Grb radara Falcon
Tridesetogodišnji američki radar Falcon, „rođen“ 1985. godine, bio je moćan, cijenjen, hvaljen i prihvaćen na Dalekom Istoku, Mediteranu te u Srednjoj Americi. No ta slava nije dugo trajala, jer zbog implementiranih razvojnih nedostataka, nedovršenih prototipnih i terenskih ispitivanja, proizvedeni radari nisu zadovoljili deklarirane performanse. Tijekom operativne uporabe u realnom okruženju kod krajnjih korisnika, njihovi učestali kvarovi i niska razina pouzdanosti poništili su početnu euforiju. To je rezultiralo neočekivanim financijskim gubicima, smanjenom potražnjom, fijaskom projekta i prvim „umiranjem“ radara pod imenom Falcon u Van Nuys-u, okrugu grada Los Angelesa. To je bio tek početak za sustav koji je tijekom svog „životnog“ vijeka doživio ukupno tri metamorfoze svoga imena – od početnog Falcon, preko Falcon II i Peregrine do sadašnjeg Enhanced Peregrine. Da bi vidjeli o čemu se tu zapravo radilo, moramo se vratiti u 1980-te.
Mlađahni Falconi kratkotrajno moćni, dugotrajno nepouzdani
Falcon je ipak imao i svoju dobru fazu, kada je tijekom kratkotrajnih razdoblja funkcionalne ispravnosti pokazivao svoju moć i dokazivao deklarirane performanse. Takva razdoblja, osamdesetih godina prošlog stoljeća, događala su se tijekom terenskih ispitivanja na Braču, vrh Vidova Gora – kada je Falcon detektirao i pratio niskoleteći MIG-21 (RCS= 2 m2) u doletu prema radaru na udaljenostima 90-100 km, a pri odlijetanju do 160 km.
Prospekt radara Falcon II
Desetak godina kasnije, nakon prvog fijaska, ovaj je sustav doživio svojevrsnu renesansu. Na Istočnoj obali SAD-a, na Floridi, u tvornici poduzeća “Metric Systems Corporation” ovi su radari doživjeli reinkarnaciju na temelju licence od izvornog dizajnera i proizvođača “ITT-Gilfillan” te narudžbe Ministarstva obrane RH. Tu je otvorena proizvodna linija za izradu četiri hrvatska radara s početnim imenom Falcon II – koji su izrađeni po istoj proizvodnoj dokumentaciji, s identičnim nedostacima i pogreškama, po kojoj su rađeni i radari Falcon u “ITT-Gilfillan”.
Reinkarnirani Falcon II nije živnuo ni na Floridi
Kako su pregovori Republike Hrvatske s tvrtkom Metric Systems počeli početkom 1995. godine, u doba embarga na uvoz oružja u Hrvatsku, da bi ih se legalno moglo prodati i kupiti trebalo je reducirati vojnu komponentu ovih radara – njihovu frekvencijsku agilnost – što je onda dovelo i do još jedne promjene imena ovoga sustava, ovoga puta u Peregrine. Budući da su pregovori o poslu završeni tek 1998. godine, do kada je već bio ukinut i embargo, vraća se frekvencijska agilnost sustava, a ime sustava proširuje se na Enhanced Peregrine, ne bi li bila posebno naznačena njegova “nova” sposobnost. Nabavka Enhanced Peregrina obavljena je unatoč saznanjima i upozorenjima o neuspjehu projekta Falcon tijekom osamdesetih godina.
Radari Enhanced Peregrine isporučeni su Hrvatskoj 2002.-2003. godine u Splitu (Lora), bez prethodnih tvorničkih ispitivanja (Factory Acceptance Test – FAT). Te radare nije dočekala logistička potpora iskusnih radarskih stručnjaka, ni adekvatni instrumentariji i pribori za naknadnu provedbu FAT-a u Lori. Ulazna provjera ispravnosti i deklariranih performansi radara je preskočena, te se radare odvezlo na otoke, na četiri izabrana položaja. To je bio prvi korak ustrojavanja i izgradnje obalne radarske mreže nazvane „More“.
Enhanced Peregrini lijepog izgleda i lošeg zdravlja ipak na hrvatskim otocima
Antena radara Enhanced Peregrine iz bliza
Od takvih radara Enhanced Peregrine, u koje je bila ugrađena razmjerno niska razina pouzdanosti (u odnosu na hardversku i softversku pouzdanost koja se inače implementira tijekom razvoja i proizvodnje takvih sustava po vojnim standardima (MIL) za američke oružane snage), a i s obzirom na evidentne slabosti u prvom „životu“ radara Falcon – moglo se prognozirati, već i prije njihova odlaska na put prema otocima, problematične scenarije pri operativnoj uporabi u stvarnom okruženju na otočnim vrhovima.
Prva operativna instalacija Enhanced Peregrina na vrhu Visa, u listopadu 2004. godine, bila je popraćena ushićenjem prisutnih uzvanika, među kojima je bio i tadašnji ministar obrane Berislav Rončević, i obećanjima odgovornih „stručnjaka“ o učinkovitom motrenju Srednjeg Jadrana. No nedugo nakon te fešte, taj radar po drugi put, sada pod imenom Enhanced Peregrine, doživljava fijasko. Kvarovi se redaju jedan za drugim, te za ovaj sustav započinje razdoblje životarenja i obmanjivanja. Sve do 2008. godine MORH je pokušavao udobrovoljiti američke proizvođače ne bi li oni riješili probleme i doveli radare u funkcionalno ispravno stanje, te uspostavili njihov pouzdan rad u skladu s ugovorenim specifikacijama. No, ništa nije riješeno, dogovor nije postignut.
Drugi radarski fijasko na hrvatskoj obali
Godine su prolazile, a stanje radara bilo je sve lošije. Radari na Mljetu, Lastovu, Visu i Dugom Otoku nisu u operativnoj uporabi. Izloženi su nepovoljnim atmosferskim i morskim utjecajima koji skraćuju njihov radni vijek i umanjuju njihove preostale sposobnosti. O tehničkom održavanju tih radara nema tko brinuti. Minimalna tehnička potpora skupine pri Zapovjedništvu HRM-a ugašena je, a ustrojavanje nove logističke podrške tim složenim sustavima nije na vidiku.
Od 2008. godine sve su češće u dnevnim novinama i tjednicima objavljivani tekstovi o radarskoj mreži „More“ i o nemoći radara Enhanced Peregrine koji ne mogu detektirati te pratiti mala plovila i niskoleteće letjelice na i iznad površine ZERP-a. S druge strane, MORH je u službenim izjavama dugo sugerirao kako ti radari ipak mogu nešto i vidjeti (prvo 60%, pa onda 20 do 30 posto). Uz to, tvrdilo se da HRM-ova mreža s 9 navigacijski radara GEM-Elletronica, uz pomoć mreže Ministarstva mora RH s deset VTS radara male moći, može kompetentno nadzirati pomorsku situaciju na hrvatskom moru. MORH-vi glasnogovornici tada su vjerojatno bili svjesni činjenice da ni jedan od tih radara ne može otkriti malo plovilo (5 m2), a niti niskoleteći, mali zrakoplov na području dalekog ZERP-a. Je li to tada bilo samoobmanjivanje MORH-ovih izvjestitelja ili obmanjivanje javnosti?
Akvizicijski vojni radari znatno moćniji od civilnih navigacijskih radara
Nemoć tih navigacijskih radara u odnosu na znatno moćnije radare vojne namjene autor ovog teksta opisao je u nizu javno objavljenih članaka i intervjua, od 1996. do 2014. godine, no unatoč tome su glasnogovornici MORH-a ostajali pri svome stavu, sve do nedavno. Naime, u MORH-u je 10. prosinca 2014. godine održana prezentacija javnih nabava u obrani tijekom 2014. i 2015. godine, na kojoj su bili nazočni ministar obrane Ante Kotromanović i načelnik Glavnog stožera OS RH general Drago Lovrić. Upravo je general Lovrić tu naglasio da se kod sustava Enhanced Peregrine radi o akvizicijskim radarima, te nastavio:
„Ni jedan radar civilni ne može navoditi avione, ni jedan radar civilni ne može navoditi brodove, ni jedan radar civilni ne može navoditi rakete na određene ciljeve na moru. Nama su potrebni akvizicijski radari. Ti akvizicijski radari (Enhanced Peregine, op.a.), koji su tada kupljeni i plaćeni unaprijed, nikada nisu proradili, nikada nisu stavljeni u funkciju.“
Tu kompetentnu izjavu visoko i široko obrazovanog vojnog stručnjaka, generala Lovrića (danu povodom odluke saborskog Odbora za obranu o osposobljavanju i modernizaciji radara Enhanced Peregrine) trebalo bi, napokon, prihvatiti kao referentno polazište pri daljnjim razmatranjima nadzora i zaštite hrvatskog mora i obale. Takvu je konstataciju vojni vrh trebao ustvrditi već 2008. i postaviti je na vrh liste prioriteta obrane RH, te rješavati nadzor i zaštitu hrvatskog mora prije nekih drugih elemenata obrane RH, o kojima se već dugo raspravlja. Izgubljeno je šest godina, a ostat ćemo „slijepi“ na našoj obali još najmanje 3-4 godine – i to u zabrinjavajućoj globalnoj situaciji bujanja asimetričnih prijetnji koje se mogu dogoditi svagdje i svagda, nenajavljeno i neočekivano.
Tek nedavno je zabrinjavajuće stanje nadzora hrvatskog mora, s ugašenom radarskom mrežom „More“ te sa starim i sporim brodovima Obalne straže RH, vjerojatno potaklo odgovorne da objave Javni natječaj za usluge godišnjeg održavanja radarskih sustava Enhanced Peregrine, koji bi trebao rezultirati sporazumom predviđenog trajanja od 5 godina. Prema postavljenim uvjetima natječaja, traži se gospodarski subjekt koji će izvršavati usluge održavanja na lokacijama radara i u kapacitetima ponuditelja, a također i u slučaju kvarova na radarima po pozivu naručitelja.
Tehničko održavanje radara Enhanced Peregrine na temelju outsourcing usluga?
Budući da je još 2008. godine bilo jasno da radari Enhanced Peregrine ostaju u Hrvatskoj na milost i nemilost prirode, upitno je zašto se već tada nije ustrojila logistička jezgra u OS RH za potporu i tehničko održavanje ovih radara, ili barem nije bio objavljen natječaj za outsourcing usluge njihovog tehničkog održavanja? Tim natječajem od 1. prosinca 2014. godine konačno se traže gospodarski subjekti sposobni tehnički održavati (preventivno i korektivno) te vrlo složene radarske sustave. Očekuju li, možda, autori toga natječaja da će se javiti subjekti iz Hrvatske, koji raspolažu s educiranim radarskim stručnjacima-specijalistima za radare Enhanced Peregrine, te koji posjeduju posebne instrumentarije i pribore upravo za te radare?
Radar Enhanced Peregrine na viškome brdu Hum – tek skupi ukras?
S obzirom na specifičnu funkciju radarske mreže „More“ u sadašnjim globalnim okolnostima terorističkih opasnosti, te intenziviranog krijumčarenja oružja i ljudi preko Hrvatske, mreža „More“ trebala bi nadzirati pučinu hrvatskog mora kontinuirano 24 sata/365 dana. Takav režim pretpostavlja visoku razinu implementirane pouzdanosti, s vrlo visokom raspoloživošću radara, te kratkim pauzama za tehničko održavanja radara i otklanjanje kvarova. To podrazumijeva brzu reakciju logističke potpore – danju i noću, blagdanom i praznikom. Takvu proaktivnost moguće je ostvariti jedino logističkom jezgrom u okviru Oružanih snaga RH. Non-stop raspoloživost i brzu te kvalitetnu reakciju prema bilo kojem radarskom položaju uzduž naše obale vrlo teško može ostvariti neki subjekt izvan OS RH, a gotovo nikako subjekt izvan RH.
Zanimljiv je i drugi javni natječaj koji je objavljen od 16. prosinca 2014. godine, a za iznalaženje pružatelja usluga osposobljavanja i modernizacije radarskog sustava Enhanced Peregrine – a koji nije usuglašen s prethodno spomenutim Javnim natječajem za usluge godišnjeg održavanja radarskih sustava Enhanced Peregrine. Naime, natječaj od 16. prosinca 2014. predviđa da ponuditelj demontira i transportira radarske sustave na mjesto na kojem će se obavljati njihovo osposobljavanje tijekom 36 mjeseci od dana potpisivanja ugovora. Njime se predviđa i da se radari na izvršenje te usluge mogu slati pojedinačno ili skupno (4), ovisno o dinamici realizacije modernizacije radara koju dostavlja natjecatelj. Dakle, postoji mogućnost da izabrani natjecatelj demontira i preuzme sva 4 radara odjednom. Ako ponuđač usluge zaista i odluči iskoristiti to svoje pravo, te demontirati sva četiri spomenuta radara odjednom, postaje upitno što će onda ostati za rad gospodarskom subjektu izabranom za tehničko održavanje radara Enhanced Peregrine tijekom slijedeće 3-4 godine?
Inače, u natječajnoj dokumentaciji zahtjevi za modernizaciju ovih radara prilično su detaljno definirani. S tehničkog stajališta dosta su pretenciozni, budući da se njima zahtijeva produženje životnog vijeka moderniziranih radara za još 20 godina !?!
Radari Enhanced Peregrine vraćaju se kući, u Californiu?
Prospekt radara LCR-2020
S obzirom da se u natječajnoj dokumentaciji zahtijevaju vrlo duboki i široki zahvati u tijelo radara Enhanced Peregrine, a i s obzirom da je projekt modernizacije radara potaknut u dogovoru s Amerikancima (i uz njihovu financijsku pomoć), te iz iskustva modernizacije švedskih obalnih radara, može se pretpostaviti da se radari Enhanced Peregrine zapravo vraćaju kući u Van Nuys, savezna država Kalifornija – k tvorcima tih radara, dizajnerima i proizvođačima u “ITT–Gilfillan”, sada “ITT – Electronic Systems”. To je ohrabrujuća vijest ukoliko bi se te pretpostavke realizirale. Tako opsežnu modernizaciju složenog radarskog sustava mogu uspješno ostvariti samo njegovi tvorci. U tom svjetlu, i skeptična prognoza portala Obris.org: „S obzirom na nesretnu povijest dotičnog radarskog sustava, kao i dodatno propadanje od njegovog postavljanja do danas, onome tko uspije na ovaj, traženi način osposobiti ukleti Enhanced Peregrine trebalo bi momentalno dati Nobelovu nagradu“, za sada je prilično ozbiljna.
Ukoliko na natječaju pobijedi “ITT Electronic Systems”, treba se nadati pouzdanijim radarima Enhanced Peregrine, s performansama nalik onima kojima se diče novi radari LCR 2020. To je druga generacija suvremenih radara, tzv. gap fillera, koja je razvijena na temelju dobrih i loših iskustava radara Falcon. Instrumentalni domet radara LCR 2020 je 185 km, a zračne ciljeve otkriva do visine 8 km, nadilazeći tako stare radare Falcon za 25 km u dometu i 5 km u visini. Te radarske sustave sada proizvodi korporacija “ITT – Electronic Systems – Radar Systems – Gilfillan”.
Volumen motrenja za radar LRC-2020
Pri obnovi i modernizaciji ITT-ijevih radara (gap fillera starije generacije koje sada radi ta tvrtka), u njih se ugrađuju sklopovi nove generacije radara LCR 2020. S obzirom na opseg traženih zahvata na hrvatskim radarima tipa Enhanced Peregrine, za očekivati je i njihovu modernizaciju s većim brojem takvih sklopova. To je bitno ako se na umu ima činjenica da u sadašnjoj radarskoj mreži „More“ nedostaju još dva radara za uspješno pokrivanje cijelog ZERP-a, njegova krajnjeg južnog te sjevernog dijela. Zato će u skoroj budućnosti biti nužno razmatrati i popunu tih radarskih pozicija – možda i novim radarima LCR 2020. Pri tome bi se s modernizirana 4 radara Enahanced Peregrine i još 2 radara LCR 2020 postigla ukupna unificiranost radara u mreži „More“, učinkovitije operativno djelovanje, te jednostavnije i jeftinije održavanje ovakve nove tehničke cjeline.
Gost autor: dipl. ing. Vili Kezić, stručnjak za radarske sustave te elektroničko ratovanje, u mirovini.
