Prema SPO 2012: Pukovnija PZO na umoru

 

Jesen je kalendarski počela, no još nema glasa o usklađenju nacrta Strateškog pregleda obrane (nadalje: Nacrt SPO) s novim Zakonom o obrani i Zakonom o oružanim snagama. Podsjetimo – prema nacrtu SPO-a, neke rodovske postrojbe Hrvatske kopnene vojske (HKoV) bit će ukinute. O Topničko-raketnoj pukovniji već smo pisali, a sad je na redu Pukovnija protuzračne obrane (u daljnjem tekstu: Pukovnija PZO).

Pukovnija PZO pripada, kao i Topničko-raketna pukovnija, Zapovjedništvu za obuku i doktrinu HKoV-a. Jednako kao i Topničko-raketna pukovnija, prema Nacrtu SPO Pukovnija PZO “(…) će se preustrojiti i pridodati postojećim rodovskim (…) PZO postrojbama u sastavu gardijskih brigada, kao njihova organska potpora, te u funkciji obuke. Oružni (…) PZO sustavi koji nisu u funkciji organske potpore gardijskim brigadama, kao i svi zastarjeli i istrošeni sustavi bit će povučeni iz uporabe.” 

Slijedeći analogiju s Topničko-raketnom pukovnijom, podsjetimo se da, prema časopisu “Hrvatski vojnik”, i Gardijska motorizirana brigada i Gardijska oklopno-mehanizirana brigada (tzv. “Gombra”) raspolažu svaka s po organskom bojnom PZO. Ovaj izvor prilično je škrt što se tiče ustroja ovih bojni, a nije puno detaljniji ni što se tiče Pukovnije PZO, osim što navodi kako su “Zapovjedništvo Pukovnije, zapovjedna bitnica i 1. bojna smješteni u vojarni ‘Zemunik’, 2. bojna smještena je u vojarni ‘Udbina’, a 3. bojna u vojarni u Dugom Selu.” 

Ovdje prestaju analogije, a počinju specifičnosti Pukovnije PZO. Krenimo redom.

Ponajprije, već iz rasporeda sastavnica Pukovnije PZO vidljivo je da ona zapravo štiti zračne baze. Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga iz 2006. godine (DPR) čak je predviđao raspoređivanje njene 3. bojne na Pleso. S druge strane, Pukovnija PZO je u sastavu HKoV-a, čime je službeni naziv grane “Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana (HRZ i PZO)” ponešto bespredmetan, jer ova grana praktično pa ne raspolaže sustavima PZO. Dakle, dok to po ustroju nije slučaj, već po evidentnoj namjeni postrojbe, Pukovnija PZO bi prirodnije spadala u zračne snage.

PZO tehnika na Jarunu - muzej na otvorenome!

Nadalje, materijal kojim je hrvatska protuzračna obrana opremljena ponešto je zastario. Temeljni topnički sustav jest trojni top kalibra 20 mm, bilo u tegljenoj inačici M55A4, bilo u samovoznoj inačici na vozilu, poznatoj kao BOV-3. Tako se na ovogodišnjem taktičko-tehničkom zboru povodom obljetnice Oružanih snaga na zagrebačkom jezeru Jarun moglo vidjeti djelatni protuzračni BOV-3 iz sastava “Gombre”, dok je tegljeni top M55A4 bio izložen kao muzejski primjerak. Ni raketni sustavi nisu baš najsvježiji: uglavnom laki prijenosni Strela 2M te Igla, uz nekoliko samovoznih Strijela S-10CRO. Jednom riječju, ovaj je materijal adekvatan za gađanje podzvučnih neoklopljenih zračnih ciljeva na udaljenostima, odnosno visinama do par tisuća metara. U Domovinskom ratu ciljevi i jesu bili takvi, ali u međuvremenu je proteklo preko desetljeće i pol, a materijalno stanje nije se osvježilo. Moguće prijetnje nitko ni ne pokušava definirati, tj. barem takve definicije nisu uopće doprle do javnosti. 

Vratimo se na analogiju s Topničko-raketnom pukovnijom, pa se zapitajmo: što bi se dobilo ukidanjem Pukovnije PZO?

I opet, vrlo malo ili ništa. Gardijske brigade dobile bi nešto ljudi i opreme, i to bi bilo sve.

Argumentacija iznesena za zadržavanje Topničko-raketne pukovnije vrijedi i za Pukovniju PZO. I ovdje je obučne kapacitete roda protuzračne obrane logično zadržati u rodovskoj postrojbi višeg ranga. Zapovjedne sposobnosti također je racionalno zadržati na jednom mjestu. Ostaje i pitanje zaštite zračnih baza ili izmještanja pojedinih postrojbi Pukovnije PZO radi zaštite Snaga brzog odgovora (što god ove snage bile), a čemu je inače namijenjena bitnica Strijela 10. Naposljetku, ukoliko Hrvatska ikada razmisli o uvođenju novih topničkih ili raketnih sustava PZO, rodovska postrojba višeg ranga je i opet prirodno mjesto za prihvat takvih sustava. 

Čisto informativno - i ovo je PZO ... kakav je RH gotovo pa kupila

Nažalost, izgledi za takvo što su – plašimo se! – prilično slabi. Najvjerojatniji je scenarij tiha atrofija sposobnosti PZO na par simboličnih raketnih bitnica, uz raspuštanje rodovske postrojbe. Hoće li pri tome zaštita zračnih baza prijeći u nadležnost gardijskih brigada, ili će se to rješavati prebacivanjem dijela protuzračnih sustava u HRZ i PZO, očito nitko ni ne razmišlja, a ponajmanje najavljuje.

 

 

Content Protected Using Blog Protector By: PcDrome.