – i Lorencinov prethodnik Veljko Ostojić, zajedno s dubrovačkim gradonačelnikom Androm Vlahušićem, najavljivao je u travnju 2012. preporod Kupara i dovođenje potencijalnih investitora koji drže najpoznatije svjetske hotelske lance. Kao jedan od potencijalnih investitora tada se spominjao Goran Štrok, koji se na dubrovačkom području već bavio luksuznim hotelijerstvom, ali i nagomilao dugove zbog kojih je u konačnici morao prodati svoje hotele. U jesen iste godine i bivši prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić najavljivao je skoro raspisivanje međunarodnog natječaja, ali i uznapredovale pregovore s predstavnicima turske grupacije Rixos. Kupari su navodno nuđeni i Katarcima, prilikom prošlogodišnjeg famoznog državnog izleta u Katar. Javili su se i branitelji iz udruge UDHRM, podružnica Dubrovnik, zagovarajući ideju formiranja braniteljske zadruge koja ne bi kupila, već bi samo upravljala jednim od objekata iz sastava kompleksa Kupari. No od tih 100 glasa na kraju se nije čuo niti jedan, pa za sada ostaje samo nada da će Lorencin konačno uspjeti ako ne već naći ulagače, a ono barem raspisati natječaj za Kupare.
