Ako slušamo ministra obrane Krstičevića, stanje u sektoru obrane Republike Hrvatske je tijekom lanjske 2018. godine bilo dobro. Posebno to stoji po pitanju financiranja obrane, kako je ministar i ponosno isticao u svibnju te lipnju ove godine, tijekom svih predstavljanja dokumenta “Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu“. Kada je ono bilo usvojeno, na 158. sjednici Vlade RH 23. svibnja ove godine, Krstičević je u obrazlaganju napomenuo:
“Zahvaljujući našoj Vladi, obrambeni proračun je i u 2018. godini nastavio s rastom koji je započeo 2017. – čime se ispunjava naša odgovornost, kako prema nacionalnim sposobnostima, tako i prema međunarodnim obavezama. Rastom obrambenog proračuna olakšavamo planiranje i ubrzavamo razvoj ključnih sposobnosti kroz modernizaciju i opremanje Hrvatske vojske. Povećanjem izdvajanja za obranu nastavljena je provedba strateških projekata i stvorena je pretpostavka za dalje jačanje obrambenih sposobnosti Hrvatske vojske. Aktivnosti koje su se provodile i u sklopu NATO-a bile su usmjerena na obaveze koje proizlaze iz ispunjavanja Zavjeta za investiranjem u obranu. Republika Hrvatska jasno je opredjeljena za ispunjavanje obaveza investiranja u obranu“.
Vrlo slično se od ministra Krstičevića moglo čuti i 12. lipnja, kada je Godišnje izvješće bilo predstavljeno Odboru za obranu, na njegovoj 25. sjednici. Tada je Krstičević malo prošireno izjavio:
“Zahvaljujući Vladi RH, obrambeni proračun je 2018. nastavio s rastom, koji je započet 2017. – čime se ispunjava naša odgovornost, kako prema nacionalnim sposobnostima, tako i prema međunarodnim obavezama. Povećanje u 2018. godini iznosilo je 445 milijuna kuna, ili 10,2 posto, u odnosu na 2017. Povećanjem izdvajanja za obranu nastavljena je provedba strateških projekata, i stvorena je pretpostavka za dalje jačanje obrambenih sposobnosti Hrvatske vojske“.
Na to je Krstičević nadovezao još i ponešto detalja:
“Aktivnosti koje su se provodile u sklopu NATO-a bile su usmjerene na obaveze koje proizlaze iz ispunjavanja Zavjeta za investiranje u obranu. Tu ste isto vidjeli… Mi, kad smo… ova Vlada… kad je zatekla, kad smo došli, proračun je bio 1,17 posto u strukturi društvenog proizvoda, a vi znate da je danas 1,71. Znači, danas je 1,71 – u strukturi društvenog proizvoda Hrvatska izdvaja za obranu. Republika Hrvatska jasno je opredijeljena za ispunjavanje obaveza investiranja u obranu, čime svjedoči i već navedeno povećanje obrambenog proračuna. Sjevernoatlantsko vijeće prepoznaje vrijedan oblik investiranja u obranu, svjestan je doprinosa Hrvatske sudjelovanjem u nizu NATO operacija, misija i drugih aktivnosti“.
Konačno, o tome se moglo čuti i dan kasnije, 13. lipnja ove godine, kada je taj isti ministar to isto Godišnje izvješće o obrani za 2018. obrazlagao i na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora- što je zanimljivo, sadržajno opsežnije nego na prethodnoj sjednici Odbora za obranu, tematski specijaliziranog radnog tijela Hrvatskog sabora nadležnog baš za obranu. Tom je prilikom Krstičević bez oklijevanja sa saborske govornice izjavio:
“Zahvaljujući ovoj Vladi, obrambeni proračun je i u 2018. godini nastavio s rastom koji je započet 2017. godine, čime se ispunjava naša odgovornost kako prema nacionalnim sposobnostima, tako i prema međunarodnim obavezama. Povećanje proračuna u 2018. godini iznosilo je 445 milijuna kuna, ili 10,2 posto u odnosu na 2017. godinu. Rastom obrambenog proračuna olakšavamo planiranje i ubrzavamo razvoj ključnih sposobnosti, kroz modernizaciju i opremanje Hrvatske vojske. Proces razvoja sposobnosti nastavljen je i na razini NATO saveza tijekom 2018. godine, kada je dovršen četverogodišnji ciklus NATO procesa obrambenog planiranja, a na ministarskom sastanku NATO-a prihvaćeno je zajedničko izvješće o razvoju sposobnosti Saveza. (…) Aktivnosti koje su se provodile i u sklopu NATO-a bile su usmjerena na obaveze koje proizlaze iz ispunjavanja Zavjeta za investiranjem u obranu. Republika Hrvatska jasno je opredijeljena za ispunjavanje obaveza investiranja u obranu, čemu svjedoči i već navedeno povećanje obrambenog proračuna. Znači, 2015. proračun je bio 1,17 u strukturi bruto-društvenog proizvoda – danas je on 1,71 u strukturi bruto-društvenog proizvoda“.
Takvo je Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu onda bilo i izglasano na plenarnoj sjednici Hrvatskoga sabora 14. lipnja 2019. (s 80 glasova “Za”, 2 “Protiv“, 24 “suzdržana”) – a taj suštinski dokument demokratskog nadzora nad sektorom obrane kroz parlament je projurio u nepunih 48 sati bavljenja. No, da zaključimo stanje stvari po pitanju obrambenog financiranja za 2018. godinu iz vizure ministra obrane Damira Krstičevića – (1) obrambeni proračun je u 2018. godini rastao, (2) što se nadovezuje na rast obrambenog proračuna u 2017. godini. Konkretno, (3) porast u 2018. godini iznosi 445 miliuna HRK, odnosno 10,2% u odnosu na prethodnu 2017. godinu. Tim se porastom (4) ubrzava razvoj ključnih sposobnosti kroz modernizaciju i opremanje OS RH. Uz to, (5) direktno se uspoređuje za NATO bitan udio obrane u BDP-u 2015. i 2018. godine, te se hvali rast udjela u BDP-u, od 1,17 posto na 1,71 posto. Ponešto drugačijim ispada pogled na većinu tih teza temeljen na tekstu samog dokumenta kojeg je ministar tako optimistično predstavljao Vladi RH i Hrvatskome saboru.
Što kaže Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu?
MORH – prikaz porasta kojeg nije bilo
Sam dokument “Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu”, kojeg je Vlada RH bljeskovito progurala kroz saborsku proceduru, na temu proračuna se osvrće na nekoliko mjesta. Kao prvo, u predgovoru, čiji je sadržaj ministar Krstičević prepričavao: “Obrambeni proračun i u 2018. godini nastavio je s rastom koji je započet 2017., čime se ispunjava naša odgovornost kako prema nacionalnim sposobnostima, tako i prema međunarodnim obvezama u sklopu Sjevernoatlantskoga saveza i Europske unije. Dosadašnjim i projektiranim budućim rastom obrambenog proračuna olakšavamo planiranje Hrvatskoj vojsci i ubrzavamo razvoj ključnih sposobnosti kroz modernizaciju i opremanje“. Kao drugo, ovom se tematikom Godišnje izvješće detaljnije bavi u poglavlju “1.6. Upravljanje financijskim resursima”, na ukupno 4 i pol stranice teksta s dva grafa i tri tablice, podijeljena u tri sadržajna segmenta.
(1) Prvi segment tu obuhvaća gotovo pola spomenutog poglavlja i odgovara riječima ministra Krstičevića – govori samo o optimističnim proračunskim planovima za 2018., u kojima se planiralo porast obrambenih izdvajanja. Te se planove oslikava velikim uzlaznim grafom i tablicom udjela obrane u BDP, koja je u 2018. završila na ne baš spektakularnih 1,26 posto BDP-a. Svekoliki spominjani porasti dalje se uklapaju u priče o planovima budućeg rasta obrambenih izdvajanja, od 2019. do 2021. godine.
Izvršenje obrambenih izdvajanja 2015. do 2018. godine, uspoređeno s proračunskim planovima za obranu u 2018.
(2) Nakon toga slijedi drugi segment, samo tekst i dvije oveće tablice (bez ikakvog grafičkog prikaza), koji je suštinski drugačiji od svega što je ministar obrane Krstičević isticao u svim navedenim obrazlaganjima. Tu se prikazuje konačne finacijske rezultate MORH-a i OS RH u protekloj godini – PAD lanjskog obrambenog proračuna ukupno, prikazan prema ekonomskoj i programskoj klasifikaciji. Dok se rast koji je bio ranije planiran za 2018. isticalo u tekstu (“445 milijuna kuna ili 10,2 %“), opseg pada se ovdje uopće ne spominje izričito, niti ga se objašnjava – a riječ je o smanjenju od 86,54 milijuna kuna ili 1,95 posto. Nažalost, cirkusarija tu ne staje – budući da Godišnje izvješće obuhvaća i grubi tekstualni opis svakog od sastavnih elemenata tog proračuna, ali samo s navođenjem stanja i udjela u cjelini, bez ozbiljnijeg ulaska u detalje njihova sadržaja ili – što je posebno važno – kretanja njihovih iznosa kroz vrijeme, s obrazloženjem promjena.
Uz opis izvršenja četiri segmenta obrambenog proračuna po ekonomskoj klasifikaciji, tu je dan prikaz i sedam glavnih segmenata obrambenog proračuna po programskoj klasifikaciji, ali samo u usporedbi s izvršenjem od godinu dana ranije. Time pad izgleda koncentriran na samo dva segmenta (“Opremanje, modernizacija i izgradnja”, za 292,9 milijuna kuna ili 29,87 posto i “Komunikacijsko-informacijski sustavi i potpora” za 38 milijuna ili 13,74 posto) – gdje je smanjenje ne samo ispod razine iz 2017. već i ispod davne 2015. godine – dok preostalih 5 segmenata ima lagani rast.
Podaci koje MORH spominje ali ne ilustrira – usporedba izvršenja proračuna za obranu 2017. i 2018. godine
Slika bi bila bitno ružnija da se to konačno izvršenje za 2018. u samom Godišnjem izvješću za tu istu godinu usporedilo i s njenim proračunskim planovima – koje se tako neumorno isticalo u prvom segmentu ovog poglavlja o financiranju te za raznim govornicama. Tu bi podbačaj iznosio 463.002.802,91 kuna (9,61 posto manje od planova), a pad bi najednom od ukupno sedam proračunskih segmenata zahvatio njih 6, dok bi porast ostao samo u segmentu “Upravljanje i potpora osoblju” (ali za simboličnih 3.8 milijuna kuna, odnosno 0,15 posto). Sve se to iz priloženog obrazloženja ne vidi, a osim izostanka spomena gotovo svih veza navedenih brojki s nekakvim konkretnim trošenjima, posebno je neugodna činjenica kako se od ukupno sedam segmenata obrambenog proračuna po programskoj klasifikaciji u tekstu Godišnjeg izvješća zapravo grubo opisalo samo tri, dok je preostalih četiri sažeto u skupni pasus suhog teksta bez ikakvih brojki ili detalja.
Podaci koje MORH ni ne spominje – rebalans plana proračuna za obranu 2018. u usporedbi sa slabim izvršenjem 2018. godine
(3) Na kraju je zadnjih pola stranice sadržaja posvećeno trećem sadržajnom segmentu – obrambenim troškovima u 2018. godini, ali prema NATO klasifikaciji. Šturi tekstualni opis ovdje je opet ilustriran ogromnim grafom, ali uz napomene koje pokazuju koliko su ti nacionalni podaci zapravo nesuporedivi s onima koje na istu tu temu sam NATO periodično objavljuje.
Uglavnom – ograničavanjem svih usmenih obrazlaganja samo na prvi segment teme, optimističan ali ne i proveden, uz istodobno radikalno verbalno i sadržajno ograničavanje vidljivosti drugog, bitno manje pohvalnog dijela, u praksi je provedena neviđena “lakirovka” ili “maskirovka”, umjesto kvalitetnog izvještavanja javnosti i Sabora o lanjskome stanju hrvatskih obrambenih financija. Riječ je tu o političkom poduhvatu iznimne drskosti, primjeru selektivnog prikazivanja važne društvene teme kakvog Republika Hrvatska nije vidjela u zadnjih dvadesetak godina, tijekom proteklih sedam Vlada i osam pripadajućih ministara obrane!
Svijet iza ogledala
Samo tjedan dana prije objave takvog “Godišnjeg izvješća o obrani za 2018. godinu” – koje po pitanju obrambenih financija predstavlja do sada neviđen maskenbal – ta ista Vlada Republike Hrvatske, na svojoj 157. sjednici od 16. svibnja ove godine, usvojila je “Nacrt prijedloga godišnjeg izvještaja o izvršenju Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu i Nacrt prijedloga godišnjeg izvještaja o primjeni fiskalnih pravila za 2018. godinu“. Riječ je o dokumentu kojim Ministarstvo financija podvlači crtu pod državni proračun prošle godine, i sagledava kako su se proračunski planovi na kraju stvarno pretočili u državni proračun. Na Vladi RH predstavio ga je Zdravko Marić, aktualni ministar financija RH.
Ovaj je dokument 31. svibnja dopunom uvršten u dnevni red Sabora pod nazivom “Prijedlog godišnjeg izvještaja o izvršenju državnog proračuna Republike Hrvatske za 2018. godinu i Prijedlog godišnjeg izvještaja o primjeni fiskalnih pravila za 2018. godinu“. Dakle, riječ je o dokumentu koji je izrađivan nakon kraja 2018. godine (jednako kao i Godišnje izvješće o obrani za tu godinu), a kojeg je Vlada RH usvojila tjedan dana prije usvajanja Godišnjeg izvješća o obrani za tu istu 2018. godinu. Ako je za gledati dosadašnju praksu, u konkretnu raspravu na radnim tijelima i pred plenarnim sazivom Hrvatskog sabora Izvještaj o izvršenju državnog proračuna u 2018. godini stići će na sam kraj godine – kada se u pravilu taj dokument utopi među diskusijama o rebalansiranjima aktualnog proračuna, te donošenju državnog proračuna za iduću godinu. Posebno je bitno da se to ove godine ne dogodi, budući da smo već pisali kako su njegove brojke porazne po sliku obrambenog financiranja koju zadnje vrijeme aktivno propagira Ministarstvo obrane RH.
Kao prvo, u Godišnjem izvještaju o izvršenju državnog proračuna za 2018. godinu navodi se da je Ministarstvo obrane tu godinu dovršilo s proračunom od 4.352.491.452,09 kuna. Taj je iznos, doduše, za 115,7 milijuna HRK veći od onog iz 2015. godine, zadnje godine mandata ministra Kotromanovića s kojim se Krstičević voli uspoređivati, a čak je za 279,1 milijun HRK veći i od izvršenja 2016. godine – koje je započeo “nesretni” ministar Buljević da bi ga dovršio Krstičević. No, ta ista cifra je za 86,54 milijuna kuna MANJA od izvršenja državnog proračuna u sektoru obrane 2017. godine, koje je prema podacima Ministarstva financija iznosilo 4.439.029.635,37 kuna. Dakle, od kraja 2017. do kraja 2018. godine nije zabilježen rast, već pad konačno izvršenog obrambenoga proračuna za 86.538.183,28 HRK, odnosno 1,95 posto.
To je konačni rezultat priličnih kolebanja obrambenog proračuna u 2018. godini – kada su se na potrošnju iz 2017. (tih 4.439.029.635,37 kuna) nadovezali planovi za 2018. godinu u prvotnom iznosu od 4.815.494.255 kuna – što je trebao biti rast od 376.464.619,63 kuna ili 8,48 posto. Ti su planovi tek manje modificirani tijekom 2018. godine – rebalans s početka prosinca 2018. zadržao je istu ukupnu cifru (uz više manjih preslagivanja unutar nje), ali se do kraja 2018. te brojke nije ni približno ispunilo – što je tek ovlaš spomenuo MORH u Godišnjem izvješću o obrani, a bitno podrobnije objasnilo Ministarstvo financija u svom Godišnjem izvještaju za 2018. godinu – koji je obrambeni proračun 2018. zaključio na tek 4.352.491.452,09 kuna. Dakle, riječ je tu o podbačaju MORH-ovog proračunskog plana u 2018. godini za 463.002.802,91 kuna, odnosno 9,61 posto. No, ne samo da je na godišnjoj razini zabilježen pad umjesto rasta, već je i sam planirani (i neostvareni) rast u iznosu i postotku tijekom 2018. bio bitno niže planiran od brojki kojima je još ovoga lipnja pred Saborom baratao ministar Damir Krstičević. Time je ranije citirana izjava ministra Krstičevića “Povećanje proračuna u 2018. godini iznosio je 445 milijuna kuna, ili 10,2 posto u odnosu na 2017. godinu” potpuno činjenično demantirana – budući da ministar Marić za istu stvar prvo bilježi manje planove o rastu, da bi onda nakon kraja 2018. godine za obranu proknjižio i faktični pad izvajanja. Riječ je o prekidu uzlaznog trenda kojim se resorni ministar posebno hvalio.
Na prvu loptu moglo bi se reći kako sve navedene razlike objašnjava neuspjeh jednog kapitalnog posla – kupovine borbenih aviona koju se iščekivalo tijekom 2018. godine, a do koje na kraju nije došlo. Naime, u proračunskim planovima za 2018. godinu do kraja godine čuvalo se stavku od 350 milijuna kuna, koja onda nije bila potrošena. Nažalost, brojevi demantiraju ovakvu tezu. Ako pogledamo opće brojke, vidi se kako je od 2017. na 2018. bio planiran porast od 376,5 milijuna kuna – što je malo više od potrebnih sredstava za avione, tako da bi oni bili plaćeni iz porasta, dok bi ostatku sektora ostala sredstva kao 2017. godine. No, već na prvi pogled se vidi kako je podbačaj u ostvarenju obrambenog proračuna u 2018. prema planovima za istu godinu ipak veći – navedenih 463.002.802,91 kuna, odnosno 9,61 posto. Usprkos navodima kako se 2018. obrambenim proračunom “ubrzavao razvoj ključnih sposobnosti, kroz modernizaciju i opremanje Hrvatske vojske“, upravo su stavke vezane uz modernizaciju i opremanje OS RH prošle godine podnijele najveći teret neuspješnog planiranja. Zato i ne čudi činjenica, koju smo već ustanovili u analizi Godišnjeg izvještaja o izvršenju proračuna za 2018. godinu, da je manjak od 2018. prema izvršenju za godinu ranije baš završio koncentriran u proračunskim segmentima “Opremanje, modernizacija i izgradnja” (za 292.896.105,61 kuna ili 29,87 posto) i “Komunikcijsko-informacijski sustavi i potpora” (za 38.035.364,39 ili 13,74 posto) – koji su do kraja 2018. uspjeli pasti ne samo ispod razina prethodne 2017. godine, već čak i ispod razina davne 2015. godine.
Kad se usporedbe otmu kontroli…
Za kraj, osvrnimo se kratko i na usporedbu udjela obrane u BDP-u Republike Hrvatske 2015. i 2018. godine, koju je Vladi i Saboru u lipnju 2019. iznio ministar Krstičević izjavom “Znači, 2015. proračun je bio 1,17 u strukturi bruto-društvenog proizvoda – danas je on 1,71 u strukturi bruto-društvenog proizvoda“. Kao prvo, put NATO sjedišta u Bruxellesu 2015. godine još se slalo postotke udjela obrambenog proračuna s korekcijama za tek manji dio penzija temeljem službe u sektoru obrane (tih ministarskih 1,17 posto BDP-a) – što je onda jedino usporedivo i s podacima za 2018. godinu koje se po zadnji put u takvoj varijanti vidjelo u NATO pregledima od 2. srpnja 2018. godine, i koji su iznosili procjenu od 1,30 posto BDP-a. Usporedivu brojku navodi i “Godišnje izvješće o obrani za 2018. godinu”, kada kaže: “U konačnici udio Financijskog plana Ministarstva obrane za 2018.godinu u projiciranom BDP-u iznosio je 1,26 % što je u odnosu na 2017. godinu povećanje s 1,20% na 1,26 % BDP-a“. Potpuno je neprikladno (iako možda politički povoljno) u takav omjer unijeti masivno podešene podatke kakve je RH prema NATO savezu podastrla nedavno. Riječ je o udjelu u koji se uključilo kompletnu kvotu bujne stavke veteranskih penzija u Hrvatskoj – čime je u ožujku ove godine postignut trenutni skok postotnog udjela u BDP-u u NATO pregledima, od prethodnih 1,30 na novih 1,71 posto BDP-a. Ovakvo grubo podešavanje obrambenih podataka, o kojem smo već detaljno pisali na portalu Obris.org, suštinski je loše za sektor obrane u RH – kao što su onda loše i bilo kakve usporedbe rađene temeljem tako namještenih podataka. Naime, ako možda i dobro zvuče na prvu loptu, takve igrarije ipak u potpunosti pripadaju sferi političke propagande i fantazija nasuprot ikakvom ozbiljnom sagledavanju obrambenih sadržaja.
