Posljednjih mjeseci širom Europske unije bjesni polemika o budućem sedmogodišnjem proračunu EU, o čemu najvjerojatnije neće biti nikakve konačne odluke tijekom hrvatskoga predsjedanja Vijećem Unije. Krajem svibnja je za Višegodišnji financijski okvir (Multiannual Financial Framework – MFF) bila riječ o ukupno oko 1,1 bilijuna eura za 27 članica EU u razdoblju između 2021. i 2027. godine. Uz to je 27. svibnja na stol stavljen i prvi prijedlog Instrumenta za obnovu i jačanje otpornosti država članica (Recovery and Resilience Facility), kojim se EU-kreditom za zemlje članice predvidjelo oko 750 milijardi eura za ublažavanje posljedica koronavirusom izazvane krize – čime se ukupan iznos EU sredstava za raspravu popeo na vrtoglavih 1,85 bilijuna eura. Dok se iz općeg novog EU proračuna za Hrvatsku očekuje programska raspoloživost oko 10 milijardi eura, krajem svibnja bili su objavljeni i dodatni prijedlozi EU koronavirus-fondova (Next Generation EU). Iz njih bi Republika Hrvatska na ime konkretne pomoći temeljem šteta od pandemije bolesti Covid-19 mogla očekivati oko 10 milijardi eura (7,4 milijardi bespovratne pomoći i nešto manje od tri milijarde u formi zajmova). No, ove su vrijednosti ponešto korigirane već 10. lipnja – kada je hrvatska nacionalna kvota tih bespovratnih sredstava završila na ponešto skromnijih 6,125 milijardi eura. O svemu tome predstoje ozbiljniji pregovori koji će započeti krajem ovoga tjedna, u petak 19. lipnja.
No dok su ambicije Europske unije na polju obrane i sigurnosti ostale opsežne, u hodu su žestokim promjenama bili podvrgnuti prijedlozi izdvajanja sredstava kojima EU namjerava u ovo krizno vrijeme financirati djelovanje te usklađeni razvoj obrambenog sektora na razini čitave Unije. Ovo je posebno bitno s obzirom da su u 2019. godini države EU na obranu zbrojeno potrošile oko 203 milijarde eura – što je i dalje ispod usporedive lanjske potrošnje SAD-a (oko 640 milijardi USD ili oko 585 milijardi eura) i Kine (oko 250 milijardi USD). Pri tome, procjenjuje se da tu postoji gubitak između 25 i 100 milijardi eura na godišnjoj bazi, radi neusklađenosti javnih nabava i istraživačkih ulaganja među državama EU27 – od čega bi oko 30 posto moglo biti ušteđeno užom suradnjom na razini Unije. Upravo su to i glavna područja djelovanja novih europskih alata na području obrane (CARD, PESCO i Europski obrambeni fond), dok se Europska obrambena agencija na tom polju hvali s više od 110 pokrenutih istraživačkih programa u obrani, te još oko 200 drugih aktivnosti među državama članicama. No, sve te ideje posljednjih su mjeseci naišle na niz prepreka – kada su prvo zapeli pregovori o Višegodišnjem financijskom okviru Europske unije, da bi se onda države članice našle suočene i s velikim padom gospodarskih aktivnosti u pandemiji bolesti Covid-19, pa time i sa sve manje volje za potporu usklađivanju obrambenih nastojanja na široj kontinentalnoj razini. Ove je probleme dobro ilustrirala i činjenica da u javnom istupu Ursule von der Leyen, koja je 27. svibnja predstavila svoju verziju EU planova za oporavak (Next Generation EU), zapravo nije bilo strukturiranog osvrta i na područja obrane i sigurnosti.
Konkretni instrumenti
Raznolike europske obrambene suradnje trebale su biti bitno ojačane početkom punog djelovanja Europskog obrambenog fonda (European Defence Fund – EDF). Riječ je o poduhvatu koji upravo izlazi iz dosadašnje pilot-projekt faze – Preparatory Action on Defence Research (PADR), s čijih je oko 90 milijuna eura (oko 98 milijuna USD) u periodu 2017-2020 upravljala EDA u ime Europske komisije. Za predstojeći puni radni period Europska komisija je prvotno isplanirala izdvajanje 13 milijardi eura (oko 14 milijardi USD). No, onda se već u prvim proračunskim pregovorima ta sredstva predložilo smanjiti za pola, na 6,014 milijardi eura. Još je lošija sudbina dočekala namjensku modernizaciju europskih transportnih sustava, jedan od osnovnih PESCO projekata kojim se željelo omogućiti efikasnije prebacivanje vojnih snaga i robe prema vanjskim kopnenim granicama Unije u slučaju potrebe. Ovaj projekt umanjivanja logističkih i pravnih barijera za vojni promet postao je poznat pod nazivom “Vojna mobilnost”, a za njega se navodilo i očekivanja da bi mogao postati temeljem svojevrsnog režima “vojnog Schengena”, za koji je uvelike zainteresiran i NATO savez. No, od prvotno lani planiranog izdvajanja oko 6,5 milijardi eura (oko 7 milijardi USD) u tu svrhu, već krajem 2019. godine – u sklopu Finskog proračunskog prijedloga (Finnish presidency negotiating box), donesenog u svjetlu izlaska Ujedinjene Kraljevine iz okrilja EU) – projekt Vojne mobilnosti se predlagalo smanjiti na oko 2,5 milijardi eura. Sredstva u tu svrhu nastavila su padati i u okviru proračunskog prijedloga predsjednika Europskog vijeća Charlesa Michela, predloženog 14. veljače, kada su bila svedena na 1,5 milijardi eura – pa onda i na financijsku nulu u tehničkom prijedlogu Komisije od 20. veljače. Sve je to posebno negativno odjeknulo u baltičkim članicama Unije, koje se osjećaju posebno obrambeno ugroženo od susjedne Ruske Federacije, tako da ne čudi da je ovdje na kraju ipak došlo do novih prijedloga, koji su krajem svibnja tu ipak predlagali nešto umjesto ničega.
Promatrajući način na koji su obrambena izdvajanja prošla u non-paper proračunskom dokumentu Europske komisije s kraja veljače ove godine, nije ni čudo da se ta tema ozbiljnije našla i na dnevnom redu virtualnog sastanka ministara obrane, kojim je 12. svibnja ove godine predsjedala Hrvatska, uz jednako virtualno sudjelovanje i glavnog tajnika NATO saveza Jensa Stoltenberga. Tom je prilikom i Josep Borell, visoki povjerenik EU za vanjsku politiku, naglasio kako bi EU trebala odoljeti porivima za rezanje obrambenih troškova, koji su se u tom kontekstu na stolu našli i prije korona-krize. Dapače, predviđeni rezovi prijetili su izričito pokopati sve ambicije o smanjivanju obrambene ovisnosti EU o Sjedinjenim Američkim Državama, kao i bilo kakva razmatranja obrambene autonomije Europske unije. Na tom temelju su stvari rubno krenule na bolje krajem svibnja, kada su u javnost pušteni obrisi dorađenog Višegodišnjeg financijskog okvira EU – čiji su obrambeni segmenti završili ponešto bolje nego u prethodnim fazama pregovora.
Prijedlozi s kraja svibnja 2020.
Dok se krajem prošle godine za stavku “Sigurnost i obrana” predviđalo ukupno 14,69 milijardi eura, sredstva za ovu namjenu su do kraja svibnja završila preoblikovana u stavku “Otpornost, obrana i sigurnost” (Resilience, Defence and Security), s predloženim izdvajanjem od 29,1 milijardi eura tijekom idućih sedam godina. Pri tome bi za Europski obrambeni fond bilo izdvojeno 8 milijardi eura (oko 8,81 milijardi USD), a za projekt Vojna mobilnost (sadržan pod opisnim nazivom “Connecting Europe Facility to adapt the TEN-T networks to military mobility needs”) još 1,5 milijardu eura (oko 1,7 milijardi USD) – daleko lošije od prvotnih 13 i 6,5 milijardi eura, ali bolje i od kasnije predloženih 6 i 0 milijardi eura. Raznolike sigurnosne inicijative, Fond za unutarnju sigurnost (Internal Security Fund), tema nuklearne sigurnosti i dekomisije, kao i još neke decentralizirane agencije završile su na predloženoj skupnoj razini od 4,56 milijardi eura.
Stavka “Otpornost i odgovor na krize” (Resilience and Crisis Response) podignuta je od ranije predlaganih 1,2 milijarde eura u prvim prijedlozima Komisije na iznos od 14 milijardi eura – što je prvenstveno opravdavano učincima pandemije bolesti Covid-19. Ukupno 3,1 milijarda eura planirana je za EU mehanizam civilne zaštite RescEU, kojeg se želi ojačati i medicinsko-epidemiološkim dijelom – zalihama lijekova, opreme i dežurnom službom EU medicinskih djelatnika koji bi ubuduće bili na raspolaganju svim EU državama u nuždi. U svrhu provedbe politike kontrole migracija i azila (Asylum and Migration Fund), te kontrolu EU granica (Integrated Border Management Fund), u svibnju 2020. predviđen je ukupni iznos od 22 milijarde eura. Ujedno, do kraja svibnja je sa stola privremeno nestao francuski prijedlog uspostave izvanproračunskog Europskog instrumenta za mir (European Peace Facility – EPF). Ovim alatom, za koji je prvotno bilo planirano 10,5 milijardi eura – što je početkom ove godine palo na spomen 4,5 milijardi eura, a u svibnju nestalo iz diskusije – željelo se ojačati prisustvo Europske unije u Africi. Do 17. lipnja ipak je bilo usuglašeno kako će o njemu biti riječi naknadno, ne bi li taj alat ipak bio spreman za aktiviranje početkom 2021. godine. No, u novim proračunskim prijedlozima zato se otvorila mogućnost financiranja svojevrsnog Instrumenta za strateške investicije (Strategic Investment Facility), kojim bi se s 15 milijardi eura moglo “investirati u ključne vrijednosne stavke, bitne za buduću otpornost i stratešku autonomiju Europe” – što je posljednjih mjeseci također bile posebno na srcu francuskome predsjedniku Emmanuelu Macronu.
No, treba imati na umu kako su sve ovo tek prijedlozi za predstojeće razgovore, koji uopće neće biti lagani. Sve su cifre na stolu, a od petka 19. lipnja o svemu ovome kreće nova runda usuglašavanja. Iako se još prije nekoliko tjedana za taj datum najavljivao prvi EU-skup čelnika država “uživo” od ožujka, prema prošlotjednim najavama iz kruga bliskog predsjedniku Europskog vijeća Charles Michelu, plan je ipak sveden na načelno postavljanje okvira šire rasprave na videokonferenciji u petak, 19. lipnja. Tome bi nakon kraja hrvatskog predsjedanja Vijećem EU slijedio posebni tematski summit “uživo” početkom srpnja, kao prva prava prilika za klasično pregovaranje među čelnicima EU27. Nakon toga bi Charles Michel izašao sa svojim dorađenim prijedlogom EU proračunskih dokumenata (negotiating box), oko kojih bi se opet pod njemačkim predsjedanjem pokušalo postići dogovor, na drugom “uživo” summitu krajem srpnja ove godine.
* Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije u okviru projekta „Towards an open, fair and sustainable Europe in the world – EU Presidency Project 2019 – 2021“. Za sadržaj je isključivo odgovorna redakcija portala Obris.org i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.
