Saudijska Arabija financirala je veliku kupovinu pješačkog naoružanja od Hrvatske i tako kupljeno oružje potiho usmjerila prema proturežimskim borcima u Siriji, ne bi li prekinula pat-poziciju koja je predsjedniku Basharu al Assadu omogućila da se zadrži na vlasti – navode američki i zapadni dužnosnici upoznati s takvim kupoprodajama.
U Siriji, bestrzajni top M-60 iz bivše Jugoslavije
Oružje je počelo pristizati pobunjenicima u prosincu putem pošiljki prebacivanih kroz Jordan, kažu dužnosnici, i imalo je utjecaja ove zime, u manjim taktičkim uspjesima pobunjenika protiv vojske i milicija vjernih Assadu.
Izgledalo je da ove isporuke oružja pokazuju prestrojavanje više država prema aktivnijem pristupu pomaganju sirijskoj oružanoj opoziciji, dijelom i kao napora na suprotstavljanju isporukama oružja iz Irana za snage Bashara al Assada. Dopremljeno je oružje prvenstveno raspodjeljivano oružanim grupama viđenim kao nacionalističke i sekularne, a izgleda da je namjera bila u zaobilaženju jihadističkih skupina, čija je uloga u ratu uzbunila Zapad i regionalne sile.
Već mjesecima su se regionalne i zapadne države suzdržavale od naoružavanja pobunjenika, među ostalim i radi straha da će oružje pasti u ruke terorista. Ipak, dužnosnici kažu da je odluka o slanju dodatnog oružja onamo – usmjerena na suzbijanje još jednog od strahova Zapada – onog oko uloge Jihadista u sastavu tamošnje oporbe. Takve su izgledale bolje opremljene od mnogih nacionalistički usmjerenih boraca, a time su bile i potencijalno utjecajnije.
Taj potez također signalizira i stvaranje svijesti među pristašama oporbe, u arapskom svijetu i na Zapadu, da su oporbeni uspjesi u potiskivanju snaga vjernih Assadu s velikih dijelova sirijskoga sjevera, tijekom sredine protekle godine, ustupili mjesto polaganoj i teškoj kampanji – u kojoj oporba ostaje oružano nadjačana, a cijena u ljudskim životima nastavlja rasti.
Uloga Washingtona u ovim pošiljkama, ako je nje i bilo, nije jasna. Dužnosnici u Europi i Sjedinjenim Državama, uključujući one u Central Intelligence Agency (CIA), pozivali su se na osjetljivost takvih pošiljki i odbili to komentirati javno.
Ipak, jedan je viši američki dužnosnik opisao te isporuke kao „odrastanje oporbenih logističkih kanala“. Taj je dužnosnik primijetio da oporba i dalje ostaje fragmentirana te operativno inkoherentna, te je dodao da zadnje saudijske kupovine „same po sebi nisu prekretnica“.
„Ostajem uvjeren da još nismo došli ni blizu te prekretnice“, rekao je taj dužnosnik.
Dužnosnik je dodao da Iran, sa svojim pošiljkama sirijskim vlastima, još nadmašuje ono što su arapske države poslale pobunjenicima.
Iranske pošiljke oružja potakle su zabrinutost sunitskih Arapa da će izgubiti korak s Tehranom u onome što je postalo regionalno nadmetanje za primat u Siriji – između sunitskih Arapa i od Irana poduprte vlade Bashara al Assada i libanonskoga Hezbollaha. Jedan je drugi američki dužnosnik ustvrdio da Iran održava letove s naoružanjem u Siriju, koji su toliko rutinski da ih je on opisao kao slične „dnevnoj dostavi“. Više tih letova odrađeno je jednim Boeing zrakoplovom iranskog Ratnog zrakoplovstva, pod firmom „Maharaj Airlines“, izjavio je on.
M79 Osa, protuoklopno oružje jugoslavenskog podrijetla, zarobljeno iz ruku sirijske oporbe
Dok su arapske nacije Perzijskoga zaljeva slale vojnu opremu i pružale drugu pomoć pobunjenicima već duže od godinu dana, u posljednje je vrijeme razliku napravila i povećana količina takve robe. Dužnosnici kažu da je više avionskih tovara oružja napustilo Hrvatsku od prosinca, kada se veća količina jugoslavenskog oružja – do tada neviđenog u sirijskom građanskome ratu – počela pojavljivati na video snimkama koje su pobunjenici stavljali na YouTube. Mnogo od tog oružja – koje obuhvaća jedan specifičan tip bestrzajnoga topa, kao i jurišne puške, bacače granata, strojnice, minobacače i ručne raketne bacaće, korisne protiv tenkova i ostalih okopnih vozila – opsežno je dokumentirano od strane jednoga blogera, Eliota Higginsa, koji piše pod imenom Brown Moses, a koji je i mapirao širenje tog novog naoružanja po prostoru sukoba. On je jugoslavensko oružje po prvi put zamijetio početkom siječnja, u sukobima u području Daraa, nedaleko Jordana, ali do veljače ga je viđao i na video snimkama koje su pobunjenici objavljivali o borbama u područjima Hame, Idliba i Aleppa. Dužnosnici upoznati s takvim transferima opreme tvrde da je to oružje dio jednog nedeklariranog viška, koji je u Hrvatskoj preostao nakon ratova, koji su tijekom 1990-tih potresali Balkan. Jedan zapadni dužnosnik izjavio je i da su takve pošiljke sadržavale „tisuće pušaka i stotine strojnica“, kao i neutvrđenu količinu streljiva.
Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, kao i agencija za izvoz naoružanja i vojne opreme, opovrgnuli su da je do takvih transfer došlo. Saudijski dužnosnici već dva tjedna odbijaju zahtjeve za intervju o tim poslovima. Jordanski su dužnosnici također odbili komentirati. Danijela Barišić, glasnogovornica hrvatskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova, izjavila je da od početka Arapskog proljeća Hrvatska nije prodavala nikakvo oružje bilo Saudijskoj Arabiji, bilo sirijskim pobunjenicima. „Mi nismo snabdijevali oružjem“, rekla je ona u telefonskome razgovoru. Igor Tabak, hrvatski vojni analitičar, rekao je da – nakon perioda kada su mnoge države s područja bivše Jugoslavije na crnome tržištu prodavale oružje iz balkanskih ratova, Hrvatska – koja bi ove godine trebala pristupiti Europskoj Uniji – strogo primjenjuje međunarodna pravila o trgovini oružjem. „Ne mogu zamisliti da se tu prenose veće količine oružja bez državnoga odobrenja“, rekao je: „To doduše nije nemoguće, ali je vrlo nevjerojatno“. Dodao je da je moguće da takvo oružje bude prenošeno od obavještajnih službi, iako nije ponudio ikakvih dokaza da je to i zaista bio slučaj.
Sirijski su pobunjenici do svog oružja dolazili kroz mnogo raznih kanala, uključujući tu i šverc iz susjednih zemalja, zarobljavanje na bojištu, kupovinu od korumpiranih sirijskih časnika i dužnosnika, sponzorstvo arapskih zemalja ili poslovnih ljudi, te lokalnu proizvodnju grubih raketa i bombi. Ipak, oni su ostali lako opremljeni, uspoređeno s vladinim konvencionalnim oružanim snagama, a često su ih morile i nestašice.
Dužnosnik iz Washingtona rekao je da se mogućnost transfera opreme s Balkana započela razmatrati prošlog ljeta, kada je visoki hrvatski dužnosnik posjetio Washington i natuknuo američkim dužnosnicima da Hrvatska ima na raspolaganju mnogo oružja – ako bi netko bio zainteresiran za njegovo slanje sirijskim pobunjenicima. U to su doba pobunjenici sporo napredovali u pojedinim dijelovima zemlje, a imali su problema s održavanjem ritma operacija, zbog nestašica oružja i streljiva. Washington tada nije bio zainteresiran, kazao je ovaj dužnosnik, iako je u to isto vrijeme već bilo znakova ograničene arapske i druge strane vojne pomoći.
I bacač granata RBG-6 je izgleda našao svoj put u Siriju
I ukrajinsko puščano streljivo, koje je kupila Saudijska Arabija, i švicarske ručne granate, isporučene Ujedinjenim Arapskim Emiratima, novinari su otkrili u posjedu pobunjenika. I puške belgijske proizvodnje, tip za koji nije bilo poznato da je ikad bio kupljen od strane sirijske vojske, učestalo se viđalo u rukama pobunjenika, ukazujući na to da je netko od prijašnjih kupaca belgijskog oružja prenio to popularno oružje pobunjenicima. Više je drugih dužnosnika izjavilo da do sada ondje nije bilo tako vidljivog pritoka novog oružja, kakav je zabilježen tijekom posljednjih tjedana. Do prosinca, kada su izbjeglice u velikim brojevima navaljivale preko sirijske granice, u Tursku i Jordan, među gomilajućim naznakama zimske humanitarne krize – oružje iz Hrvatske se vratilo u igru, izjavio je dužnosnik upoznat s tim transferima. Jedan zapadni dužnosnik, također upoznat s tim transferima, rekao je da sudionici u tom poslu oklijevaju diskutirati na ovu temu radi toga što Saudijska Arabija, za koju taj dužnosnik tvrdi da je financirala kupoprodaje, insistira na tajnosti.
Jutarnji list, hrvatska dnevna novina, u subotu je objavio da je proteklih mjeseci bilo neuobičajeno mnogo prilika za vidjeti jordanske teretne zrakoplove u zračnoj luci Pleso, u Zagrebu, glavnome gradu Hrvatske. Te su novine spomenule da su Sjedinjene Američke Države glavni hrvatski politički i vojni saveznik, ujedno i vjerojatni posrednik, spominjući tu četiri dolaska zrakoplova Iljušin 76, vlasništva tvrtke Jordan International Air Cargo, na Plesu. Rekli su da se taj zrakoplov ondje vidjelo 14. i 23. prosinca, i opet 6. siječnja, te 18 veljače. Ivica Nekić, direktor agencije zadužene za izvoz oružja iz Hrvatske, odbacio je takve hrvatske navode kao špekulacije.
————————————————————————-
C.J Chivers je izvjestio iz New Yorka, a Eric Schmitt iz Washingtona. Robert F. Worth je doprinio izvještavanjem iz Washingtona, te Dan Bilefsky iz Pariza.
Verzija ovog teksta objavljena je u tiskanom izdanju od 26. veljače 2013. godine, na A1 stranici New York izdanja, s naslovom „Nakon promjene, za Saudijce se kaže da naoružavaju pobunjenike u Siriji“. Na internetu je ovaj tekst dostupan na adresi: http://www.nytimes.com/2013/02/26/world/middleeast/in-shift-saudis-are-said-to-arm-rebels-in-syria.html?hp&_r=0
