Dok se Hrvatska danima tresla očekujući finalnu utakmicu Svjetskoga prvenstva u nogometu, ostatak je svijeta odzvanjao udarcima američkog predsjednika Donalda Trumpa po strukturama međunarodne zajednice. Naime, u samo šest dana on je uspio uzdrmati prvo NATO savez i Europu, pa Veliku Britaniju i Europsku uniju, da bi na kraju čitavog pohoda dodao kandiranu trešnju na šlag sastankom s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Helsinkiju, 16. srpnja. Reći kako nešto slično nikad nije bilo viđeno ne zvuči dovoljno dramatično, pa zato trebamo ova događanja promotriti detaljnije.

No, prije razlaganja detalja posljednjeg tjedna, trebamo se osvrnuti na politički skup održan u četvrtak, 5. srpnja, u mjestu Great Falls, savezna država Montana (SAD). Već na njemu je Donald Trump počeo postavljati stavove koji su se onda sve češće i u sve oštrijim varijantama čuli idućih dana u Europi. Kao prvo, tu se postavilo pitanje odnosa prema Vladimiru Putinu, predsjedniku Ruske Federacije i čelniku države koju je SAD godinama smatrao glavnim takmacem u državnim odnosima, te pripreme za sastanak s takvom osobom. Trump je tu ustvrdio: “Hoće li biti spreman? A na kraju bi mogao završiti i u dobrom odnosu. No, oni kažu ‘Hoće li predsjednik Trump biti spreman? Znate, predsjednik Putin je iz KGB-a, i ovo, i ono’. Znate što? Putin je u redu. On je u redu. Svi smo mi dobro. Svi smo ljudi. Hoću li biti spreman – totalno spreman. Ja se za ovo spremam čitavog svog života“. Ove izjave dolaze u kontekstu međunarodnih sankcija koje su SAD i EU uvele prema Putinovoj Rusiji radi vojne intervencije u Ukrajini, kao i zbog navodnog obavještajnog interveniranja u američke predsjedničke i kongresne izbore 2016. godine. Što se NATO saveza tiče, Trump je tu ponovio temelje svih onih teza koje će svijetom odjekivati idućih dana:

Samostalna ulaganja u obrambene svrhe NATO država

“Morate početi plačati svoje račune. Sjedinjene Države se neće pobrinuti baš za sve. Mi plaćamo od 70 do 90 posto da bi zaštitili Europu. I to je u redu. Naravno, oni nas ubijaju u trgovini, oni nas ubijaju u drugim stvarima. Čine nemogućim vođenje poslova u Europi, pa ipak dolaze ovamo, prodaju nam svoje Mercedese i svoje BMW-e. Tako da imamo 151 milijardu USD trgovinskog deficita s EU. I povrh toga, oni nas ubijaju po pitanju NATO-a. Ubijaju nas. Tako mi plaćamo 4 posto od našeg velikog BDP-a, koji je itekako porastao od kada sam ja postao predsjednikom, a Njemačka… Njemačka, koja je najveća država EU – Njemačka plaća 1 posto. Jedan posto. I rekao sam – ‘Znaš Angela, ne mogu garantirati, ali mi vas štitimo, i to mnogo više znači vama… nego to što štitimo sebe. I ne znam koliko zaštite mi dobivamo time što štitimo vas’. I onda oni krenu i sklope plinski posao… nafta i plin iz Rusije, gdje plaćaju milijarde i milijarde dolara Rusiji. Dakle, žele zaštitu od Rusije, pa ipak plaćaju milijarde dolara toj istoj Rusiji. A mi smo šmokljani koji za sve to plaćaju.

Pa onda… a moram i ovo reći… od kada sam ja došao, što je oko godinu i pol, skoro 33 milijarde USD više se predviđa da će te NATO države platiti – ali to nije dovoljno. Da li vam to ikad kažu – ne. Ne. Ali ja ću vam reći… Glavni tajnik Stoltenberg je Trumpov najveći obožavatelj. On je rekao: ‘Te NATO države, one sve daju sve manje novaca, sve manje novaca. Zašto ne? No, kad ste vi došli, i kad ste počeli pričati, to je poraslo kao raketa. Baš kao raketa. I svaki put kad ja predložim bilo što… Recimo, imamo 33 milijarde, a treba mnogo više novca, a onda oni kažu: ‘O, vidi… bijesan je na NATO. Valjda, da… on voli Rusiju’. Ja volim Rusiju. Ja ću reći – idući tjedan se sastajem s predsjednikom Putinom, i… slaganje… slaganje s Rusijom je dobro. I slaganje s Kinom… i slaganje s drugim državama je dobro. Nije to loša stvar nego dobra“.

Prvi dan predstave – 10. srpnja

Dok su medijima još odjekivale izjave izrečene u Montani, Donald Trump je u ranim jutarnjim satima tog utorka iz zrakoplovne baze Andrews krenuo put Europe. Neposredno prije odlaska, Trump je u Bijeloj kući novinarima dao i kratku izjavu koja je dodatno uzburkala duhove. U njoj je dijelom ponovio i dopunio prijašnje izjave o Putinu, NATO savezu i Europskoj uniji. “Bit će to zanimljivo vrijeme u Ujedinjenoj Kraljevini, zasigurno će biti zanimljivo vrijeme s NATO savezom… NATO nas nije tretirao pravedno, ali mislim da ćemo nešto postići. Mi plaćamo mnogo previše, a oni plaćaju mnogo premalo, ali ćemo dogovoriti. I sve države će biti sretne. U Ujedinjenoj Kraljevini – to je situacija koja traje već dugo. Dakle, imam NATO, imam UK, koja je u određenom previranju, i imam Putina. Iskreno, Putin bi mogao biti najlakši od svega toga. Tko bi to mislio! Tko bi mislio. No, UK zasigurno ima… mnogo stvari se ondje događa“. Odmah zatim je Trump podržao i unutarstranačku oporbu Theresi May, britanskoj premijerki koja je Trumpa pozvala u Veliku Britaniju – “…Boris Johnson je moj prijatelj… bio je vrlo, vrlo drag prema meni, jako me podržavao. I, možda ću s njim razgovarati kad dođem onamo. Sviđa mi se Boris Johnson. Oduvijek mi se sviđao“. Naravno, riječ je o istom onom političkom radikalu Johnsonu koji je samo dan ranije svojom ostavkom na mjesto ministra vanjskih poslova produbio krizu vlasti u UK, vezanu uz pitanje vrste BREXIT-a i oštrine sporazuma kojim se Velika Britanija u ožujku 2019. sprema izaći iz Europske unije.

Što se NATO saveza tiče, Trump je izjavio: “Dakle, mi imamo mnogo saveznika, ali nas ne mogu iskorištavati. Nas iskorištava Europska unija. Izgubili smo 151 milijardu USD prošle godine na trgovini, a povrh toga mi trošimo barem 70 posto na NATO… i, iskreno, on pomaže njima mnogo više nego što pomaže nama. Dakle, vidjet ćemo što će biti. Imamo pred sobom dug, prekrasan tjedan“. Konačno, na pitanje vidi li Vladimira Putina kao prijatelja i neprijatelja, Trump je odgovorio: “Zaista ne mogu reći u ovom trenutku. Što se mene tiče, on je takmac. Takmac. Mislim da je dobar odnos s Rusijom, dobar odnos s Kinom, i dobri odnosi s drugima su nešto dobro, a ne nešto loše. To sam govorio mnogo puta, kroz mnogo godina. Dakle, vidjet ćemo. Srećemo se s Vladimirom Putinom u ponedjeljak. Vidjet ćemo kako će to ići“.

Na ovih sažetih dvije minute stavova o skupovima zakazanim za predstojeće dane nadovezali su se još i predsjednički tweetowi, kojima je Trump prikratio vrijeme leta do popodnevnog pristizanja u Belgiju, a onda i do početka prvog radnog dana na NATO summitu, u srijedu 11. srpnja u Bruxellesu. Iako se od ukupno 12 tweetova nisu svi odnosili na predstojeće sastanke u Europi, zanimljivo je vidjeti da je to opet ponovljena ideja o 151 milijardi USD gubitka na trgovini s EU, iako podaci tu govore o deficitu od oko 101 milijardu USD – kao i teza o propustu većine NATO članica da godišnje izdvoje 2 posto svog BDP-a za obranu kao nekakvom izvoru neposrednog troška za SAD, koji bi onda bio predmetom nekakve nadoknade. Dok je tu riječ o izdvajanju država u vlastite obrambene proračune, bez mnogo veze među pojedinim članicama (a ne o plaćanju u nekakav zajednički fond, gdje bi SAD nadoknadile izostanak uplate ostalih) – ovu se krivu postavku od Donalda Trumpa čulo beskrajno mnogo puta u predstojećima danima. Samo nekoliko sati kasnije, na ove je tvrdnje načelno odgovorio Donald Tusk, predsjednik Europskog vijeća, koji je također na twitteru Trumpu uputio poruku kako SAD zapravo nemaju još takvih prijatelja i saveznika kao što je to Europska unija.

Ove teze, ali očigledno i neke dodatne informacije iz vrha vlasti, bile su dovoljno zabrinjavajuće da potaknu dva doma Kongresa na samostalno djelovanje po pitanju NATO saveza, mimo Bijele kuće te Donalda Trumpa. Tako je Senat u utorak, 10. srpnja, s većinom od 97 “za” i 2 “protiv” usvojio dodatak Aktu o obrambenom financiranju, kojim se izričito daje podrška NATO savezu, klauzuli kolektivne obrane i sankcijama prema Rusiji. Samo dan kasnije, u srijedu, 11. srpnja, i Zastupnički dom Kongresa je donio posebnu rezoluciju kojom podržava NATO i naglašava potrebu održavanja mjera pritiska na Rusku Federaciju.

Drugi dan predstave – 11. srpnja

Prvi dan dugo očekivanog NATO summita krenuo je nepredviđeno od ranoga jutra, kada je u javnost neočekivano objavljena snimka bilateralnog radnog doručka delegacije SAD i Jensa Stoltenberga, glavnog tajnika NATO saveza. Dok je Stoltenberg nastojao naglasiti napredak saveznika po pitanju ulaganja u obranu (dodatnih oko 266 milijardi USD od ove godine do 2024. za tu svrhu), Trump je uzvratio napadom, ponovo navevši konkretan primjer Njemačke kao ilustraciju američkih problema u odnosu SAD-NATO-Rusija. Iako je ovakvih prijepora bilo i ranije, oni nikad nisu bili davani u javnost na ovakav način, a posebno ne u okviru skupnih događanja kakvo je godišnji NATO summit. Tim je potezom Trump već u startu praktično ograničio teme skupa, ujedno postavivši kao mjerilo stvari jedan oštar i konfrontacijski ton, daleko od svih planova i namjera organizatora. Na tom je doručku Trump konkretno naglasio:

“Moram reći, mislim da je vrlo tužno kad Njemačka sklopi masivan naftni i plinski posao s Rusijom, gdje bi se vi trebali čuvati Rusije, a Njemačka krene i plati Rusiji milijarde i milijarde USD godišnje. Dakle, mi štitimo Njemačku, mi štitimo Francusku, mi štitimo sve te države… a onda mnoge od tih država krenu i sklope ugovor o plinovodu s Rusijom, gdje one plaćaju milijarde USD u blagajnu Rusije. Dakle, mi bi vas trebali braniti od Rusije, ali oni plaćaju milijarde USD Rusiji. I ja mislim da je to vrlo neprilično. A i bivši kancelar Njemačke je direktor plinovodne kompanije koja opskrbljuje plinom. U konačnici, Njemačka će imati gotovo 70 posto svoje države pod kontrolom Rusije, putem prirodnog plina. Recite vi meni, je li se to priliči? Ja se oko toga bunim otkad sam stigao. To nije trebalo dopustiti da se dogodi, ali Njemačka je totalno pod kontrolom Rusije, jer oni dobivaju od 60 do 70 posto svoje energije iz Rusije tim novim plinovodom. Vi meni recite jel’ se to priliči – jer ja mislim da ne. I ja mislim da je to vrlo loša stvar za NATO, i ne mislim da se trebala dogoditi, i mislim da o tome moramo razgovarati s Njemačkom.

Kako zapravo stoji energetska slika Savezne Republike Njemačke?

Povrh toga, Njemačka plaća samo malo iznad 1 posto… dok Sjedinjene Države u punom iznosu plaćaju 4,2 posto, iz mnogo većeg BDP-a. Dakle, mislim da se ni to ne priliči. Mislim, mi štitimo Njemačku, mi štitimo Francusku, mi štitimo svakoga… i mi plaćamo mnogo novca za te zaštite. To tako ide već desetljećima. Tu su temu otvorili i drugi predsjednici, no prošli predsjednici nikad nisu poduzeli ništa oko toga – jer mislim da oni to nisu razumjeli, ili se jednostavno time nisu htjeli baviti. Ali, ja to moram staviti na stol, jer mislim da je vro nepošteno prema našoj zemlji, vrlo je nepošteno prema našim poreznim obveznicima – i ja mislim da te države moraju napraviti korak, ne u periodu od 10 godina. Moraju tu napraviti napredak odmah. Njemačka je bogata država. Oni kažu da će povećati samo jednim malim dijelom do 2030. godine… No, oni bi to mogli povećati odmah, sutra, i ne bi imali problema. Ne mislim da je to pošteno prema Sjedinjenim Državama. Dakle, mi ćemo tu morati nešto poduzeti, jer to nećemo trpjeti. Ne možemo to trpjeti, i to se ne priliči. Moramo pričati o milijardama i milijardama USD koje se plaća baš onoj državi od koje bi vas mi trebali braniti. Znate, svi o tome pričaju, širom svijeta. Tu se kaže – ‘Čekajte malo. Mi bi vas trebali braniti od Rusije –  ali zašto vi onda plaćate milijarde USD Rusiji za energiju? Zašto države u NATO, konkretno Njemačka, imaju velik udio svojih energetskih potreba kroz plaćanja u Rusiju, namiren od Rusije?’ Ako pogledate te stvari, Njemačka je zarobljenik Rusije, jer ih oni snabdjevaju. Oni su se riješili svojih termo-elektrana, svojih nuklearnih elektrana – oni dobivaju toliko nafte i plina iz Rusije. Mislim da je to nešto što NATO mora sagledati. Mislim da je to vrlo neprilično“.

Tu nije napravila veliku razliku činjenica kako je Trump ponovo izokrenuo činjenice, tako da se one uklope u njegovu priču o NATO grijesima Njemačke – države koja doduše velik udio svog plina zaista dobiva iz Rusije, no gdje plin ukupno čini tek oko 12 posto njihove nacionalne potrošnje energenata. Uz to, kao i u slučaju prošlomjesečnog sastanka zemalja G7, i ovdje je Trump bio izuzetno oštar kad za stolom nije bilo onoga o kome se priča, da bi samo koji sat kasnije, na bilateralnom susretu s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel naglo ublažio priču. Dok je ujutro Njemačka bila “zarobljenik Rusije” (što je baš optužba koju mnogi izriču samom Donaldu Trumpu), samo koji sat kasnije, odnosi s tom državom su navodno bili sjajni te gotovo idilični – da bi se sukobi nastavili tijekom popodneva, u nastavku unaprijed utvrđenog programa NATO summita.

Na popodnevnom sastanku Sjevernoatlantskoga vijeća usvojena je tzv. “Inicijativa spremnosti“, koja predviđa uspostavu snaga od 30 mehaniziranih bojni, 30 eskadrila i 30 borbenih plovila koja bi sva bila spremna za djelovanje unutar roka od 30 dana po pozivu (tzv. “inicijativa 4 puta 30”). Uz to je proširena NATO zapovjedna struktura s dva nova zapovjedništva (za Atlantik – u američkom Norfolku, i za logistiku – u njemačkom Ulmu), a određeno je i ustrojavanje Centra za kibernetičke operacije pri Vrhovnom zapovjedništvu savezničkih snaga u Europi (SHAPE) u Monsu, Belgija. Ujedno je objavljeno i da je postala operativna NATO središnjica za jug (NATO’s Hub for the South), ustrojena u Napulju, iz koje se prate sigurnosni izazovi na južnome krilu Saveza, a najavljena je i uspostava NATO obučne misije u Iraku, te jačanje postojeće podrške Jordanu i Tunisu. Uz to, Makedonija je pozvana da započne pregovore o ulasku u NATO, a o sigurnosnim izazovima na Sjeveru Europe se raspravljalo i s nordijskim državama.

Iduću bombu je Donald Trump lansirao među NATO saveznike kada se krenulo pričati o famoznoj temi “podjele tereta” među članicama, odnosno dostizanja dogovorenih povećanja nacionalnih obrambenih izdvajanja. Dok oko zajedničkih doprinosa samom funkcioniranju Saveza nema problema – a to je jedina zajednička kasa, koju pune svi doprinosima određenim prema BDP-u država, i gdje SAD doprinose oko 22 posto – ponovo su se na tapeti našli obrambeni proračuni NATO država, čiji se porast broji u postotku od pojedinih nacionalnih BDP-a, za koje si je Trump zamislio da SAD nekako pokriva manjke ostalih članica. Ove godine će samo 8 članica dostići dogovorenih 2 posto BDP-a, dok navodno njih većina imaju kakve-takve planove o dostizanju cilja do 2024. godine. Stoltenberg je i tu istaknuo kako će temeljem dogovora do 2024. za nacionalne resore obrane NATO država biti dodatno izdvojeno oko 266 milijuna USD (dodatno, na stanje iz ove 2018. godine).

Na to sve je Trump izgleda odvratio tezom koju je načelno iznio još tijekom problematičnog doručka, a onda i tijekom dana u još jednom od svojih tweetova – kako od saveznika očekuje da se planirani iznos za dostizanje u doglednim godinama podigne – i to duplo, na 4 posto BDP-a, dok bi dosadašnji cilj od 2 posto, po njemu, zapravo trebalo ispuniti odmah! Upitan o provedivosti ove ideje odmah nakon sastanka, na dnevnoj konferenciji za medije, Jens Stoltenberg je samo kompromisno napomenuo: “Mislim da bi prvo trebali doći do 2 posto, da se sada fokusiramo na to… dobra je stvar da se krećemo prema tome“. Iako je ostatak dana izgledalo kako su saveznici nakon ovog ispada (koji bi, recimo, za Hrvatsku tražio trenutno povećanje obrambenog proračuna na više od 7 milijardi HRK, a do 2024. godine na oko 15 milijardi HRK) u hodu uspjeli izgladiti stvari s Trumpom – već je sutrašnje jutro pokazalo koliko su bili krivi takvi dojmovi.

Treći dan predstave – 12. srpnja

Navodno nezadovoljstvo načinom kako je ostalih 28 članica NATO saveza prešlo preko Trumpovih ideja o financiranju Saveza eskaliralo je odmah tijekom jutra u četvrtak 12. srpnja – drugog i posljednjeg dana ovogodišnjeg NATO summita u Bruxellesu. Donald Trump je tu kasnio na jutarnju točku dnevnoga reda, sjednicu Sjevernoatlantskoga vijeća s predstavnicima Ukrajine i Gruzije, da bi uskoro uzeo riječ i temu skupa vratio na pitanje obrambenih izdvajanja NATO članica. No, kako izgleda, ovom je prilikom Trump zaprijetio “teškim posljedicama“, ako tu ne dođe do promjene stavova, da bi onda nastavio o tome kako bi SAD mogle “nastaviti svojim putem” ako ti zahtjevi ne budu ispunjeni. Kako su prenijeli svjetski mediji, barem dio prisutnih je ove formulacije shvatio kao prijetnju izlaskom Sjedinjenih Američkih Država iz okvira NATO saveza u slučaju ogluhe ostalih članica, ili barem povlačenjem potpisa SAD s usuglašene zajedničke deklaracije – iako se kasnije u više navrata nastojalo javno pobiti ovakvu interpretaciju događaja. Kako bilo da bilo, predsjedavajući Jens Stoltenberg je skup nakon toga brzo prebacio u zatvoreniji način rada, samo s državama saveznicama. Moglo se čuti kako je tu Trump zahtijevao da do siječnja članice iznesu planove kako dostići ciljana izdvajanja, te da je tražio i izričito podnošenje ozbiljnih i pisanih planova potrošnje od onih članica koje takve dokumente do sada nisu podnijele. Dok je diskusija prema diplomatskim izjavama Jensa Stoltenberga bila “vrlo iskrena i otvorena“, nije mnogo pomogla ni konstatacija kako su od stupanja na funkciju Donalda Trumpa u SAD pa do danas, Kanada i europske NATO saveznice u svoje obrambene proračune ukupno usmjerile 41 milijardu USD više nego do tada.

Kao što je bilo istaknuto u zajedničkom dokumentu objavljenom krajem prvog dana sastanka, NATO je ostao zainteresiran za sigurnost i cjelovitost Ukrajine i Gruzije – gdje ipak izgleda da je naglasak stavljen na Gruziju, kojoj se misli nastaviti pomagati oko priprema za članstvo (upravljanje krizama, obuka i zajedničke vježbe). Pozdravljen je dopinos Gruzije NATO misiji u Afganistanu, državi u kojoj NATO namjerava ostati do daljnjega. U tu je svrhu dogovoreno i financiranje afganistanskih snaga sigurnosti do 2024. godine (kroz “ANA Trust Fund”, ANA direktno, te UN fond za policiju – LOTFA), u vrijednosti oko milijarde USD godišnje. Ti će novci prvenstveno ići na razvoj afganistanskih snaga specijalne namjene i zrakoplovstva, te na jačanje tamošnjih zapovjednih sustava i institucija za obuku vojske te policije. Iako se službeno podržalo mirovne napore predsjednika Ghanija, bilo je teško preći preko sve lošije sigurnosne situacije u zemlji koja ove godine bilježi najveći broj civilnih žrtava od kada je UN krenuo bilježiti takve podatke 2009. godine. Postupno povećanje snaga NATO saveznica u Afganistanu trebao bi pratiti i skori Strateški pregled stanja, koji se najavljuje iz vojnih krugova SAD.

Uz to, na margini programa je potpisan i Memorandum o razumijevanju vezan uz Multinacionalnu suradnju u dobavi kritičnih vrsta streljiva za kopnene snage (Multinational Cooperation for the Provision of Land Battle Decisive Munitions – LBDM). Riječ je o inicijativi pokrenutoj u lipnju 2017. godine, koja je od 11 NATO članica i Finske narasla na 16 članica i 3 partnerske države. Njen cilj je ustrojiti zajedničku nabavu i skladištenje široke lepeze streljiva za kopnene snage. Osim jačanja interoperabilnosti, ovakvo zajedničko djelovanje postupno bi trebalo dovesti i do logističkog usklađivanja streljiva, te ušteda. Prošloga tjedna ovaj su Memorandum potpisale i Slovenija te Crna Gora.

Nakon završetka službenog programa NATO summita u Bruxellesu, malo prije 13 sati, u medijima je osvanula još jedna prethodno nenajavljena točka dnevnoga reda – samostalna polusatna konferencija za medije američkog predsjednika Donalda Trumpa. Na njoj je Trump u samo nekoliko rečenica ocrtao sliku vrlo različitu od one koju se moglo dobiti promatranjem tijeka ovoga skupa. Naime, po Trumpu, NATO je najednom postao mnogo jači nego dva dana ranije, a i Njemačka brže napreduje po pitanju obrambenih izdvajanja – iako još ostaje za riješiti pitanje plinovoda koje je poslužilo kao batina za udaranje po kancelarki Merkel. Naravno, moguće rješenje ovog problema za Trumpa bi bilo i poboljšanje odnosa s onima od kojih se Njemačku štiti – doseg kojeg je ostavio za ponedjeljak 16. srpnja, te sastanak s Putinom u Finskoj. Što se tiče odnosa s Europskom unijom, za koju je Trump nastavio tvrditi da SAD ne tretira pošteno po pitanju trgovine, stanje bi se trebalo dalje poboljšati do 25. srpnja – kada bi u Washingtonu trebao osvanuti tim EU trgovinskih pregovarača kako bi razgovarao o kaznenim carinama koje je Trump najavio za europske automobile na američkom tržištu. Po pitanju Ukrajine, Trump je lopticu pokušao prebaciti na svog prethodnika. Ustvrdio je da se do Krima izgradilo most, te podmorničku bazu – no da se to sve dogodilo za mandata Baraka Obame, koji je dozvolio te stvari – dok on sam tu kao da nije zadovoljan stanjem stvari. Naravno, nimalo ga pri tome nije zasmetala činjenica da je riječ o mostu čija je gradnja započela u svibnju 2015. godine, ali je dovršena svečanim otvaranjem 16. svibnja 2018. (u drugoj godini Trumpova mandata), dok su masivne podmorničke baze na Krimu već desetljećima, još od Hladnoga rata.

Trumpovo viđenje proteklog NATO summita, iz Finske, 15. srpnja 2018. godine

Trump je iznio i da se ubrzano krenulo prema 2 posto obrambenih izdvajanja, nakon čega će se krenuti poprilično dalje, prema famoznih 4 posto koje predsjednih SAD smatra potrebnom razinom. Naravno, opet je ponovio ideju da SAD plaćaju oko 90 posto troškova NATO saveza, što je začinio tvrdnjom kako je baš njegovo nezadovoljstvo i čvrstoća nastupa potakla ogromno povećanje spremnosti ostalih članica na povećano plaćanje. Najednom je NATO postao “fino ugođena mašina, ljudi plaćaju novce kakve nikad dosad nisu plaćali, i sretni su da to rade, a prema Sjedinjenim Državama se postupa mnogo pravednije“. Dok je Trump ponovio kako NATO više pomaže Europi nego što koristi SAD, objasnio je i kako misli da vjerojatno može izvesti SAD iz ove organizacije sam (bez uloge Kongresa) – iako to sada više nije ni potrebno, s obzirom na opći uspjeh njegovih ideja i nastojanja (koja, doduše, nije potvrdio nitko od preostalih sudionika skupa). Prema Trumpu, porast obrambenih izdvajanja direktna je posljedica njegove osobne inicijative, a “svi u prostoriji su mi zahvalili. Velik je kolegijalni duh u toj dvorani, za kojeg mislim da ga nisu imali u mnogo godina. Vrlo je jak. Vrlo ujedinjen, vrlo jak, nema problema” – dok je ponešto pohvala ipak zaslužio i Jens Stoltenberg, glavni tajnik NATO-a, kojem je produžen mandat na čelu Saveza. Uz sve to, Trump se na pitanje novinara Večernjeg lista osobno opisao kao “vrlo stabilni genije“, koji nikako ne bi promijenio svoja iznesena mišljenja nakon što uđe u avion na odlasku s međunarodnog skupa (baš na način kako je to nedavno napravio nakon G7 skupa u Kanadi).

Ostatak cirkusa u Velikoj Britaniji

U dva popodne istog to četvrtka, 12. srpnja, Donald Trump je stigao u Veliku Britaniju, gdje je planirao provesti iduća tri dana – baš u vrijeme dok je i njegov bivši strateg Steve Bannon u Londonu organizirao šire okupljanje europskih desničara suverenista, kao koaliciju podrške britanskim pristalicama oštrog BREXIT-a. Nakon što je popodne u četvrtak 12. i jutro u petak 13. srpnja bilo ispunjeno programskim aktivnostima, vrijeme od petka popodne do nedjelje navečer bilo je odvojeno za ponešto mirniji boravak u Škotskoj, na tamošnjem Trumpovom posjedu Turnberry. Boravak Donalda Trumpa u Velikoj Britaniji ostao je obilježen s nekoliko stvari – kao prvo, to su bile velike demonstracije protiv te državne posjete Donada Trumpa Londonu, a onda i Škotskoj. Kao drugo, tijekom boravka u Velikoj Britaniji, Trump je navodno tamošnjoj premijerki Theresi May savjetovao svoj recept za rješavanje pitanja izlaska UK iz Europske unije – gdje Trump misli da s EU uopće ne treba pregovarati o budućim odnosima, već bi tu organizaciju Velika Britanija trebala tužiti, pa na neki sudski način utjerati svoja prava. Doduše, Trump tu nije objasnio kojem sudu se obratiti, kao niti način na koji bi jedna država natjerala druge države na pridržavanje sudskih odluka bez ikakvih pregovora – što je u neku ruku slično i receptima koje je američki predsjednik imao za svog francuskog kolegu Emmanuela Macrona krajem travnja ove godine, kada ga je tijekom posjete Washingtonu savjetovao da bi Francuska trebala po britanskome uzoru napustiti Europsku uniju, ne bi li potom sklopila bolji bilateralni trgovački ugovor sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Kao treće, teško je ne spomenuti dva Trumpova medijska izleta tijekom boravka u Velikoj Britaniji. Prvo je tu intervju za britanski The Sun, objavljen predvečer 12. srpnja (tijekom trajanja dolaznog protokola), u kojem je oštro politički napao svoju domaćicu Theresu May, ojačao krizu u britanskoj vladi i podržao unutar konzervativne stranke probrane pobornike tvrdog i grubog izlaska UK iz Europske unije (“hard BREXIT”) – za što se onda i svojevrsno ispričao May, na pomalo neugodnoj zajedničkoj konferenciji za medije u rano popodne 13. srpnja, održanoj samo tri dana prije no što je May i formalno popustila svojim radikalnim kritičarima oko tvrdoće prijedloga budućeg carinskog režima između UK i EU. Još je veću neugodu izazvao Trumpov intervju za medijsku kuću CBS Evening News, emitiran navečer 14. srpnja, u kojem je i otvoreno karakterizirao Europsku uniju kao neprijatelja: “Mislim da imamo mnogo neprijatelja. Mislim da nam je Europska unija neprijatelj, po tome što nam rade u trgovini. Možda ne bi tako mislili o Europskoj uniji, ali oni su neprijatelj. Rusija je neprijatelj u nekim aspektima. Kina je neprijatelj, zasigurno ekonomski su oni neprijatelj. Ali to ne znači da su loši, to ne znači ništa. To znači da su oni takmaci. Žele dobro napredovati, i mi želimo dobro napredovati“.

Trasa spornih baltičkih plinovoda Sjeverni tok 1 i 2

Kada ga se pitalo kako tu nabraja EU prije Rusije i Kine na popisu neprijatelja, Trump je pojasnio, ujedno se vrativši na pitanje njemačkog plinovoda s Rusijom (koji postoji od svibnja 2011. godine, i čije je daljnje proširenje obustavljeno 2015., pa opet pokrenuto s planom dovršenja u 2019. godini): “EU je vrlo teška. Možda stvar koja je najteža… vidite, oboje mojih roditelja su rođeni u ‘EU sektoru’. Moja majka je iz Škotske, moj otac je iz Njemačke, i ja volim te države. Poštujem vođe tih država, ali u trgovačkome smislu, oni nas stvarno iskorištavaju. I mnoge od tih država su u NATO, i nisu plaćale svoje račune. Ja, na primjer, imam veliki problem s Njemačkom… jer je Njemačka sklopila posao o izgradnji plinovoda s Rusijom, u kojem će plaćati Rusiji milijarde i milijarde USD godišnje za energiju – i ja kažem da to nije dobro, to nije pravedno. Mi bi se trebali boriti za nekoga, a onda taj netko daje milijarde USD onome od koga ih mi branimo. Mislim da je to smiješno, i zato sam to objavio, ovoga puta. Reći ću vam – mnogo je bijesa oko činjenice da Njemačka plaća Rusiji milijarde i milijarde USD. Mnogo je tu bijesa. Ja također mislim da je to i vrlo loša stvar za Njemačku – jer to… što je to – kao da mašu bijelom zastavom“.

Kao četvrto, istovremeno su mediji krenuli izvještavati o masivnoj informacijskoj akciji vojnih struktura SAD, koje su odmah po okončanju NATO summita u Bruxellesu krenule smirivati NATO saveznike, uvjeravajući ih da ne predstoji izlazak najveće svjetske sile iz Saveza, te da kolektivna obrana nije u pitanju. U okviru ovih aktivnosti zasigurno treba promatrati i dolazak u Zagreb američkog ministra obrane Jamesa Mattisa, koji se u petak, 13. srpnja u Hrvatskoj sastao s nizom obrambenih predstavnika zemalja šireg hrvatskog susjedstva.

Ujedno, kao peto, tijekom tog istog petka 13. srpnja, dok je Trump popodne okončavao službeni program u Velikoj Britaniji, medije u Washingtonu okupirala je konferencija za tisak američkog Ministarstva pravosuđa, na kojoj je objavljeno ukupno 12 detaljnih optužnica protiv imenovanih pripadnika ruske vojne obavještajne službe (Главное разведывательное управление – GRU), radi konkretnih aktivnosti ometanja američkih predsjedničkih i kongresnih izbora 2016. godine – među ostalim i krađe analitičkih podataka te operativnih planova vođenja izborne kampanje demokratskih kandidata. Ovaj potez američkog pravosuđa dodatno je otežao atmosferu pred sastanak Trumpa s ruskim predsjednikom Putinom u Helsinkiju – skup zakazan za ponedjeljak, 16. srpnja, na kojeg je američka delegacija iz Škotske krenula u kasnim večernjim satima u nedjelju, 15. srpnja ove godine.