U nekoliko posljednjih članaka razmatrali smo Obalnu stražu RH u njenim samim zamecima, bavili se njenom ulogom i zadaćama, strukturom i sastavnicama. Danas ćemo pogledati u njenu budućnost, odnosno moguće uzore u budućem preustroju Obalne straže.

Na svjetskoj razini prepoznatljive mirnodopske zadaće obalnih straža su traganje i spašavanje, provođenje (nametanja) zakona na moru, sigurnost brodova, održavanje plovnih putova i nadzor granice. U ratu se te zadaće mijenjaju u obranu i sigurnost luka, pristaništa i sidrišta, provođenje i protu-obavještajnih mjera, obalne patrole (ophodnje) s ciljem njene zaštite i obrane. Svaka obalna država u izgradnju vlastitog sustava za zaštitu interesa na moru isti ustrojava prema vlastitim potrebama u skladu s međunarodnim i vlastitim propisima. Obalna država svoje interese štiti kao suverene u teritorijalnom moru (TM) a suverena i jurisdikcijska prava ostvaruje i gospodarskom pojasu koji mora službeno proglasiti, te u epikontinentalnom pojasu koji pripada obalnoj državi i bez proglašenja, i kojeg nitko ne smije iskorištavati bez njenog pristanka. Upražnjavanje prava u epikontinentalnom pojasu prirodno je pravo obalne države. Kao područje nekih specifičnih ali važnih prava unutar gospodarskog pojasa može biti i vanjski pojas. Vanjski pojas se naslanja na teritorijalno more i može biti širine maksimalno 24 milje od temeljne (polazne) crte. Država ima određena prava i na otvorenom moru i Zoni gdje je vlast u rukama UN.

Ovdje će u najkraćem obliku biti pojašnjeno mjesto obalnih straža u nekim državama, a koje čine sastavni dio sustava sigurnosti u miru i sustava obrane u ratu. Prije toga dobro se podsjetiti što o obalnoj straži kažu dvije u svijetu cijenjene i poznate, te jedna slobodna enciklopedija.

 Sjedinjene Američke Države

Obalna straža SAD („United States Coast Guard“ – US CG) istovremeno je vojni servis  i servis za provođenje i nametanje zakona. Ona je jedna od pet sastavnica Oružanih snaga. Njene zadaće uključuju provođenje i nametanje američkih zakona, obranu obale, traganje i spašavanje. U vrijeme mira jedan je od servisa Ministarstva domovinske sigurnosti. Zapovjednik obalne straže odgovoran je ministru domovinske sigurnosti i dalje predsjedniku države. Čelnici ostalih grana (mornarice, vojske, marinaca i zračnih snaga) odgovorni su ministru obrane i vrhovnom zapovjedniku. To je razgraničenje koje pravi razliku između institucije predsjednika i institucije vrhovnog zapovjednika, iako se u konačnici radi o istoj osobi.

Obalna straža u vrijeme rata, suglasno odluci predsjednika, odgovorna je ministru mornarice.

Kada Obalna straže djeluje kao jedna od pet grana (komponenti) Oružanih snaga administrativno odgovara ministru mornarice, a operativno ministru obrane i vrhovnom zapovjedniku.

Zanimljivo je, pored zadaća, uočiti i područja djelovanja, gdje se zorno vidi da su od 14 zadaća samo njih 2 do 3 iz područja nacionalne obrane. Načelno, u vrijeme mira obalna straža za zadaće obrane angažira 10-20% svojih kapaciteta.

Mornarica i obalna straža grade zajedničku US flotu. Veći brodovi obalne straže pripremljeni su kako bi u vrijeme rata mogli voditi litoralne operacije. Tu se posebno ističu najveći. Iako su obale SAD oceanske, ta država ima veliki broj malih brodova i nekoliko tisuća brodica (dužina do 20 m). Američka obalna straža je vojnog karaktera, a SAD ima sustav podijeljene pomorske odgovornosti između mornarice i obalne straže.

Obalna straža SAD sama za sebe je deveta pomorska snaga u svijetu. Njen zapovjednik ima isti čin kao predsjedavajući Združenog stožera i čelnici mornarice, vojske, zračnih snaga ili marinaca – čin admirala Obalne straže (četiri zvjezdice).

Italija

U Italiji, obalna straža („Guardia Costiera“) je dio talijanske mornarice, administrativno u Ministarstva prometa i infrastrukture. Odgovorna je za pomorski promet, provođenje propisa pomorske sigurnosti, kao i obavljanje poslova traganja i spašavanja. Ovo posljednje je bilo vrlo primjetno prošle godine, u vrijeme angažmana BŠ-72 Andrija Mohorovičić u operaciji Triton. Iako Italija spade u najveća europska gospodarstva, ona uz pomoć europskih fondova gradi najsuvremenije brodove za svoju obalnu stražu.

U zadnje vrijeme događa se intenzivna transformacija flote talijanske obalne straže. Sve se više grade višenamjenski brodovi s manjim brzinama, velikim prostornim kapacitetima, sposobni za djelovanje po svim uvjetima u Sredozemnom moru. Polako nestaju brodovi klase Saettia. To je bio projekt brzog napadnog broda (FAC), projektiran osamdesetih godina prošlog stoljeća kao odgovor ili protuteža našem „Krešimiru“. Kada je došlo do raspada bivše države, taj brod je najprije konzerviran i nakon toga opremljen lakšim naoružanjem i predan u Obalnu stražu. Ostali su s nešto povećanim gabaritima i motorima manje snage još više prilagođeni obalnoj straži. Od ukupno šest brodova – Saettia Mark 1 i Saettia Mark 2 (Diciotti) – dva su prodana Panami. No, i dalje talijanska Obalna straža raspolaže velikim brojem plovila. Naglašeno je veliki broj plovila kraćih od 20 metara.

Uz respektabilnu pomorsku flotu, talijanska obalna straža ima i značajnu zračnu flotu, sastavljenu od helikoptera i zrakoplova. Među njima se posebno ističu patrolni zrakoplovi izrađeni na temelju poznatih putničkih zrakoplova ATR.

Pored Obalne straže, zaštitu talijanskih interesa na moru provode i carina, policija te karabinjeri, a ispred svih nalazi se mornarica u cijelosti, ali i njene posebno organizirane snage – PATROLCOM.

Zapovjednik talijanske obalne straže ima čin viceadmirala, kao i načelnik stožera mornarice. Brojno stanje talijanske obalne straže je oko 11.000 ljudi.

Grčka

Grčka obalna straža („Λιμενικό Σώμα-Ελληνική Ακτοφυλακή“) je paramilitarna organizacija i može davati potporu Grčkoj mornarici u vrijeme rata. U vrijeme mira je ona pod civilnom kontrolom, a administrativno se nalazi unutar Ministarstva trgovačke mornarice. Ima pomorsku i zrakoplovnu komponentu. Brodovi su deplasmana do 450 tona (tri plovila izraelske klase Sa’ar 4). Brodova i brodica ukupno ima preko 180. Od toga broja 24 jedinice su duže od 20 metara (21 ophodni brod i 3 za ekološku zaštitu). Također ima veliki broj presretača (domaće klase Oceanic Interceptor). Zračna komponenta raspolaže s 10 helikoptera i sedam zrakoplova. Treba znati kako se grčke teritorijalne vode iz poznatih razloga protežu do šest milja od temeljne crte.

Zapovjednik obalne straže je viceadmiral, ima isti čin kao načelnik stožera mornarice. Brojno stanje Grčke obalne straže je oko 7.000 ljudi.

Turska        

Turska obalna straža („Sahil Güvenlik Komutanlığı“) jedna je od pet grana oružanih snaga te države – uz kopnene snage, pomorske snage, zračne snage i žandarmeriju. Žandarmerija i obalna straža u vrijeme mira su pod Ministarstvom unutarnjih poslova. Obalna straža je ovlaštena za provođenje zakona i izvršenje vojnih zadaća u vrijeme mira i čini dio snaga unutarnje sigurnosti te odgovara Ministarstvu unutarnjih poslova. U vrijeme rata čini dio pomorskih snaga.

Turska obalna straža odgovorna je za održavanje reda i mira u turskim teritorijalnim vodama. Ima oko 5.500 aktivnih osoba. Raspolaže s više od 100 brodova i brodica od 29 do 1700 tona, te velikim brojem gumenih brodica.

Zapovjednik Turske obalne straže je admiral s dvije zvjezdice. Zapovjednik pomorskih snaga je admiral s četiri zvjezdice.

 Francuska   

S više od 11 milijuna kvadratnih kilometara Francuska (odmah poslije SAD-a) brine za najveći morski prostor na svijetu. Francuska nema klasičnu obalnu stražu, ali su jasno definirane funkcije obalne straže, kojih je ukupno 45. U provođenju tih zadaća sudjeluje više od 10 odjela (uprava) raznih ministarstava, a službeni joj je naziv „Gendarmerie Maritime“.

Mehanizam djelovanja države u primjeni zakona na moru tu počiva na dva temelja: (1) na koordinaciji između različitih organizacija s odgovarajućim sposobnostima i sredstvima, te (2) na sudjelovanju Ministarstva obrane i posebno mornarice. Izravno na temelju ovlasti premijera, aktivnosti sudionika u zaštiti interesa na moru vodi Glavno tajništvo mora („Secrétariat général de la mer“ – SGMer), međuresorno tijelo osnovano krajem 1995. godine pri uredu francuskoga premijera. Upravo zato, funkcija obalne straže ne zamjenjuje organizaciju preostalih pomorskih aktivnosti države. Ona je zasnovana s ciljem jačanja međuresorne suradnje, omogućujući spajanje administracija te sredstava, i poboljšanje učinkovitosti.

U obavljanju funkcija obalne straže sudjeluju slijedeće organizacije: (1) Francuska mornarica (Ministarstvo obrane), uključujući i pomorsku žandarmeriju; (2) Carina (Ministarstvo gospodarstva i financija), (3) Nacionalni granična policija (Ministarstvo unutarnjih poslova), Nacionalna žandarmerija (Ministarstvo unutarnjih poslova), i Građanska sigurnosna direkcija (Ministarstvo unutarnjih poslova), te (4) Direkcija za pomorske poslove (Ministarstvo ekologije, energetike, održivog razvoja i more). Navedene organizacije su dio nove CODIR (Directorate Committee for the Coast Guard Function / Uprave Odbora za funkcije obalne straže), ustrojene po nalogu Glavnog tajništva za more. Pod predsjedanjem CODIR-a raspravljaju se pitanja sigurnosti, zaštite i upravljanja pomorskim dobrom.

Kako bi mornarica bez problema mogla sudjelovati u obavljanju funkcija obalne straže, ista je definirana s dvojnom namjenom: (1) za funkciju obalne straže i (2) obrane. Za koordinaciju funkcija obalne straže odgovorno je Tajništvo za more. Na čelu područnih koordinacija (Mediteran, Atlantik i Le Manche) su admirali Francuske mornarice, a na čelu prekomorskih teritorija su guverneri (odnosno predstavnici Vlade za taj teritorij). Francuska ima ukupno  šest prekomorskih teritorija.

Danska        

Danska nema namjenski ustrojenu obalnu stražu. Za poslove obalne straže ovlaštena je ratna mornarica kroz davanja policijskih ovlasti ratnom brodu. Mornarica je namjenski organizirana u dva skvadrona (flotile). Jedan je za djelovanje u inozemstvu, u sklopu NATO saveza, a drugi za domaće zadaće. Upravo ta flotila za domaće zadaće zapravo obavlja zadaće obalne straže.

Danska je izrazito pomorska zemlja i ima razvijenu Pomorsku domovinsku gardu („Hjemmeværnet“ – HJV), koja čini dio Danske mornarice i obavlja mnoge funkcije obalne straže, posebice traganje i spašavanje, zaštitu okoliša te nadgledanje teritorijalnih voda i obale.

Pored odgovornosti za suverenitet i nadzor mora oko Danske, Danska mornarica ima odgovornost i za Grenland te Farske Otoke.

Danska je jedna od rijetkih zemalja demokratskog svijeta (posebice EU i NATO) koja je svojoj mornarici dala zadaće obalne straže.

Njemačka    

Njemačka savezna Obalna straža („Küstenwache des Bundes“) je civilna organizacija za provedbu zakona. Njene  primarne misije su: (1) zaštita granice na moru, (2) zaštita pomorskog okoliša, (3) sigurnost prometa, (4) zaštita ribarstva, te (5) carinski poslovi. Obalna straža je sastavljena od nekoliko saveznih agencija i nije jedinstveni entitet.

Agencije koje čine Obalnu stražu imaju zajednički plan djelovanja, a poslove na moru usmjeravaju iz dva operativna središta obalne straže (Baltičko more i Sjeverno more). Obalnu stražu čine jedinice (postrojbe) i osoblje iz slijedećih federalnih agencija: (1) Savezna policija („Bundespolizei“), Ministarstvo unutarnjih poslova, (2) Ured za plovne putove i vodni transport, Federalna agencija za plovne putove i plovidbu, Federalno ministarstvo za promet, graditeljstvo i prostorno uređenje, (3) Pomorska carinska služba, Savezna uprava carina, Federalno ministarstvo financije, te (4) Federalna agencija za poljoprivredu i prehranu, Saveznog ministarstva za zaštitu potrošača, hranu i poljoprivredu.

Osoblje koje služe u Obalnoj straži, uključujući i policiju, osiguravaju (raspoređuju) agencije. Osoblje nema borbeni status, a jedinice nisu vojne. Policajci koji služe u Obalnoj straži zadržavaju svoje uobičajene policijske ovlasti,  usuglašene s pomorskom prirodom posla. Njemačka obalna straža tijesno surađuje s Njemačkom mornaricom, poglavito u području sigurnosti te drugih interesa Savezne Republike Njemačke na moru.

Finska

Obalna straža Finske dio je granične straže („Rajavartiolaitos“). Sama granična straža zapravo je nacionalna agencija za sigurnost, zadužena i za sigurnost finskih granica. To je vojna organizacija, podređena Ministarstvu unutarnjih poslova u upravnim stvarima i predsjedniku Republike u pitanjima koja se odnose na ovlasti predsjednika kao vrhovnog zapovjednika.

Brojno stanje Granične straže u miru je oko 2.800 ljudi. Finska granična straža ima i 500 ročnika koji se ne koriste za graničnu kontrolu u vrijeme mira. Nakon mobilizacije, granična straža se u cijelosti ili djelomično uključuje u finske obrambene snaga. U mobilizaciji, granična straža se popunjava pričuvnicima koji su služili vojni rok u graničnoj straži. Mobilizirana snaga granične straže je 11.600 osoba.

U obalnoj straži kao dijelu granične straže djeluje: (1) jedan novi, veliki izvan obalni ophodni brod, (2) šest izvanobalnih ophodnih brodova (četiri u zapadnoj Finskoj, dva u Finskom zaljevu), opremljenih ASW opremom, (3) Sedam brodova na zračnom jastuku (pet u zapadnoj Finskoj, dva u Finskom zaljevu), (4) 81 obalni ophodni brod (56 u Zapadnoj Finskoj, 25 u Finskom zaljevu), te (5) ukupno 46 ophodnih brodove s vodo-mlaznim pogonom(„PV 08“).

Norveška

Norveška Obalna straža („Kystvakten“) je dio Kraljevine Norveške mornarice (jedinstvenih pomorskih snaga), ali ima odvojene brodove, od kojih su mnogi izgrađen baš za tu svrhu. Brodovi Obalne straže imaju prefiks „KV“, za razliku od brodova ratne mornarice (Flote) koji imaju prefiks „KNM“ (skraćenica od „Kongelig Norske Marine“, u prijevodu Kraljevska mornarica Norveške). Četiri broda sposobna su ukrcati jedan ili više helikoptera. Za norveški isključivi gospodarski pojas od oko 2,2 milijuna četvornih kilometara (najveći u zapadnoj Europi) odgovorna je Norveška obalna straža.

Obalna straža Norveške jako je specifična i treba razlikovati administrativnu od operativne, pa čak i upotrebne organizacije. Iako čini dio oružanih snaga u sastavu mornarice, samostalna je i radi  po „lex specialis“, Zakonu  o obalnoj straži. Od raspada SSSR dešavaju se velike promjene u njenom opremanju, jer je Obalna straža prestala u ratu imati zadaće iz nadležnosti borbene flote (ratne mornarice). Ona u svome sastavu još ima tri OPV izgrađena oko 1980. godine, kao „pomoćne fregate“ s u to vrijeme jasnim ratnim zadaćama. Zapovjednik Norveške obalne straže je admiral s jednom zvjezdicom, isti čin ima i zapovjednik Norveške flote (ratne mornarice), a glavni inspektor mornarice (načelnik pomorskog stožera) je admiral s dvije zvjezdice. Pomorski stožer je dio stožera obrane.

Brojno stanje obalne straže je nešto preko 800 pripadnika. U velikoj mjeri joj pomaže pomorski dio Domovinske garde.

Zaključak:

Naziv „obalna straža“ povijesno je zanimljiv, a nastao je u vrijeme kada je obalna država štitila prvenstveno obalu i uski morski prostor uz nju. Kasnije, kada su određene granice na moru (3, 6, 9, 12 milja),  države su tek tada organizirale službu na moru – po analogiji kako je to na kopnu, države ustrojavaju granične straže. Neke zemlje su usvojile i pojam granična policija. Nekad je u SSSR granična policija bila pod KGB, a danas u Rusiji je pod FSB.

Danas kada su uspostavljene gospodarske zone najviše bi odgovarao naziv „POMORSKA STRAŽA“, što ona prema opisu djelovanje i jeste. U svim ozbiljnim razmatranjima, na obalnu stražu se gleda kao na pomorski servis u miru i komponentu nacionalnih pomorskih snaga u ratu. Međutim, od tradicije i ustaljenih naziva teško se odustaje, poglavito na zapadu gdje se u pojedinim državama i zračno-desantne divizije zove konjičkima, a konjima ni traga.

Ovdje je s razlogom ukratko obrađeno baš ovih devet obalnih straža. Obalna straža SAD obrađena je kao najveća, najsnažnija i najeksponiranija na svijetu. Ona je mnogima uzor. Naravno, uzor prema promišljanju, organizaciji i efikasnosti, a ne po veličini.

Obalne straže na Baltičkom moru, Sjevernom moru prema Arktiku (Finska, Njemačka, Danska i Norveška) primjer su uređenosti i kvalitetnog djelovanja, često u izrazito nepovoljnim uvjetima (Danska i Norveška). Jedno smo se vrijeme i mi pozivali na norvešku obalnu stražu kao na model kojeg bismo željeli implementirati kod nas.

Također su naznačene i najzanimljivije obalne straže Mediterana. Francuska, kao što je rečeno, ima ogroman morski prostor pod svojom jurisdikcijom i ona je, nesumnjivo, među zemljama svijeta perjanica uzorne pomorske orijentacije. Mnogi drže da je možda upravo taj model ako ne najbolji a ono među najboljima. Grčka i Turska zemlje su s velikom pomorskom prošlošću. U Grčkoj obalna je straža administrativno u Ministarstvu trgovačke mornarice i u ratu daje potporu mornarici. Turska ima jednostavno i učinkovito rješenje, pa je obalna straža grana Oružanih snaga, u vrijeme mira podređena Ministarstvu unutarnjih poslova, a u vrijeme rata čini dio pomorskih snaga. Pored toga, mogli bi na Otrantskim vratima i Jonskom moru usko surađivati s Grčkom obalnom stražom.

I na koncu, kao susjedna i nama najinteresantnija talijanska obalna straža („Guardia Costiera“). To je razvijena obalna straža sa širokim spektrom djelovanja, kako i dolikuje državi sa središnjim pomorskim položajem na Mediteranu. Italija je izrazito pomorska država, kako se često kaže – s tri izloga prema moru. Također, nama je zrcalno postavljena što je čini bitnom za očuvanje reda i zakona na Jadranskom moru. To je obalna straža koja će djelovati s nama u jedinstvenom prostoru. U duhu EU ne bi trebalo biti iznenađenje da mi preuzmemo veću odgovornost za Jadransko more kako bi susjedi oslobodili kapacitete za pojačano djelovanja u Sredozemnom moru. Hoće li se to i dogoditi – ovisi najviše o nama.

Iz tablice broj četiri vidljivo je kako je od devet država u njih osam podijeljena odgovornost za zaštitu i obranu mora, a samo je u Danskoj to isključiva briga mornarice. Istina, to je specifičan model koji se oslanja na Pomorsku domovinsku stražu, razmještenu u preko 40 luka.

Od osam država s podijeljenom odgovornošću, prema snazi obalnih straža, u članku objavljenom u Canadian Naval Review autor J. Matthew Gillis (zamjenik direktora Centra za međunarodne političke studije pri Dalhousie University), dvije obalne straže (SAD i Norveška) svrstao je u kategoriju vojnih, a šest u kategoriju paravojnih. Međutim, valja ukazati na tendenciju gradnje novih brodova u norveškoj obalnoj straži za koje nisu predviđene vojne zadaće, te bi po otpisu tri OPV (lake fregate klase Nordkapp) ista mogla prema snazi skliznuti u kategoriju paravojnih. Naravno, ako se zbog očitog pogoršanja sigurnosti i novih izazova u području Arktičkog oceana i Barentsovog mora nešto ne promijeni u kreiranju Obalne straže Kraljevine Norveške.

Za vjerovati je kako će se i u Republici Hrvatskoj naći dovoljno volje i mudrosti za otklanjanje nekih zapreka i ustrojavanje kvalitetne obalne straže koja će uspješno nadzirati i štititi nacionalne i europske interese na moru. Imamo pravo i nije sramota tražiti sredstva iz EU za obalnu stražu. To uzimaju i bogatije zemlje (Italija, Švedska).

Dobro se sjećam 2003. godine i kritike tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Šime Lučina na ideju da HRM štiti prava i interese Republike Hrvatske s težištem u teritorijalnom moru i gospodarskom pojasu s ovlastima za provedbu zadaća obalne straže (coast guard function). To je iziskivalo davanje policijskih ovlasti ratnom brodu, a ratnoj mornarici dvojnu funkciju, uz funkciju obrane i funkcije obalne straže. Od drugih službi bi se formirala „unutarnja obalna straža“, koja načelno ne bi išla dublje od tri milje u teritorijalno more (HV broj 100, listopad 2003.). Ako bi bilo potrebe da netko od državnih službi ureduje i dublje u teritorijalnom moru ili u gospodarskom pojasu, istu bi poduprla mornarica s brodom ili zrakoplovom. U to vrijemo, to se je činilo bar za neko vrijeme najbolje i najjeftinije rješenje.

Zbog činjenice da nije prošao vjerojatno najbolji prijedlog još s početka 1992., a nakon toga ni ideja iz 2003. godine, kao prihvatljivo rješenje ponuđen je norveški model. Na žalost, zbog loše napisanog Zakona, nedovoljne zainteresiranosti čelnih ljudi, prenaglašenog ega pojedinih ministara (i kolektivno ministarstava), ali i činjenice da mi nismo Norvežani (niti ćemo ikada biti), projekt nije ispunio opravdana očekivanja. Zato je potrebno napraviti dorade, zaboraviti što je bilo i pogledati u budućnost.

Bilo bi dobro za Republiku Hrvatsku da bez predrasuda, bez opterećenja iz prošlosti, uz odricanje pojedinih ministarstava od partikularnih interesa, u prvi plan stavi nacionalne interese i ubrzano počne graditi za nas najbolji model. Nije ni dobro, a ni pametno, ustrajavati na nečemu što ne postoji u svjetskoj praksi.

Ponoviti ću ono što sam javno zastupao i 2002. godine (HV broj 85/86, srpanj/kolovoz 2002.):

„Zbog važnosti koju flota, mornarica i općenito pomorska snaga ima za svaku državu, prijeko je potrebno iznaći potrebna sredstva, uložiti maksimalni napor i učiniti ih sukladnim važnosti i koristi za narod i državu. Istodobno, ta skupa oprema ne smije čekati rat da bi bila uporabljena, već odgovorne osobe i institucije moraju iznaći mogućnost njezine uporabe u civilno-vojnim i mirnodopskim poslovima. Jednostavno, narod mora osjetiti da pomorske snage nisu teret već realna potreba i koristan čimbenik ukupne pomorske i gospodarske sposobnosti Republike Hrvatske, čimbenik koji je dio društva i kojemu je u interesu opći boljitak. More je i suviše važno da se prema njemu ne bi odnosili s potpunim uvažavanjem koje graniči sa štovanjem.“

Držim kako bi u najuži izbor kao uzori za zakonsko definiranje i izgradnju zaštite interesa Republike Hrvatske na moru mogli ući modeli: Danske, Francuska, Italije i Norveške (svrstano po abecedi).

 

* gost autor: Zdravko Kardum, bivši zapovjednik: Flote HRM, Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH; viceadmiral u mirovini