Dok je Hrvatska sve navodno vezano s Irakom te podrškom Kurdima odradila u tajnosti, više o ovoj situaciji moglo se čuti u izjavama koje su posljednjih dana došle iz krugova obrambenog sektora Sjedinjenih Američkih Država. Tako je prije dva dana, 26. kolovoza ove godine, zabilježena izjava američkog ministra obrane Chucka Hagela:

“Sjedinjene Države cijene spremnost sve više i više naših saveznika i partnera da podrže irački narod u njihovoj borbi protiv ISIL-a. Prije dva tjedna sam zadužio radnu grupu, predvođenu SAD-om, ne bi li poradila na ubrzavanju napora za opskrbom kurdskih snaga na sjeveru Iraka. Uz podršku iz SAD-a, i od središnjih vlasti Iraka u Bagdadu, još je sedam nacija – Albanija, Kanada, Hrvatska, Danska, Italija, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo – pristalo pomoći u opskrbi kurdskih snaga s hitno potrebnim oružjem te opremom. Operacije su već započele, i ubrzat će se tijekom predstojećih dana, gdje očekujemo doprinos još nacija. Želio bih zahvaliti svakome od tih saveznika za djelovanje uz Oružane snage Sjedinjenih država.

Taj multinacionalni napor, kojeg se koordinira s vlastima Iraka u Bagdadu, bitno će pomoći kurdskim snagama u odbijanju brutalne terorističke prijetnje koja im prijeti od ISIL-a. Odlučnost iračkoga naroda i međunarodne zajednice u suprotstavljanju prijetnji koju predstavlja ISIL neprestano raste, a Sjedinjene se Države nadaju nastavku rada, zajedno s našim prijateljima s raznih strana svijeta, na pružanu doprinosa ovome nastojanju“.

Detaljnije od glasnogovornika…

No, nije to sve. Naime, ovom se temom u više navrata tijekom posljednjih tjedana pozabavio i glasnogovornik američkoga Pentagona, kontraadmiral John Kirby. On je tu temu najprije dotaknuo u odgovoru novinarima 19. kolovoza, kada je spomenuo:

“Mi imamo vrlo ozbiljan program naoružavanja Iraka, jedan od najozbiljnijih u svijetu. I, kao što smo o tome već rekli, mi smo tu ubrzali stvari – poput slanja Hellfire projektila iračkoj vladi. Ta se pomoć i podrška nastavlja. Da ne spominjemo i sve one druge stvari koje ondje radimo – intenziviranje obavještajnih, izvidničkih i nadzornih letova nad tom državom, njih odnedavno ima i više od 70 dnevno. Naravno, tu su i udari koje izvodimo – a u regiju smo rasporedili i brojne druge kapacitete… Ministar obrane je naložio i formiranje radne skupine, ovdje u sklopu Ministarstva obrane SAD – ne bi li razmotrili opcije za jačanje opskrbe Kurda na neposredniji način. Upravo sada, većina vojne pomoći Kurdima dolazi putem partnerskih zemalja – i ja znam da je tu bilo nešto nedavnih pošiljki od pojedinih partnerskih zemalja prema Kurdima. Također – i iračke vlasti opskrbljuju Kurde uz našu pomoć. Mi im pomažemo paletizirati, organizirati i otpremiti nešto opreme i pomoći kurdskim snagama. To je sada u fokusu, ali da ponovim – ministar obrane je oformio tu namjensku grupu. Oni razmatraju opcije, i kada ćemo tu imati konkretnih novosti za objavu – objavit ćemo ih“.

Kao što smo rekli – na te novosti nije trebalo dugo čekati, budući se uoči citirane izjave američkog ministra obrane Hagela o ovoj temi opet ponešto detaljnije moglo čuti i od kontraadmirala Johna Kirbya. On se temi partnerske pomoći Kurdima ponovo posvetio u popodnevnim satima tog istog utorka, 26. kolovoza ove godine, kada je novinarima objašnjavao:

“Kao što se možda sjećate, a ja sam o tome govorio i ranije, prije nekoliko tjedana, ministar Hagel je zadužio radnu skupinu predvođenu od Sjedinjenih Država, namjensku skupinu za ubrzavanje naših napora za opskrbom. Uz podršku od strane Sjedinjenih Američkih Država te središnje vlasti Iraka u Bagdadu, ministar Hagel će danas objaviti i da je sedam dodatnih država – Albanija, Kanada, Hrvatska, Danska, Italija, Francuska te Ujedinjeno Kraljevstvo – pristalo pomoći pri opskrbi kurdskih snaga hitno potrebnim oružjem i opremom. Te operacije su već započele, i one će ubrzavati tijekom predstojećih dana, kada se očekuje i doprinos još država.

Ministar je zahvalan svakome od tih saveznika ponaosob, za rad uz bok Oružanih snaga Sjedinjenih Država. Taj će multinacionalni napor, kojeg se koordinira s vlastima Iraka u Bagdadu, iznimno pomoći kurdskim snagama pri odbijanju brutalne terorističke prijetnje, koja im prijeti od ISIL-a. I, kao što je ministar Hagel istaknuo, odlučnost iračkog naroda i međunarodne zajednice za suprotstavljanje toj prijetnji će samo rasti. I Sjedinjene Američke Države se raduju suradnji s našim prijateljima širom svijeta, koji će s nama surađivati pri tome naporu“.

Na pitanje novinara o kakvom se tu naoružanju i opremi radi – pri tom opskrbnom naporu američkih saveznika – kontraadmiral John Kirby je naveo:

“Ono što je izvrsno pri ovom naporu je to da mnoge od tih partnerskih nacija u svojim zalihama imaju više nego mi, tih raznih vrsta opreme koju kurdske snage koriste – što nisu nužno samo sredstva američkoga podrijetla – tako da je time pokriven čitav raspon… streljivo za ručno oružje, i druge osobne oružne sustave… ali ja nemam kompletan pregled raspoloživ za vas…“

Što se tiče započinjanja isporuke tog oružja i opreme, kontraadmiral John Kirby je istaknuo da su ti napori već započeli, da bi onda naveo i još ponešto detalja:

“Znam da su Albanija i Ujedinjeno Kraljevstvo već započeli s isporukama, ali opet – moram dodatno provjeriti te navode. Radi se tu samo – to je jedan napor koji zapravo tek započinje. A želio bih još i napomenuti – kao što smo to već ranije rekli, ali što ponovo treba istaknuti – i mi smo se uključili u neke od pošiljki opreme i ljudstva… ispričavam se – opreme i sredstava, kurdskim snagama – pomažući iračkoj vladi pri provođenju opskrbe, koristeći tu neke od naših zrakoplova“.

Tko tu kome laže?

Kako stvari stoje, iz svih ovih američkih izjava nazire se tek jedna zajednička činjenica – naime, da za sada ukupno sedam država surađuje sa SAD pri opskrbi Kurda u Iraku. Dakle, ne da te države pomažu SAD-u pri provođenju te opskrbe – nego one surađuju s Amerikancima, i opskrbljuju Irak. Na prvi pogled bi se time našli opravdani napisi Jutarnjeg lista, dnevnih novina koje su prošloga tjedna objavile navodni sadržaj tajne odluke donesene po pitanju doniranja hrvatskog oružja u Irak. S druge strane, time bi se pokazali netočnima navodi premijera Zorana Milanovića, koji je dan nakon curenja tajnih odluka sa zatvorene sjednice Vlade RH medijima olako izjavio kako hrvatska donacija ne ide Iraku/Kurdima, već Sjedinjenim Američkim Državama.

Pri tome, dok američki službeni izvori sve upite o dodatnim detaljima ovoga posla usmjeravaju prema Vladi RH, zapravo i ne bi bilo čudno da se premijer Milanović tu okliznuo i po pitanju još kojeg detalja ove donacije naoružanja te vojne opreme. Naime, usporedivo s tim kako je u pitanje dovedena adresa na koju ide spomenuta hrvatska donacija – jednako je sporna i izjava premijera Milanovića o količini te donirane opreme. Dok je Zoran Milanović novinarima istaknuo da “to je oružje zanemarivo” i da su u pitanju “vrlo male količine” opreme koju RH donira kome već (a možda u konačnici ipak za Irak) – iz obrambenoga sustava RH na vidjelo dolaze naznake da su količine donirane opreme o kojoj je ovdje riječ itekako znatne. To se vidi i po činjenici da će njihovo pripremanje za otpremu iz Lijepe naše, a onda i sam njen transport tijekom idućih mjesec ili dva, u to doba navodno okupirati dobar dio cestovnih transportnih kapaciteta kojima ukupno raspolaže obrambeni sustav Hrvatske.